Imati jedno ili više djece?

[fifimifi]

Eto, ja ti krenula od početka, post po post . Možda sam u krivu ali to mi dođe kao neka sublimacija višednevnog iščitavanja. A ta priča o opravdavanju. Pa iz vlastite okoline vidim kako, ma što napraviš, netko te tjera na opravdavanja. Zašto bez, zašto jedno, zašto 3-4-5?

Da ne duljim, cure moje, sretne mi bile bez obzira koliko ih imate (želite). Odoh ja iščitavati postove i iskustva malo brojnijih obitelji.

[shlede]

fifimifi kaže:

Eto, ja ti krenula od početka, post po post . Možda sam u krivu ali to mi dođe kao neka sublimacija višednevnog iščitavanja. A ta priča o opravdavanju. Pa iz vlastite okoline vidim kako, ma što napraviš, netko te tjera na opravdavanja. Zašto bez, zašto jedno, zašto 3-4-5?

Da ne duljim, cure moje, sretne mi bile bez obzira koliko ih imate (želite). Odoh ja iščitavati postove i iskustva malo brojnijih obitelji.

Dojam koji si stekla čitajući ovu temu je samo rezultat izjava od fgzcvijetica koji je uletio na temu sa svojim stavovima "moja djeca su najbolja jer ih je 3 a sva djeca koja nemaju braće su u osnovi time jako oštećena".

Naravno da će na takve stavove svi roditelji koji imaju jedno dijete skočiti na noge. Takvi stavovi na ovoj temi nikad ne prolaze dobro, pa je bilo za očekivati tu reakciju. Osobito ako pročitaš sve postove od tog cjetića iz kojih se može vidjeti da zaključke izvodi iz nekih ovlaš stečenih "iskustava" putem prijatelja koji imaju jedno dijete. Njegovn način zaključivanja je otprilike ovakav:

1. svi moji prijatelji koje voze škodu voze škodu sive boje
2. dakle sve škode su sive boje.
3. moja škoda je plave boje i sretnija je od njihovih. (dobro ovo sam malo navukao).

Pročitah i par njegovih postova po drugim temema i nije se nimalo popravio. I dalje trabunja neosnovane gluposti.

A da i doprinesem malo temi. Mi trenutno imamo jedno dijete.
Htjeli bi još jedno, no da li će se dogoditi ne ovisi samo o nama.
Zašto bi hjteli dvoje djece? Vjerojatno zato što smo oboje došli iz obitelji s dvoje djece pa nam se svidjelo.

[katjes]

da, taj cvijetić sa svojim zaključcima je bio krajnje iritantan ali rekao je nešto s čim se ugrubo mogu složiti (u onom drugom malo promišljenije složenom postu). da je za dijete bolje da nije samo. ne samo zbog trajne veze/prijateljstva/imanja nekog svog. nego zbog formiranja ličnosti. odrastanja, dijeljenja.
al ne mogu točno objasniti zašto tako mislim. kao da mi se to samo po sebi podrazumijeva.

to jedno dijete je u centru pozornosti i ono ne uči od malena da nije centar svemira. bez obzira koliko roditelji bili svjesni, savjesni, nepopustljivi. drugačije je kad se odmalena učiš suživotu i dijeljenju..

zato ta tema mene muči s vremena na vrijeme. jer "znam" da bi bilo bolje imati još jedno dijete, a zlo mi je od pomisli same.

još ova naša ima neke predispozicije za biti i ostati samoživa. jako čuva svoje stvari, dijeli samo sa najboljim prijateljima i to ako se lijepo pita. čudljiva je raspoloženja, lako razdražljiva. to su neke negativne osobine koje bi možda bile ublažene da nije prva i jedina.

[frupy]

katjes kaže:

da, taj cvijetić sa svojim zaključcima je bio krajnje iritantan ali rekao je nešto s čim se ugrubo mogu složiti (u onom drugom malo promišljenije složenom postu). da je za dijete bolje da nije samo. ne samo zbog trajne veze/prijateljstva/imanja nekog svog. nego zbog formiranja ličnosti. odrastanja, dijeljenja.
al ne mogu točno objasniti zašto tako mislim. kao da mi se to samo po sebi podrazumijeva. .

Ja se uopce s tim ne slazem.
Moze biti bolje, ali i ne mora. Ovisi o jako puno faktora.
To mi je skoro u rangu onog: bolje da su roditelji i u losem braku nego da se rastave.
Ponekad je bolje biti sam - ovisi o okolnostima

katjes kaže:

to jedno dijete je u centru pozornosti i ono ne uči od malena da nije centar svemira. bez obzira koliko roditelji bili svjesni, savjesni, nepopustljivi. drugačije je kad se odmalena učiš suživotu i dijeljenju..

I opet ne mora biti.
Dijete se ne mora uciti dijeljenju i suzivotu iskljucivo s bratom/sestrom.
Ima valjda tu i blizih rodjaka, pa i prijatelja u vrticu/osnovnoj skoli/srednjoj skoli...
A roditelji mogu jako puno pridonijeti tome da se dijete ne osjeca uvijek i svugdje kao centar svemira.

katjes kaže:

još ova naša ima neke predispozicije za biti i ostati samoživa. jako čuva svoje stvari, dijeli samo sa najboljim prijateljima i to ako se lijepo pita. čudljiva je raspoloženja, lako razdražljiva. to su neke negativne osobine koje bi možda bile ublažene da nije prva i jedina.

