Odgovornost vrha RH 1990. i 1991.god. zbog slanja hrvatskih mladića na redovno služenje u JNA

[Heroj Mirko]

Sokolić kaže:

Možda je hoggar naknadni prvolinijaš. Takvi su otkad je svijeta i vijeka najradikalniji. Takvi nikad ne razumijevaju situaciju. Nikad ne shvaćaju odmjerenost, umjerenost, birane riječi.

Ovo što hoggar zastupa je isto kao da danas krivimo hrvatske proljećare za izdaju i kukavištvo samo zato što nisu digli ustanak.

Ovo šta hogar zastupa je domoljublje i žrtvovanje za svoj narod a ne cmizdrenje o šteti i traženje nekakve naknade (koju su btw dobili ali izgleda da im je mala pa bi još).

Bili ste dio teškog vrimena za Hrvatsku,dali ste svoj dio i sad začepite više o svojoj patnji i boli i problemima.Svima nam je bilo teško,svi imamo problema ali ne pljujen po Domovini samo zato šta nisan otiša u mirovinu a oni neki drugi jest.Stisni zube,izdrži,daj najbolje od sebe i pitaj svoju zemlju ima li još išta šta možeš napravit za nju.

[hoggar the terrible]

Sokolić kaže:

Možda je hoggar naknadni prvolinijaš. Takvi su otkad je svijeta i vijeka najradikalniji. Takvi nikad ne razumijevaju situaciju. Nikad ne shvaćaju odmjerenost, umjerenost, birane riječi.

Ovo što hoggar zastupa je isto kao da danas krivimo hrvatske proljećare za izdaju i kukavištvo samo zato što nisu digli ustanak.

Oh, hvala!
Najviše volim kad me netko tko pokušava gluposti podmetnuti pod argumente pokuša osporiti kao osobu jer mi ne može osporiti iskaz.

[Sokolić]

Heroj Mirko kaže:

Ovo šta hogar zastupa je domoljublje i žrtvovanje za svoj narod a ne cmizdrenje o šteti i traženje nekakve naknade (koju su btw dobili ali izgleda da im je mala pa bi još).

Oni ročnici o kojima govorimo nisu dobili nikakve naknade.

Heroj Mirko kaže:

Bili ste dio teškog vrimena za Hrvatsku,dali ste svoj dio i sad začepite više o svojoj patnji i boli i problemima.

A gdje će se moći progovoriti o ovome? U Saboru? HHO? One razne aktivističke udruge? Ma šta zamišljate?
Zašto začepiti o ovome? Pa ako branitelji, zarobljenici i ine civilne žrtve smiju govoriti o ovome, zašto ne bi i ti ročnici?

Heroj Mirko kaže:

Svima nam je bilo teško,svi imamo problema ali ne pljujen po Domovini samo zato šta nisan otiša u mirovinu a oni neki drugi jest.Stisni zube,izdrži,daj najbolje od sebe i pitaj svoju zemlju ima li još išta šta možeš napravit za nju.

Nitko ne pljuje po Domovini. Tema su žrtvovani hrvatski ročnici i propusti hrvatskih vladajućih struktura.

hoggar the terrible kaže:

Oh, hvala!
Najviše volim kad me netko tko pokušava gluposti podmetnuti pod argumente pokuša osporiti kao osobu jer mi ne može osporiti iskaz.

Postoji snimka iz vremena Bljeska. Situacija: HV i MUP su sprašili pobunjene Srbe preko Save, dosta pobunjenih Srba ostalo he u okruženju. Dan poslije Milan Martić dolazi među svoje da im podiže moral. Okupljenima govori kako će Hrvatskoj dati ultimatum, na što ga jedan od okupljenih prekine i reče da je "njih (Hrvata) 30.000, nas (pobunjenih Srba) je 5.000, kako ćemo mi njima davati ultimatum?".

Jesi li ti hoggare od onih koji bi zadavao ultimatume u takvim okolnostima? Ili bi onom Srbinu odgovorio da ti podmeće gluposti pod argumente?

