jedna stara ofucana šupendarska priča

[maher18]

prije pjesama:



ooda, živi smo. no najtragičnije u tome jest činjenica da je oko nas najčešće gomila leševa, idemo od groblja do groblja, a onda naiđemo na nekog živog. pa se ponekad taj uputi zajedno s nama u šetnju uz arkade, ruku pod ruku. razgovaramo. smijemo se, prisjećamo vlastitih uspomena. izmjenjujemo energije. ili dogovaramo kavu. toplo nam je.

ponekad nas neki od njih nemilosno i bešćutno druka, gazi, mlati i drapa, iako je trenutak ranije držao naše tijelo u zagrljaju, ljubio i davao nam sve od sebe. ili samo postojao kraj nas, ne vidjevši naše ruke spremne na dodir. a mi smo sretne ko djeca što smo makar udahnule miris živog bića. i ne smeta nas pomisao da i on oko sebe širi taj zagušljivi smrad raspadanja. jer smo mu ipak uzele onaj živi komadićak duše koji nas održava da uopće dišemo. a oni o tomu pojma nemaju.

18.10.2013. u 11:36


iz prepiske s mojom prijateljicom:

ja: opet ti mene nasmijala s oklembesanim pimpačima, ha, ha. ma ja ti ne marim za takve, samo one koji uz mene stoje. a stoje svi. ali dalje ni makac. boje se i najmanjeg muvinga. jbt, ko da ih klopam za gablec, ha, ha. odi ti spat i lepo ti želim lahku noćcu

ti: haha boje se daljnjeg muvinga lol
boje se da. ne zaglave u tvojoj...ti si terminator

noc

[borky]

maher18 kaže:

prije pjesama, pjesma:



sonetne vježbe


dragi em, ne kudi me jako, ovo je samo pokušaj, samo nastojanje da u formu strpam ono što mi bezglavo luta u glavi. ta znaš me, često me žestina odvede u nekontrolirani dio mozga, gdje se nemoćno prepuštam strasti. a onda ratio posustaje jer sam ja tako htjela. nepopravljiva hedonistica. i znaš da me muza zajebe u ključnom trenutku.

oh, ti me tjeraš pisat sonete
pretešku formu išteš od mene
daj se skuliraj, ne budi dijete
što čekaš od žene zaljubljene?

ne vidim, eto, pred svojim nosom
ni ekran, ni tipke, sve mi je bijelo
prekrila sliku svojom sam kosom
drhti mi pogled na tvoje tijelo

bio si blizu, prokleto blizu
usna na usnu, prste na grudi
bedro na bedro, cjelov u nizu
ruka mi tvoja ludilo budi

i što sad mogu osim soneta
kad tvoja žudnja već drugoj leta

on:

budalo mala, naivna ludo
ne moči suzama moje rame
ja volim mamit ženskinje hudo
to je tek vesela igra za me

ne trebam ljubav, ni tvoje tijelo
tek trofej, recka, ti si u nizu
hvatao tebe samo sam smjelo
da osjetim kako uzdišeš blizu,

čezneš, žudiš, vapiješ mene
dotaknut barem, dobiti pažnju
zamijetih tvoje očajne zjene
i znadoh odmah - već si na ražnju.

uživam patnju, dobit me nećeš!
paklenih muka putem se krećeš.

Ne želim ti stanje bezglavosti, ali ako je to cijena za ovako zanimljiva seciranja vlastitih jada, i za ovako nadahnute pjesme ... izdrži, bar još malo.

