Natrag   Forum.hr > Društvo > Religija

Religija Religija u društvu
Podforum: Teologija i religijska praksa

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.09.2008., 00:49   #61
Razmislite što je rekao Einstein. Ljudi, kako ste se osjećali prije rođenja? Pa isto tako ćete se osjećati i poslije smrti.
__________________
Faith is the path to the dark side. Faith leads to anger. Anger leads to hate. Hate leads to suffering.”
ATEIST
Inzaghi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2008., 12:16   #62
Quote:
stampida kaže: Pogledaj post
Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

Dotaknuo si "kreativnu prazninu".

Uvid koji imaš, pravo je malo bogatstvo.
Zašto?
Religije se temelje na strahu od smrti, kao "konačnog kraja" (delete). Pa se izmišljaju raznorazna božija obećanja da će svojim moliteljima i poklonicima i pokajnicima, Bog udijeliti milostinju vječnoga spasenja. Suočeni sa "strahotom vječnog nestanka", vjernici su pogodno tle za takvu propagandu, ma kako apsurdna i suluda ona bila. Dovoljno je da neko nažvrlja nekakve nebuloze na papiru, i napiše da se nudi besmrtnost, i eto ti sektaša odmah oko njega, koji oduševljeno uzvikuju: Hallelujah!

Međutim, kako si ingeniozno izravno uočio, nije "jeziv" samo pojam nestanka. Jeziv je i pojam vječnog postojanja. Količina jeze je jednaka. Stoga, onaj tko je osjetio tu jezu spoznaje, u posjedu je vrijedne osobine: ne mogu mu se prodati religijske bajke. Spreman je na život u Sada, kao jedinu moguću opciju.

Što kažeš?
Nepoznati is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.09.2008., 22:18   #63
Quote:
stampida kaže: Pogledaj post
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.
Pa sa takvim karakterom ti ni nisi za raj.

Dosadno je coveku kada mu je smisao života užitak, pa kako je priroda čula i osećanja da navikavanjem na doživljaj otupe, takva njihova pogrešna funkcija svakom čoveku učini da mu postojeći nivo doživljaja postane dosadan. Zato telesni ljudi prvo hrle ka neumerenosti pa onda pa perverznosti da im ne bi bilo dosadno. Ali kada je neko pokrenut pravom ljubavlju, njemu život nije vremenom dosadniji, već sve zanimljiviji, jer prijatni doživljaji nemaju funkciju UZROKA SREĆE u njemu, već POVODA DA SE SREĆA IZRAZI. Prvo je sebičnost, a drugo je ljubav. Posao koji radiš vremenom ti je sve zanimljiviji, jer se u njemu usavršavaš, pa imaš sve više povoda da ljubav izraziš. Bračni saputnik ti je sve zanimljiviji, jer ga sve bolje poznaješ i znaš kako da njegove realne (a ne sebične) potrebe uspešnije zadovoljiš. Ti ne živiš za sebe pitajući se da li ti je lepo, već živiš za druge, deleći sa drugima i izražavajući sreću koju već imaš u svom srcu. Dakle, ako hoćemo u raj, treba svoj karakter još sada da prilagodimo raju. Ako sada nismo ispunjeni zahvalnošću Bogu za sve ono što čini, nećemo biti ni u raju. Ako sada nemamo ljubavi prema Njemu kao našoj najvećoj radosti, nećemo imati ni tada, pa se prirodno tamo nećemo ni pojaviti.
Antrofilus is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.09.2008., 22:52   #64
Quote:
Antrofilus kaže: Pogledaj post
Ako sada nismo ispunjeni zahvalnošću Bogu za sve ono što čini, nećemo biti ni u raju. Ako sada nemamo ljubavi prema Njemu kao našoj najvećoj radosti, nećemo imati ni tada, pa se prirodno tamo nećemo ni pojaviti.
Hajde reci,dovrsi, nemoj biti licimjer, gdje cemo biti ( mi koji ne vjerujemo u boga ) ako necemo u raj.
homer11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.09.2008., 23:33   #65
Quote:
homer11 kaže: Pogledaj post
Hajde reci,dovrsi, nemoj biti licimjer, gdje cemo biti ( mi koji ne vjerujemo u boga ) ako necemo u raj.
Čekaj malo. Prvo mali predgovor i uvod.

