Tamna materija ili Astralna ravan - sinonimi

[wand_1]

Della17 kaže:

Prvo od čega se može početi je činjenica da gravitacija djeluje i na tamnu materiju.
Što to znači?

Hm, obično na to gledamo drukčije - tamna materija djeluje gravitacijski. Ne možemo reći da vrijedi obratno.

Kod barionske materije ona uzrokuje gravitaciju.

Slično smo došli do zaključka i o tamnoj materiji, odnosno njenom postojanju. Vidimo njen gravitacijski utjecaj, a ne utjecaj gravitacije na nju.

Mi smo tih struktura za sada svjesni tek na mega razini zbog gravitacijakog utjecaja kojeg ta „tijela“ (zbog svoje nevjerojatne veličine) vrše na vidljive magastrukture na makrokozmičkoj ravni u „našem“/vidljivom djelu svemira.
S obzirom na prirodu tamne tvari (njezinu suptilnost), što se više spuštamo na skali veličine, pretpostavljam da je sve teže detektirati njezin gravitacijski „otisak“.

Tako nekako, da..To je logično.

Tako bi jedna tamnomaterijalna „planeta“ veličine npr.Jupitera, koja je dosegla odgrovarajuću točku strukturalne gustoće, imala tek minoran gravitacijski utjecaj na nas (možda i stotinama tisuća puta slabiji od vidljive materije).
Veći bi gravitacijski utjecaj na nas imao nekakav manji kameni asteroid, nego takova planeta.

To će ovisiti isključivo o tome koliko je daleko ta planeta od nas.

Da se nebi bunili - govorim o vl.mašti (da umirim sve one koji zaziru od bilo čega što nije u domeni mjerenja čvrstim (metalnim) metrom i vaganja elektronskom vagom.
U ništa nikog ne uvjeravam.
Jednostavno sanjam (otvorenih očiju)

Ne bunim se ja, ali daj još nešto

Recimo, da si ti na mjestu onih koji to trebaju istraživati, u kojem smjeru bi išlo istraživanje?

[wand_1]

Marian Oden kaže:

Stručnjak za retardirani cinizam.

Na nivou vrtića ili niže. A tebi della sretno sa raspravom sa znanstevnikom.

Hvala ti na sjajnom doprinosu raspravi. Konstruktivno kao i uvijek. Primjećuješ li cinizam?

Da ti prevedem: ako nemaš što pametno reći vezano uz temu - ne seri.

[Della17]

wand_1;

Recimo, da si ti na mjestu onih koji to trebaju istraživati, u kojem smjeru bi išlo istraživanje?

Više nekako gravitacijskog djelovanja/"mapiranja" tih struktura...s obzirom da je to zasad jedino što smo u stanju detektirati.
Pokušati utvrditi stvarne proporcije "galaksija" i njihov konačan oblik...gravitacijski otisak kojeg ostavljaju.
Utvrditi oblik onog što se krije ispod površine i njegove stvarne proporcije...
Očito je da je ono što vidimo, tek vrh ledenog brijega i da je galatička struktura dio puno većeg, složenijeg sustava u kojem tamna materija igra vrlo važnu ulogu.
Isto tako, pokušati utvrditi postoje li određene "gravitacijske" anomalije unutar galaktičkog prostora koje izlaze iz okvira očekivanog.

Da imamo razvijene "gravitonske" oči/senzore/"naočale"...tko zna čega bi se sve nagledali?

[strange quark]

Budući da (zasad) nemamo mogućnosti egzaktno utvrditi postojanje tamne materije neposrednim mjerenjem, samim time ni sastav i strukturu, možemo li pretpostaviti da je postojanje galaksija vezano samo uz postojanje barionske materije? Možda je tamnomaterijska materija manje sklona kondenziranju u galaksije...

[wand_1]

Quark kaže:

Budući da (zasad) nemamo mogućnosti egzaktno utvrditi postojanje tamne materije neposrednim mjerenjem, samim time ni sastav i strukturu, možemo li pretpostaviti da je postojanje galaksija vezano samo uz postojanje barionske materije? Možda je tamnomaterijska materija manje sklona kondenziranju u galaksije...

Pitanje je da li tamna materija uopće fizički postoji u našem svemiru. To je samo jedno od mogućih rješenja, a često se spominju u vidu MACHO objekata i WIMP čestica.

Netko razmatra mogućnost da mi ne razumijemo dovoljno dobro zakone gravitacije na kozmičkoj skali.

Netko razmatra mogućnost da bi to mogao biti gravitacijski utjecaj drugih svemira.

Ova zadnja opcija izrazito je popularna u kozmologiji koja vuče porijeklo iz teorije superstruna i M-teorije.

[strange quark]

wand_1 kaže:

Pitanje je da li tamna materija uopće fizički postoji u našem svemiru. To je samo jedno od mogućih rješenja, a često se spominju u vidu MACHO objekata i WIMP čestica.

Netko razmatra mogućnost da mi ne razumijemo dovoljno dobro zakone gravitacije na kozmičkoj skali.

Netko razmatra mogućnost da bi to mogao biti gravitacijski utjecaj drugih svemira.

Ova zadnja opcija izrazito je popularna u kozmologiji koja vuče porijeklo iz teorije superstruna i M-teorije.

Da... istina je da smo zasad još uvijek u fazi špekulacija. Međutim, dosta autoriteta se slaže oko postojanja tamne materije.

Što se tiče gravitacijskih utjecaja drugih svemira, ukoliko uzmemo za pretpostavku da postoje drugi svemiri (o tome se isto špekulira) ne misliš li da bi taj utjecaj bio zanemariv? S obzirom da gravitacija opada s kvadratom udaljenosti...

A što se tiče teorija superstruna (teorija, jer ih u biti ima 5) mislim da je to "long shot" i da treba pričekati neke konkretnije zaključke iz "strunaškog tabora". Ko zna, možda ta kompletna priča jednog dana završi u Recycle Bin

[wand_1]

Quark kaže:

Da... istina je da smo zasad još uvijek u fazi špekulacija. Međutim, dosta autoriteta se slaže oko postojanja tamne materije.

Što se tiče gravitacijskih utjecaja drugih svemira, ukoliko uzmemo za pretpostavku da postoje drugi svemiri (o tome se isto špekulira) ne misliš li da bi taj utjecaj bio zanemariv? S obzirom da gravitacija opada s kvadratom udaljenosti...

Reci ti meni nakon što proučiš ovo:

http://en.wikipedia.org/wiki/Randall...3Sundrum_model

The model is a braneworld theory developed while trying to solve the hierarchy problem of the Standard Model. It involves a finite five-dimensional bulk that is extremely warped and contains two branes: the Planckbrane (where gravity is a relatively strong force; also called "Gravitybrane") and the Tevbrane (our home with the Standard Model particles; also called "Weakbrane"). In this model, the two branes are separated in the not-necessarily large fifth dimension by approximately 16 units (the units based on the brane and bulk energies). The Planckbrane has positive brane energy, and the Tevbrane has negative brane energy. These energies are the cause of the extremely warped spacetime.

A što se tiče teorija superstruna (teorija, jer ih u biti ima 5) mislim da je to "long shot" i da treba pričekati neke konkretnije zaključke iz "strunaškog tabora". Ko zna, možda ta kompletna priča jednog dana završi u Recycle Bin

Konkretnije od ovog? :

http://en.wikipedia.org/wiki/AdS/CFT_correspondence

In physics, the AdS/CFT correspondence (anti de Sitter/conformal field theory correspondence), sometimes called the Maldacena duality, is the conjectured equivalence between a string theory and gravity defined on one space, and a quantum field theory without gravity defined on the conformal boundary of this space, whose dimension is lower by one or more. The name suggests that the first space is the product of anti de Sitter space (AdS) with some closed manifold like sphere, orbifold, or noncommutative space, and that the quantum field theory is a conformal field theory (CFT)

Nisam li rekao da je ova tema bez nade ?