[maher18]

borky kaže:

Ne želim ti stanje bezglavosti, ali ako je to cijena za ovako zanimljiva seciranja vlastitih jada, i za ovako nadahnute pjesme ... izdrži, bar još malo.

ma to je samo pjesma.

aaah

[maher18]

Discipulus kaže:
KAO TI I JA

(j. b. štuliću, negdje u amsterdamima)
vodu između sebe primijetili su kasno
kao ti i ja
odjednom su bili na suprotnim obalama
kao ti i ja
bilo je očito htjeli su preko rijeke
kao ti i ja
rijeka je bila hladna i mutna
kao ti i ja
hodali su preko uske brvi
kao ti i ja
očajno uvjereni u spasonosni čvor zagrljaja
kao ti i ja
a prošli su nemušto jedno kroz drugo
kao ti i ja
svaki na sebi suprotnu obalu
kao ti i ja
shvatili su da su dva ukleta holograma
kao ti i ja
da su dva potpuna idiota
kao ti i ja
koji nisu naučili hodati po vodi
kao Prorok.



osjećam li isto? još uvijek?
pa kaj to tebe uopće briga!

ta notorna činjenica tebi ionako nije konvertibilna
i ne možeš je deponirati kao zlatnu rezervu
kao što rade svi razumni merkantilisti

spremila sam je zasad u podrum
u crnu vreću i dobro zavezala
da ne smeta u mom osobnom prostoru
(kakva sam nespretna, popiknula bih se na nju sto puta
i možda slomila vrat)

čekam da je odvezu komunalci
kao glomazni otpad
a možda završi
na iličkom placu nedjeljom kao antikvitet
ili u muzeju
neostvarenih veza

[Discipulus]

osjećam li isto? još uvijek?
pa kaj to tebe uopće briga!

ta notorna činjenica tebi ionako nije konvertibilna
i ne možeš je deponirati kao zlatnu rezervu
kao što rade svi razumni merkantilisti

spremila sam je zasad u podrum
u crnu vreću i dobro zavezala
da ne smeta u mom osobnom prostoru
(kakva sam nespretna, popiknula bih se na nju sto puta
i možda slomila vrat)

čekam da je odvezu komunalci
kao glomazni otpad
a možda završi
na iličkom placu nedjeljom kao antikvitet
ili u muzeju
neostvarenih veza[/QUOTE]

DEPONIRANJE ZLATNE REZERVE

jebemumater uvijek mi se nešto stresno dogodi
na tom jebenom
iličkom
placu

tako se jutros popiknem na glomazni otpad (neka stara psiha)
i dok sam se hvatao rukom za rub ogledala
vidim da na staklu piše
crvenim karminom

"osjećam li isto? još uvijek?
pa kaj to tebe uopće briga!"

e pa da znaš srce briga me je
i zato sam vratio ogledalo u tvoju dnevnu sobu
skinuo crnu vreću, obrisao ruž i ostavio ga nasred prostorije
da se na nj stotinu puta dnevno popikneš
da svaki put padneš
i slomiš
srce

pa da te tako ranjenu
komunalci dovezu u crnoj vreći u moj ured na groblju
gdje se sahranjuju
neostvarene
veze

[maher18]

hofiranje ( o neodlučnosti onoga ko je ostao neodlučan)

negdje nekog svibnja, 2011.


pjesma
malo o tebi
malo o meni
a bio bi bolje da je nema

o tebi
kratka bolna sekvenca jednog filma
unijela je nelagodu nesigurnog, usamljenog očekivanja
i ne znaš je li baš toliko dobro
ne znaš, a tako je zamamno vjerovati
da je dobro
dobro
koje nam onaj gore zlobno ne da iskusiti

o meni
znaš, zapravo znaš
makar ti uopće nije važno
da nisam kukavica
i u tom si trenu popustio
sitnoj muškoj sujeti
oh, pravila daju iluziju sigurnosti, zar ne?

a da nisam došla
s mislima one koja svjesno krši nebeske zakone
i bagažom kuraže u mudrost lošeg iskustva
bi li napisao sitnu porugu mojoj taštini?

možda i ne bi
galantan i pristojan,
znajući da bi me povrijedio
zakinuo vlastitu radost

no možda kasnije, čisto obranaški
u nekoj nebitnoj zajebanciji
nabacio tih nekoliko mučnih kadrova
i više ne bi bilo zajebancije

možda smo ipak oboje dovoljno hrabri
ponekad ja više znam
a ti više možeš.
kondicional: mogao bi
ne sumnjam

meni će doći dani kad neću moći
trenuci kad se osjećam slaba, umorna
i beskrajno sama
hoćeš li tada doći
ili ću pjevati ovu žalosnu pjesmu

riječi su prekrasne, tvrde, unatoč ceci,
ne bih nikad o njima znala
da nema filma
i da ti nisi pasionirani fimofil
i da ne znaš pronaći
važne riječi
u kaosu slika i zvukova.

daj me već jedamput zagrli kak spada!