[Heroj Mirko]

Sokolić kaže:

Oni ročnici o kojima govorimo nisu dobili nikakve naknade.

Jesi li siguran?Pročitaj temu od početka ili,ako nemaš vrimena,pročitaj ovaj post https://www.forum.hr/showpost.php?p=3...1&postcount=11

Svi koji su stradali na odsluženju vojnog roka u JNA i imaju oštećenja organizma dobili su status mirnodopskih vojnih inalida sa pripadajućin pravima.Njima je to malo i tužakaju tu po forumu,žele više.Kraj priče.

[hoggar the terrible]

Sokolić kaže:

Oni ročnici o kojima govorimo nisu dobili nikakve naknade.

Što, pretpostavljam, možeš i dokazati.

A gdje će se moći progovoriti o ovome? U Saboru? HHO? One razne aktivističke udruge? Ma šta zamišljate?
Zašto začepiti o ovome? Pa ako branitelji, zarobljenici i ine civilne žrtve smiju govoriti o ovome, zašto ne bi i ti ročnici?

Jasno da imaju pravo govoriti o tome, tu se slažemo.
No kad to krene u muktašenje, kao na ovoj temi...

Nitko ne pljuje po Domovini. Tema su žrtvovani hrvatski ročnici i propusti hrvatskih vladajućih struktura.

Molim te, priberi se i prestani pisati nedokazive idiotarije o žrtvovanju tih mladića.
@dividenda i @vuci i hajduci nisu prvi (ipak nemam vB alate za otkrivanje klonova ) kojima su te idiotarije glatko pobijene.

Postoji snimka iz vremena Bljeska. Situacija: HV i MUP su sprašili pobunjene Srbe preko Save, dosta pobunjenih Srba ostalo he u okruženju. Dan poslije Milan Martić dolazi među svoje da im podiže moral. Okupljenima govori kako će Hrvatskoj dati ultimatum, na što ga jedan od okupljenih prekine i reče da je "njih (Hrvata) 30.000, nas (pobunjenih Srba) je 5.000, kako ćemo mi njima davati ultimatum?".

Jesi li ti hoggare od onih koji bi zadavao ultimatume u takvim okolnostima? Ili bi onom Srbinu odgovorio da ti podmeće gluposti pod argumente?

Jesi li ti svjestan kako ovim upisom (nećemo sad o kronologiji zbivanja i kojeg datuma je otpočela i završila akcija Bljesak ) pobijaš upravo gluposti koje ti i istomišljenici pokušavate progurati kao argumente?

[emojpobro]

prodoabc kaže:

Pošto sam žestoko napadan od nekih HDZ forumaša na temi Franjo Tuđman vezano za ovu tematiku otvaram novu temu i važno mi je neovisno mišljenje Vas forumaša.

Dakle paralelno sa hrvatskim naoružavanjem i pripremanjem za rat republička tijela Republike Hrvatske slala su na redovno odsluženje vojnog roka u neprijateljsku JNA tisuće hrvatskih mladića koji su razbuktavanjem rata ostali na drugoj strani ili su dezertirali sa glavom u torbi ili su završili u četničkom logoru zbog pokušaja bijega isto kao i ja.

Važno je napomenuti da su nebrigom i lošom politikom tadašnjih vlasti hrvatski ročnici slani na služenje vojnog roka u JNA čak i u ožujku i lipnju 1991. god.(u vojarnama JNA diljem bivše države je bilo najviše hrvatskih ročnika koji su poslani u rujnu i prosincu 1990.) kad se znalo da će se desiti rat i da će se cijevi ZNG-a okrenuti na te mladiće,građane RH i Hrvate.

Usporedbe radi slovenski parlament zajedno sa njihovim tadašnjim predsjednikom donio je uredbu i dogovor s JNA u srpnju 1991. god. (svaka čast na odvažnosti i brizi za svoje državljane) o mirnom izvlačenju njihovih ročnika i državljana Slovenije iz JNA i oni su u miru išetali iz vojarni koje su bile u punom stanju pripravnosti.

