|
Gleda sam jutros na jutubu "Variolu veru" film iz 1982 o boginjama u beogradu 1972, prvi put nakon tamo valjda 1986.Mada jedan od upečatljivijih filmova iz djetinjstva živo se sjećam tek par scena, među njima je svakako možda i najupečatljivija, kad liječnik za malog bolesnika veli "Nema mu spasa"
Ta scena mi se uvukla i u privatni izričaj , znam je se tako sjetiti u nekoj bezizlaznoj situaciji pa reći "Nema mu spasa " aludirajući u sebi baš na scenu iz tog filma .
Dakle u sjećanju liječnik drži malog na rukama , u pozadini stepenište , i
dramatičnim
glasom pred auditorijom
ispušta
"Nema mu spasa"
Stvarna scena .
Liječnik je u krupnom planu, sam , dječak leži na bolničkom
krevetu , nisu na hodniku nego u sobi , jedino je ostao autentičan način na koji izgovara
"Nema mu spasa"
Predpostavljam da je scena iz sjećanja spoj prehodne u kojoj liječnik stvarno drži dijete na rukama i druge najupečatljivije u kojoj se
domaćin virusa stropošta niz stepenice šerbedžiji u zagrljaj
|
Razgranati mod