Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Film

Film Art, cult and all that trash

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.12.2002., 20:41   #1
Blow-Up, 1966. (Michelangelo Antonioni)

Sasvim sigurno jedan s moje osobne Top 10 liste. Jel tko gledao i jel je raspoložen za priču? Naravno, odmah ide i druga tema koliko vrijeme koje prolazi šteti filmu. Čisti umjetnički film sa krimi zapletom koji ti ostavlja dovoljno prostora za slobodna tumačenja.

Npr. scena u kojoj fotograf pokazuje slike za svoj album svom uredniku i slože se da će zaključiti zbirku prilično grubih slika jednom smirujućom iz parka. Na toj istoj umirujućoj slici se zapravo krije, u sitnom zrnu, podlo ubojstvo. Ono što ti se čini da vidiš nije nužno to. Ima iza. A i ono što ne vidiš može postati stvarno, kao igra tenisa pantomimičara na kraju filma. Ako prihvatiš igru čut ćeš zvuk loptice...
Dante is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2002., 22:34   #2
Veliki film! Sa sve ranim dovođenjem u pitanje smisla rokenrola - na URNEBESAN način razvaljena gitara sa svirke Yardbirdsa završava na ulici, prolaznik je zagleda i gotovo gadljivo odbacuje...
drukqz bunny is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.12.2002., 03:19   #3
Dante, da ga gledala pitas...

Ma glumila... tj ne ja nego moj avatar se sjecas onog menage a trois

Obozavam taj film )) ste citali istoimenu kratku pricu od Cortazara po kojoj je i radjen film?
 
Odgovori s citatom
Old 12.12.2002., 18:57   #4
Thumbs up

Ha, dakle, ipak je to Jane Birkin. Definitivno najbolji avatar na forumu. Malo prevelik doduše.
Nisam čitao priču, da li preporučuješ?
Dante is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2002., 02:21   #5
Kaj se tice velicine... iskoristila sam onaj dan kad ste dopustili size 70

Cortazara uvijek preporucujem...
 
Odgovori s citatom
Old 18.06.2004., 21:54   #6
Uvecanje - Blow up

Dakle,Uvecanje Mikelandjela Antonionija.

Prvi put, gledao sam ga ranih osamdesetih,na zagrebackoj televiziji, gde ga je Dr.Ante Peterlic znacajno stisnuvsi usne i napravivsi trougao prstima obe ruke najavio recima “ Štovani gledatelji, veceras cemo gledati antologijsko ostvarenje Mikelandjela Antonionija Blow up – Uvecanje”. I zbilja, ne samo te noci, nego i mnogo puta kasnije setio bih se njegovih reci i morao mu priznati da je bio u pravu.

Film je radjen na osnovu price Hulia Kortasara “Djavolje bale” koju sam godinama trazio i najzad pronasavsi je bio iznenadjen da je Antonioni dosta odstupio od duha price. Ne mislim tako samo ja, stavise, tako je mislio i sam Hulio sto ga je nagnalo da napise novu pricu - Apokalipsa u Solentinameu - gde se, pomalo cinicno, osvrnuo na Antonionijevu obradu njegove price.Kortasar se i pojavljuje u filmu na jednoj od fotografija koje Hemings pokazuje uredniku na rucku u restoranu.Tada Hemings izgovara recenicu (posle fotosa izmorenih i razocaranih radnika) – “I got something fab for the end, very peaceful, very still. Rest of the book is pretty violent, so it's better to end it like that."

To sto Hemings naziva smirujucim je u stvari ubistvo.Nesvesno zabelezeno i zatim, sledom dogadjaja, rekonstruisano uvecanjem delova fotografija.Kada se rekonstruise onda i nestaje.Istina je varljiva i najasnije se otkriva u krupnom zrnu fotografije a opet bespovratno se gubi.Cinicno je sto Hemingsu na kraju, kada shvati da se desilo ubistvo i kada je pronasao les, u studiju ostaje slika najkrupnijeg uvecanja, kojom nista ne moze dokazati, a najvise sebi da se dogodilo ono sto se dogodilo..Kada je otkrio ubistvo ono je jednostavno nestalo.Realnost nije nesto sto je opipljivo i dokazivo.I obratno.
Na kraju gledajuci “partiju” tenisa pantomimicara i “let” nepostojece loptice Hemings pristaje na igru,”hvata je” i…….. cuje je kako odskace.