Sramotno je da hrvatski tada republički vrh na čelu s dr. Franjom Tuđmanom ako je već poslano tisuće ročnika na neprijateljsku stranu nije zatražio također mirno izvlačenje svojih hrvatskih državljana iz vojarni JNA već je okrenuo cijevi na vlastite državljane i sunarodnjake što je po meni suludo.

Mi zatečeni hrvatski ročnici u JNA bili smo tada Tuđmanova žrtvena janjad koja je među prvima nastradala u ratu i ostavljeni smo na milost i nemilost agresoru.

I dalje nama što smo tada bili zarobljeni u JNA i imamo invalidnost na povratku u RH je napravljena velika nepravda od strane tadašnje hadezeovske vlasti a to je da su nas izjednačili sa alkoholičarima i zacementirali su zakon po kojem smo po njima nastradali u mirnodopskoj sferi što uopće nije istinito kad se zna da je tad (a i kad sam ja bio zarobljen) bjesnio najžešći rat a i sam neprijatelj nas je proglasio ratnim zarobljenicima.

Nikakva posebna prava s obzirim na okolnosti i stradavanje nemamo osim invalidnine s kojom možemo kupiti šteku cigareta od muke.U četničkom zarobljeništvu sam prošao gore nego naš ministar Predrag Matić Fred i vukovarski branitelji.

Budući da sam u cijeloj ovoj priči ostao invalid zbog posljedica zatočeništva svoje liječenje financiram sam i potrošio sam dosad oko 30.000 E na liječenje i lijekove jer su tako htjeli hadezeovi birokratski fiškali koji su krojili zakon a da rata nisu ni primirisali.

Nakon 20 godina šutnje (jer se moralo šutjeti o toj temi kad se znalo da smo žrtvovani) došlo je vrijeme da se malo prozbori i o ovoj temi pa izvolite,samo molim bez omalovažavanja naše tragedije i kalvarije.

Sinko moj istina sto pises al nazalost malu pomoc i utijehu ti mogu pruziti a posebno ovi po forumu, kojima je cilj velicanje lika i dijela tuđmana...
istina ti da od prve sekunde preuzimanja duznosti samo ih je zanimalo sto brze i vece bogacenje...tema na prvom zasjedanju vlade je bila, koliko ce ko imati placu a određivao je sam tuđman...ni u ludsilu mu nije bio prioritet priprema za obranu, iako se ovdi mnogi trude iz petnih zila dokazati suprotno...briga njih za one koje su slali u ralje krvnika a i ove po forumu...stara luda i dok su ga neki uvjeravali da ce biti rata, obicno bi ih smjenio...svima je bila okupacija da se malome deanu i sinisi, nedaj boze sta dogodi...gadi mi se uopce pisati o tome...ovaj narod ne zasluzuje bolje kad je dopustio da ga izj... kreteni...

[hoggar the terrible]

emojpobro kaže:

Sinko moj istina sto pises al nazalost malu pomoc i utijehu ti mogu pruziti a posebno ovi po forumu, kojima je cilj velicanje lika i dijela tuđmana...
istina ti da od prve sekunde preuzimanja duznosti samo ih je zanimalo sto brze i vece bogacenje...tema na prvom zasjedanju vlade je bila, koliko ce ko imati placu a određivao je sam tuđman...ni u ludsilu mu nije bio prioritet priprema za obranu, iako se ovdi mnogi trude iz petnih zila dokazati suprotno...briga njih za one koje su slali u ralje krvnika a i ove po forumu...stara luda i dok su ga neki uvjeravali da ce biti rata, obicno bi ih smjenio...svima je bila okupacija da se malome deanu i sinisi, nedaj boze sta dogodi...gadi mi se uopce pisati o tome...

Ove svoje tvrdnje, pretpostavljam, možeš i dokazati?
Ili skupiti dovoljno hrabrosti i poštenja za priznanje da nemaš blagog pojma o čemu pokušavaš trkeljati?

ovaj narod ne zasluzuje bolje kad je dopustio da ga izj... kreteni...

