Borba s nostalgijom

[Nostalgicnodite]

Pozdrav, već dugo godina borim se s nostalgijom, nedostaju mi stari trenuci iz djetinjstva, prijatelji i rodbina koja je sada već odrasla, ekipa s nogometa itd.
Kako ste se vi riješili tog osjećaja i kako usmjeriti misli na sadašnjost i ono što nas čeka u daljnjem životu?

[free.thinkerica]

Osim ako nisi putnik kroz vrijeme, u prošlost se ne možeš vratiti, niti ju doživjeti ponovo, tako da - odrasti.

Eto, ukratko.

p.s. pročitaj "Moć sadašnjeg trenutka" - Eckhart Tolle, da te malo osvijesti.

[Nosonja_]

Kod pojave pretjerane nostalgije uglavnom se radi o nezadovoljstvu i nerealiziranosti života. Nešto maštamo o tome kako bi bilo da smo mladi, neki novi početak imamo i sl. Ponekad dodje do samozavaravanja kad se samoprevarimo kako nam je bilo dobro kad smo bili mladi. Mada doduše nostalgija je po svojoj prirodi razumljiva, ne idemo mladji nego stariji što znači da nam se približava smrt.

[Nosonja_]

Po svetome Augustinu( jednom od najvećih mislioca u povijesti), postoje tri vremena, sadašnje u prošlosti( sjećanje), sadašnje u sadašnjosti( promišljanje) i sadašnje u budućnosti( isčekivanje). Što sam stariji to više uviđamo koliko je Augustin bio u pravu, prošlost, sadašnjost i budućnost ne postoje, to je sve jedno te isto. Sve više fizičara tvrdu to isto, tj da se prošlost, sadašnjost i budućnost ne mogu strogo odvojiti i da je vjerovatno putovanje u prošlost moguće.

Ali nećemo o vremeplovu nego o Augustinu( mada je Augustin zaključio isto kao i kvatni fizičari). Prošlost je uzrokovala sadašnjost i kako mi gledamo na tu prošlost? Da li se ta prošlost uopće dogodila? Ne živimo u prošlosti nego u sadašnjosti u vrlo vjerovatno je baš pogled na prošlost " onečišćen" sadašnjošću, našim očekivanjima i svim događajima koji su se dogodili izmedju točke u prošlosti koje se prisjećamo u sadašnje točke.

[The Maystor]

I mene sve češće hvala nostalgija, naročito u blagdanskevdabe, neovisno o radnom statusu

Nije lako imati osjecaj nekakvih neuspjeha zbog toga što Uskrsu prije dvije, tri ili sedam godina su bili čak i bolji u dosta segmenata od ovog aktualnog. Ja primjećujem preveliku dodatnu količinu izrazito detaljnih sjećanja, puno toga me vraća prejako nazad, to je kao da nađete neku kazetu, glazbenu ili pogotovo video , i onda ju krenete gledati....nekako bas je cudan i tjeskoban osjecaj...


Još mi se dost tog cudnih dogodilo, udaljavanje od ,,prijatelja" i zbunjenost u svemu tome, nije lako bit svoj u ova vremena, prečesto recimo u internacionalnoj komunikacijei razmišljam što napisati....ponekad me umara fejs, a opet želim mijenjati kolotečine, nekako ja prečesto imam neke ideje i onda ideje ishlape i vratis e ta nostlagija...na neke ljepše šetnje, ljepše vožnje biciklinom, ljepša druženja uživo {čak i ljepše ...radijske emisije}


Čudno je to kako me to sve nekako vrlo intenzivno sbunilo

Kao da ja ne slusam dovoljno svoje srce, a i s mozgom ponekad nisam u kompromisu


A opet, ja sam premlad za tako opširne nostalgije, tek su 32 ovdje

[descender]

The Maystor kaže:

...a i s mozgom ponekad nisam u kompromisu

A tko si ti ako nisi mozak, s kojim je, služeći se istim koliko isti dozvoljava, potrebno biti u kompromisu?
Da pogodim, ti si srce?

[The Maystor]

Ja sam i jedno i drugo {a i trece}


Ja sam htio reci da mi mozak {po}nekad izrazito mješovito upija informacije i onda eto ...a ovo i je takvo doba godine, to rano proljeće, sad već i središnje proljeće kada i jest puno pomiješanih vanjskih faktora..malo bude hladnije malo bude toplije....zato to nekako i uz ove blagdanske dane budi puno sjećanja......Uskrsne dane čak i bolje pamtim od božićnih blagdana, nekako je i zanimljivije što je Uskrs različitih datuma, i zato je tu barem djelomično popuštanje kolotečine koja me ponekad itekako iscrpi

[bavarac90]

Mislim da ljude koje tare tako jako nostalgija,da imaju problem sa sadašnjosti.
To su ljudi koji se nisu našli u sadašnjosti niti imaju planove za budućnost.Svatko bi se od nas volio vratiti koji dan u djetinjstvo,ali opet živjeti u tom filmu je dokaz,da nisi posložio sve kako treba.
Treba naći nekakav đir sadašnjosti i živjeti u tome imati svoj posao,obaveze,žena,djeca i kad se takve stvari nađu i kad se jasno posložite u glavi,neće te više imati vremena ni razmišljati o nostaligiji i uvijek ista priča kako je nekad sve bilo bolje.
Nikada više se nećete vratiti u jučerašnji dan,ali sutra te uvijek čeka.