Kod Kortasara objektiv fotografskog aparata ne samo da belezi, nego i menja stvarnost. A pitanje koje Kortasar stalno postavlja jeste ima li umetnost moc nad stvarnoscu.Kortasarov junak nikada nije sa sigurnoscu saznao da li je njegovo delo imalo ikakvog efekta vec je ona uzasna i mracna strana svakodnevnice razjapila svoje celjusti da i njega proguta.Kod Antonionija, Dejvid Hemings sa izvesnoscu saznaje da nije postigao nista i pred njim se ukazuje drugacija vizija fantazije ukljucene u svakodnevnicu. Umetnost i zivot, realno i fantazija, sve je to jedno te isto, nijedno od to dvoje nema prednost kazu nam i Kortasar i Antonioni.

Danas, skoro trideset godina posle snimanja, na cisto vizelnom planu, Uvecanje je pomalo simpaticno staromodno u prikazivanju swinging Londona.Uz muziku Herbija Henkoka vidimo Yardbirds-e kao i onog tipa, Jimmu Page-a, koji ce koju godinu kasnije stvoriti Cepeline.Dejvid Hemings je prvi put na filmu pored Vanese Redgrejv.Film je dobio Zlatnu palmu 67-me i zbog njega je ustanovljena nagrada zirija koja je otisla filmu Sase Petrovica Skupljaci perja. Posle serije filmova o dehumanizovanim modernim drustvima poput Avanture,Noci,Pomracenja,Crvene pustinje, Antonioni je dostigao svoj vrh Uvecanjem.Sledio je manje –vise neuspeli pokusaj kritike americkog drustva - Kota Zabriski i nesto vise-manje uspeli film sa Dzekom Nikolsonom - Profesija : Reporter, sa onim carobnim kadrom kada kamera izlazi i ulazi kroz prozor sa resetkama hotelske sobe.

Na tragu Uvecanja, Kopola je snimio jedan od svoja cetiri najbolja filma – Prisluskivanje a Brajan De Palma Blow out sa Dzon Travoltom.

I na kraju, (last but not least) postoji i zemunska verzija Dejvida Hemingsa.Šeta sa aparatom u ruci, poducava prijatelje u ispijanju espresa, zove se Herr i ne znam da li je i on dosao do zakljucka da u trci umetnosti i zivota niko nema prednost.
Ulis is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2004., 07:07   #7
Dobro, ovo je lijepo i mogu se i složiti. (Jedino ne "kupujem" da je Coppola imao na umu ovaj film kada je pravio "Prisluškivanje"...On je imao na umu paranoju koja je tada vladala američkim društvom i sarkastičnu pouku da i lovac može postati lovina... A de Palma jeste dao tribbute, ali ironijski...djelomično se poigravajućči sa vlastitimom profesijom i suštinom filma...)

Ja bih dodao nešto drugo, da ne ponavljam ovo što je uglavnom dobro rečeno o filmu. Neke moje teorije...

Prvo, mislim da Antonioniju i nije bilo na pameti da preslika Cortazarov tekst.
Već da očajnički pokuša razumjeti mladu generaciju, s kojom je tada već gubio kontakt.
I neopozivo mi se nameće paralela sa današnjim Bertoluccijem, koji od "Ukradene ljepote" pa do "The Dreamersa", pokazuje da se jebanjem lijepih glumica ne mre i razumjet "bit te generacije"...