[maher18]

Partija šaha

Službena objava turnira?
Kajgot
Samo stisak ruke, tihi dodir na vratu
Tu i tamo bljesnula bi površina šahovske ploče
Kao crvena manta iskusnog matadora
I u trenu figure na stolu
A ja ne znam ni pravila, ni ulog, ni nagradu

Krenuo si nježno
Bijelim pijunom
Namamio vješto u igru
Tek toliko da otvoriš partiju
Sa strane škiljeći očima sivog vuka

Ura je mjerila dane i tjedne
(zar nemamo svo vrijeme svijeta?)

Napao si skakačem, silovito
Otvorio put i lauferu
Premještao figure
Hitro kao šibicar na vašaru
Udarao teškim topništvom
pa nije to partija iz bergmanovih flmova, zaboga

A ja sam rekla:
hmm, najjače naoružanje ostavljam za finale
budala
i petljala sitnim potezima
promišljala što bi o tome rekao spaski
u ovim smo godinama daleko od amatera, zar ne
I zašto uopće gubiti vrijeme na sitnice
Ili je u pitanju samo pokazna vježba
Tek rutinski trening da velemajstor ostane u formi
Možda su mi samo zakržljali refleksi
Ni teoretski, ne, ne, pa ja se još uvijek dobro držim
A ovo je samo igra crnih i bijelih komada drveta

Gle, htio bi šah-mat?
E, ne može, ne, nikako,
Kraljica još nije pala na koljena!

Ustaješ naglo od stola
Ne sviđa ti se razvoj situacije na terenu
Ili su te omeli kibici
Ne želiš remi?

Već slijedećeg trena preturio si šahovnicu naopako
I rasuo figure.
Pogled uvrijeđenog dječaka kojem je dosadila igračka.

Ostala sam sama za praznim stolom
Slijedeća partija?
Damin gambit.
Što bi o tome mislio capablanca?

[gji perpetum]

neću kraj
i samo ću hinit da navijam ()

kad ne znam koji su mi draži
bijeli ili crni

svi istiiiii..!!!
sivi

tko?

Vi muškarci
Vi žene







za gambita dva, inspirativni ste.



http://www.youtube.com/watch?v=zSNZxvWvodY

edit: nadam se da nisam destimulativna.

[maher18]

Discipulus kaže: Pogledaj post

Čitam najnoviji post na topicu pjesnikinje maher18.
Vrlo dobre pjesnikinje!
Kaže:
„krenuo si nježno,
bijelim pijunom!“

Ali ja moram reći: ne, mah, zar si zaboravila?
Prošlo mnogo let, a ja vsjo pomnju.
Ti si vukla prva,
Ti si bila bijela!

DAMIN GAMBIT

Bio sam opsjednut šahom. Bio sam prvak svijeta.Te godine
Tukao sam Bobbya na međuzonskom turniru u Tunisu.
Bila je to kap koja je prevršila
Čašu.

Rekla si: dragi, ovako više ne ide. Stavimo sve na kocku!
Dobro, rekao sam. I kao džentlmen
Izabrao crne
Figure.

Povukla si d-4.
Ja d-5.
Ti c-4.

Pogledao sam te: damin gambit? Nasmijala si se:
O tebi ovisi, dušo!

Uzeo sam ponuđenog pješaka. Kasno sam shvatio
Da je pješak bio otrovan. I evo, sada,
Trideset šest godina poslije,
Partija se primiče
Kraju.

Otrov polako ovladava mojim tijelom,
Imobilizira periferne funkcije,
Sprema glavni napad,
Ne skriva namjere,
Igra na sigurno,
Pješaci izlaze
Na osmi
Red.