Koji narod, Hrvati ili tvoj?

[emojpobro]

hoggar the terrible kaže:

Ove svoje tvrdnje, pretpostavljam, možeš i dokazati?
Ili skupiti dovoljno hrabrosti i poštenja za priznanje da nemaš blagog pojma o čemu pokušavaš trkeljati?
Koji narod, Hrvati ili tvoj?

tebi cu dokazivati ili ovom maloumnom,naivnom narodu...ne nezelim biti hrvat, sramim se...

[Grugru]

emojpobro kaže:

tebi cu dokazivati ili ovom maloumnom,naivnom narodu...ne nezelim biti hrvat, sramim se...

Pa nije da te prisiljavamo

[hoggar the terrible]

emojpobro kaže:

tebi cu dokazivati ili ovom maloumnom,naivnom narodu...

I polupriznanje da nemaš pojma o čemu bi trkeljao je dobar znak, ima još nade za tebe.

ne nezelim biti hrvat, sramim se...

Rješenje problema ti je ovdje, samo naprijed - svima će biti bolje.
Sad kad smo to riješili bilo bi zgodno da nađeš neku drugu temu za spamanje.

[deSandoval]

emojpobro kaže:

tebi cu dokazivati ili ovom maloumnom,naivnom narodu...ne nezelim biti hrvat, sramim se...

Jel stigla peticija, zamolba sa nekih 400 000 potpisa da ipak budeš Hrvat?
Već je prošlo dovoljno vremena za sakupljanje potpisa a nacionalno svjesni hrvati ne žele izgubiti takvu veličinu.
Molim te, budi hrvat jer bi tvoje odricanje od hrvatsva bila neprocjenjiva šteta za čitav hrvatski nacionalni korpus. Neprocjenjiva.

[Michael Collins]

emojpobro kaže:

tebi cu dokazivati ili ovom maloumnom,naivnom narodu...ne nezelim biti hrvat, sramim se...

Nitko te ne tjera, vi sretni a mi još sretniji ako vas ne brojimo kao naše

[franeb]

Evo jedan poučni filmić u kojem svjedoče sudionici ovog događaja a među njima je bilo dosta Hrvata ročnika u JNA! Ovo se dogodilo u prvoj polovici Svibnja 1991 a naši uredi za obranu sve jedno i dalje pune zločestu vojsku s HR ročnicima!
https://www.youtube.com/watch?v=s5ziHLT_MDw

[hoggar the terrible]

Aj molim te, pročitaj ponovo temu.

Sve moguće bedastoće koje si iznosio kao "dokaze" glatko su ti pobijene. Znaš koga trebaš kriviti i tražiti odštetu, ali ti bi radije muzao zemlju koju zoveš svojom.
Kako te nije sram?!

[franeb]

Jao hogy što si dosadan s tom odštetom, nit je tražim nit imam razloga za to,kako to više nisi shvatio?
Ali dobro razumin, braniš politiku za koju smatraš da nemože napravit previd ili grešku, vjerojatno i namjeru?
Gledajući ovi filmić kao i događaje prije njega kako je moguće da se i dalje puni ta vojska s HR ročnicima?

Lipo ti je Špegelj to u svojoj knjizi objasnio!

[dividenda]

Ulomak iz knjige Vladimira Šeksa "1991.-Moja sječanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat" iz 2015 godine gdje se spominje slanje ročnika u JNA...
inače u ulomku je obrađena sjednica Vrhovnog državnog viječa od 01.srpnja 1991 godine;

