Empatija prema ljudima s problemima

[Diego Rivera]

Dakle, odradio sam mjesec dana u jednoj (velikoj) firmi preko studentskog ugovora.Posao sutra završava za mene, zbog fakultetskih obaveza. I uočio sam jednu stvar-zbližio sam se gotovo s nikim. Drugi ljudi su se družili uz posao, a ja (kao i još neki) smo bili primjetno usamljeni i udubljeni u posao. Nisam nikome govorio kakve probleme imam, a imam ih poprilično. I to se vidi na meni. A smeta me što drugi ljudi koji nemaju takvih ili možda čak nikakvih problema (osim standardnih obaveza) izoliraju ljude koji su u problemima. Ne znam čemu to. Istina bog, teme o kojima su oni razgovarali mene uglavnom ne zanimaju, jedan primjer je da uopće ne igram kumpjutorske igre. I istina je da nisam posebno komunikativan, uglavnom pričam o faxu, i malo ozbiljnijim temama. Je li razlog izolacije isključivo različiti interesi, ili ljudi koji nemaju većih problema ne žele niti popričati s ljudima u problemima? Nisam posebno utučen zbog te situacije, svoje sam odradio, plaću ću dobiti, ali me ipak pomalo smeta što drugi se na taj način odnose prema meni.

[8472]

Jeli tebi piše tabla iznad glave "ja imam puno problema" pa da ju ljudi mogu pročitati ili ljudi imaju telepatiju za očitanje isključivo problema kod drugih ljudi?

Ili jednostavno nisi ostvario kontakt sa već formiranom ekipom.
Formirana ekipa je cjelina i funkcionira sama za sebe. Pojedinci koji ulaze se trebaju "nametnuti" kako bi ih okolina prihvatila.
Ako im nisi dao povoda da te prihvate, nema razloga zašto bi formirana grupa tražila novog pripadnika.

[8472]

U takvim sredinam se obično zbliži ekipa koja je na istom nivou, ako ste bili tipa pripravnici, družite se zajedno.

[Diego Rivera]

8472 kaže:

Jeli tebi piše tabla iznad glave "ja imam puno problema" pa da ju ljudi mogu pročitati ili ljudi imaju telepatiju za očitanje isključivo problema kod drugih ljudi?

Ovo je pretpostavljam retoričko pitanje, ali mogu reći da mi je izraz lica uglavnom jednak, blago depresivan. Po tome se vidi da imam problema

Ili jednostavno nisi ostvario kontakt sa već formiranom ekipom.
Formirana ekipa je cjelina i funkcionira sama za sebe. Pojedinci koji ulaze se trebaju "nametnuti" kako bi ih okolina prihvatila.
Ako im nisi dao povoda da te prihvate, nema razloga zašto bi formirana grupa tražila novog pripadnika.

Nije riječ o formiranoj ekipi, svi smo tamo relativno kratko(do 2 mjeseca) bili jer je riječ o sezonskom poslu. Jednostavno se nisam uklopio, ali u drugim sličnim poslovima nije takav slučaj pogotovo ako je grupa manja.

[dire Dawn]

Zasto smatras da tvoji psihicki problemi imaju vecinu tezinu od necijih ne-psihickih problema?

Ona recenica da drugi ili nemaju takve ili nemaju probleme uopce po meni ne zvuci nimalo lijepo. Zelis povlasten tretman jer si depresivan? Stovise, zelis povlasten tretman jer si otvoreno depresivan... Ne znas sto drugi ljudi nose unutar sebe, ali svejedno si spreman otpisati njihove probleme kao "manje bitne", makar paralelno ocekujes - sta god vec ocekujes.

Nisi se uklopio.
To je to.

Ti kazes da imas blago depresivan izraz lica, a ljudima mozda izgledas nadrkano. Simple as that...

[ladybug24]

Diego Rivera kaže:

ali u drugim sličnim poslovima nije takav slučaj pogotovo ako je grupa manja.

i u čemu je onda problem? što baš u tom konkretnom slučaju se nisi uklopio, a inače se uklopiš?
pa nisu sve grupe iste i ne možeš se svugdje uklopiti.

[Diego Rivera]

dire Dawn kaže:

Ona recenica da drugi ili nemaju takve ili nemaju probleme uopce po meni ne zvuci nimalo lijepo.