Naglasak na mozda.
I opet tu igra ulogu puno faktora. Kod (pre)velike dobne razlike medju djecom i jos ako su drugacijeg spola, nekad ni nemas to klasicno "dijeljenje" stvari/igracaka, cega god.
Recimo kod nas je bila situacija da brat i ja nikad nismo bili u poziciji nesto posebno "dijeliti" jer nam se interesi gotovo nikad nisu ni poklapali (em je velika razlika medju nama, em su uvijek dolazile do izrazaja razlike u musko zenskim interesima).
A i to sto ti je ona cudljiva i razdrazljiva ne mora biti (i vjerojatno nije) posljedica toga sto je jedinica.
Ocito je takav karakter.
Mozda bi ju bas imperativ dijeljenja njezinih stvari sa sestrom/bratom jos vise izludjivao.

[TIT]

Postoji narodna izreka:
Da je brat dobar i Bog bi ga imao.

Znam obitelji s više djece koji se super slažu, znam obitelji s dvoje djece koji se kolju, znam jedince koji su samostalni, znam one koji su razmaženi do bola.
Svako za sebe zna što bi mu bilo bolje i prema tome se mora ravnati. Ne prema susjedu, selu ili prijatelju.

[maman]

Ja imam dva sinčića, razlika između njih 5 godina. Jučer mi je stariji iz čistog mira došao i rekao "hvala mama što si mi rodila brata, znaš, puno mi je ljepše od kad imam njega"...mišić moj mali veliki...a da se razumijemo, ovaj mlađi nam sa svojim karakterom svima testira živce...al svejedno, on je baš sretan što ga ima
Nije baš da ovaj post ima neku poantu, ne aludiram na to da se treba imati bar dvoje djece, ili ako dijete nema brata/seku da je nesretno. Ovisi to o puno faktora...ja imam god dana mlađeg brata, super smo se slagali, ali onda negdje nakon puberteta razišli...frendica ima 4 god mlađeg brata, do kraja puberteta su bili ko posvađani pas i mačka, nakon puberteta se lijepo složili, i baš su povezani. Moji roditelji su jedinci, i dobro su ispali, i jedan i drugi, nisu egocentrični i sebični ljudi (jedino bi ja voljela da imam tetu/ujnu/uju/bratiće/sestrične, na tome sam uvijek bila ljubomorna drugima)

[maman]

I zaboravih još napisati...imam želju za još jednim djetetom, ne odmah, ali voljela bi...no mislim da će to ostati samo moja želja...imam opreme od njih dvojice, imamo i za hranu i pelene i bočice i za sve ostale stvari koje su potrebne za uzdržavanje bebice, ne bi nam ni prostora falilo...ali nisam sigurna da bi mogli financijski uzdržavati troje odrasle djece, sa vrtićem, školom, aktivnostima, izletima, možda faksom, i svim ostalim izdacima koje su i moji roditelji imali za brata i mene dok se nismo osamostalili. Ovi početni troškovi, a koji se najčešće spominju, su zapravo vrlo mali izdaci koji se povećavaju kako dijete raste. Možda sam preveliki paničar, možda nam za par godina bude bolje, možda, možda, možda...ali mislim da će treće ostati samo želja.

[proab]

Mislim da je uvijek bitno imati na umu da djecu prvenstveno radjamo sebi u smislu odgovornosti i brige koju imamo za njih, ne braci i sestrama za zabavu i druzenje. Ili jos blesavihe, da budu "samostalnija" i manje sebicna ?!

Ja sam kad sam imala jedno se svaki put raznijezila kad sam vidjela drugu bebu, kad bi je primila, kad bi zaplakala i sl. I rodila jos jedno. Sad na ljetovanju pored mene su bebe, nosila sam ih, mazila, ali bogme kad u sest ujutro zaplacu ja zahvalno pogledam ovo dvoje koji spavaju snom pravednika pored mene i pomislim - ne hvala, meni dosta a nije da nismo mislili o trecem, cak i nismo nista opreme proslijedili u pocetku dalje, no u jednom trenutku je jednostavno postalo jasno da nam je dosta i the end. Bez imalo zaljenja i sanjarenja.

I to bi trebao biti glavni kriterij u zelji za djecom (uz sredjene minimalne zivotne potrebe u smislu mogucnosti uzdrzavanja djece)

PS - a cak sam imala u excelu izracunato kad bi trebala zatrudniti da budem na porodiljnom u doba kad starija krece u skolu i koliko bi mogla bit na pola radnog vremena s trecim

[frupy]

proab kaže:

Mislim da je uvijek bitno imati na umu da djecu prvenstveno radjamo sebi u smislu odgovornosti i brige koju imamo za njih, ne braci i sestrama za zabavu i druzenje. Ili jos blesavihe, da budu "samostalnija" i manje sebicna ?!