U ovom prvom dijelu sjednice VDV-a, osim predsjednika Tuđmana i predsjednika Vlade Manolića, sudjelovali su još Ante Beljo (postavljanjem pitanja i traženja razrješenja u svezi s vojskom – trebaju li regruti ići u JNA, što je s opskrbom kasarni JNA ako se JNA ne povuče i sl.), Antun Vrdoljak (s istom temom) i Martin Špegelj (osobito oko pristupa vojnicima i časnicima koji su napustili JNA i koji žele pristupiti hrvatskoj vojsci). Nakon izlaganja Zdravka Mustača, predsjednik Tuđman dao je stanku od deset minuta u 21.45 sati, a sjednica je nastavljena u 21.55 sati, s time što je Predsjednik zatražio od sljedećih sudionika da budu što kraći i potom dao riječ Josipu Boljkovcu, ministru unutrašnjih poslova (koji će sljedeći dan biti razriješen te dužnosti, a za novog bit će imenovan Onesin Cvitan). Boljkovac se zauzeo za to da “regruti (koji se pozivaju u JNA) još dva-tri mjeseca služe vojni rok u Hrvat- skoj, u petoj vojnoj oblasti, a mornari na moru, u vojno-pomorskoj oblasti…” “Ja bih bio jako veliki protivnik”, nastavio je Boljkovac, “da mi sada pozivamo oficire… (da ih izvlače iz JNA, op.a.) S njima treba razgovarati, još ova dva mjeseca da ne napuštaju vojsku”.

SLJEDEĆI SUDIONIK U RASPRAVI, Slavko Degoricija podsjetio je na Mustačevo upozorenje “da Hrvatsku čeka pojačan terorizam svih mogućih oblika i vidova potican i ljudstvom i materijalom iz Srbije. Da je tome tako i da oni već na tome rade, dvije činjenice govore već s današnjim danom. Danas su 37 kamiona oružja dovezli iz Kragujevca u Bosnu i to oružje dijelili. Iz Hrvatske, gdje god mogu …“, u tom trenutku ubacuje se predsjednik Tuđman i pita: “Gdje dijelili? Kako?” Degoricija: “Po Bosni, među Srbima. Iz Hrvatske, gdje god mogu, čine sve moguće da se iseljavaju djeca i žene – ovo na potezu Une i Like, prema Bosni, iz Slavonije, prema Vojvodini i dijelu Srbije – stvaraju jednu atmosferu pripreme za sveopći sukob, rat, i na toj psihozi, dobivaju i one koji nisu na poziv ni u rezervu išli itd. Dakle, stvaraju jednu psihozu u narodu – da su jedini spas oni za njih. To je dosta naglašeno. To je sada i ovo što se desilo u Tenji, kod Osijeka s tom tendencijom.

(…)

Predsjednik Tuđman se na temu rata uključio u raspravu nakon izlaganja Ramljaka (koji je procijenio da Miloševiću preostaje samo rat) te ustvrdio: “Kažem, nisam za to da sada idemo u detaljnu analizu, ali mi se ipak čini da ne predstoji samo rat, Milane. Predstoji nam diverzantska teroristička djelatnost sve dotle dok ne ostvarimo (očito, iz fonograma manjka jedna ili više riječi, op. a.), ali da nam predstoji samo rat, s tim se ne bih složio, jer su svi događaji unatrag godinu dana pokazali da zapravo nemaju snage za rat, da uđu u rat u kome bi mogli imati uspjeha i u tome je, čini mi se, perspektiva naše politike, ali uz istovremeno osiguranje i svoje moći i vanjskih saveznika. Mislim da ćemo u tom slučaju moći izbjeći taj rat koga se Milan boji, od koga opasnost postoji, jasno, ali baš zbog toga što sve dokazuje da nemaju uspjeha da bi u takvom ratu pobijedili, mislim da ćemo opći rat moći izbjeći.”

Može li se iz ovog istupa predsjednika Tuđmana u polemici s potpredsjednikom Vlade Milanom Ramljakom izvesti zaključak da predsjednik Tuđman smatra da Hrvatskoj ne predstoji rat (protiv JNA ili Srbije ili protiv obje)? Argumenti koji govore u prilog tezi da je (u to vrijeme) predsjednik Tuđman procjenjivao da rata neće biti (ili da će Hrvatska izbjeći rat) leži u njegovoj procjeni da JNA nema snage za ratovanje, nema snage da uđe u rat u kome bi mogla imati uspjeha.