Sve što je stvoreno ima jednu jedinu svrhu svoga postojanja, a to je da služi. Sve nečemu služi. Uzmimo na primer jedan cvet: Svojim nektarom hrani insekte, oslobađa kiseonik neophodan živom svetu, a svojim prijatnim mirisom i lepotom izgleda čini radosnim bića u svojoj okolini. A da li smo ja i ti na veći blagoslov ovome svetu od jednostavnog i skromnog cveta?

Za razliku od cveta mi smo predviđeni da pružimo mnogo više - da volimo. Služiti iz motiva prave nesebične ljubavi znači ispuniti predviđeni smisao svoga postojanja. Ako odbacujemo princip ljubavi, tada odbacujemo jedini mogući razlog svoga postojanja. Ono što ničemu ne služi, što nema razlog svoga postojanja, to i ne treba da postoji. Alatka koja ne služi ničemu, ona zarđa. Mišić koji se ne upotrebljava, zakržlja. Duh samodovoljnosti i nezavisnosti jeste duh oholosti. Takav duh se suproti duhu ljubavi i dovodi čoveka u stanje besmisla i smrti.

Organizam funkcioniše sve dok njegove ćelije i organi služe jedni drugima. Kada ćelija ili organ počnu da rade samo za sebe, tada se odvajaju od čitavog sistema i sami sebi prepisuju smrtnu presudu, jer su i oni sami zavisni od čitavog organizma. Tako i čovek, stvoren da živi i deluje u vremenu i prostoru, gubi smisao života kad postane pokrenut ohološću prema svom Stvoritelju. On ne prepoznaje svoje mesto pod suncem. Smeta mu zavisnost koju oseća zato što zavisi fizički od sredine, a duhovno od Boga. Upravo ta biološka, socijalna i duhovna zavisnost koja duhovno zdravom ljudskom biću pruža mnoštvo povoda za izražavanje i prihvatanje ljubavi, oholoj osobi predstavlja snažno i neprijatno iskušenje. Čovek, kome je oholost pomračila um, oseća svoje telo kao "zatvor duše" i želi da pobegne u neku dimenziju van vremena i prostora. Umesto da shvati da ga njegov duh čini neprikladnim za život, on zaključuje da je problem u uslovima života, a ne u njegovom oholom duhu. Svako dešavanje definisano vremenom i prostorom deluje mu kao ropstvo i kao forma; kao ropstvo zato što od njega traži da voli a on nema ljubavi, kao forma zato što on sam nema sadržaj koji bi mogao da joj pruži.

Jedino izabirajući ljubav mi biramo princip koji ima smisla da postoji za večnost, zato što je princip ljubavi predviđeni princip opstanka za sve što je Bog stvorio. Birajući greh mi biramo smrt. "Koja duša zgreši, ona će umreti." (Jezekilj 18,20) Bog nema nikakvog razloga da ovekoveči grešan uzorak života; ni u raju, ni u paklu. "Više neće biti nikakve prokletinje." (Otkrivenje 22,3) Nepravedni će izgoreti kao strnjika (Isaija 5,24. Jovan 15,6). Istopiće se kao da su od voska (Psalam 68,2). Oganj će ih pojesti (Otkrivenje 20,9). "I biće kao da ih nikada bilo nije." (Avdija 16.st.) "Jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božjega, i izići će koji su činili dobro u vaskrsenje života, a koji su činili zlo u vaskrsenje suda." (Jovan 5,28-29)

Kakva je sudbina pravednika čitamo u Mudrostima Solomunovim:

"Postavimo zasedu pravedniku jer nam smeta, i protivi se našem ponašanju, prebacuje nam prestupe protiv zakona i napominje nam kako izdadosmo svoju nauku. On se hvali imanjem spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. On je ukor utelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. ...