[Della17]

wand_1;

The model is a braneworld theory developed while trying to solve the hierarchy problem of the Standard Model....

In physics, the AdS/CFT correspondence (anti de Sitter/conformal field theory correspondence), sometimes called the Maldacena duality, is the conjectured equivalence between a string theory and gravity....

Slušala sam neki dan Korada Korlevića na radiju (jednog od najvećih autoritea za spomenutu problematiku...kod nas).
S dosta je ne-hinjene frustracije u glasu spomenuo kako ti teoretičari struna, plahti i multiversa, već polako svojim modelima, počinju ići na živce ostatku znastvene zajednice u svijetu...
Radi se naime o čistoj špekulaciji.

Glede teoretiziranja, imam i ja jednu teoriju koja je jednako vjerodostojna;

Tamana je materija samo među-faza, stupanj / razina materijalnosti između vidljive materije i još finije tvari (od tamne materije koja je u stanju vršiti gravitacijski utjecaj na nas).
Ta se super-tamana tvar, ponaša na način koji sam ja opisla.
Formira se u složene strukture koje prožimaju naš svijet (ali se s njim ne sudaraju) i tvori paralelnu mrežu astralnih galaksija neviđene spektakularnosti...sa svim onim što s njima ide u paketu.

Mislim da me Korado nebi samo tako ismijao.

Iz jednostavnog razloga što je moja teorija jednako uvjerljiva/dokaziva kao i one gore spomenute.

Nisam li rekao da je ova tema bez nade ?

Ja bi prije kazala, da si u stvari rekao kako ti nedostaje vizije...s obziroma da nada i vizija idu ruku po ruku.

[wand_1]

Della17 kaže:

Slušala sam neki dan Korada Korlevića na radiju (jednog od najvećih autoritea za spomenutu problematiku...kod nas).
S dosta je ne-hinjene frustracije u glasu spomenuo kako ti teoretičari struna, plahti i multiversa, već polako svojim modelima, počinju ići na živce ostatku znastvene zajednice u svijetu...
Radi se naime o čistoj špekulaciji

Ja volim i poznajem Korada, ali on je po zanimanju pedagog On uopće nije nikakav znanstvenik, a kamoli fizičar ili da bi se time bavio.

Njegovo bavljenje astronomijom, posebno malih tijela sunčevog sustava je stvarno super i sa spektakularnim rezultatima, ali on o teoriji struna ne zna puno više od tebe Koliko ja znam, u Hrvatskoj se nitko profesionalno uopće niti ne bavi tom teorijom.

Tako da ne znam o čemu govoriš. Otkud ti ideja da je on autoritet za takvo što? On je autoritet za otkrivanje malih potencijalno opasnih asterioda i edukaciju nadarene djece.

Glede teoretiziranja, imam i ja jednu teoriju koja je jednako vjerodostojna;

A neće biti da je jednako vjerodostojna

Nisi ti razumjela što pišem, vjerojatno. Čovjek koji je napravio gornji model, Juan Maldacena se smatra za najboljeg fizičara na planetu.

Pored Wittena, pored Glashowa, pored Weinbera, Hawkinga itd itd...

Tamana je materija samo među-faza, stupanj / razina materijalnosti između vidljive materije i još finije tvari (od tamne materije koja je u stanju vršiti gravitacijski utjecaj na nas).
Ta se super-tamana tvar, ponaša na način koji sam ja opisla.
Formira se u složene strukture koje prožimaju naš svijet (ali se s njim ne sudaraju) i tvori paralelnu mrežu astralnih galaksija neviđene spektakularnosti...sa svim onim što s njima ide u paketu.

Ovo mi se sviđa...

Mislim da me Korado nebi samo tako ismijao.

Korado ne bi. On je cooler. I pedagog. Zna s mladima

Iz jednostavnog razloga što je moja teorija jednako uvjerljiva/dokaziva kao i one gore spomenute.

Nemoj se ljutiti, ali ipak bi se kladio prije na gore spomenute.

To su samo hipoteze. Ne morate se ni ti ni Korado uzrujavati oko toga. Kad se vi budete bavili fizikom - radite drukčije

Ja bi prije kazala, da si u stvari rekao kako ti nedostaje vizije...s obziroma da nada i vizija idu ruku po ruku.

S ovim se apsolutno slažem. U pravu si.

[Perceval]

Della17 kaže:

Astronomi su već dugo vremena svjesni mogućnosti postojanja tamne materije/tvari u svemiru.
Zovu je tamnom jer s njom nikako nije moguće ući u interakciju (ako postoje, „čestice“ tamne tvari, one naprosto prolaze kroz vidljivu tvar kao da ne postoji. Poput „duha“ kroz zid u popularnoj ikonografiji).
Tamna tvar ne emitira ili reflektira nikakvo el.magnetno zračenje.
Nije ju moguće detektirati, vidjeti, „napipati“...energetski „pobuditi“, no bez obzira na to njezin se utjecaj na svijet kojeg poznajemo itekako osjeća.
Izračunato je i dokazano da galaksije nisu u stanju opstati u obliku u kojem se nalaze, jer im naprosto nedostaje mase.
Čitavo ono mnoštvo zvijezda i plina koje kruže oko/ili su vezane uz galaktiki centar (centar mase) nije u stanju generirati dovoljno gravitacijskog utjecaja da bi se međusobno privlačili u dovoljnoj mjeri i formirali galaktički „otok“ kojeg tvore.
Isto se odnosi i na međusobno privlačenje galaksija / tvorenje galaktičkih jata.
No bez obzira na to vidimo da postoje.
Moderna je znanost došla do zaključka da taj dio mase koja nedostaje, nadomješta tamna tvar koja iako nije u interakciji s vidljivom materijom, djeluje gravitacijski i drži ostatak vidlive materije na okupu.
Neki izračuni pokazuju da je ono što vidimo oko sebe (ne mislim pritom samo na vidljivu svjetlost, nego čitav spektar el.magnetnog zračenja koji smo u stanju detektirati), čini tek manji dio pojavnog univerzuma.
Navodno je čak 90 i više % gradivnog materijala svemira, tamna tvar.
Tek 5% vidljiva materija.
Galaksije su tek vrh ledenog brijega koji se nalazi na „površini“ onog što vidimo, i imaju oko sebe halo tamne tvari koji ih višestruko nadilazi svojim rasponom.
To znači da tamna tvar nisu tek puke slobodno krečuće čestice koje su razabacane kroz prostor (tek „filer“ vidljivoj ravni), nego da se i ona vrlo vjerojantno organizira u složene strukture poput onog što vidimo u vidljivom svemiru.
Mislim da nije neznastveno prepostaviti kako i na toj razini „nevidljive materijalnosti“ postoji složena organizacija koja slijedi određene zakonitosti.
Npr; tamnomaterijalne planete i planetarni sustavi (ili nešto slično tome...), s razvijenim životnim formama na tamnomaterijalnoj bazi koje koegzistiraju uz nas i s kojima nismo u interakciji na fizičkoj razini.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da je tamana tvar 90% univerzuma, onda je ta ravan postojanja nesrazmjerno veća, raznolikija, fascinantnija i složenija.
Meni takovo nešto nije teško kontemplirati.