[hoggar the terrible]

franeb kaže:

Jao hogy što si dosadan s tom odštetom, nit je tražim nit imam razloga za to,kako to više nisi shvatio?
Ali dobro razumin, braniš politiku za koju smatraš da nemože napravit previd ili grešku, vjerojatno i namjeru?
Gledajući ovi filmić kao i događaje prije njega kako je moguće da se i dalje puni ta vojska s HR ročnicima?

Lipo ti je Špegelj to u svojoj knjizi objasnio!

Da nisam svojim očima vidio tebe i sumuktaše kako (tko direktno, tko indirektno) priznajete da vas interesira hrvatska lovica, a ne isprika i odšteta od strane stvarnog krivca - Srbije, još bih ti vjerovao. No Srbijici (vjerojatno) dragoj ti ne nalaziš zamjerke, zamjeraš onome tko ti nije mogao ni na koji način pomoći.
Svu tu priču prošli smo nekoliko puta i svaki put kad tebi i istomišljenicima činjenicama pobijemo svaki "argument" koji pokušavate prodati, ušutite se na neko vrijeme i počnete ispočetka s istom pričom.
Žao mi je zbog vaših stradanja i ne bih ih nikom poželio, ali iz dna duše prezirem osobe koje unatoč vlastitom iskustvu i činjenicama koje ih bodu u oči za vlastita stradanja optužuju one koji ih jednostavno u tom trenutku nisu ni na koji način mogli zaštititi.
Srbija je adresa na kojoj moraš tražiti ispriku i obeštećenje i ne, ne moraš osobno otići tamo kako bi istjerao svoje pravo.

dividenda kaže:

Ulomak iz knjige Vladimira Šeksa "1991.-Moja sječanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat" iz 2015 godine gdje se spominje slanje ročnika u JNA...
inače u ulomku je obrađena sjednica Vrhovnog državnog viječa od 01.srpnja 1991 godine;

I?

[dividenda]

Ulomak iz knjige "Prsten mira i majčinske ljubavi" od Slavice Bilić,prve predsjednice Bedema ljubavi...U ulomku je opisan njen posjet sinu i Ljubljanskoj kasarni.....

Hod je bio njegov, a do mene je došao ostario čovjek. Moj uredni i pedantni Mate, prljav, zarastao u bradu, kosa mu raščupana, na vrhu tjemena komad paučine, usne natečene i modre, oči unezvijerene. Jesi li to ti, sine, kako si, kako to izgledaš, na što ličiš… sve sam to htjela izgovoriti, ali nisam mogla.“Kako si, sine?” Pogledao me i kao da je prečuo pitanje: “Zašto si došla?” – “Pa došla sam te vidjeti.” – “Dok nosaš po Zagrebu transparente bolje bi ti bilo da si otišla u našu Vladu i tražila da se za nas zauzmu. Sva sreća da te oficiri nisu prepoznali.” – “ebi kao da nije drago da sam došla.” – “Drago mi je da si došla, ali strah me tvojih postupaka, jer što ti kao pojedinac možeš učiniti. raži od naše Vlade da postupi kao i Slovenija. Slovenci odlaze kućama, a mi ostajemo u kasarnama. Naš položaj je teži nego kad je počeo rat. Vojska se priprema za odlazak. Mi moramo s njom. Kad nas odvedu morat ćemo čuvati Martićevu granicu. Sad će godina kako se nisam mogao vratiti u Zagreb. Hrvati su se rugali s ‘balvan revolucijom’, a ja se za tu revoluciju moram tući. S kim da se tučem, s tobom, tatom ili sestrom? Na koga da pucam, protiv koga da se borim? o reci Hrvatskoj vladi, traži da nas povuče, mi joj možemo koristiti.”Nisam smjela odgovoriti da nema tih vrata na koja nisam kucala, da nema mjesta gdje nisam pokušala intervenirati. Vojska prebacuje odgovornost na naše političare, a naši političari mi savjetuju da sinu predložim bijeg. A kako mu objasniti ta dva suprotstavljena stava. Naša Vlada brine druge brige, a za Kadijevića on je samo broj. Kako ću mu reći da je njegova generacija žrtveno janje. ek onda ću mu ubiti svaku nadu.Okrenula sam razgovor na drugu temu. “Izgledaš mi pospan, na kosi imaš paučine.” Gorko se nasmijao. “Spavao sam, majko, spavao.” – “A gdje?” – “U kamionu, kamion ti je, majko, danas i ovdje kao hotel A kategorije ako ga uspiješ uloviti, a ja sam ga pred zoru ulovio i ti si me sada probudila.”