Ovo si totalno krivo shvatila. Nisam rekao da drugi nemaju probleme. Imaju, ali ne svi, a pogotovo ne svi iste težine.

Po meni fraza 'Svi imaju probleme' je jednako isprazna kao i ona 'Moji su problemi najteži'. Jer niti jedna niti druga nisu točne.
Nekom je problem ostavio ga dečko/cura, a netko ima leukemiju. Ja imam shizofreniju i ne smatram to nečim najgorim što se jednom čovjeku može dogoditi.
I drugi ljudi s uočljivim problemima su također bili izolirani.

[Diego Rivera]

ladybug24 kaže:

i u čemu je onda problem? što baš u tom konkretnom slučaju se nisi uklopio, a inače se uklopiš?
pa nisu sve grupe iste i ne možeš se svugdje uklopiti.

to što mi to baš i nije bio 'najsretniji mjesec u životu'

[dire Dawn]

Diego Rivera kaže:

Ovo si totalno krivo shvatila. Nisam rekao da drugi nemaju probleme. Imaju, ali ne svi, a pogotovo ne svi iste težine.

Po meni fraza 'Svi imaju probleme' je jednako isprazna kao i ona 'Moji su problemi najteži'. Jer niti jedna niti druga nisu točne.
Nekom je problem ostavio ga dečko/cura, a netko ima leukemiju. Ja imam shizofreniju i ne smatram to nečim najgorim što se jednom čovjeku može dogoditi.
I drugi ljudi s uočljivim problemima su također bili izolirani.

Ti upravo potvrdjujes "svakom su njegovi problemi najveci" jer ignoriras mogucnost da i netko od njih ima problema i banaliziras sa decko/cura usporedbama.

Shiza nije uocljiv problem osim ako si imao psihoticni napadaj. Sori

[seskal]

niste se skompali i to je to, događa se i nema potrebe da to shvaćaš osobno. uostalom, ne možeš baš očekivati da potpuni stranci na temelju tvojeg izraza lica zaključe da imaš taj i taj problem. ja ni dan danas ne znam koju boju očiju imaju majka i sestra, kamoli da nekome na poslu "gatam" iz face

[dugii]

Kad je empatija u pitanju uvijek se bolje zapitati koliko ja imam empatije prema drugima a ne koliko drugi imaju empatije prema meni.Zašto?Zato što mogu utjecati samo na svoje razmišlljanje,interese,osjećaje a ne na tuđe.
Zapravo mogu i na tuđe ali prvenstveno preko svojih.

[morcego]

Diego Rivera kaže:

Dakle, odradio sam mjesec dana u jednoj (velikoj) firmi preko studentskog ugovora.Posao sutra završava za mene, zbog fakultetskih obaveza. I uočio sam jednu stvar-zbližio sam se gotovo s nikim. Drugi ljudi su se družili uz posao, a ja (kao i još neki) smo bili primjetno usamljeni i udubljeni u posao. Nisam nikome govorio kakve probleme imam, a imam ih poprilično. I to se vidi na meni. A smeta me što drugi ljudi koji nemaju takvih ili možda čak nikakvih problema (osim standardnih obaveza) izoliraju ljude koji su u problemima. Ne znam čemu to. Istina bog, teme o kojima su oni razgovarali mene uglavnom ne zanimaju, jedan primjer je da uopće ne igram kumpjutorske igre. I istina je da nisam posebno komunikativan, uglavnom pričam o faxu, i malo ozbiljnijim temama. Je li razlog izolacije isključivo različiti interesi, ili ljudi koji nemaju većih problema ne žele niti popričati s ljudima u problemima? Nisam posebno utučen zbog te situacije, svoje sam odradio, plaću ću dobiti, ali me ipak pomalo smeta što drugi se na taj način odnose prema meni.

Kakvi su to "veći i manji problemi" i prema čemu si zaključio kakve veće ili manje probleme imaju ljudi s kojima se, kako i sam kažeš, nisi zbližio?

Možda nije stvar njihove neempatičnosti, nego toga da - samo možda - zračiš stavom "ne zanimaju me vaše teme, mali problemi i životi općenito". I taj stav je na poslu posve ok, zauzimam ga i sama s ljudima koje ne želim u svojoj blizini. Ali onda ne pokrećem pitanje zašto oni nisu empatični prema meni i je li to jer oh odbijaju moji veći problemi od njihovih manjih.