Možemo li tamnu materiju promatrati kao „astralnu ravan“?
Kao astralnu „tvar“ koja je na određen način također, suptilno-materijalno organizirana?
Ako je tako, onda nije neznastveno pretpostaviti da kao što se utjecaj tamne tvari može uočiti na galaktičkoj razini kroz njezin ko-gravitacijaki utjecaj/interakciju s vidljivom tvari (svaka galaksija ima naime „halo“ nevidljive tvari...kojeg možemo slobodno percipirati kao „auru“) – isti takav odnos može egzistirati na skali na kojoj se mi nalazimo.
I naše je fizičko tijelo tek vršak ledenog brijega na kojeg bi određenim zakonitostima moglo biti nakalemljeno astralno tijelo/halo tamne materije organizirane u određenoj formi.

Da skratim (puno sam nadrobila).

Što mislite o teoriji da je tih 90% nevidljivog univerzuma / tamne tvari koja ga tvori, u biti suptilnalna/ASTRALNA ravan...sa svim teško zamislivim čudesima koje ju čine; astralnim predjelima neviđene spektakularnosti, astalnim galasijama, supernovama, spektakularnim olujama koje višestruko nadilaze kavazare u našem spektru postojanja...s nezamislivim oblicima astralnog života...do točke postojanja astralnih civilizacija / inteligentnoga života?

Ovo je tek pokušaj nesputanog promišaljanja i nije utemeljeno na nikakvim znastvenim istraživanjima (izuzev činjenice da postojanje tamne tvari znanost poznaje i da je njezin utjecaj u stanju mjeriti).

Iznimno intrigantna hipoteza.
Naime, počevši sa mjerenjima rotacijskih krivulja koje
je Fritz Zwicky proveo 1933, a zaključno
sa mjerenjima koje je provela Vera Rubin sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nametnula se potreba da se neočekivano ponašanje rotacijskih krivulja objasni
prisustvom neke dodatne materije koja ne apsorbira niti emitira elmag.
zračenje niti međudjeluje sa vidljivom materijom (izuzev preko
gravitacije i možebitno slabe interakcije).

S druge pak strane, različite mistične i ezoterijske škole odavno ukazuju na
činjenicu da uz ovu "standardnu" postoji i suptilna vrsta materije
koja se ne može probirati sa 5 standardnih osjetila, (a vjerojatno niti
sa znanstvenim uređajima ma kako sofisticirani bili)

Tako da je bilo samo pitanje trenutka kada će netko tko je u dovoljnoj
mjeri upoznat sa oba od ova dva velika pravca spoznaje potaknuti ovu
zanimljivu korespodenciju

[wand_1]

Perceval kaže:

S druge pak strane, različite mistične i ezoterijske škole odavno ukazuju na činjenicu da uz ovu "standardnu" postoji i suptilna vrsta materije
koja se ne može probirati sa 5 standardnih osjetila, (a vjerojatno niti
sa znanstvenim uređajima ma kako sofisticirani bili)

Mistične i ezoterijske škole prodaju maglu. Da nije tako, oni bi davno DOKAZALI postojanje tamne materije, a ne pričali o 'nestandardnoj materiji'.

Usput, egzotična materija i tamna materija u fizikalnom smislu nisu niti približno isto.

Za svako novo otkriće u znanosti i tehnologiji možeš baljezgati da je to prije smisila magija ili ezoterija. To su najobičnije gluposti od kojih nemamo nikakve koristi. Bit je da netko nešto otkrije i dokaže svima, a ne da se pričaju priče lakovjernim osobama koje nemaju nikakvo znanje niti kritičko razmišljanje.

Reci mi, kakva korist od takvih priča? Što imamo od šarlatanskom pristupa bilo kojem problemu?

Tako da je bilo samo pitanje trenutka kada će netko tko je u dovoljnoj
mjeri upoznat sa oba od ova dva velika pravca spoznaje potaknuti ovu
zanimljivu korespodenciju

Kakva se točno korespodencija ovdje dogodila?

Baš nikakva. Za nekog tko se time ne bavi usko profesionalno znam poprilično hipoteza o tamnoj materiji.

Ovdje nisam saznao ništa što bi ikome tko se time bavi bilo od nekakve koristi.

[Perceval]

wand_1 kaže:

Mistične i ezoterijske škole prodaju maglu.

Pogledajmo na trenutak tko to muti kašu i prodaje maglu.

Pitagora (570-495 prije Krista) bio je grčki filozof, matematičar i osnivač jedne od škola misterija poznate kao Pitagorejska škola. Pitagori se pripisuju mnoga matematička i općenito znanstvena dostignuća, uključujući njegov poznati teorem, kao i otkrića na polju glazbe, astronomije i medicine. Međutim, ono što je ostavilo najdublji trag na njegovim suvremenicima bio je religijsko-ezoterijski element.
Pitagorini sljedbenici ustanovili su ekskluzivno bratstvo sa ciljem promicanja religijskih i asketskih praksi koje je razvio njihov učitelj. Izvještaji tog doba slažu se oko toga da je ono što je činjeno i podučavano u tim školama bilo držano u najstrožoj tajnosti. Čini se da je suzdržanost i umjerenost u svakom pogledu bila posebno poticana među članovima bratstva. Oko toga da li je Pitagora zabranjivao konzumaciju sve hrane životinjskog porijekla ili samo određene tipove hrane životinjskog porijekla postoji prijepor među biografima. U praksi, članovi bratstva su formirali filozofsku školu, religijski pokret i političko udruženje, sve u jednom.

Platon (423 – 347 prije Krista ) još jedan Klasični grčki filozof, student Sokrat-ov, pisac filozofskih dijaloga, i osnivač Akademije u Ateni, prve institucije visokog obrazovanja u Zapadnom svijetu. Zajedno sa svojim mentorom , Sokratom, i studentom, Aristotelom, Platon je pomogao postaviti temelje Zapadnoj filozofiji i znanosti.

Kao i njegov mentor Sokrat, Platon je držao da je realnost/istina nedostupna onima koji koriste samo svojih pet osjetila. Prema njegovim riječima, onaj koji vidi samo svojim očima je slijep, što je ideja koja je dobila svoj slikoviti prikaz u poznatoj alegoriji sa spiljom. U njoj Sokrat tumači da je nevidljivi svijet ("noeton") taj koji je u najvećoj mjeri razumljiv i shvatljiv, a da je vidljivi svijet ("(h)oraton") zapravo najmanje spoznatljiv, i u stvari najopskurniji.
Sokrat kaže u Republici da ljudi koji svijet osjeta (svijet koji se može “opipati” sa 5 standardnih osjetila) uzimaju kao realan i dobar, zapravo žive u pećini zla i neznanja. Sokrat priznaje da se nekolicina uspije izvući iz spilje, te da oni koji uspiju ne samo da imaju teškoća zadržati visinu, nego prilikom povratka u spilju sa ciljem da bi i drugima pokazali put van, bivaju izloženi poruzi i ismijavanju.

Iamblichus (245–325) Sirijac, Neoplatonički filozof. Najpoznatiji je po svojem pregledu Pitagorejske filozofije, Collection of Pythagorean Doctrines. Napisao je i djelo De Mysteriis Aegyptiorum u kojem opisuje teurgiju, jednu od važnijih disciplina Egipatskih i Grčkih škola Misterija, židovske Kabale i Ezoterijskog kršćanstva. Iamblichus opisuje teurgiju kao ritualnu kozmogoniju kojom se utjelovljena duša obdaruje božanskom odgovornošću kreiranja i održanja svemira.