48
Sjeli smo na klupu. Istresla sam jelo koje sam mu donijela. Nije ga ni pogledao. I njemu i meni jasan je razlog moga dolaska, ali se ne usudimo jedno drugo plašiti. Oboje znamo da se bježati mora. Samo, pitanje je kako. Kako bih ga ohrabrila, ispričala sam mu moj posjet Kamenitim vratima i rekla mu kako mu se ništa loše neće dogoditi. “Znam, to mi je jedina nada.” – “Reci mi, molim te, sada kad je Slovenija odbacila vojsku i vojska Sloveniju, imate li vi bojno streljivo?” Malo je popustio onaj prvi grč s kojim me dočekao i koji nikome drugome nije mogao reći, pa je počeo govoriti kao da objašnjava malom djetetu: “Na sebi, majko, imamo bojno streljivo, iza sebe imamo oficira s napunjenim pištoljem, ispred sebe teritorijalce s mašingeverom, i ako me jedan promaši, drugi sigurno neće. S obje strane i sprijeda i straga su meci upereni u mene, a oko kasarne postavljene su mine.” Zatresavši kratko ramenima nastavio je govoriti: “Moja jedinica seli na Manjaču, a ja na Manjaču živ neću.”

[hoggar the terrible]

dividenda kaže:

Ulomak iz knjige "Prsten mira i majčinske ljubavi" od Slavice Bilić,prve predsjednice Bedema ljubavi...U ulomku je opisan njen posjet sinu i Ljubljanskoj kasarni.....

Da, bilo mu je itekako teško. Kao i svim hrvatskim ročnicima.
No koliko god postavljao te citate, još uvijek ne možeš pružiti smislen odgovor zbog čega je hrvatska vlada za to odgovorna.
Sve dok to ne učiniš, upise te vrste ću smatrati širenjem jeftine patetike u nedostatku argumenata.

[dividenda]

....Slavica Bilić opisuje susret članica "Bedema ljubavi" s predsjednikom Franjom Tuđmanom u rujnu 91'...

Kod predsjednika uđmana
Nikakav sastanak na ovaj datum, 29. rujna 1991., nismo planirale. On se poklopio sam od sebe, a ispao simboličan, jer navršilo se točno mjesec dana otkako smo mi majke i žene posjetile Beograd moleći vrh JNA i Predsjedništvo Jugoslavije da se vojska ne miješa u političko rješavanje jugoslavenske krize. U ovih mjesec dana preživjeli smo događaja dovoljnih za nekoliko ljudskih života. Kad se događaji zgusnu, dani prolete kao sekunde, ali sjećanja ostaju trajna i uspomene na njih ne blijede.I sada mi u ušima zvoni rečenica moje prve suradnice Višnje: “Evo, obišle smo toliko europskih metropola, otvorile tolika zatvorena vrata našoj nejakoj diplomaciji, razgovarale s mnoštvom značajnih političara i predstavnika humanitarnih organizacija, pomogle velikom broju vojnika, pa bi bio red da nas primi i naš predsjednik uđman i da mu izravno kažemo kakvo mišljenje Europa ima o nama i o situaciji u Jugoslaviji.” Oduvijek sam zazirala od političara i uvijek pokušavala biti na distanci. Sve naše članice tvrdile su da politički ne pripadaju niti jednoj stranci, no po njihovim stavovima i zahtjevima koje su često stavljale ispred mene, točno sam znala kome tko pripada. Kad sam sama sa sobom odvagnula razloge zašto posjetiti ili ne posjetiti predsjednika uđmana, prevagnula je potreba, ne da mu se pohvalimo što smo sve do sada napravile, nego da mu kažem što on kao državnik još nije napravio. Moje uvjerenje, koje i sada držim osobito važnim, a pogotovo u onom trenutku, leži u činjenici da Republika Hrvatska nije poput Slovenije povukla svoje ročnike iz JNA. I to je s moga gledišta bio osnovni razlog zbog kojega smo se trebale sastati s predsjednikom uđmanom. Predsjednik Republike Hrvatske mora znati kakvu fizičku i emocionalnu torturu proživljavaju vojnici, i Hrvati i mladići drugih narodnosti u JNA. Povlačenje državničkog poteza značilo bi puno više za ozbiljnost same pozicije Hrvatske unutar još uvijek postojeće Jugoslavije. Po mom vlastitom sudu, takav potez ne bi naštetio Hrvatskoj niti s obrambenog niti s političkog aspekta. Moralno razbijenoj u svim dijelovima, otarasili bismo se Jugoslavije mnogo lakše da je hrvatska vlast potegnula taj logični potez. I s političkog aspekta bi to bilo korisno jer bi vlast pokazala ozbiljnost u zaštiti svojih mladića. Sami momci, vojnici JNA imali bi uporište u odluci svoje vlasti te bi lakše i uz manje rizika napuštali JNA. Ovako nisu imali busolu, jer nisu znali kome ni gdje pripadaju, a morali su izvršavati zapovijedi.

