Evo, za početak, starog prijevoda:
Kad sam, tužan, sjeo pored nje
Kad sam, tužan, sjeo pored nje
Pored prozora, kroz staklo smo
(Gladila je mačku koja joj je ležala u krilu)
Gledali svijet kako prolazi pored nas
Nježno mi je govorila
Sa svijetlim novim očima, širom otvorenima
Prislonili smo lica uz staklo
Kad sam, tužan, sjeo pored nje
Rekla je: "Oče, majko, sestro, brate,
Ujače, tetko, nećače, nećakinjo,
Vojniče, mornaru, fizičaru, radniče
Glumče, znanstveniče, mehaničaru, svećeniče
Zemlja i mjesec i sunce i zvijezde
Planeti i komete sa blještavim repovima
Sve to pada po nama zauvijek
Pada predivno i očaravajuće!"
Tad se nasmijala i okrenula prema meni
Čekala je da joj odgovorim
Kosa joj se rasula po ramenima
Kad sam, tužan, sjeo pored nje
Kad sam, tužan, sjeo pored nje
Pažljivo mi je dodala mačku
I ponovo smo pritisnuli
Naša različita lica uz staklo
"To možda jeste tako" rekao sam
"No pogledaj onoga kako pada nasred ulice
Gledaj kako traži pomoć od svoje braće, prolaznika
Gledaj ga zgaženog među njihovim nogama
Gledaj svo to bezrazložno gibanje bez smisla
Povezano samo sa neposrednim potrebama tih ljudi
Vidiš li onoga kako se pokušava izvući iz jarka
Pogledaj onog slijepog kako se stalno spotiče!"
Okrenuo sam se prema njoj
I drhtavom joj rukom pomakao kosu s očiju
Mačka je skočila natrag u njeno krilo
Kad sam, tužan, sjeo pored nje
Tada je navukla zastor na prozor
I rekla: "Hoćeš li ikad shvatiti
Da ono što je iza stakla
Uopće nije tvoja briga?
Bog ti je dao samo jedno srce
I ono nije dom srcima tvoje braće
I Bog ne mari za tvoju dobrohotnost
Kao što ne mari ni za tvrda srca ostalih ljudi
Niti ga je briga što tu sjediš pored prozora
I sudiš o svijetu kojeg je On stvorio
Dok se čemer gomila oko tebe
Ružan, beskoristan i precijenjen"
Na to je okrenula glavu od mene
Ogromne suze tekle su joj licem -
Ja sam se smješio
A sjeo sam tužan pored nje
(Nick Cave: As I sat sadly by her side)
BHD, VII. 2002.