Pogledajmo jesu li istinite reči njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za njega zauzeti i izbaviti iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom, da istražimo blagost njegovu i prosudimo strpljivost njegovu, osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje. Tako oni misle ali se varaju, jer ih zloća njihova zaslepljuje. A duše su pravednika u ruci Božjoj. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovoga sveta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su u očima ljudskim bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su Ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku, i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će se u vreme dolaska Njegova zasjati, te će svetlucati kao iskre u strnjici. Sudiće ljudima i vladati narodima i Gospod će carovati nad njima zauvek. Koji se u Njega uzdaju spoznaće istinu, i koji su verni, biće u ljubavi s Njim." (Mudrosti 2,17-21; 3,1-9)
Antrofilus is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2008., 12:09   #66
Život poslije smrti je onakav kakvog ste ga sami ocrtali u ovom životu . . . .
tomislav50 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2008., 13:23   #67
samo pitanje je besmisleno..

zivot poslije smrti...pa covjece, ako je nastupila smrt (kako je vi nazivate), kako moze bit zivota poslije nje?
paradox...

ne postoji smrt..postoji samo zivot.
__________________
"Only God Can Judge Me"
Bad_Blue_Girl is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2008., 12:49   #68
Što se događa nakon smrti?

Quote:
stampida kaže: Pogledaj post
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.
Vjerujem da bi bila zadovoljna, tj. kako bi pronašla odgovor na uglavnom sva uz ovu temu vezana pitanja, ako bi se upoznala sa Otkrovenjem kako ga je od Isusa Krista primio Emanuel Swedenborg, koji je u posljednjih 29 godina svoga života, živio istovremeno i u našem 'materijalnom' svijetu, ali i u duhovnom svijetu sa anđelima i vragovima ... i to nakon što mu je Isus Krist osobno prišao i otvorio duhovne oči.

On je i dalje jedinstven slučaj u povijesti čovječanstva ... i njegovo ogromno otkrovenje je i dalje pravi biser i zvijezda na mračnom nebu svjetskih religija po ovom pitanju... jer, ako se malo bolje pogleda i preispita situacija, ljudi su u velikom neznanju svezi toga što ih čeka u onostranom, i zašto... a pogotovo u svezi toga kakvo je uređenje duhovnog svijeta ... prilike u njemu itd. itd.

Ako te zanima, ja ti mogu poslati, besplatno, jednu knjigu Emanuel Swedenborga koja se bavi ovom temom, naime 'Nebo i Pakao'... i vjerujem da ćeš, ako si ljubitelj istine, biti prezadovoljna sa onim što ćeš unutra otkriti...

Ako nisi nikad čula za njega ... možeš se za početak upoznati sa njegovim djelom, kao i sa njime osobno, ako odeš na

www.akademijavjecnogproljeca.org (glavni meni-Gospodinove sluge-E.Swedenborg)...

... isto tako, ako čitaš engleski jezik, imaš sva njegova djela dostupna na

www.theheavenlydoctrines.org


Bilo bi mi drago ako ti bilo kako mogu pomoći ...

Neka te Duh Isusa Krista prati u svemu što činiš!

Lorens
Lorens is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 04.10.2008., 12:52   #69
Anđeoska prebivališta - iz 'Neba i Pakla'

Evo, ovdje ću ti dati dva poglavlja iz njegove knjige 'Nebo i Pakao', pa možda to u tebi probudi daljnji interes :


Ali puno bolje je predstaviti iskustveni dokaz. Kad god sam sa anđelima razgovarao licem u lice, ja sam se nalazio sa njima u njihovim prebivalištima. Ta prebivališta su baš kao prebivališta na zemlji koja mi nazivamo kućama, ali su puno ljepša. U njima se nalaze odaje, saloni za posjete, i ima soba u velikom broju; postoje također i dvori, a unaokolo ima i vrtova i cvjećnjaka i travnjaka. Gdje žive zajedno njihove su kuće blizu jedna druge, aranžirane jedna pored druge u formi grada, sa avenijama, ulicama i javnim trgovima, baš kao u gradovima na zemlji. Meni je bilo dozvoljeno proći kroz njih, razgledavati na sve strane, i ponekad ući u kuće. Ovo se zbivalo kada je moj unutarnji vid bio otvoren, i kad sam bio potpuno budan*.

*Anđeli imaju gradove, palače i kuće (Nebeske Tajne, br. 940-942, 1116, 1626-1631, 4622).