212
Nedjeljno je prijepodne. Lijep i sunčan dan. Predsjednik uđman nas je dočekao u Banskim dvorima. Vrlo elegantno je odjeven, svježe obrijan i nasmiješen. Zapravo, tog trenutka djelovao je vrlo simpatično. I oči i pogled bili su drugačiji nego onog ranog jutra kad smo se onako nenajavljeni sreli na rgu bana Jelačića. Gledajući ga ravno u lice, tumačila sam sama sebi da je onaj orlovski pogled u praskozorju bio samo posljedica moje premorenosti. Jer sada je pred nama stajao čovjek vedar, nasmiješen, širom otvorenih očiju. Kako je za naš posjet bilo predviđeno samo 15 minuta, na brzinu sam mu ispričala važne stvari i spomenula najvažnije ljude s kojima smo se sastale. Sve je to predsjednik pažljivo saslušao. Kao uvod u ono što je meni bilo bitno ukratko sam prepričala i razgovor s ministrom vanjskih poslova Njemačke, gospodinom Genscherom, i naglasila kako je suosjećajno reagirao kad sam spomenula da je već više od 600 mrtvih u Hrvatskoj. Po reakciji predsjednika uđmana, ta rečenica bila je suvišna, bio je vidno uzbuđen na spomen žrtava, valjda je mislio da ja ne razumijem da je rat i da se gine i da je, s obzirom na snagu JNA, žrtava moglo biti i više. No, moje razmišljanje bilo je u skladu s našim djelovanjem. Za ovako mali narod kao što smo mi, 600 mrtvih je jako, jako puno. A još gora od ove stravične brojke jest činjenica da rat neće skoro prestati, već da će pasti još puno krvi, kao što je rekao Genscher. o je ono što užasava, zbog čega bi čim prije trebalo pronaći modus političkog rješenja i zaustavljanja rata. Za nas žene i majke nasilna smrt bila je neprihvatljiva. Vjerovala sam da tragediju možemo umanjiti ako predsjednik zatraži povlačenje naših sinova iz JNA. Ali uzbuđeni uđman nije više bio voljan slušati. Pogledao je na sat, ustao sa stolice, okrenuo se i zaključio da je vrijeme našeg posjeta isteklo. Bila sam ljuta i nemoćna. Na oči su mi navirale suze i kao kroz mutnu zavjesu vidjela sam uđmanova leđa dok je za sobom zatvarao vrata. Vjerojatno je i njega taj broj činio nesretnim, možda je zato tako reagirao, jer su odluke koje je donosio išle za tim da bude što manje žrtava