[morcego]

Pročitala cijelu temu tek sad, sori.
Ukratko, ne mislim da ti se na faci vidjelo da imaš shizofreniju, ali depra ti se vidi, to i sam kažeš.

Da, ljude ne privlače depresivni ljudi, ali nije ni da ih nužno odbijaju, ako su npr zanimljivi sugovornici. Ako im taj dio ne pokažeš, da si zanimljiv sugovornik mislim, sigurno ih neće privući to što si tužan.

Ukratko, sve nas privlače ljudi temeljem toga kakve koristi imamo od njih, kolko god to grozno zvučalo. Ako nisi ni veseo ni zanimljiv u nekom okruženju, nećeš nikoga privući, ali to nema veze s empatijom.


Nego, da te pitam - bi li htio da te ljudi žele za prijatelja zato što su empatični pa su pokušali zanemariti sve što znaju o tebi, a to je da ti je faca depresivna i da ne dijele s tobom interese?
Meni to zvuči kao druženje iz sažaljenja, a dugogodišnje iskustvo sažaljevanja ljudi i davanja šansi na temelju toga naučilo me da je to najkontraproduktivniji osjećaj koji možeš imati prema nekom s kim bi trebao biti iole ravnopravan. I često prije ili kasnije osoba koju sažaljevaš skonta da je sažaljevaš pa ti predbaci da glumiš prijateljstvo.

Smatraj se sretnim što to na poslu nisi doživio. Ali fakat.

[Diego Rivera]

Danas, zadnji dan nisam uopće otišao na posao. Bio sam toliko premoren da nisam bio u stanju dići se iz kreveta, a alarm za buđenje nisam niti čuo.
I tako je prošao zadnji radni dan.
Što se tiče veličine problema, mislim da je to stvar i percepcije. Bukvalno, nekom je prekid veze obična pizdarija, nekom je smak svijeta. Većina je naravno negdje između.
Ali, ne znam baš da bi ikome moja situacija bila mačji kašalj. Borim se sa shizofrenijom već 8 godina, a kako stvari stoje, borit ću se i ostatak života.
Ne, ne želim, da se itko druži sa mnom iz sažaljenja. Ali ne želim niti da se nitko ne druži sa mnom.
Zapravo, možda sam malo previše osobno shvatio situaciju. Posao je objektivno bio dosta naporan, i nisu se niti drugi pretjerano družili. Možda oni baš najopušteniji i najbezbrižniji, a ja nisam takav niti ću vjerojatno ikad biti.
Jbg. mogu kukat koliko hoću, situaciju promjenit ne mogu.
lp

[The_End]

Diego Rivera kaže:

Dakle, odradio sam mjesec dana u jednoj (velikoj) firmi preko studentskog ugovora.Posao sutra završava za mene, zbog fakultetskih obaveza. I uočio sam jednu stvar-zbližio sam se gotovo s nikim. Drugi ljudi su se družili uz posao, a ja (kao i još neki) smo bili primjetno usamljeni i udubljeni u posao. Nisam nikome govorio kakve probleme imam, a imam ih poprilično. I to se vidi na meni. A smeta me što drugi ljudi koji nemaju takvih ili možda čak nikakvih problema (osim standardnih obaveza) izoliraju ljude koji su u problemima. Ne znam čemu to. Istina bog, teme o kojima su oni razgovarali mene uglavnom ne zanimaju, jedan primjer je da uopće ne igram kumpjutorske igre. I istina je da nisam posebno komunikativan, uglavnom pričam o faxu, i malo ozbiljnijim temama. Je li razlog izolacije isključivo različiti interesi, ili ljudi koji nemaju većih problema ne žele niti popričati s ljudima u problemima? Nisam posebno utučen zbog te situacije, svoje sam odradio, plaću ću dobiti, ali me ipak pomalo smeta što drugi se na taj način odnose prema meni.

Ako imaš gard ja imam problema, u bedari sam, nisam za priču, i tako to biva iz dana u dan, onda mi nije čudno što ostali nisu inicirali razgovor.
Ne govorim da je to prihvatljivo, jer treba priči čovjeku koji izgleda potišteno, čovječnosti, empatije, dobrobiti druge osobe radi, ali shvati da kad čovjek ulazi u društveni kontakt želi nešto i zauzvrat, dobru priču, smijeh, polet, živost. A ti po napisanom djeluješ kao da to nisi spreman pružiti.
Znači trebaš i ti napraviti korak ka otvaranju sebe prema drugima, dati im do znanja da si otvoren za priču, pa i to da i priđeš.