Roger Bacon ( 1214–1294) Engleski filozof i franjevački redovnik, postavio je znatan naglasak na studij prirode putem empirijske metode. Pripisuje mu se, pogotovo počevši od 19 stoljeća, da je jedan od najranijih europskih promicatelja moderne znanstvene metode, na temeljima Aristotelovog djela.
Napisao je djela Epistola de Secretis Operibus Artis et Naturae, et de Nullitate Magiae ( Pisma o tajnovitom djelovanju Umjetnosti i Prirode , te O ispraznosti magije) u kojima, unatoč tome što priznaje njihovu realnost, kritizira i odbacuje magijske prakse poput nekromancije te u kojima se nalazi glavnina alkemijskoga rada koji mu se pripisuje, poglavito formule za kamen mudraca te barut. Navedena djela sadrže odlomke u kojima se opisuju hipotetske leteće mašine i ono što bi smo danas nazvali podmornicom. U svom Opus Majus-u Roger Bacon predstavlja svoj pogled kako se Aristotelova filozofija i nova znanost mogu ugraditi i uskladiti sa novom Teologijom. Uz Opus maius Bacon je napisao i Opus minus, De multiplicatione specierum, te druge radove o alkemiji i astrologiji.

[Perceval]

Nakon što su Egipatske škole Misterija (utjelovljene u Hermetizmu) nekoliko stoljeća bile izvan dosega intelektualnih krugova Europe, Hermetizam je ponovo predstavljen Zapadu 1460, kada je Leonardo da Pistoia (pravim imenom Leonardo Alberti de Candia) donio Corpus Hermeticum u Pistoia-u. Firentinski vladar Cosimo de'Medici, najveći sponzor i mecena umjetnika i intelektualaca toga vremena potakao je Marcilia Ficina da prevede to ključno djelo Hermetizma. Cosimo de'Medici je zadužio mnoge svoje agente da pretražuju Europske manastire u potrazi za izgubljenim antičkim skriptama. Leonardo je očito našao kapitalan plijen. To je bio trenutak kada je Renesansa procvala.

Ideje o povezanosti čovjeka i kozmosa, o postojanju jednog skladnog matematičkog obrasca koji se zrcali u mikrokosmosu kao i makrokosmosu i njihova veza sa Ljepotom, Harmonijom, pretočene u djela Michelangela, Leonarda da Vinci-a, Paola Varonese-a i drugih nisu nastale odjednom i preko noći. Te su ideje prenesene na Zapad putem drevnih antičkih tekstova.
Renesansa je iznjedrila Humanizam, filozofski pravac u kojem je čovjek u središtu zbivanja. Ali humanizam nije samo to, već i metoda spoznavanja. Za razliku od srednjevjekovne skolastike, koja se fokusira na razrješavanje kontradikcija među autorima, humanistička metoda spoznaje uključuje proučavanje originalnih antičkih tekstova i njihovo vrednovanje kroz kombinaciju teorijskog razlučivanja i empirijskog dokaza. To je bilo vrijeme kada se nije pravila distinkcija između umjetnosti, duhovnosti i znanosti. One su sve bile u funkciji ekspresije i slavljenja onog Jednog, Vrhunskog principa, Boga, Stvoritelja. Taj Vrhunski princip se izražava kroz Ljepotu, Harmoniju, Plemenitost/Dobrotu, Hrabrost, Znanje , Mudrost, Poniznost probuđene u renesansnom čovjeku. Umjetnost, znanost i duhovnost renesansnog čovjeka usmjerene su ka tom cilju, koji se podudara sa ciljem drevnih škola Misterija.

Iako granica između tih djelatnosti nije bila jasno iscrtana, svako je od tih područja, uključujući i znanost cvalo jer, imajući zajednički cilj, međusobno su se poticala i davala potrebni impuls jedna drugima, a ljudske vrednote su se uzdigle do dotad neviđenih razmjera. Glavnina priče o Renesansi je zapravo priča o revival-u antičkih znanja i dostignuća na liniji Hermetizma, Pitagore, Platona i njihovih kasnijih sljedbenika.

Imajući to na umu, potpuno je prirodno naslutiti da je Renesansa generirala čitav jedan novi niz prodavača magle te inih mangupa. Pogledajmo samo koji su to

Već spomenuti Marsilio Ficino ( 1433 – 1499) bio je jedan od najutjecajnijih humanističkih filozofa rane Talijanske Renesanse, astrolog, reviver Neoplatonizma koji je bio u doticaju sa svim važnijim akademskim misliocima i piscima toga vremena. Prvi je preveo kompletan postojeći Platonov opus na latinski jezik. Njegova Firentinska Akademija, čija namjera je bila pokušaj ponovnog oživljavanja Platonove škole, imala je enorman utjecaj na smjer i pravac Talijanske Renesanse i općenito na razvoj Europske filozofije.
Njegov glavni rad je “Rasprava o besmrtnosti duše” (Theologia Platonica de immortalitate animae). U entuzijazmu zbog svakog novog otkrića iz Antike, Marsilio je razvio golem interes za astrologiju , što ga je dovelo u probleme sa Rimskom Katoličkom Crkvom. Papa Innocent VIII optužio ga je 1489. za magiju, nakon čega je Ficino trebao izuzetno snažnu obranu da bi se oslobodio optužbe za herezu. 1492. izjavio je: “Ovo stoljeće je zlatno doba, iznjedrilo je na svjetlo dana mnoge slobodne umjetnosti koje su gotovo izumrle: gramatiku, poeziju, retoriku, slikarstvo, skulpturu, arhitekturu, glazbu, astrologiju”
Veliki utjecaj imalo je njegovo pismo De vita libri tres (Tri knjige o životu) objavljeno 1489, koje daje velik broj medicinskih i astroloških savjeta za održavanje zdravlja i životnog poleta. U njemu priznaje svoj Neoplatonski pogled na svijet koji uključuje ideju oduhovljenja svijeta (ideju da su planeti, zvijezde, i sam svemir također živa bića, kao i ideju o njihovoj povezanosti, tj. integraciji sa ljudskom dušom). "Biti će ljudi praznovjernih i slijepih, koji vide život u najmanjoj životinjici, ili biljci, a ne vide život u nebesima...Ako ti mali ljudi priznaju život i najmanjoj čestici na svijetu, kako glupo je ne znati da je Cjelina u kojoj živimo i gibamo se sama po sebi živa, i kako glupo je niti ne željeti da tako bude.”

Grof Giovanni Pico della Mirandola (1463 – 1494) Talijanski renesansni filozof. Čuven je po događaju iz 1486, kada je u dobi od 23 godine, branio iz svih kuta i svih aspekata 900 teza o religiji, filozofiji, prirodnoj filozofiji i magiji, u svrhu kojega je napisao čuveno djelo Oration on the Dignity of Man, koje je kasnije dobilo naziv "Renesansni Manifest” te je postalo ključni tekst Renesansnog humanizma . Također je poznato pod pojmom “Hermetička Reformacija."
U navedenom djelu Pico opravdava važnost ljudske potrage za znanjem unutar okvira Neoplatonizma. Njegovih 900 teza dobar je primjer humanističkog sinkretizma jer je Pico kombinirao Platonizam, Neoplatonizam, Aristotelianizam i Kabalu. 72 teze među 900 opisivale su ono što je Pico vjerovao da predstavlja potpuni sistem fizike.
Mirandolin De animae immortalitate (Paris, 1541) obrazlaže ideju da čovjek posjeduje besmrtnu dušu . U Oracijama Pico piše da je ljudsko poslanje u osnovi mistično poslanje koje se treba realizirati na putu koji uključuje tri etape: moralnu transformaciju, intelektualnu potragu i konačnu perfekciju koja se realizira kroz identifikaciju sa apsolutnom realnošću. Prema Mirandolli ta paradigma je univerzalna jer se njeni tragovi mogu pronaći u svakoj tradiciji.