Ti hladno,
Svih osam pješaka pretvaraš u kraljice.
Slijedi okrutna iznudnica.


Ne sjećaš se?
ta bilo je gotovo jučer
možda i dan ranije
tjedan, pa zar je to neko vrijeme?
šotola me gurkao ispod stola
i šaptao najljepšu ljubavnu pjesmu
... i sijed, i sijed ću te još voljeti...
nozaimeisusovo...

pogubila sam figure usput
proždrla ih je velika bijela neman
jed-nu-po-jed-nu i žvakala u triješće

krenuo je prvi, da krenuo je prvi
bijelim pijunom
gledajući me u oči pomno
pa znaš da se to radi sa smiješkom gladne zvijeri u zasjedi
a moji su pješaci ostali skamenjeni
u spazmu, nemoćnoj paralizi
prepušteni sudbini i vinu

stavila sam sve na kocku
možda je to bio blef moje podsvijesti
koja je savršeno svjesna situacije
da moja crna kraljica nema ništa, baš ništa
što bi mogla izgubiti
a bijelom kralju očito nije stalo da se s d1 dočepa d8
iako na tom mjestu nije bilo ni jedne druge figure

[maher18]

gji perpetum kaže:

neću kraj
i samo ću hinit da navijam ()

kad ne znam koji su mi draži
bijeli ili crni

svi istiiiii..!!!
sivi

tko?

Vi muškarci
Vi žene







za gambita dva, inspirativni ste.



http://www.youtube.com/watch?v=zSNZxvWvodY

edit: nadam se da nisam destimulativna.

hvala, sjajno!

[maher18]

za gji perpetum http://www.youtube.com/watch?v=g9NM-bOl4b8

[gji perpetum]

maher18 kaže:

za gji perpetum http://www.youtube.com/watch?v=g9NM-bOl4b8

hvala i tebi! ..izvrstan 'filmić' ,.glumica vrijedna daljnjeg istraživanja,..podsjetio me na Fasbinderov: "Gorke suze Petre von Kant"..svakako vrlo dojmljivo, kao i tvoje fino uspostavljanje ravnoteže ili poveznice sa mojim linkom,.. priče mi imaju isto/slično lice a drugačije naličje i isto naličje a drugačije lice.

[maher18]

„spomenar neostvarenih priča, događaja, očekivanja? hm...morao bi to bit neki veeeeeeeeeeeeeeeeliki muzej?“

ah, ja sam već počela slagat tak nekaj,
u tomu ima svašta, baš svašta

nedoigranih partija šaha,
nekakav play-off koji se nikad nije zbio,
morske obale nedoplivane,
neoplovljeni tropski otoci,
nedohranjena živinčad za koju se vidjelo unaprijed
da su opasne zvijeri gadnih očnjaka,
no ja imam debelu kožu i izvana se ne vidi ništa, baš ništa
neispušeni cigaretlini na nepostojećim jastucima
(zapravo, post festum nemam potrebu za cigaretom),
neke pjesme bez refrena,
prekinute rečenice,
odbjegli pogledi,
neizgovorene misli,
nedočekano vrijeme,
nedotaknuta ramena,
neljubljene usne,
prevrnute figure, razbacane igračke
ugasli mobiteli s neizbrisivim porukama
i rukom na mojoj guzi
nikad se nisam razumjela u te moderne sprave
uzalud pritiskam delete, delete, delete, psmtr, ja sam jebeni tehnički idiot!