Na nebu sam vidio takve raskošne palače kakve nije moguće opisati. Iznad su one svjetlucale kao da su napravljene od čistog zlata, a ispod kao da su napravljene od dragog kamenja, neke veličanstvenije od drugih. Isto je bilo i unutra. Obadvoje, i riječi i znanje nisu adekvatni da bi opisali dekoracije koje ukrašavaju sobe. Na strani koja gleda na jug ima parkova, gdje, također, svaka stvar sjaji, u nekim palačama lišće blista kao da je od srebra, a voće kao da je napravljeno od zlata; dok je cvijeće u cvjećnjacima formiralo duge sa njezinim bojama. Iza granica, gdje je pogled završavao, su se vidjele druge palače. Takva je arhitektura na nebu da bi mogli reći da se umjetnost tamo nalazi u svojoj umjetnosti; što nije je čudno, pošto sama umjetnost dolazi sa neba. Anđeli rekoše da su takve stvari i nebrojene druge još više savršene, predstavljene pred njihovim očima od strane Gospodina; a ipak su te stvari ugodnije njihovim umovima nego njihovim očima, pošto u svakoj od njih oni vide korespondencije, i kroz korespondencije ono što je Božansko.

E.Swedenborg 'Raj i pakao – 184, 185'


Lorens
Lorens is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2008., 04:50   #70
život poslije smrti,ko što netko gore napisao paradoks.zapravo nitko ne zna ,ali mislim da je ovo pitanje više stavljeno da nam razigra maštu.pa evo:neće biti nikakvih kuća, ni vila, ni zlata bit će te ono što jeste i kakvi jeste,ljudi bez glume s pravim licima,otvorene knjige koju će svak moći čitati,kad se budete susretali s drugima zaigrat će vam duša ko kad sretnete dragog prijatelja,brata sestru ,majku,oca poslije dugog vremena.osjećaj kada se vratite doma u roditeljski dom,u mjesto gdje ste odrasli gdje vas svi znaju,gdje se osjećate sigurno i mirno,i gdje vam je život najugodniji,i gdje bi voljeli i umrijeti koliko vas veže.takve osjećaje bi volio imati sa svima vama gore negdje pa da se našalimo ovim kasnonoćnim mudrovanjem na nekom električnom mediju zvanom forum
__________________
kako oblikovati potpise?
fanaliticar is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2008., 04:56   #71
zaboravih osjećaj kad pomognete nekome i on vas zahvalno promatra i cijeni što ste mu pomogli a vama je drago što možete pomoći i što ste dobra osoba i ne radite to iz koristi već iz toga što vas to ispunjava i zato što ne možete živjeti sretni ako vidite da je vaš bližnji nesretan
__________________
kako oblikovati potpise?
fanaliticar is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2008., 12:31   #72
Quote:
stampida kaže: Pogledaj post
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.
Taj osjećaj ti je prisutan jer ti nije tvoj duh rođen od Boga i nisi spašen. Evo ti molitve spasenja i nakon toga, ako si iskreno željan Boga, dobiti ćeš uvid u beskonačnu Radost.
Bog je nespoznatljiv i vječno Ga se spoznaje, tako da radost spoznavanja je vječna i ne prolazna, stoga nije nikada tamo dosadno.

Pogledaj post gdje pišem "SVIMA".
https://www.forum.hr/showthread.php?t=367199&page=14
JUŽNI is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2008., 21:24   #73
Quote:
fanaliticar kaže: Pogledaj post
zaboravih osjećaj kad pomognete nekome i on vas zahvalno promatra i cijeni što ste mu pomogli a vama je drago što možete pomoći i što ste dobra osoba i ne radite to iz koristi već iz toga što vas to ispunjava i zato što ne možete živjeti sretni ako vidite da je vaš bližnji nesretan
To je izvrsno, samo središte pozornosti u tom slučaju ne smije biti na dobročinitelju, već na učinjenom djelu, inače se upada u zamku egoizma i to kakvu!
__________________
Agni Parthene Despina I believe. Heroji žive vječno. .
Uranija is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.10.2008., 11:00   #74
Evo svjedočanstva čovjeka koji je vidio kako je u raju, pa pogledajte.
Nemojte se sablazniti izgleda njegova lica (nije tako strašno, dobro su ga skrpili) i desne šake jer je sa svojim avionom udario u zemlju pri brzini od 100 km/h.