Drugo, ne samo Hemmings, već je i Jane Birkin tada ostvarila prodor.
Vidjeli smo je golu...I taj je skandal bio mnogo važniji svima od propitivanja koliko je "točno" preslikana priča. Što i jest nepravda prema autoru, mislim valjda jedinom latinoameročkom piscu kojeg podnosim...
__________________
"This shampoo is too strong!" "I'll give you my strawberry for your appricot!"
Flemming is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2007., 23:52   #8
Quote:
Flemming kaže: Pogledaj post
Dobro, ovo je lijepo i mogu se i složiti. (Jedino ne "kupujem" da je Coppola imao na umu ovaj film kada je pravio "Prisluškivanje"...)
iako je post dosta star morat ću potpisati. iako nalik na Blow-Up, The Conversation teži nečem potpuno drugom.
ivtau is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2004., 07:14   #9
Još da dodam da angažman Sare Miles i Veruschke von Lehndorff pokazuje da je Antonioni promišljeno nastojao izazvati skandal...
__________________
"This shampoo is too strong!" "I'll give you my strawberry for your appricot!"
Flemming is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2004., 13:15   #10
Bit ce da cu morati dati novu priliku ovom filmu, jednom od vrlo rijetkih Antonionievih djela koja me nisu odusevila na prvo gledanje. Mada, osobno mislim da ce mi glavni problem ostati isti kao i prigodom prvog susreta s filmom: zvuk, odnosno glazba.
Ono sto me najvise fascinira kod ranijih Antonionievih filmova, poglavito u Avanturi, nije ta fascinantna vizualna ljepota o kojoj svi uvijek pricaju, koliko jos fascinantnija zvucna. Ti su filmovi puni konkretnih, dominantnih zvukova, brodskih sirena u magli, brujanja industrijskih postrojenja, prometa... U toj sam mjeri fasciniran tim zvukovljem da vec neko vrijeme razmisljam o prebacivanju tih filmova na audio kazete, kako bih ih mogao samo cuti, izolirati od slike i vidjeti funkcioniraju li tako.
Pocevsi od Uvecanja, Antonioni sve intenzivnije koristi glazbu, gubeci pritom nazalost velik dio tog jedinstvenog osjecaja za zvuk (iako ga je, sto ping-pong loptica dokazuje, i dalje u stanju reaktivirati za mozda i najsnazniji, najdomljiviji trenutak filma). E sad, ako netko koristi glazbu na filmu, tada u nasu percepciju istog nuzno ulazi i prosudba svidja li nam se ona ili ne. Hanckockova glazba nije losa, daleko od toga, ali ne uspijeva me unijeti u film na nacin na koji ce to u Zabriskie Pointu uciniti Pink Floyd ili Jerry Garcia. Iako me ni taj film nije fascinirao, u njega sam se auditivno mnogo vise uzivio.
No, pravi ce povratak sinergije zvuka i slike, po meni, Antonioni napraviti tek u jednom osporavanom i malo cijenjenom filmu, Identifikaciji jedne zene. Tek ce ondje, u Tangerine Dream i Johnu Foxxu (i Davidu Sylvianu, ako se dobro sjecam) naici na glazbenike koji ce uspjeti zvucno obojati emocionalna stanja likova na nacin kako su to pocetkom sezdesetih radili konkretni zvukovi i sumovi. Ne znam, mozda takav sklad postoji i u Blow Upu, samo se ja nisam bio u stanju dotaci ga - i zato cu pokusati u dogledno vrijeme ponovo pogledati taj film.
dmj is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2004., 04:29   #11
Eh, kada bi administracija posvuda u svijetu bila ovako učinkovita i munjevita kao filmski moderatori, ne bismo je zvali - birokracija...
__________________
"This shampoo is too strong!" "I'll give you my strawberry for your appricot!"
Flemming is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2004., 12:46   #12
Ako netko ima na cedeju film neka mi se javi na PM.
__________________
Viva Metropolis!
Grejp is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2005., 03:09   #13
Quote:
dmj kaže:
Ono sto me najvise fascinira kod ranijih Antonionievih filmova, poglavito u Avanturi, nije ta fascinantna vizualna ljepota o kojoj svi uvijek pricaju, koliko jos fascinantnija zvucna. Ti su filmovi puni konkretnih, dominantnih zvukova, brodskih sirena u magli, brujanja industrijskih postrojenja, prometa...
Moram se sloziti s ovim. Avantura je izuzetno zvucan film, vrlo organicki. U Crvenoj Pustinji zvuk je, kao i fotografija, koristen mnogo artificijelnije i sugestivnije, ali je i glazba prilicno dominantna.
(Za ovo izmedju ne znam, pracenje ciklusa je u tijeku. )
U Blow Upu mi je mozda jos i dojmljivija scena kad Hemmings snima Redgrave u parku. Sum lisca, kao neki cudesni kontrast ekscesivnoj vizualnosti i plosnosti Hemmingsova zivota, ostavlja scenu kao jedini istinski culni trenutak filma.
Rajka is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2005., 11:27   #14
Pored spomenutog šuma lišća u parku kojeg i sad mogu čuti, postoje još barem dvije legendarne "zvučne" scene. Koncert Yardbirdsa! I završno poentiranje kad se zvuk odjednom pojavljuje u imaginarnoj igri tenisa.
Anderlon is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2005., 11:37   #15
blow up je jedan od filmova koje mozete pogledat bezbroj puta i isto toliko minuta o njemu diskutirati...osim ukoliko vi i sugovornik odmah jednoglasno zakljucite da je genijalan...a mozete i onda ustvari...
__________________
nemam potpis!
milk is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2005., 16:55   #16
Blow Up nije samo jedan od prvih filmova gde neku glumicu pokazuju spreda potpuno golu (makar i na delic sekunde), nego i jedan od prvih gde je koriscenje psihoaktivnih supstanci prikazano onako otvoreno (kad ona manekenka kaze: "I AM in Paris").

