Lijepi stihovi

[NIKMAN]

Kad ona pjeva - glas se topi
K'o poljupci joj na usnama,
Kad gleda - k'o da pogled popi
Svu modru radost neba sama;
Kad ide - sve u sklad se spaja
I rijec joj, sto se grlu ote -
Sve puno cuvstava, izrazaja,
Sve puno cedne joj ljepote.


Ljermontov

[tricky]

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.

Napisati, na primjer: "Noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".

Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu, kao rosa na livadu.

Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste.
Moje je srce iste, a ona nije uz mene.

Ista noc odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

pablo neruda

[NIKMAN]

Ulazis u pesmu kao u vrt
Ulazis u pesmu kao u svoj vrt
slazes reci,pomeras mlado drvece
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao sto u san moj
ulazis kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radoscu
docekuje i sunce ti na rame silazi
, i korak ti je lak i necujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noci u noc tako sa morem
snagu premeravas,umirujes ga
recima i u poslusnu pticu pretvaras.
Ulazis u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reci ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.

[NIKMAN]

Srebrnim akordima vjetar u valovima buja.
Daleko u daljini iz sivila zasvijetlila jezera,
Koliko ljepote u gorama tražio si!

Uspavanka krajine-posljednja pjesma slavuja,
Dok u polje osamljen koračam vratima večera . . .
Tako vrućim glasom sve do ponoći u mom srcu pjevala si.

[tuk'bah]

Zagreb grade, naša glavo,
Zagreb grade, štite naš.
Zagreb grade, naša slavo,
Ko sunce ti nam sjaš!
Budi velik
Jak ko čelik
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klik'o ne bi:
Slava, slava tebi
Zagreb grade divni moj!

A. Šenoa

[NIKMAN]

DORIA

Budi u meni kao vječna ćud turobnog vjetra,
Ne kao prolazne stvari koje su - radosti cvijeća.
Imaj me u ljutoj samoći tamnih hridina
I surih voda
Nek bogovi o nama nježno zbore u dane buduće
Sjenovito cvijeće Orcusa nek' te se sjeća.


Pound, Ezra

[JaBitTe]

Kad jednom prodje sve
kad se pretvori u uspomene
kad vise nisu vazna lica, imena, ni godine
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima
da li ces shvatiti sve
ljubavlju zagrnut' me
da li ces dici me s koljena
zedan tvog oprosta
kad jednom stvorim se ja -
pred tvojim vratima.

[maza_juniorka]

Koračam obalom.
Gledam mirno more
i sve svoje snove
puštam u nj da ih
drugim obalama ponese.
Drugog dana bura digla more
valovi sve više rastu,
bune se,
dolazim opet na obalu,
koja mi tiho šapuće:
Uzmi svoje želje,svoje sne,
prejaki su da bi ih drugoj prepustila.

[maza_juniorka]

Ne daj da te slome
kiše i oluje
ne daj da ti tugu
na lice mame
jer zasjat će i nama sunce
uplovit ćemo i mi
u mirnu luku
uz blagi povjetarac
koji sa lica će nam
suze izbrisati
i osmijeh ostaviti.

[NIKMAN]

NOĆU

Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi
Protiv gustoga zida okupanog lišća.

Prolazu noćni, crna žeravo sna
Što hvataš niti zemaljskoga grožđa
Točnošću nekog neredovita vlaka
Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.

Zato me ljubavi, veži za čisti pokret,
Za postojanost što kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,

Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
Naš san odgovorio jednim jedinim ključem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.



Jer mi smo smo tvar od koje su građeni snovi ...

[Silvac]

PJEV DUHOVA NAD VODAMA

Der Menschen Seele

Ljudska je dusa
Slicna vodi;
S neba silazi,
K nebu se penje,
I opet dolje
Na zemlju mora
U vjecnoj mijeni.