[Diego Rivera]

The_End kaže:

Ako imaš gard ja imam problema, u bedari sam, nisam za priču, i tako to biva iz dana u dan, onda mi nije čudno što ostali nisu inicirali razgovor.
Ne govorim da je to prihvatljivo, jer treba priči čovjeku koji izgleda potišteno, čovječnosti, empatije, dobrobiti druge osobe radi, ali shvati da kad čovjek ulazi u društveni kontakt želi nešto i zauzvrat, dobru priču, smijeh, polet, živost. A ti po napisanom djeluješ kao da to nisi spreman pružiti.
Znači trebaš i ti napraviti korak ka otvaranju sebe prema drugima, dati im do znanja da si otvoren za priču, pa i to da i priđeš.

Stvar je što imam 'bolje' i 'lošije' dane, omjer je možda 60-40 u korist lošijih dana. Shizofrenija je po karakteru slična bipolarnom poremećaju, odnosno stanja prelaze iz jednog u drugo bez nekog posebnog vanjskog razloga. Hoću reći, situacija se ne mijenja, ali moje stanje je unatoč tome promjenjivo. Pa ti je sada možda jasnije kako funkcionira moje raspoloženje i općenito funkcioniranje.

[Prajapati]

završio si s ovim poslom, koliko sam skužila?

E pa sad na novom poslu imaš idealnu priliku započeti iz početka. Pokušaj s nekim autsajderom, uvijek postoji bar jedan na poslu ako vas je više. Netko tko je možda šutljiviji i vidno se ne uklapa.
Malo po malo ćete se početi otvarati jedno drugom.

Ja sam cijelu svoju osnovnu školu provela sama u klupi i sama pod velikim odmorom (ekipa me brutalno odbacivala i zlostavljala), ali to me nije kasnije spriječilo da uspostavim odlične odnose s kvalitetnim ljudima.
Samo što me kasnije nikad nisu zanimale nikakve popularne škvadre. Voljela sam biti s čudacima, ispostavilo se da su to stvarno najkvaliteniji ljudi koje sam imala priliku upoznati.

Možda ti je i na poslu netko davao signale, ali nisi primjetio jer si već unaprijed pretpostavio kako se nitko neće s tobom družiti.
Uvijek treba biti otvoren za komunikaciju i dati priliku ljudima. Nisu to čudovišta, većina ljudi je jako splašena i nesigurna.

[Diego Rivera]

Prajapati kaže:

završio si s ovim poslom, koliko sam skužila?

E pa sad na novom poslu imaš idealnu priliku započeti iz početka. Pokušaj s nekim autsajderom, uvijek postoji bar jedan na poslu ako vas je više. Netko tko je možda šutljiviji i vidno se ne uklapa.
Malo po malo ćete se početi otvarati jedno drugom.

Ja sam cijelu svoju osnovnu školu provela sama u klupi i sama pod velikim odmorom (ekipa me brutalno odbacivala i zlostavljala), ali to me nije kasnije spriječilo da uspostavim odlične odnose s kvalitetnim ljudima.
Samo što me kasnije nikad nisu zanimale nikakve popularne škvadre. Voljela sam biti s čudacima, ispostavilo se da su to stvarno najkvaliteniji ljudi koje sam imala priliku upoznati.

Možda ti je i na poslu netko davao signale, ali nisi primjetio jer si već unaprijed pretpostavio kako se nitko neće s tobom družiti.
Uvijek treba biti otvoren za komunikaciju i dati priliku ljudima. Nisu to čudovišta, većina ljudi je jako splašena i nesigurna.