kako da počistim ovaj svinjac, već sam se odavno otrovala domestosom
u upornoj nakani da
napravim totalni čistac i riješim
mrtva jata leptira nošena jesenjim vjetrom,
a tek nedavno su još lepršali i mutili mi vid,
možda i nisu umrli,
samo sam ih ja pospremila nekud duboko u kutije,
pribodene pedantnom nomenklaturom
užarenog ženstva koje je ostalo besramno i golo
da ne gledam,
da siđem konačno s ovog križnog puta

ali kako da pospremim pustoš na police
prazne staze,
postojanje kojeg zapravo nema
nikad nije ni bilo
a moglo je biti...
obično ne plačemo za onim što je bilo dobro.
plačemo za onim što je moglo biti dobro,
a sad postoji samo u obliku neke proklete bezdimenzionalne točke singulariteta

i još se nisam otarasila one šunjajuće prokletinje
koja me zaskače iz svakog ugla
nesnosna ko svrab
s pakosnim šaptom hijene: uvijek ima nade, uvijek ima nade, uvijek ima nade…

ah, pospremanje duhovnog interijera je tako zahtjevno
neke stvari naprosto ne mogu odvojiti za nekakav muzej antikviteta,
previše su blizu, boja je tako svježa, miriši na bablje ljeto...
ipak ću ostaviti onu bijelu haljinu još u ormaru

[maher18]

Šejtan


Pitam se, pitam,
Koji nas šejtan to tjera
Ko daleke sjeverne ptice
Da vraćamo se na mjesta
Opet i opet
Da sretnemo svoju tugu
Opet i opet
Vuče nas baš kao krivca na locus criminis
A onda sjednemo
Blaženi i mirni
Kopamo po ožiljcima,
Kao što rade majmuni kad trijebe buhe
Razgledamo stare rane
I skidamo suhe kraste s koljena

A onda kroz živo meso
Srču nam bolnu krv
Oni, baš oni
Kleptomani
Mala djeca što kradu sitnice po dućanima slatkiša
I ližu po skrivečki, presretno i slasno
Daleko od, ah, tako ispravne sigurnosti obiteljskog stola

I nije ih briga
Za ono malo straha
I nije ih briga
Neće dobiti po prstima
Pa to je samo jedan griz čokoladice, zaboga
I nije ih briga
Što su nam raskinuli meso, rasparali utrobu
I pojeli pola duše

Možda je vrijeme da dogovorim kirurga plastičara
Ili barem par doza transfuzije?
B, rhesus pozitivna

[Discipulus]

maher18 kaže:

B, rhesus pozitivna

be plus? taj sam!

[maher18]

Discipulus kaže:

be plus? taj sam!

javljaš se za dobrovoljnog donatora?

[borky]

Nažalost, mogu ti samo polovan bubreg ponuditi.

[maher18]

borky kaže:

Nažalost, mogu ti samo polovan bubreg ponuditi.

misliš da je kompatibilan s mojom HLA-tipizacijom?

[maher18]

čipiran


Jučer sam tako, slučajno
Između dva čaja s medom
Čula
Da si čipiran
Da sam se uvukla u te nepovratno
(ruka se podiže k srcu)
I ostala zavijek ovdje
(prsti kuckaju po tjemenu,
Uz zavjerenički smiješak onih
Koji poznaju situaciju
U povjerenju i strogoj diskreciji,
Dakako!)
Čipiran
Kao zbunjeno štene
Odbjeglo od nemarnog gazde
Zalutalo u tuđe dvorište
Ta dobio si svo gostoprimstvo koje čuvam za posebne goste
Ne, nema tu samilosti nad gladnim smrznutim beskućnikom
Ni patetičnog češljanja ofucanog repa
Ni milosrđa zdjelice s hranom i vodom
Samo sam se držala Pravilnika o postupanju dvaju bića u svemiru
Kažu da sudbina dovodi one koji su potrebiti
Onima koji su potrebiti
No ovdje se nije dogodilo ništa, baš ništa karmičkog
Ta ne držim u ruci hardver čitača
Za kristalnu pločicu vlasništva

To su samo
Moji ludi leptirići
Odlutali u tvoje misli
I sad ih nosiš u sebi kao srebro pod svojim šeširom

[maher18]

I još si sve nešto mislim, ma već desetak dana, čudan razgovor s dragom frendicom, ma žena dobra ko kruh, topla i čestita, sjedile mi u nekom zadimljenom kafiću i čavrljale o životu.

