Žene, debljanje i mršavljenje

[partyboy]

TincH kaže:

Obicno ljudi, kad nemaju kaj pametno reci, vele da netko filozofira

TincH kaže:

Al ljudi to rade, i to masu isto

Ja mislim da ne postoji osoba koja se nije srela s takvim pitanjima i pritiscima okoline. Pa kad se ti misliš ženit, pa kad će više dijete, pa kad će drugo, pa kad će treće, pa gdje si išao na četvrto - puno je to blablabla.

Zašto to rade? Zato što je općeprihvaćena društvena norma kod nas da ako do 30-e nisi ubračen i nemaš djece slobodno se možeš objesiti o prvo drvo jer tvoj život nema smisla. I svatko tko iskače iz tog obrasca automatski postaje meta ovih koji su to već odradili i zadovoljili normu.

[TincH]

radical change kaže:

Pod ludi misliš i na sebe ili..?
Inače svi smo mi odrasli ljudi i trebali bi se naučiti braniti od takvih komentara..

Mislim da. Jer sam i ja znala izvalit nepromisljeno sranje. Zato stalno radim na sebi da se popravim. I ok mi ide, naucila sam ckomit kada fakat treba.

[Pješčani sat]

Alexa kaže:

Nema tko nema asimetrije, iskrivljenosti, prolaps salca na nekom dijelu tijela ili nešto neprivlačno.

Pa to je ono zanimljivo kod ljudi

Alexa kaže:

Osvrtat se glasno na izgled i obujam nečijeg tijela je jednako neukusno i "not your fucking business" kao i ić pitat žensku koja ima dečka a prešla je dvaespetu kako to da još nema djece i kad misli više to.

- "Vrijeme ide, draga moja, nećeš bit mlađa."

zašto je neukusno komentirat obujam?
ili, zašto je isključivo neukusno?
ljudi komentarom jednako i hvale i pljuckaju.
ili sve u jednom. Na primjer, mene kad vidi rodbina koju rijetko vidim, zlatna generacija, ako procijeni da sam se udebljala, pohvali me da sam se dobila i ojačala i ni jedna loša misao mi nije upućena.

možda su oni iznimka u pravilu, ali zaista nemam dojam da je svaki put spominjanje nečije težine pokvareno. onak, masa ljudi će iskomentirati i nastavit dalje. Znam da nisu svi nezločesti, no više je taj tihi bonton zahtijevan i vidljiv u nekim urbanim sredinama (recimo), dok, čim se malo maknemo od centara, više je um/drum pristup.

U mom slučaju, to dovodi do toga da postoji krug ljudi koji će komentirati moju težinu, kosu, sise, što već, i kako znam da su dobronamjerni, pustiti ih svaki put.

Da to sad primijenim na sve ostale zašto mislite da je uvijek neki cunning plan iza pitanja?

[aryna]

ovo što je prije pisala TincH,... da ne skrenemo na krivi kolosijek: kod njenih kolegica nije u pitanju nikakav smisao za estetiku zbog kojeg ne mogu a da ne komentiraju svaki cm, nego najobičniji nedostatak kulture i odmjerenosti. edit: ovo što Alexa kaže - nepoštivanje tuđih granica.

ako i zaključiš da je netko izgubio desetak kila i spomeneš to ili nešto priupitaš, opet ne vidim razloga da svaki radni dan započinje komentiranjem njegovog tijela i njegove kilaže....

kao što je Godiva opisala, radi se o radnoj sredini s poprilično negativne vibre gdje se bapci smrtno uvrijede ako im spomeneš lošu frizuru i te male opaske maltene diktiraju međuljudske odnose.... i sve one to jako dobro znaju: u takvoj sredini se nauči eskivirati one najneugodnije kolege(ice) koji bi ti odgovorili nekom neugodnom opaskom, pa se duhovne vježbe svako jutro provode na najslabijoj karici, obično onom najfiinijem za kojeg si siguran da ti neće šibnuti natrag nešto što bi tebi bilo neugodno. znači - pomalo sadistička furka.