Film jeste malo ironican osvrt na swinging London, ali ne mislim da je Antonioni isao tako daleko da dovodi u pitanje smisao rokenrola. Mislim da scena svirke vise govori o vaznosti konteksta: gitara na koncertu je vredan predmet, blago o koje se svi otimaju. Na ulici se ona pak Hemmingsu ucini potpuno bezvrednom (zato je i onako razvaljena), pa je on i baca.
le coq sportif is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2005., 19:16   #17
Meni se taj nastup Yardbirdsa cinio prilicno tragicnim. Nisam znala tko je bend u pitanju i djelovao mi je otprilike uvjerljivo i cool kao onaj zenski bend u 'Beyond the Valley of the Dolls' kad se igraju psihodelije. Doduse, bilo je simpaticno kad se Page unervozio, iako se doimalo kao ustogljeno skidanje Townsenda. Tko je bubuljicavi pjevac?
Ispricavam se na elementarnom nepoznavanju macho rock panteona, ako sam pobrkala kronologiju i protagoniste.

Scena hrvanja sa Jane Birkin je za nijansu preduga i predrvena, po mom skromnom misljenju. Svi uvijek citiraju Birkin iz filma, no Veruschka je u stvari bila utjelovljenje swinging sixties. Iako, moram priznati, Birkin je svoju ulogu naivne ali entuzijasticne nimfete vrlo simpaticno izvela.

Ne znam koliko je prikaz swinging Londona ironican, cini mi se vise da je u pitanju Antonioni kao stranac i promatrac cijele scene. Gluma, cak i Hemmingsova, je poprilicno drvena i nekoliko linija stvarno tesko padaju i izazvale su drugaciji smijeh u kinu nego onaj originalno planiran.

A sto se tice filozofskih implikacija... mislim da je Antonioni prvenstveno stilist. U ovom filmu se navodno udaljuje od egzistencijalne tematike i pocinje preispitivati prirodu realnosti kao takve. Navodno. Moguce. Cini mi se da su mnogo indikativnije rijeci njegovog prijatelja slikara kad govori o interpretacijama i znacenju svojih platna (koja su sva redom pastisi raznih historijskih pravaca). Da se znacenje namece na osnovu nekog detalja, tek u retrospektivi. Ali, kao sto se kasnije dogodi sa jedinom preostalom fotografijom, kad se detalj predimenzionira i izvuce iz konteksta, gubi svako znacenje. Vrlo uspjesna apriori obrana, cini mi se, sa Antonionijeve strane. Kao i ta sto se ovaj put sakrio iza fotografskog objektiva u svom besramnom voajerizmu i eksploatiranju zenske forme.
Rajka is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2005., 21:29   #18
Quote:
Rajka kaže:
....Scena hrvanja sa Jane Birkin je za nijansu preduga i predrvena, po mom skromnom misljenju. ....
Za nijansu? Monumentalno gubljenje (filmskog) vremena. Kao uostalom i cijeli taj film. Po mom skromnom misljenju of kors.
__________________
teenage dreams/so hard to beat...
zhabotinsky is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2005., 16:57   #19
Elaboriraj. Antonioni opcenito ili ovaj populisticki i smisljeno kultni film?
Po mom skromnom misljenju, Crvena Pustinja je bila gubljenje dragocjenih par sati zivota i zivaca.
Rajka is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2005., 22:16   #20
Taj film i bas ta scena. Elaboracija? Ne znam odakle poceti... ako budem imao vremena, mozda i elaboriram. U guzvi sam.
__________________
teenage dreams/so hard to beat...
zhabotinsky is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:09.