[Perceval]

Giordano Bruno (1548 – 1600), Talijanski dominikanac, filozof, matematičar i astronom. Njegove kozmološke teorije nadišle su Kopernikov model time što predlažu da je Sunce u stvari zvijezda, i štoviše, da se svemir sastoji od beskonačnog broja nastanjenih svjetova, nastanjenim drugim inteligentnim bićima. Bruno je vjerovao (i hvalio je Kopernika za znanstveno objašnjenje te činjenice) Zemlja rotira oko Sunca i da je očigledna dnevna rotacija neba u stvari iluzija uzrokovana rotacijom Zemlje oko svoje osi.
Kao što je rečeno, u njegovom modelu, Sunce je jednostavno još jedna zvijezda, a sve zvijezde su sunca, svako sa svojim vlastitim planetima. Bruno je vidio solarni sistem sa planetima kao fundamentalnu jedinicu svemira, koja se ponavlja u beskonačno (čime je uvelike nadišao Kopernika), između kojih su golema područja puna Aethera , jer prema njemu prazan prostor ne može postojati.
Nakon smrti stekao je osobitu slavu, poglavito među znastvenim kroničarima 19. i 20.stoljeća, koji su ga, fokusirajući se na njegova astronomska uvjerenja, smatrali mučenikom koji je položio svoj život promičući slobodu misli i moderne znanstvene ideje.
Drugi učenjaci oponiraju taj stav tvrdeći da je Brunovo mučeništvo preuveličano ili čak potpuno pogrešno. Frances Yates, posebno utjecajna među anglofonskim stručnjacima, tvrdi da dok je Bruno svojim Kopernikanizmom bacao u ekstazu liberale-pozitiviste 19. stoljeća, činjenica je da je Bruno u stvari pomakao Kopernikov znanstveni rad natrag u predznanstvenu eru, tj. u hermetizam, interpretirajući Kopernikove dijagrame na simboličkoj razini, kao hijeroglife koji kodiraju božanske misterije. Uistinu, neke ocjene sugeriraju da su Brunove ideje o svemiru u stvari igrale najmanju ulogu u njegovom procesu pred Inkvizicijom. Mnogo ozbiljniji problem, i shodno tome mnogo veći utjecaj na konačni pogubni ishod procesa, predstavljala su njegova panteistička uvjerenja (vjerovanje prema kojem je sve u svemiru dio sveprožimajućeg i sveprisutnog Boga, tj. uvjerenje da su Universum (ili Priroda) i Bog jedno te isto), koja su se razlikovala od viđenja Boga kako ga ga interpretira Katolička crkva. Rad Yates-ove obrazlaže da je Bruno u stvari bio pod dubokim utjecajem Neoplatonizma i Hermetizma te astronomije potekle is Arapske astrologije. Rimska Inkvizicija proglasila ga je krivim za herezu po slijedećim točkamaoptužbe koje su ga 17 Februara 1600 odvele na lomaču:

Stavovi oprečni katoličkoj vjeri i govor protiv njenih ministara.
Stavovi protivni katoličkoj vjeri u Trojstvo, božanskost Krista i božanskost njegovog utjelovljenja
Stavovi oprečni katoličkoj vjeri koja se odnosi na Isusa kao Krista
Stavovi oprečni katoličkoj vjeri koja vjeruje u bezgrešno začeće Isusove majke Marije
Stavovi oprečni katoličkoj vjeri koja vjeruje u doktrinu Transubstancijacije prema kojoj se pšenični kruh i vino tijekom Euharistije pretvaraju u Isusovo tijelo i krv
Vjerovanje u postojanje više svjetova i njihovu vječnost
Vjerovanje u metempsihozu i transmigraciju ljudskih duša (tj. vjerovanje u reinkarnaciju)


Prakticiranje magije i divinacije (pokušaj zadobivanja uvida u prirodu stvarnosti putem okultnih tehnika i rituala).
Možemo konstatirati da Giordano Bruno nije pogubljen zato što je prihvatio heliocentrički sustav, već zato što se nije htio odreći hermetičkog učenja (u kojem Sunce ima središnju ulogu i Zemlja kao i svi planeti se vrti oko njega)
Uz kozmološke teme, Bruno je ekstenzivno pisao i o umjetnosti memoriranja, grupi mnemoničkih tehnika i principa.

Johannes Kepler je bio uvjeren da se geometrijski obrasci nalaze u temeljima modela na osnovu kojih je Stvoritelj uobličio čitav svijet. U svojem djelu Harmony, pokušao je u terminima glazbe (prirodnih glazbenih ljestvica) protumačiti razmjere i prirodne proporcije na kojima se temelji prirodni svijet—s posebnim naglaskom na astronomske i astrološke aspekte . U tom kontekstu centralni skup harmonija bila je tzv. musica universalis ili glazba sfera, originalno proučavane od Pitagore i nekih drugih prije Keplera.
Znam da ćeš sad reagirati i pozvati se na onaj urbani mit da je Kepler to radio zbog love. Međutim to nije ništa drugo nego to i tako ga treba i nazvati pravim imenom-neutemeljeni urbani mit. Čovjek ne razrađuje teorije i ne ulaže golemo vrijeme u Pitagorine „ezoterijske mumbo-jumbo pizdarije“ ukoliko istinski ne vjeruje u njih.

Robert Fludd (1574 – 1637) Prominentni engleski Paracelsianski liječnik. Bio je astrolog, matematičar, kozmolog, Kabalist i Rozenkrojcer. Fludd je najpoznatiji po svojim kompilacijama okultne filozofije te po čuvenim izmjenama pogleda i nazora sa Johannes Kepler u pogledu znastvenog i hermetičkog pristupa znanju.

Francis Bacon (1561 – 1626) Engleski filozof, državnik, znanstvenik, pravnik i autor. Posebno je poznat kao promicatelj znanstvene metode tijekom znanstvene revolucije.
Bacon je stvorio empiricizam. Njegovo djelo utvrdilo je i populariziralo induktivne metode znanstvenog ispitivanja, poznate pod nazivom Bacon-ova metoda, ili jednostavno znanstvena metoda. Njegov zahtjev za provedbom planirane procedure istraživanja kreirao je za znanost novi zaokret u retoričkom i teorijskom okviru, koji danas sačinjavaju koncepciju pravilne metodologije znanstvenog istraživanja.
Skolarkinja Frances Yates tvrdi da je Bacon-ov pokret za unaprjeđenje učenosti bio blisko povezan sa Njemačkim pokretom Ružinog križa, dok Bacon-ova “Nova Atlantida” opisuje zemlju kojom vladaju članovi bratstva Ružinog križa. Bacon je vidio svoj pokret za unaprjeđenje učenosti u skladu sa Rozenkrojcerskim idealima. Veza između Bacon-ovog djela i Rozenkrojcerskih ideala, koje je Yates-ova navodno našla, jest sklad ciljeva izraženih u “Rozenkrojcerskom Manifestu” i Bacon-ovog plana "Velike Obnove " jer oba pozivaju na reformaciju obojega , "božanskoga i ljudskoga razumijevanja" i jer je svrha oba bio povratak čovječanstva u stanje prije Pada. Druga važna poveznica je sličnost između “Nove Atlantide” i “Opisa Republike Christianopolis (1619) ” njemačkog rozenkrojcera Johanna Valentina Andreae-a. U svojoj knjizi Andreae opisuje utopijski otok na kojem kršćanska teozofija i primijenjena znanost zajedno vladaju, i na kojem duhovno ispunjenje i intelektualna aktivnost sačinjavaju primarne ciljeve svakog pojedinca, gdje je znanstvena potraga najviši intelektualni poziv, vezan na i popraćen postignućem spiritualnog pročišćenja i perfekcije.
Rozenkrojcerska organizacija AMORC tvrdi da je Francis Bacon bio vođa Reda Ružinog križa tijekom Renesanse u Engleskoj i na europskom kontinentu.