Dobro , ja sam u osnovnoj još bio koliko toliko OK, ali u srednjoj u početku sam bio totalan čudak, jer mi se bolest već nazirala, a nisam imao priliku gdje potražiti pomoć, jer sam iz malog mjesta u Slavoniji.
Još k tome gore sam išao u drugi grad gdje nisam nikoga poznavao, a kad sam se se prebacio u svoj gradić, stanje se malo normaliziralo.
Na faxu sam se već razbolio poprilično, pa se to počelo odražavati i na uspjesima na faxu, ne samo na društvenom planu.
A kako kad, nekad se skompam, nekad ne. Nisam mislio previše dramiti oko ovih mjesec dana, ali je tako očito ispalo.
Nisam baš najdruštveniji, takva sam osoba i život me takvog oblikovao. Kad je manja ekipa i nema baš puno 'potpuno opuštenih' ljudi, s više ljudi se zbližim. Ne bih rekao da je većina splašena i nesigurna, ali jedan određeni dio ljudi naravno je. Ovisi u kakvoj se ekipi nađeš
Žao mi je što imaš takvo iskustvo u osnovnoj, ali te to očito ojačalo, i sad si čvrsta i stabilna osoba. Drago mi je zbog toga.

[Prajapati]

Diego Rivera kaže:

Dobro , ja sam u osnovnoj još bio koliko toliko OK, ali u srednjoj u početku sam bio totalan čudak, jer mi se bolest već nazirala, a nisam imao priliku gdje potražiti pomoć, jer sam iz malog mjesta u Slavoniji.
Još k tome gore sam išao u drugi grad gdje nisam nikoga poznavao, a kad sam se se prebacio u svoj gradić, stanje se malo normaliziralo.
Na faxu sam se već razbolio poprilično, pa se to počelo odražavati i na uspjesima na faxu, ne samo na društvenom planu.
A kako kad, nekad se skompam, nekad ne. Nisam mislio previše dramiti oko ovih mjesec dana, ali je tako očito ispalo.
Nisam baš najdruštveniji, takva sam osoba i život me takvog oblikovao. Kad je manja ekipa i nema baš puno 'potpuno opuštenih' ljudi, s više ljudi se zbližim. Ne bih rekao da je većina splašena i nesigurna, ali jedan određeni dio ljudi naravno je. Ovisi u kakvoj se ekipi nađeš
Žao mi je što imaš takvo iskustvo u osnovnoj, ali te to očito ojačalo, i sad si čvrsta i stabilna osoba. Drago mi je zbog toga.

Ja sam isto iz jako malog mjesta, i to još jako izoliranog. Bilo nas je samo šestero u razredu, a cijelo mjesto ima oko 300 stanovnika tako da mi je bilo jako teško jer se nisam imala kome okrenuti.
Ali okrenula sam se pisanju i sviranju i recimo da me to izvuklo.

Znam na što misliš, ja se isto povučem kad vidim da je netko "zapišao teritorij" tj da je neka jako ekstrovertna osoba već u prvom planu i zabavlja ekipu i skuplja svoje obožavatelje. Nemam se želju nametati ni natjecati za nečiju pozornost. A ljudi su baš čopor i vole te vođe, vole ljude koji su glasni i nametljivi.

U tim novim situacijama se ljudi prvo ponjuše ko psi

[Diego Rivera]

Prajapati kaže:

Ali okrenula sam se pisanju i sviranju i recimo da me to izvuklo.

Znam na što misliš, ja se isto povučem kad vidim da je netko "zapišao teritorij" tj da je neka jako ekstrovertna osoba već u prvom planu i zabavlja ekipu i skuplja svoje obožavatelje. Nemam se želju nametati ni natjecati za nečiju pozornost. A ljudi su baš čopor i vole te vođe, vole ljude koji su glasni i nametljivi.

U tim novim situacijama se ljudi prvo ponjuše ko psi

Ja sam isto tako 'pobjegao u školu', u matematiku i fiziku, i zavolio sam te predmete i rješavanje zadataka, a nauštrb socijalnog života. I što je još najbolje, imao sam svoje društvo koje me prihvatilo takvog čudnog i usporenog, pomalo zbunjenog. Jednom su mi rekli da izgledam najnormalnije dok sam pijan Bio sam ko neki novi Tesla, ili John Nash, psihički sjebani genijalac.
Ne znam koji mi je vrag bio da odem u Zagreb na fax umjesto u Osijek gdje i većina mojih kolega iz srednje.
Mislio sam da su najbolji doktori u Zagrebu, što je i istina, i da ću ovdje najbolje napredovati u liječenju (tada sam još imao depresiju i anksioznost s povremenim maničnim epizodama).
Fora su mi ove tvoje metafore s psima i zapišanim teritorijem
jer tako nekako i bude najčešće.