Nekako me ono okoloprazničko raspoloženje pritisnulo, malo radosti dodatno uspaljene lampicama, šarenilom i stalnim druženjima i osmjesima isplahnulo se kao hamper vode na cestu i nisam usprkos fasadeksu mogla ne spomenuti vehementno zanemarivanje mojeg kratkog postojanja u životu dotičnog bezobraznika. Jer sudim po formalnim bespotrebnim pitanjima i rečenicama dobačenim usput, pri odlasku, na štengama. Pa onda, valjda, iskonstruiram po diktatu nerazuma i vlastitih čežnji, da još nije sve gotovo. A mi medicinari smo tvrdoglavo uporni i uvijek želimo znati zašto. Jer, bez dobre dijagnostike nema ni adekvatne terapije, zar ne? Pa mi se na licu vide sve one suze stisnute pod trepavicama, bježe ispod kože, duboko, i ostavljaju bolne nabore na čelu i obrazima.

I onda me prijateljica suosjećajno tješi govoreći mi nešto što je njoj povjereno, nešto što uopće nisam trebala znati, nisam smjela znati, i bilo bi najbolje da nikad nisam saznala.

I ne zna moja draga prijateljica da to nije bilo njoj povjereno iz tuge i jada, nego samo zato da bude vezana osobnom tajnom, jer, znati nečiju osobnu tajnu podrazumijeva lojanost, povjerenje i obavezu o šutnji. A tako i suosjećanje, dakle, suposjednica tajne iz visokomoralnih razloga mora stati na stranu posjednice tajne. To se odnosi, naravno, i na zabranu činjenja zločestoća toj istoj, kao što je npr. možebitno upucavanje nečijem frajeru,pogotovo ako je „vlasnica“ dotičnog šarmantnog komada ona ista tajnoposjednica. Da, mi medicinari smo stvarno nesnosni u tom traženju za pozadinskim zračenjem.

Elem, požalila se dotična mojoj prijateljici, koju je tek površno poznavala, da je jako tužna. Jer njezin dragi nije adekvatan u krevetu. Naprosto mu se ne diže. A ona je mlada žena, naravno da ima svoje potrebe, zbog toga su toliko puta prekidali, no nikako da se stvari poprave. Željela ga je ostaviti, čak i je našla nekog dalmoša i s njim upražnjavala veselja koja su joj nedostajala. A ovoga namjerava i napustiti. Oh, što da radi? Moja ju je dobronamjerna frendica mudro svjetovala: nemoj ga ostaviti, još si mlada, ali nećeš tako zadugo. Drži se čovjeka koji je pošten i dobar, takvog nećeš baš lako naći.

Očito da ju je ova poslušala. Naravno, nije ni mislila definitivno to riješiti, nego se samo, onak, ženski pojadati. Jer, ne pričaju se takve stvari tek friško upoznatoj ženi iz društva, osim u cilju da je se ima na vidiku. Pomirili se oni po ne znam koji put, čak otišli na more, ma ljubav cvate, pa se opet pokefali početkom jeseni.

Pa, eto, uletila ja u tom međugasu, luk jela i luk mirisala, ali glavno jelo se još pržilo, ova to nanjušila i zgrabila opet svog dilbera i ne pušta ga više iz svojih rotvajlerskih ralja. Vjerojatno sam mu toliko digla… ego… da mu je bio dostatan za ostanak s njom. I sve se to poklapa s njegovim pričama o tome kako ga ona seksualno ne privlači, nema leptirića, i činjenicom da je prije imao gomilu veza koje su trajale taman do one vremenske granice kad se pošteni parovi uz sve peripetije uvodničkog hofiranja počinju ozbiljno pitati: your place or mine?

I sad mogu o tomu okretat i obrtat do beskraja, ništa se ne mijenja. Njemu naprosto nije stalo. Ili sam ga precijenila (opet ovaj odurni crv nade da još nije izgubljeno)? Možda nema muda. Čak ni toliko da mi pošalje poruku i čestita novo leto.

Šic, glupačo! Njemu zapravo nije stalo!