U Cervantesovu opusu Don Quijote se toliko ističe da se obično ni ne zna da je on pisao koječega drugog, katkad prilično zanimljivog. Najpoznatije od nepoznatih djela su
Uzorite novele (
Novelas ejemplares) iz 1613.
Disput je upravo objavio kao zasebno izdanje novi prijevod dvaju novela:
Brak na prijevaru / Razgovor pasa, u prijevodu Karla Budora. Te dvije novele čine cjelinu, prva je kao uvod u drugu, pa ima smisla da su zajedno.
"Novele" su kod nas imale dosta neurednu povijest, nisu bile tretirane kao prava cjelina. U Hrvatskoj su ih prevodili Ivo Hergešić, koji je istu ovu kombinaciju dviju priča objavio 1949., i Josip Tabak, koji je preveo pet novela, objavljenih iste te godine kad i Hergešićeve. U Srbiji je tada već bio objavljen manji izbor od Haima Alkalaja (
Uzorne priče, 1938.). Konačno je cijela zbirka ujedinjena 1981. u izdanju Matice srpske (
Узорне новеле), gdje je Duško Vrtunski doradio Alkalajeve prijevode i sam preveo što H.A. nije.
Tako sam nekako i pročitao zbirku prije više godina, kolažirajući si prijevode Hergešića, Tabaka i Vrtunskog.
Tabak je dosta zanimljiv u toj konstelaciji ne samo kao prevoditelj nego i kao komentator/kritičar. Naime, njegov izbor novela je popraćen opsežnim bilješkama (slične se nalaze i u njegovoj redakciji Velikanovićeva
Don Quijotea), koje između ostaloga upozoravaju na pojedine greške u starijem Alkalajevom prijevodu. No najzanimljiviji je tekst koji je Tabak objavio u
Hrvatskom kolu negdje 1949. ili 1950., gdje na više stranica kritizira Hergešićev prijevod
Razgovora pasa, i to surovo. Nalazi tamo desetke grešaka, promašaja u smislu, izostavljenih dijelova, problematizira prema kojem se izdanju radio prijevod, zaista ubija u pojam.
Meni nije mi ni padalo na pamet da Hergešićev prijevod koji čitam nekako ne valja, a nisam mogao ni provjeriti, španjolski ne znam. Sad sam usporedio par dijelova starog i ovog novog prijevoda (što se nudi na stranici izdavača). O točnosti neću suditi, ali Hergešićev je prijevod "razgovornijeg" stila, a noviji izgleda nešto usiljen; ipak, kod Hergešića kao da doista znaju nedostajati detalji ovdje-ondje dijelovi rečenica, nazivi, itd. Neki stručnjak će se time kritički pozabaviti, nadam se.
Novele, ruku na srce, nisu kvalitetom osobito ujednačene, ima tamo i shematičnih avanturističko-ljubavnih priča, zamornih i s katkad krajnje "politički nekorektnim" stavovima (prva priča počinje tiradom protiv Roma, a u kasnijima niti muslimani ne prolaze dobro). Ali ima i vrlo vrijednih, s pikarskim i čak fantastičkim elementima:
Rinconete i Cortadillo,
Licencijat Staklenko (o luđaku pomalo nalik na Don Quijotea), i dotični
Razgovor pasa. Možda će se iz ovog novog prijevoda s vremenom izroditi i cjelovito hrvatsko izdanje
Novela.