Tece s visoke,
Strme hridi
Cisti mlaz;
Tad pršti ljupko
U oblacnom valu
Spram glatke stijene
I, lako docekan,
Prozracan, struji
Tiho sumoreci
U daljinu.
Strse li grebeni
U susret slapu,
Pjeni se srdito
S kama na kam
U ponor.

U plitku koritu
Sulja se travnjakom
A u mirnu jezeru
Pasu svoj lik
Sva zvijezdja.

Vjetar je ljupki
Ljubavnik vala;
Vjetar s dna mijesa
Zapjenjene vale.

Duso covjecja,
Kako si slicna vodi!
Sudbo covjecja,
Kako si slicna vjetru!


Johann Wolfgang Goethe

[varia]

Nikman.... (ovo me kopka jos sa starog foruma)...:

ne bilo ti zapovijedjeno, ali.... daj se, MOLIM TE potrudi da navedes ime autora (tri pjesme potpises, sedam ne potpises).
Nemoguce je da tamo odakle ih skidas ne postoji ime autora.
Ako i zanemarimo zakonska autorska prava... zamisli da si je ti napisao pa da je tako bezimenu razvlace po milion foruma...
Nije fer.... To je neciji rad, trud, muka, besana noc.... jednostavno - nije fer.
Netko tko "osjeca poeziju" morao bi osjecati i to.

[nika_cro]

CEKAJ ME



Cekaj me, i ja cu sigurno doci,

samo me cekaj dugo.

Cekaj me i kada zute kise

noci ispune tugom.

Cekaj i kada vrucine zapeku,

i kada mecava brise,

cekaj i kada druge niko

ne bude cekao vise.

Cekaj i kada pisma prestanu

da stizu iz daleka,

cekaj i kada cekanje dojadi

svakome koji ceka.



Cekaj me, i ja cu sigurno doci.

Ne slusaj kad ti kazu

kako je vrijeme da zaboravis

i da te nade lazu.

Nek povjeruju i sin i mati

da vise ne postojim,

neka se tako umore od cekanja

i svi drugovi moji,

i gorko vino za moju dusu

nek piju kod ognjista.

Cekaj. I nemoj da sjedis s njima,

i nemoj da pijes nista.



Cekaj me, i ja cu sigurno doci,

sve smrti me ubiti nece.

Nek kaze ko me cekao nije:

Taj je imao srece!

Ko ne zna da ceka, taj nece shvatiti

a nece znati ni drugi

da si me spasila ti jedina

cekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znacemo

kako prezivjeh vatru kletu, -

jednostavno, ti si znala da cekas

kao nitko na svijetu.



Konstantin Simonov (1915)

[NIKMAN]

E L E G I J A

Eto: vjetar s mora vraca nam natrag odbjegle ptice
šumom krila što uci nas prolaznosti.
Ali šta marim ja da su noci moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost. Pijesak nek me nauci voljeti.
Ne mogu u zlu da živim, a za dobrotu ismijat ce me.
Gdje je taj za kog vrijedi kleknuti na cestu i dotaci usnama
prah s njegove obuce?
Taj koji ce kao livada svakog proljeca cvjetati u meni.

Neka doðe jedno proljece što ce nas nauciti biti radost
jedni drugima, i ostati lijepi.

Jer vjecnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naci
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji ce zadržati bezazlenost
i ljubav koja nece prestati.

Vesna Parun

[nika_cro]

::::::

Poljubi me, zacaraj me sobom,
Zatvori mi oci cutanjem;
Da u trenu zaborava tobom
Zivim kao senka lutanjem.

Bice mi se, tmulo od gorcine
Zazelelo tudjeg zivljenja,
Jednog trena sopstvene daljine,
Jednog daha bez protivljenja.

Poljubi me, zacaraj me, svedi
Sasud srca do izlivanja;
Oboj dusu, uzmi je, izvedi
Da pocine od prebivanja.

Da u trenu zaborava tobom
Zivim kao senka lutanjem
Sklopim oci umorne nad sobom,
I cekam na te cutanjem...