[Velen]

Um se vrlo uspjesno cisti meditacijom i redovnim dugim setnjama.

[Martian7]

Velen kaže:

Um se vrlo uspjesno cisti meditacijom i redovnim dugim setnjama.

Ajme, ne još jedan koji bi psihičke probleme rješavao šetnjom!

[Velen]

Martian7 kaže:

Ajme, ne još jedan koji bi psihičke probleme rješavao šetnjom!

Sta tebe boli pica kako ja rijesavam svoje probleme, idi i gledaj svoje, ak nemas sta pametnije za napisat idi kopaj vrt.

[Martian7]

Velen kaže:

Sta tebe boli pica kako ja rijesavam svoje probleme, idi i gledaj svoje, ak nemas sta pametnije za napisat idi kopaj vrt.

Nemam vrt srećom. Da imam, ionako bi mi sve u njemu uvenulo. Nemam “zeleni prst/palac”.

Ako nekome funkcionira ovo sa šetnjama, super. Samo sam alergična kad netko to savjetuje i drugima kao da se radi o univerzalnom lijeku.

[descender]

Martian7 kaže:

Ajme, ne još jedan koji bi psihičke probleme rješavao šetnjom!

Šetnja i planinarenje. Nema bolje za psihičke tegobe, poteškoće, probleme... Ako čovjek nema noge nekim slučajem, tada i kotrljanje se prirodom može poslužiti. Danas barem nije problem svugdje (u prirodi) pronaći, za svaku kategoriju posebnu, stazicu za bicikliste, rolere, skejtere, invalidna kolica kolicalere... Protegnuti noge, i ni p od psihičkih problema. Ako ne i više, tada jednako kao i ruke, i dokone noge su Dijabolino igralište.

[free.thinkerica]

bavarac90 kaže:

Mislim da ljude koje tare tako jako nostalgija,da imaju problem sa sadašnjosti.
To su ljudi koji se nisu našli u sadašnjosti niti imaju planove za budućnost.Svatko bi se od nas volio vratiti koji dan u djetinjstvo,ali opet živjeti u tom filmu je dokaz,da nisi posložio sve kako treba.
Treba naći nekakav đir sadašnjosti i živjeti u tome imati svoj posao,obaveze,žena,djeca i kad se takve stvari nađu i kad se jasno posložite u glavi,neće te više imati vremena ni razmišljati o nostaligiji i uvijek ista priča kako je nekad sve bilo bolje.
Nikada više se nećete vratiti u jučerašnji dan,ali sutra te uvijek čeka.

Istina. Dobar post.

[Velen]

Martian7 kaže:

Nemam vrt srećom. Da imam, ionako bi mi sve u njemu uvenulo. Nemam “zeleni prst/palac”.

Ako nekome funkcionira ovo sa šetnjama, super. Samo sam alergična kad netko to savjetuje i drugima kao da se radi o univerzalnom lijeku.

Ponovit cu, sta tebe boli pica sta netko nekoga savjetuje kako je nekome bolje.

Nadalje ovdje se radi o nostalgiji a ne o psihozama i neznam cemu.

I naposlijetku sta ti savjetujes osim da seres nekome tko da dobronamjeran savijet, nista.

Seres da seres.

[Nea--]

Ja sam netko tko je prvi put sjeo da piše Memoare u svojoj 12toj godini .. tako da razumijem i volim sve nostalgične ljude. Oni su moja braća i sestre.

Smatram ih dubokima, a psihologe koji nostalgiju žele "liječiti" plitkima.

Cijeli svoj život sam nostalgična i ne bih nikad mijenjala tu ugodu i sreću koju mi pružaju sjećanja ni za najsretnije moguće "trenutke u sadašnjosti".

Jer, sreća u sadašnjem trenutku može biti isključivo osjetilna, čulna, životinjska. U njoj nema uma pa dakle ni onoga što zovemo ljudskost.
Um svoju sreću nalazi samo u sjećanjima.
U njima on zna sebe.

[yonaa]

Ja uzivam u lijepim sjecanjima.

[bavarac90]

Ljepa sjećanja su svakome draga i rado ih se sjetimo,ali živjeti u tim sjećanjima svaki dan,a nemati ništa drugo osim toga,to je znak da je osoba besposlena,nema nikakvih obaveza,posao,obitelji itd.
Svi bi htjeli da imamo 12 god. i živimo u tom điru i nemati nikakvih obaveza,nego se radovati ljetu i završetku škole i onda udri brigu na veselje.
Samo je problem u tome što smo troduplo stari od tih 12god i život ide u drugom smjeru i druga su vremena.