U potpunosti se slazem.

A ovo za excel...

[mandolina2013]

nisam sve čitala, ali ove izjave tipa djete koje ima braću/seste je manje sebično, uči se zajedništu i sl., su čiste gluposti.
gledajuči primjere oko sebe ja bih mogla reči baš obrnuto, djeca koja imaju braću/seste pogotovo ako su slične dobi su više sebična, i stalno se osjećaju ugrožena od strane brata/sestre a o svadljivosti da ne govorim. ALI ne želim to tvrditi niti reči, jer mislim da je sebičnost čisto karakterna osobina sa kojm je dijete rođeno, a odgoj i okolina vrlo malo mogu utjecati na to. Dokaz su braća i sestre odgojena od istih roditelja u istom okruženju, a toliko budu karakterno različita.
Dakle, ono što želim reči da imati ili nemati brata/sestru skoro pa nikako ne utječe na karakterne osobine nekog djeteta.

ujedno rađanje drugog djeteta ili djece, radi toga šta je "normalno" imati bar dvoje djece, ili radi toga da daš prvom djetetu društvo su mi ono

[Little Floramy]

Imam prijatelje koji su usvojeni 70tih g. kod nas,(brat i sestra samo po odrastanju) ne krvno, odrasli u obitelji dobro sit. roditelja i političara....bili su nerzdvojni do puberteta, otuđili se i razišli zbog imovine pokojne im majke, danas ni jeno od njih nema svoju obitelj, ne želi!

Uspostavili su neki kontakt zbog oca jer su više manje morali...nemaju želju dijeliti svoj život međusobno niti podariti drugom, zadovoljni su sobom i identično su egocentrični i narcisoidni.
Odrastajući su stekli sve predispozicije da jednog dana budu bolji ljudi, sretni i uspješni ....znajući kako se netko borio za njih i spasio ih (ga) doslovno iz kontenera....ali ne odabrali su drugi put u kojem dijeca ne dolaze u obzir.
Pričaući s njima kroz godine sam stekla dojam da bježe od toga kao vrag od tamjana kako se kaže i užasavaju se male djece, oboje...samo s daljine su ok i na kratko.
Kad smo bili mlađi znali su se zezati da će imati bar 2 usvojene djece ali kasnije su prestali uopće o obitelji razgovarati u tom smeru.
Strah je mislim ipak prevelik neprijatelj za njih.

[vlovrec]

ja imam sestru godinu dana stariju od sebe i odlicno se slazemo i dan danas iako smo razliciti karakteri. ja imam 38, ona 39 godina. u mladosti ja sam izlazila u best ona u kulusic, ja sam imala sve petice, ona je jedva zavrsavala razrede, ja sam jako brizna i vrijedna, nju boli briga za sve, bude nekako. hocu reci da smo skroz drugacije ali smo se uviek super slagale.

ja sam oduviek htjela vise djece, 3 - 4, ali eto nemam niti jedno za sad, trenutno sam trudna. i ne vjerujem da cu ih vise imati uz probleme koje imam s ovom trudnocom.

imam bratica i 2 sestricne, prvo sestricna, pa bratic 8 godina iza nje, a sestricna 17 godina iza bratica. i odlicno se slazu.
a znam jedince koji vele hvala bogu da nemam nikog da ne moram s nikim nista dijeliti.
to je valjda do karaktera

[minelas]

Ja imam jedno i nemam želju za drugim. Tako da ćemo vjerojatno, tj. sigurno ostati na jednom i radi toga i radi 100 ostalih razloga.

[Nevka]

Ja imam jedno i još bih jedno...
samo mi se ne da rađat i skidat kile

al da, želim dvoje

[Ghost Disaster]

Jedno ..

Da se ne potuku oko nasljedstva i gluposti.

[gabriela00]

jedno. tko će to uzdržavati.
i ovako su razmažena ova današnja djeca.

za ono koliko danas potrošiš na jedno, prije si mogao uzdržavati petero.

[kajpa]

katjes kaže:

zato ta tema mene muči s vremena na vrijeme. jer "znam" da bi bilo bolje imati još jedno dijete, a zlo mi je od pomisli same.

Ako ti je zlo od same pomisli, cini se da ipak ne bi bilo bolje.

[minelas]

kajperinja kaže:

Ako ti je zlo od same pomisli, cini se da ipak ne bi bilo bolje.

upravo to.
meni je zlo od same pomisli. i nebi se odlučila na još jedno.
eventualno bi MOŽDA nekad u budućnosti mogla da dobijem dijete koje u startu ima 5 godina minimalno,
ali kako je to nemoguće onda- no way.

[MMovca]

minelas kaže:

upravo to.
meni je zlo od same pomisli. i nebi se odlučila na još jedno.
eventualno bi MOŽDA nekad u budućnosti mogla da dobijem dijete koje u startu ima 5 godina minimalno,
ali kako je to nemoguće onda- no way.

Takva su u redovima za posvajanje...

[minelas]

MAJAMAMA kaže:

Takva su u redovima za posvajanje...

ma ozbiljno?
vidiš, nisam to znala hvala što si me prosvjetlila.