[Perceval]

I nakon renesanse, količina magle se ne smanjuje:

Isaac Newton, o njemu je već više manje sve poznato, tako da nema smisla puno trošiti riječi.Unatoč činjenici da ga se smatra najvećim znanstvenikom svih vremena, najveći dio svog vremena posvetio je alkemiji i krekiranju biblijskih kodova. Možda samo da spomenem da je preveo na latinski Tabulu Smaragdinu, uz Corpus Hermeticum, glavno hermetičko djelo. Društvo koje je vjerojatno najviše utjecalo na Newtona je Bratstvo Ružinog križa (Rozenkrojceri).

Johann Wolfgang von Goethe (1749 – 1832) Njemački pisac, umjetnik, znanstvenik i političar. Njegov uradak uključuje epove i lirsku poeziju, prozu i drame u stihovima, memoare, književnu i estetsku kritiku. Također je pisao rasprave o botanici, anatomiji i boji. Dodatno je poznato da je tvorac mnogih književnih i znanstvenih fragmenata i preko 10,000 pisama te blizu 3,000 crteža.
Goetheu nije bio blizak niti teološki, niti deterministički pogled na proces rasta koji se zbiva u svakom živom organizmu. Umjesto toga, prirođeno mu je bilo shvaćanje da svijet raste kao cjelina
kroz neprekidni, vanjski i unutarnji sukob. Goethe je odbacio mehanističku sliku svijeta i procesa rasta koji se dešava u organizmima, koju je znanost njegovog vremena prešutno pretpostavila i uzela zdravo za gotovo. Zanijekao je superiornu poziciju racionalnom razmišljanju kao jedinom interpretatoru realnosti. Prema njemu fundamentalna priroda svijeta je estetska.
Goetheova kasnija spiritualna perspektiva kretala se između panteizma, humanizma i različitih elemenata Zapadnog ezotericizma, što se najbolje vidi u drugom dijelu njegovog Fausta.
Alkemija u Goetheovom Faustu je centralna za dramatsku koncepciju djela i nije ugrađena u nj samo iz razloga efekta. Drama se bazira na arhetipskoj legendi u kojoj opsjenar prodaje svoju dušu vragu, svojom krvlju potpisujući ugovor, kako bi konačno patio u vatrama pakla. Goetheovo djelo se razlikuje od drugih drama s istom arhetipskom potkovom u tome što njegova drama otkriva različite transformacijske procese koji djeluju u duši čovjeka, personificiranoj u liku Fausta. Goethe nastoji satkati Faustovo unutarnje putovanje ka pjurifikaciji/prosvjetljenju, zajedno sa kolektivnim društvenim silama koje također prolaze kroz proces transformacije u vidu historijskih procesa. Tako je Faust također i reprezentant Sjevernoeuropske humanosti koja teži evoluirati iz ograničenja i okova Reformacije 16.st. ka novim horizontima humanosti, za koje Goethe vidi da se razvijaju tijekom 18. st. u eri Prosvjetiteljstva.
Prema Nietzsche-u, Goethe je imao onu vrstu radosnog i samouvjerenog fatalizma u kojem „ sve stvari postaju dobrima i opravdanima i posjeduju sposobnost da same sebe izbave ukoliko se promatraju kroz primu cjelokupnosti.“


Emanuel Swedenborg (1688 – 1772) Švedski znanstvenik, filozof, teolog i kršćanski mistik. Studirao je fiziku, mehaniku, filozofiju i čitao je i pisao poeziju. Imao je izuzetno plodnu karijeru kao znanstvenik i izumitelj. Od 1715. pa u slijedećih dvadesetak godina Swedenborg se posvetio prirodnim znanostima i inžinjerskim projektima. Od 1716. do 1718. objavljivao je mjesečni časopis Daedalus Hyperboreus u kojima je davao prikaz matematičkih otkrića i izuma na području mehanike.Među njima je bio i opis njegove leteće mašine. 1724. Ponuđena mu je katedra matematike na Univerzitetu Uppsala, ali je odbio tvrdeći da je tijekom svoje karijere najviše radio na poljima geometrije, kemije i metalurgije. Tijekom 1730-tih Swedenborg je proveo mnoga istraživanja na polju anatomije i fiziologije. Koncept neurona, tj. živčane stanice dugujemo njemu. Trbalo je proći više od jednog stoljeća da znanost potvrdi realnost postojanja živčane stanice i relevantnost tog koncepta uopće. Bio je i tvorac dalekovidnih ideja poput cerebralnog cortex-a, hijerarhijske organizacije nervnog sistema, lokalizacije cerobrospinalne tekućine (likvora), tj. tekućine koja se stvara u mozgu i okružuje mozak i leđnu moždinu, ideja o funkcijama hipofize te perivaskularnim područjima u parenhimi mozga, Magendie-ov otvor, ideja somatotopske organizacije te ideja o povezanosti frontalnih područja mozga sa intelektom. U kozmogoniji najprihvaćeniji model formacije i i evolucije Solarnog sistema je tzv. Nebularna hipoteza (nebular hypothesis). Postoji dokaz da ju je prvi predložio Emanuel Swedenborg 1734. godine. U leipzigu 1735 objavio je u tri volumena djelo Opera philosophica et mineralis u kojem nastoji sjediniti filozofiju i metalurgiju. Djelo je najviše cijenjeno zbog svojih poglavlja o analizi procesa taljenja željeza i bakra i na osnovu njega je Swedenborg zadobio internacionalnu reputaciju.

Godine 1741, u dobi od 53 godine, Swedenborg je ušao u spiritualnu fazu, u kojoj je počeo doživljavati snove i vizije počevši na Uskrs 6. Aprila 1744. Ta faza je kulminirala spiritualnim buđenjem, nakon čega je tvrdio da ga je Gospod odabrao da napiše nebesku doktrinu kojom će reformirati kršćanstvo. Tvrdio je da je Gospod otvorio njegove duhovne oči, nakon čega je mogao posjećivati i druge, fizičkim očima nevidljive svjetove i kontaktirati sa bićima koja ih nastanjuju. Opisi nekih susreta dani su u njegovoj knjizi Heaven and Hell , u kojoj otvara temu života nakon života. U Earths in the Universe opisao je svoje susrete sa bićima koja nastanjuju suptilne, nadosjetilne razine planeta Jupitera, Marsa, Merkura, Saturna i Venere, kao i susrete sa bićima izvan našeg solarnog sistema.

Interesantan je opis trenutka u kojem se desilo duhovno buđenje:
1744, Swedenborg je odlučio prekinuti svoj zadnji znanstveni projekt na kojem je radio jer je osjetio snažni unutarnji poriv da napiše novu knjigu o posvećenosti i naklonosti Bogu. Uskoro je počeo raditi na djelu De cultu et amore Dei (The Worship and Love of God). Iako knjiga nikad nije potpuno završena, Swedenborg ju je ipak objavio u Londonu u lipnju 1745. Jedno objašnjenje zašto djelo nikad nije završeno dano je u poznatoj i često referiranoj priči. U aprilu 1745 Swedenborg je večerao u svojoj sobi u jednoj taverni u Londonu. Pred kraj obroka tamna sjena je pala na njegove oči, a soba u kojoj je boravio iznenada je promijenila karakter. Odjednom je ugledao osobu koja je sjedila u kutu sobe, obrativši se Swedenborgu riječima: “Ne jedi previše!” Swedenborg se uplašio i požurio kući. Kasnije iste noći, isti čovjek pojavio se u njegovim snovima. Čovjek je rekao Swedenborgu da je Gospod i da zadužuje Swedenborga da obznani spiritualno značenje Biblije te da će ga On osobno voditi kroz proces pisanja. Iste noći, duhovni svijet otvorio se pred Swedenborgovim očima.