*
Voljela bih saznati cija je ovo pjesma.
Pronasla sam je slucajno i neobicno mi se svidjela.
Ako netko zna...pleaseeeeeee

nika

[nika_cro]

Ne mogu odoljeti...moja najdraza:


K R P E

Prasnuo je, stao je vikati, soba se tresla,
a stijene su otvorile usi.
Letjele su rijeci kao krpe svadbenog vela,
kao listovi uvele kite cvijeca,
zveknule kao ogledalo
koje je razbilo sedam godina srece.
Lebdio je ispod stropa
viseci na krilima gradjanskih vrlina,
tako da su mu pucale naramenice,
vikao je taj mali bog,
vladar u svom zivotnom prostoru,
vikao je zlobu, zavist i prezir
i sebicnost koju zovemo ljubomorom
vikao je krvavu laz i sam joj stade vjerovati.

A ona je stajala...
u tom neshvatljivom udaranju valova,
daleko, daleko
u sumracnoj, otvorenoj krajini
s izgubljenim snovima i s nogama pod snijegom
stajala je cista...
svjetiljka je padala,
pruzala je ruke i nista, nista nije cula,
tek nesto kao praskanje leda...

Letjele su rijeci, te krpe svadbenog vela,
u okviru ogledala zvonilo je sedam godina srece.
Zveketao je mali bog,
vlasnik i sudac ceznje koju nikad nije upoznao,
siktao u oci u kojima nikad nije primjetio ljubav:
ti kujo, smrti moja,
zgadio mi se tvoj pogled.
I tvoje ruke,
zivotinjska vjernost,
poniznost bez nade i ambicije,
odbojno mi je tvoje lice. Zelim rasti !

A ona je stajala tamo u sobi...
kao u dalekoj sumracnoj krajini,
gledala ga je ocima punim ljubavi,
i nista, nista nije cula,
tek nesto...
kao dragi, bliski glas
onaj isti glas,
zameten snijegom sedam godina:
"Andjele moj, umirem za tobom,
ti si moj zivot,
ljubim ti oci i ruke,
zelim te, o pruzi mi usne.
Nositi cu te na rukama,
a budem li ti ikada rekao i jednu
jedinu zlu rijec
neka onijemim..."

Vojtech Mihalik

[Pollux]

najs

[nika_cro]

Eh...kad me krene, krene...
Eto jos jedna, meni jako lijepa:


AKO


Ako od mene odvratiš lice,
moje će srce zarobiti tuga.
Ako pokriješ uši da ne bi čuo moje riječi,
plakati ću tiho u samoći.
Ako me odgurneš i zaobiđeš,
ako me prokuneš i odbaciš,
ipak ću ti pružiti ruku kad god poželiš.
Čak i ako sasvim zaboraviš na mene,
ako sve tvoje misli budu strane i daleke,
moja ljubav umrijeti neće…

No ipak, pazi!
Iako je trajnija i čvršća od zemlje i neba
njoj je potrebna hrana: Tvoja sloboda.
Nju moraš njegovati, o njoj se brinuti.
Ne žrtvuj nikada svoje slobode.
Čak ni u ime ljubavi.
Jer ako bi to učinio,
ne znam hoću li tugovati,
ne znam hoću li plakati,
ali znam da bi moja ljubav
mogla umrijeti …


A. P. Kezele


nika

[NIKMAN]

DJEVOJKA LUTALICA

Tko si ti, djevojko divlja
što sama lutaš po cestama
i boriš se s vihorom jakim
pod crvenim sutonskim suncem?

Da li si zbog toga takva
što imaš dogovor s vjetrom?
On ti je letač! I ti
nećeš ga nać' jer je pao!

Vihor pritiskuje ljubavno
Tanku ti suknju na koljena.
Vjetar ti nježno ocrtava
mladi struk, koji luta!

Zašto napinješ grudi
pred vihorom? On će te ponijet,
ne budi uporna tako!
Vihor- pa to sam ja!

Jensen, Johannes V.

[nika_cro]

jako lijepo