http://www.youtube.com/watch?v=UGpxf...eature=related

Zadnje uređivanje JUŽNI : 06.10.2008. at 12:08.
JUŽNI is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2008., 01:26   #75
Raj ako postoji je stanje ne mjesto,potpuno druga dimenzija razmislanja i postojanja,ali ipak sto ako nema nicega poslije smrti?Mozda smo tu kao sto kaze panonski mornar samo zbog ravnoteze medju zvjezdama
Tvornica napravi kompijuter,on radi neko vrijeme,racuna i nestane,postane hrpa zice i plastike na nekom odpadu.
Cak i ako ne postoji nista poslije smrti,ljudi bi opet vijerovali,izmisljali religije,nadali se a sve iz jednostavnog straha od smrti i prestanka postojanja,neki i dobro zaradili na tome.
Jedno od glavnih pitanja religija jeako je sve nastalo,kako je nastao ovaj savrseni svijet,nas um i sve ostalo ako ga nije stvorila inteligencija(bog),a moje protupitanje je,mora li znaciti da nam taj bog nudi i vijecni zivot,kao sto i tvornica kompu nudi odredjen rok trajanja a tada dolazi novi model a ovome kraj.Dakle mora li samo postojanje boga znaciti i vijecni zivot.
Protupitanje 2.Ako je sve stvorilo to savrsenstvo koje zovemo bog i tako je nastalo,kako je nastao bog.Njihov odgovor ce vjerovatno biti da on nije nastao nego je oduvijek postojao,a moje protupitanje ponovno je Ako je realnost svemira da nesto tako savrseno moze oduvijek postojati a ne nastati(dakle bez utjecaja neke trece inteligencije),zasto bi to onda bio bog,ta teorija se moze primjeniti na bilo sto drugo pa je tako mozda i ciklus postojanja zivota i svega ostaloga bez utjecaja boga nesto realno i normalno.Da se razumijemo ja se ipak nadam da ima zivota poslije smrti.)
BRZII is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2008., 15:21   #76
Quote:
stampida kaže: Pogledaj post
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

nemoi razmisljati o tome....
isto ti je i pitanje svemira...
croatish7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2008., 12:36   #77
Razmišljajte o životu nakon smrti...

Naprotiv ... Stampida dobro čini što razmišlja o onostranom... svaki od nas bi to trebao činiti svakodnevno....

... naime, Gospod naš i Spasitelj Isus Krist, kroz Svoju proročicu naučava slijedeće:

primila Bertha Dudde, br. 6625, 18 Kolovoz 1956
RAZMIŠLJAJTE O ONOME ŠTO VAS OČEKUJE NAKON SMRTI

Jednog dana će te odložiti vaše zemaljsko tijelo i vaša duša će dobiti drugo obitavalište. Nitko ne može izbjeći ovoj sudbini. Svatko mora sa sigurnošću očekivati svoju smrt. Isto tako znate da je vaš boravak na Zemlji ograničen i da se nitko ne može boriti protiv tjelesne smrti kada dođe njezino vrijeme.

Ali bez obzira na ovu neminovnost, vi živite vaš život na ovoj zemlji kao da on nikada neće završiti. Neprestano se zaokupljate izradom planova za budućnost, a da u stvari i ne znate da li će ta 'budućnost' ikada doći. Na to (da će sutrašnji dan doći) ne možete računati, vi pouzdano znate samo jedno, da ste uposleni (busy) i da radite jedino za ovaj kratkotrajan život na Zemlji, život koji neće vječno trajati. Bilo kako bilo, (kada taj život prestane) vi osobno nećete nestati. Vaša duša ostaje živa čak i nakon fizičke smrti a vaša duša je vaše pravo/stvarno 'ja'. Tako da za 'vas' u stvari ne postoji smrt (ili 'nema smrti'), jedino promjena vašeg obitavališta.

Mudro će te učiniti ako o ovome najozbiljnije razmislite. Ako bi brinuli o tome da li će vas vaše obitavalište/stanište u budućnosti činiti sretnim, na taj način bi se vaša briga protezala i na vrijeme kada više ne budete hodali po ovoj Zemlji, na nastavak vašeg života sa druge strane koji će, bilo kako bilo, biti uređen u skladu sa vašim ovozemaljskim životom.