Tijekom slijedećih 28 godina svog života napisao je preko 20 teoloških radova, najpoznatije od kojih je djelo Heaven and Hell. Godine 1947. ostavio je sve poslove, obnovio je studij Hebrejskog jezika i započeo rad na spiritualnoj interpretaciji Biblije. Rad je rezultirao knjigom Arcana Cœlestia koja je postala njegov magnum opus i temelj za kasniji teološki rad.
Swedenborg je za svog životnog vijeka bio začetnik mnogih znanstvenih ideja. Kao što je pisao svom šurjaku, Erik Benzeliusu 1718, svaki dan je želio predstaviti neku novu ideju. Oko 1730, promijenio je svoje razmišljanje, postajući uvjeren da se više razine znanja i spoznaje ne mogu steći racionalnim promišljanjima, već samo intuitivnim uvidima. Nakon 1745, smatrao je da mu znanstvene činjenice i znanje prosljeđuju na spontan način bića iz viših (nadosjetilnih ) svjetova. Od iste godine , nastojao je zauzeti empirijski pristup svojim putovanjima u više (nadosjetilne/duhovne) svjetove, na način da samo pokušava što je točnije moguće opisati ono što vidi. Slično kao što osoba koja gleda kroz dalekozor samo raportira ono što vidi.
Jedna od ideja koje se smatraju ključnima za razumijevanje njegove teologije jest pojam korespondencije. Teoriju korespondencije prvi put je spomenuo 1744, u prvom volumenu njegova djela Regnum Animale koje se bavi ljudskom dušom. Temelj teorije korespndencije je da postoji suptilan odnos između prirodnog (fizikalnog), duhovnog i božanskog svijeta. Temelji te teorije mogu se trasirati unatrag do Neoplatonizma, posebice Plotinove filozofije.
S obzirom da je riječ o iznimno nadarenom čovjeku, koji je u isto vrijeme sablažnjivao svoje suvremenike izjavama poput one da mu je Gospod naredio da interpretira Bibliju, te da je posjećivao druge svjetove (u nadosjetilnim razinama postojanja) i kontaktirao sa bićima u njima, u slijedeća 2 i pol stoljeća nakon njegove smrti, Swedenborg je bio predmet detaljne analize, kako svoje biografije, tako i psihološkog profila. Različite interpretacije njegovog ponašanja i teologije su bile dane.

Naravno da je bilo hipoteza koje su tvrdile da je skrenuo i da je mentalno bolestan. I dok hipoteza o mentalnoj bolesti nije bila neuobičajena za vrijeme Swedenborgovog života, ona je ipak bila ublažena njegovom aktivnošću u Švedskoj Kući plemića Riddarhuset, Švedskom parlamentu Riksdag i Švedskoj Kraljevskoj Akademiji znanosti. Učenjaci koji su proučavali njegov lik dodatno su intrigirani činjenicom da je linija razmišljanja u njegovim teološkim tekstovima izvanredno koherentna (prekoherentna za jednog luđaka). Štoviše, suvremenici su ga okarakterizirali kao brižnu osobu i čovjeka iznimno toplog srca. Bio je iznimno srdačan u susretu sa običnim ljudima, tijekom ugodne i zanimljive konverzacije govorio bi jednostavno i prirodno o svojim duhovnim iskustvima. Kant je također želio izviditi situaciju pa je poslao svog engleskog prijatelja da posjeti Swedenborga. Nakon posjeta, gost ga je opisao u svom pismu Kantu kao "razumnog, ugodnog i iskrenog čovjeka i znanstvenika."
Od interesa je ovdje Swedenborgova izjava da mu je Gospod naredio da objavi svoje spise i da sumnja da bi ih ikad objavio da nije bilo te izričite naredbe, znajući unaprijed da će sadržaj tih spisa biti predmetom izrugivanja i da će ih ljudi smatrati lažima.

[Perceval]

Rudolf Steiner (rođen u Donjem Kraljevcu, Međimurje, Hrvatska 1861– 1925) Međimurec, domovine sin . Austrijski i hrvatski filozof, socijalni reformator, arhitekt i mistik/ezoterik. Na Bečkom Tehnološkom Institutu studirao je matematiku, fiziku, kemiju, botaniku, biologiju, književnost i filozofiju. Početnu prepoznatljivost i priznanje stekao je kao književni kritičar i kulturološki filozof. Na početku 20. stoljeća osnovao je duhovni pokret poznat pod nazivom Antropozofija, ezoterijska filozofija izrasla na temeljima idealističke filozofije i povezana sa Teozofijom.

Svoj pokret je vodio kroz nekoliko faza. U prvoj, više filozofski orijentiranoj fazi, Steiner je pokušao naći sintezu između znanosti i misticizma. U svom filozofskom radu tih godina, kojeg je nazvao duhovna znanost, pokušao uspostaviti vezu između spoznajnog puta Zapadne filozofije i unutarnjih i duhovnih potreba ljudskog bića. U drugoj fazi, počevši s 1907, polako stavlja naglasak na praksu i radi u kolaboraciji, izražavajuči se kroz raličite umjetničke medije, uključujući dramu, umjetnost pokreta (razvijajući novu umjetničku formu, euritmiju) i arhitekturu, što kulminira izgradnjom Goetheanum-a, kulturnog centra kako bi udomio sve forme umjetnosti. U trećoj fazi svog rada, utemeljuje više praktičnih poduhvata, koji uključuju, Waldorf-sko obrazovanje, biodinamičku poljoprivredu i antropozofsku medicinu.

Steiner zagovara oblik etičkog individualizma, u koji je kasnije unio eksplicitnu duhovnu komponentu. Svoju nauku o spoznaji (epistemologiju) zasniva na svjetonazoru JohannaWolfganga Goethea, prema kojem “Promišljanje … nije ništa više, niti ništa manje nego organ percepcije kao i oko ili uho. Kao što oko percipira boje, a uho zvukove, tako i promišljanje percipira ideje.” Konzistentna ideja koja se provlači od njegove najranije do najkasnije filozofske faze je da nema bitnih granica ljudskom znanju, što će reći da ono može steći uvide i u odgovore na ontološka pitanja.

Razvio je sistem organske poljoprivrede, danas poznat kao Biodinamička poljoprivreda, koji je znatno doprinio razvoju modernog organskog poljodjelstva. Njegov rad na polju medicine doveo je do razvoja širokog raspona komplementarnih medicinskih pripravaka kao i metoda terapijskog djelovanja. Domovi djece i odraslih sa teškoćama u razvoju bazirani na Steinerovoj filozofiji rašireni su po cijelom svijetu. Njegove dvije zgrade Goetheanuma su općenito se smatra remekdjela moderne arhitekture. Antropozofska banka GLS Gemeinschaftsbank eG bank je prva institucija koja prakticira etičko bankarstvo (bazirano na Steinerovim idejama). Njen fokus je na financiranju kulturnih, socijalnih i ekoloških inicijativa pokrenutih od strane konkretnih ljudi sa životno podržavajućim idejama, a ne od strane anonimnih interesa koji traže zaradu i maksimalni profit.

1919. politički teoretičar Nacionalsocijalističkog pokreta Njemačke Dietrich Eckart, napao je Steinera, kao i Adolf Hitler 1921, optužujući ga da je alat u židovskim rukama. Nakon toga, i ostali nacistički ekstremisti pozvali su na rat protiv Steinera, nakon čega je slijedilo spaljivanje njegovog Goetheanum-a. To ga je dotuklo, nakon čega je ubrzo obolio.

