Edvard Škaroruki

[bhavatarini]

Dobar citat.

Baš to. Malograđanstvo je dovodivo u vezu s konformizmom, a to je upravo ono što se u filmu dade vidjet.
Ovaj "život po špagici" što princeskrafnica opisuje. A koji ustvari i nije baš neki ideal. Nego je zatupljujuće.

[KhalxDrogo]

princeskrafnica kaže:

klutz noggin je sve lijepo objasnio.
rekla bih da je temeljna problematika ukalupljivanje.
njihove naizgled šarene pastelne kućice i automobili su zapravo jednolična masa prosječnosti. sve se odvija po točno utvrđenom rasporedu, tako su uređeni i njihovi životi, a i samo susjedstvo i mreža ulica.
ljudi se nastoje uklopiti, negdje, bilo gdje, žele biti prihvaćeni. sumnjam da postoji itko tko uživa u tome da ga se smatra nakazom i čudakom. tak da to i nema puno veze s malograđanštinom.

Zapravo je nakazno smatrati druge nakazama zato što su drugačiji. Jedino istinsko prihvaćanje je prihvaćanje samog sebe onakvim kakav jesi, unatoč hordama koje se nastoje uklopiti u prosječnost i utopiti u ukalupljenoj masi, motivirani vlastitom nesigurnošću i fobijom od toga da budu odbačeni.

Sam Edward Škaroruki je metafora za popriličnu brojku ljudi i film je doživio veliku popularnost upravo zato jer su se mnogi prepoznali u njemu ili su se solidarizirali sa likom i kroz njega se oslobodili barem na tren.

Za sve ostalo tu je Ashov eksperiment.

[princeskrafnica]

KhalxDrogo kaže:

Zapravo je nakazno smatrati druge nakazama zato što su drugačiji. Jedino istinsko prihvaćanje je prihvaćanje samog sebe onakvim kakav jesi, unatoč hordama koje se nastoje uklopiti u prosječnost i utopiti u ukalupljenoj masi, motivirani vlastitom nesigurnošću i fobijom od toga da budu odbačeni.

Sam Edward Škaroruki je metafora za popriličnu brojku ljudi i film je doživio veliku popularnost upravo zato jer su se mnogi prepoznali u njemu ili su se solidarizirali sa likom i kroz njega se oslobodili barem na tren.

Za sve ostalo tu je Ashov eksperiment.

nisam rekla da je to nešto čemu treba težiti i da je konformizam nauštrb zatomljavanja vlastite individualnosti poželjan, upravo suprotno. samo sam ukratko parafrazirala cijelu ideju filma na temelju simboličke uporabe boja kojom se naglašava polarizacija na 'normalne' i 'čudnog, odbačenog pojedinca', a koja je vrlo upečatljiva i lako uočljiva već na samom početku filma.

da, ashov eksperiment.
pozivajući se na činjenicu da su ljudi društvena bića, logično je da žele imati nekoga tko ih prihvaća. dovoljna je i jedna osoba, ali kao što kažeš, prije svega moramo sami sebe prihvatiti. možda je upravo solidarizacija s edwardom nekome pomogla u prihvaćanju samog sebe.