Kada bi u to vjerovali onda bi zasigurno bili marljiviji (ili 'ustrajniji'). Što više marite/brinete za vaše tijelo to ste manje sigurni (ili 'uvjereni') u nastavak vašeg života (ili 'u to kako i nakon smrti nastavljate živjeti'). Ali vama se dokaz o tome (da čovjek živi i nakon smrti) ne smije dati jer vašu zemaljsku šetnju ne smije određivati strah (ili 'jer čovjekova djela za života na zemlji ne smiju biti određena sa strahom'). Dok bi svaki dokaz o nastavku života nakon smrti, za vas vas koji svojevoljno ne težite prema gore, bio poput buđenja.

Drugi imaju u sebi tu sigurnost, vjeruju pošto teže prema gore. Ali težnja, bilo kako bilo, koja se rađa iz straha ne može voditi u savršenstvo. I baš zbog stoga vam se ne smije (ili 'ne može') dokazivati da život ne prestaje nakon smrti. Ali ljudi, koji su iskreni i koji uvijek čine ono što je dobro, mogu za sebe probuditi tu vjeru.

Ljudi se sve jasnije upozoravaju kako je ono što tako visoko cijene prolazno. Kada ljudi budu iščupani iz života (misli se na preranu smrt, 'u najboljim/srednjim godinama'), svaki čovjek bi iz toga mogao naučiti kako bi na svoj život gledao kao na dar koji mu svakog trenutka može biti oduzet. I jednostavno bi trebao pratiti nadolazeće misli u trenucima iznenadne smrti njegova bližnjeg. On bi umrlog/preminulog trebao slijediti u beskonačno. On bi se samo češće trebao pozabaviti sa onim koji u stvari nije umro već je samo promijenio svoje obitavalište. I uistinu, biti će onih u duhovnom kraljevstvu koji će (tada) ispružiti svoje ruke te ga privući k sebi.

Ali čak i ako čovjek nije u potpunosti siguran glede budućeg života, on ipak mora uzeti u obzir tu mogućnost, te o njoj opetovano razmišljati prilikom smrti svojeg bližnjeg. Nakon toga se mora pitati kakva bi bila njegova sudbina kada bi on sam bio iznenada pozvan sa ovog svijeta.

Sve dok čovjek ne bude mogao dokazati da postoji nastavak života nakon smrti, a dokazati tako nešto neće nikad biti moguće, on će uvijek brinuti. On nikad neće zažaliti zbog toga što se na Zemlji zaokupljao ne samo sa svojim tijelom već također i sa dušom, stoga skupljajući duhovna bogatstva na Zemlji, koja će mu pomoći na njegovom putu prema gore u duhovnom carstvu.

Onda će duša ubrati ono što je čovjek na Zemlji posadio i blagoslovljena je ona duša koja se, na Zemlji, osigurala/pobrinula za Vječnost.

AMEN


Lorens
Lorens is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2008., 16:37   #78
Mislin da je zivot posli smrti ustvari puno zabavniji nego ovaj sada...
ciao miei amici is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2008., 23:03   #79
Ako ćemo o ovoj temi koja je tipa "što ako bi bilo" ja mogu reći samo da mislim da je zanimljiviji jer smatram da svatko tko uđe u Božje Kraljevstvo postaje anđeo ili tako nešto i dobiva zadatak štititi nekoga na zemlji (čovjeka, životinju...)i tako si upotpunjava zanimljivi život vječni.
KATAPULT is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2008., 04:48   #80
Mozda su religije samo izmisljotina inteligntnih ljudi iz proslosti,udarac tamo gdje smo najslabiji u svrhu moci,kontrole nad ljudima strahopostovanja i uzimanja njihova novca.Mozda smo samo elektro kemisko mehanicki strojevi nastali ko zna kako koji kroz tehniku oponasaju prirodu i sami sebe.Nemozemo biti sigurni jesmo li prevareni i biti sigurni da zivot poslije smrti postoji kao sto nemozemo biti sigurni ni da nepostoji,mozemo samo lagati sami sebi tvrdeci da znamo da postoji kao i kad tvrdimo da nepostoji.Preostaje nam samo vjerovati i nadati se.Bilo kako bilo nemojte se brinuti kakav je jer ako ga uopce ima dobar je
BRZII is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:37.