Steiner je prva spiritualna iskustva doživio još kao dijete, ali se tek kao odrastao čovjek osjetio pripravnim govoriti o njima. Njegova prva artikulacija tih iskustava započela je u okviru njegovih predavanja koja je držao 1899 u okviru Teozofskog društva. Do 1901 počeo je pisati o duhovnim temama, početno u formi diskusija historijskih ličnosti i mistika srednjega vijeka. Do 1904 jasno je već izražavao svoje vlastito razumijevanje ovih tema u okviru knjiga, eseja i predavanja, iako se i dalje referirao na različite historijske izvore. Steiner je namjeravao primijeniti svoj trening na polja matematike, znanosti i filozofije kako bi producirao rigorozne i provjerljive prezentacije duhovnih iskustava. Smatrao je da kroz odabrane etičke discipline i meditativne prakse bilo tko može razviti sposobnost da izravno iskusi duhovni svijet, uklučujući i vlastitu višu prirodu. Vjerovao je da kroz takvu disciplinu i duhovni trening osoba može postati moralnija, kreativnija i slobodnija, u smislu da može postati sposobnija činiti djela koja su uvjetovana čistom ljubavi prema bližnjem.

Spomenuli smo neke mangupe koji pripadaju Zapadnoj tradiciji. To je jedan vrlo ograničeni izbor, a ja zaista nemam vremena više tipkati. A gdje je tek još Istočnjačka tradicija! Pa tradicija koja pripada velikom i moćnom Arapskom mudracu Muhamedu! Na kraju završimo sa osobom koja rodom ne pripada Zapadu, ali djelatnost kojom se bavila mu pripada i u svojoj ličnosti utjelovljuje ideal spoja Zapada i Istoka.

Srinivasa Ramanujan (1887 – 1920) Indijski matematičar, koji je gotovo bez formalnog obrazovanja u čistoj matematici načinio nemjerljive doprinose na poljima matematičke analize, teorije brojeva, beskonačnih redova i drugim područjima. Živeći u Indiji, izoliran od matematičke zajednice, čija udarna jezgra se tada nalazila u Europi, Ramanujan je razvio svoj vlastiti program istraživanja. Kao posljedica toga, često puta se desilo da je ponovo otkrio neki već poznati matematički teorem, uz to što je producirao nove rezultate. Engleski matematičar G.H. Hardy opisao ga je kao prirodnog genija, te rekao za njega da ne postoji niti je ikad prije postojao matematičar koji je s tolikom lakoćom dolazio do novih rezultata.Ramanujana su opisivali kao sramežljivu i tihu osobu, dostojanstvenu i sa finim manirima. Dok je bio na Cambridge-u živio je Spartanskim, gotovo asketskim životom. Njegov prvi indijski biograf opisuje ga kao rigorozno ortodoksnog. Za svoju sposobnost i nadarenost Ramanujan je rekao da je duguje obiteljskoj božici Namagiri iz Namakkale. Za inspiraciju u svom poslu on bi pogledao u nju nakon čega bi sanjao krvave suze koje su simbolizirale njenog supruga Narasimha-u. Nakon toga u njegovim vizijama pred očima bi mu se razmotali svici sa kompleksnim matematičkim sadržajem. Često je znao reći: "Jednadžba za mene nema nikakvog smisla, osim ako ona ne predstavlja misao Boga.”
Hardy citira Ramanujana da se njemu sve religije čine jednako istinitima. Također je spomenuo da se Ramanujan držao striktne vegetarijanske dijete.

[Perceval]

Na kraju se nameće pitanje:

Zašto kvragu svi ti giganti ljudskoga uma nisu pored svega toga bili naprosto normalni ljudi, kao i svi mi ostali isfrustrirani pizduni. Zašto se nakon uspješno odrađenog posla na području koje društvo cijeni, naprosto nisu otišli opustiti, naliti se vina i nakrkati janjetine, kao sav normalan svijet, nego su dopustili da im duh odluta u apstraktne sfere i da ga zaokupe okultni i mistični sadržaji.

Ajmo probat vidjeti zašto!

1. Tanka je crta između genijalnosti i ludosti pa možemo spokojnokonstatirati da su
svi oni mahom bili luđaci ili su to postali u poznijim godinama svog života

2. Možda su se samo dobro zafrkavali na naš račun

3. A hebemu sveca,...možda su zaista nekog k...rca vidjeli, neki segment realnosti, nešto što mi obični ljudi nismo u stanju vidjeti. Stvar postaje još zanimljivijom ukoliko se primi na znanje da su njihovi opisi nadosjetilnih realnosti manje ili više konzistentni (kad ekipa halucinira, čovjek bi očekivao da tu nema ikakve povezanosti, još manje podudarnih opisa). Naime svi ti „čudaci“ mahom „trabunjaju“ iste „nebuloze“.
Situacija bi se u stvari mogla usporediti s onom koja nastaje kada slijepac uporno uvjerava neslijepca da boje ne postoje jer ih nije moguće znanstveno čuti, opipati, okusiti ili namirisati.

Ne sviđa ti se ova 3. mogućnost? So what, who cares? A tko si ti da ti se ima ili nema sviđati? Tko sam ja da mi se ima ili nema sviđati? Zar si ti ili zar sam ja neko mjerilo?! Ajmo odrastimo, ljudi!...Pa ne vrti se svijet oko nas!!

Zar je tako teško uzeti u obzir,....pazi!, ne prihvatiti, nego samo uzeti u obzir (imati na umu, tu negdje sa strane, zlu ne trebalo, ako zatreba) mogućnost
da se svijet ne vrti oko tebe i da nismo mi, niti ja niti ti, arbitri koji će utvrđivati da li nešto ima ili nema smisla, da li je nešto common sense ili nije common sense. Iako uzimanje u obzir te mogućnosti predstavlja korak koji možebitno razara tkivo naše narcisoidnosti i predstavlja ozbiljnu prijetnju našoj samodopadnosti, kao objektivni tragaoci , moramo uzeti u obzir i tu mogućnost. U protivnom, sumnjam da itko od nas ima moralnog prava nazivati se kritičkim promišljaocem ili skeptikom. Ideološki biasirani skeptici, wannabe skeptici iliti pseudoskeptici bio bi primjereniji naziv.

Mi nismo tu da nam se nešto sviđa ili ne sviđa, već da sakupimo i prenesemo dalje zakone Svemira u što vjernijem obliku, već prema mogućnostima i sposobnostima, netko sa 4, netko sa 5, a netko možebitno sa 6 ili više razvijenih osjetila. To što u trenutnoj fazi razvoja čovječanstva većina ljudi ima razvijenih 5 osjetila, to ne znači da među nama već sada ne postoje pojedinci koji mogu koristiti dodatna, latentno prisutna osjetila (svojevrsni vjesnici slijedeće faze razvoja čovječanstva).

[muđahadin]

Tamna materija je samo hipoteza nastala kad smo shvatili da se galaksije ne ponašaju prema zakonima Teorije relativnosti.
Reći da tamna materija postoji jednako je kao i reći da je teorija relativnosti pogrešna.
Nije to samo tamna materija, pola Prirodnih znanosti odavdje je za Rub znanosti.
Danas znanost velikim dijelom i je rub znanosti jer dosta je hipoteza iskompjalirano u same temlje znanosti.

[strange quark]

@Perceval - nemoj mi se u Ramanujana dirati, tek 80 godina nakon njegove smrti postoje dovoljno jaka računala pomoću kojih su dokazani neki njegovi navodi. A sjetimo se i taxi broja...

[Perceval]

Quark kaže:

@Perceval - nemoj mi se u Ramanujana dirati, tek 80 godina nakon njegove smrti postoje dovoljno jaka računala pomoću kojih su dokazani neki njegovi navodi. A sjetimo se i taxi broja...

Nisam siguran da sam sasvim shvatio što si želio reći. Smeta li ti
što sam ga uključio na gornju listu ?

...ne znam za zgodu s taxi brojem...ako ti se da, napiši