Vježbe u teretani za osobe s ozljedom

[TincH]

jimmy101 kaže:

Cijeli zivot se bavim sportom,nogomet treniram od malena,teretana i tako to..
prije 2 mj sam imao spontani pneumotoraks desnog plucnog krila..
Moje pitanje je dali znate nekog da se nastavio bavit sportom nakon te ozljede?,jer mi je posebno naglaseno da se nesmijem jos dugo vremena umarat,dizat terete itd..uglavnom sve sta ja nesmijem ja bi htio radit,sport je moj nacin zivota..
ako ima netko nekih iskustva,pls help

Stvarno uopce ne znam kakva je to dijagnoza, ali svaka ozlijeda ociti je signal organizma da je nastupilo vrijeme za odmor i pojacanu brigu za sebe.

Najgore sto, nakon malodusja, za sebe mozes napraviti je silovanje grubih treninga dok jos za njih nije sazrijelo vrijeme.

Ljudski organizam je izdrzljiva i adaptivna masina, no kao i sto kod voznje auta moras paziti da ne mucis motor, tako i tijelo treba brigu i paznju, jer ce samo na taj nacin dulje trajati.

EDIT: sada sam guglala, i vidim da tvoj problem moze, ali i ne mora biti uzrokovan traumom. Steta, jer mogu razumjeti kako se osjecas, no isto tako citam da to nije stvar za zajebanciju. No pretpostavljam da ipak nije rijec o najtezem obliku, i sigurna sam da ce doci dan kada ces se lagano moci vratiti treninzima.

bruce80 kaže:

Interesantno koliko ljudi ima problem sa lumbalnim dijelom kralježnice. Ja imam protruziju diska L5 S1 i napuknuće diska L4 L5, imam bolove već 5 godina, naučio sam živjeti sa time, vježbam redovito, tri put tjedno ali sam izbacio sve "dobre" vježbe koje opterećuju kralježnicu. Ima pomaka, malih ali ima, nadam se da sa vremenom će bol se još smanjiti.

Ali me još uvijek "kida" kako ja ne mogu vući tj.da se moram paziti težina, kad vidim nekog tipa kako vježba u teretani ili kad vidim nekog sportaša kako opterećuje svoje tijelo, volio bih da i ja to mogu ali isto tako znam da bih si samo još više napravio štete nego koristi..
Joj kako zavidim ljudima koji nemaju taj problem i koji mogu slobodno vježbati kako žele..

Ljudi koji neometano izvode teske treninge vrlo su vjerojatno u njima oduvijek, od djetinjstva, pa im je organizam kroz razvoj na njih naviknut, ili su (u slucaju da su kasnije zapoceli) imali strucno vodstvo koje ih nije navelo na krivi put. Nazalost, nema svatko takvu srecu, niti svatko u pocetku dobro poznaje sebe i svoja ogranicenja. Vecina nas uci na manjim ili vecim ozlijedama, sto je prirodno i normalno

Ukoliko ozlijeda nastupi, postoji odredjeni period koji je organizmu potreban za oporavak. Trening nece nikamo pobjeci, i potrebno je samo smiriti strasti i uzeti si dovoljno vremena kroz kojeg ces osluskivati tijelo i polako ga vracati u stabilno stanje.

Osobno sam se nakon ozlijede lumbalne kicme toliko dobro oporavila da se ponovno bavim stvarima za koje sam prije godinu dana mislila da su definitivna proslost. No, ovoga puta sam pametnija, ego sam ostavila po strani, i ne fantaziram da sam najjaca na svijetu, i da mogu sve
Ne mogu, i ne moram, no to ne znaci da ne mogu trenirati i uzivati.

Zato, pamet u glavu, i nekoliko saka strpljenja i bit ce sve dobro