Godiva, ovo što kažeš - da ne želiš dalje trovati međuljudske odnose na poslu time što bi na svaki komentar upućen tvom izgledu odvraćala opaskom na račun tuđeg izgleda (a svi uvredljivi! ) meni govori samo u prilog tvoje uravnoteženosti. već samim tim kuži se da si debelo iznad kolegica koje te na žalost okružuju. i najbolji savjet mi se čini ovaj Alexin: odšutjeti i izignorirati, ali ne pokunjeno i spuštene glave kao žrtva, nego doslovce pokazati da za tebe to uopće nije tema. kao što ZAPRAVO i nije jer je očito da ne funkcioniraš na taj valnoj duljini.

[TincH]

aryna kaže:

ovo što je prije pisala TincH,... da ne skrenemo na krivi kolosijek: kod njenih kolegica nije u pitanju nikakav smisao za estetiku zbog kojeg ne mogu a da ne komentiraju svaki cm, nego najobičniji nedostatak kulture i odmjerenosti. edit: ovo što Alexa kaže - nepoštivanje tuđih granica.

Samo da obranim smisao za estetiku - on ne povlaci automatsko komentiranje, vec tek vrlo detaljno opazanje

Komentiranje je, kako i rekoste, stvar kulture. Ne moras bas sve prevaliti preko usta, kao sto ne moras ni prdnuti bas svaki put kad ti se prdi

Btw, ne treba iskljuciti i mogucnost da je Godiva, upravo zbog svoje lagane nesigurnosti i nekonfliktnosti, zapravo idealna meta za serkanje. Jer priznali ili ne, puno je u stavu.
Postoje ljudi kojima se okolina puno manje obraca u takvom svjetlu, jer osjecaju da nisu dobre mete.

[pozitivax]

Jednostavno neke grube, bezosjećajne, pune nerazumijevanja ego primjedbe estetskih nacija na višak/manjak kila (to je zadnji hit opažanja ovih godina) stajl i izgled treba komentirati samo sa :

https://youtu.be/SxjSuQXPAak

[TincH]

Pješčani sat kaže:

Pa to je ono zanimljivo kod ljudi


zašto je neukusno komentirat obujam?
ili, zašto je isključivo neukusno?
ljudi komentarom jednako i hvale i pljuckaju.
ili sve u jednom. Na primjer, mene kad vidi rodbina koju rijetko vidim, zlatna generacija, ako procijeni da sam se udebljala, pohvali me da sam se dobila i ojačala i ni jedna loša misao mi nije upućena.

možda su oni iznimka u pravilu, ali zaista nemam dojam da je svaki put spominjanje nečije težine pokvareno. onak, masa ljudi će iskomentirati i nastavit dalje. Znam da nisu svi nezločesti, no više je taj tihi bonton zahtijevan i vidljiv u nekim urbanim sredinama (recimo), dok, čim se malo maknemo od centara, više je um/drum pristup.

U mom slučaju, to dovodi do toga da postoji krug ljudi koji će komentirati moju težinu, kosu, sise, što već, i kako znam da su dobronamjerni, pustiti ih svaki put.

Da to sad primijenim na sve ostale zašto mislite da je uvijek neki cunning plan iza pitanja?

Pa jednostavno jest.
Kao i svako zadiranje u intimu bilo koje vrste. Ja sam recimo naucena da se to ne radi, isto kao kaj se ne ispituje o masi drugih stvari.

E sad, slazem se za dobronamjernost, iako se iza iste cesto krije zloba. AL ajde, recimo da se ne krije - u tom slucaju se to osjeti i nije neki bauk. Muzeve sestre su ovako malo sa sela i uvijek tako komentiraju, ali ja to ne shvacam nesto tragicno jer su dobre osobice u sustini i jednostavno tako su naucene.
No to sto je netko dobronamjeran i ok, ne umanjuje fakt da su im komentari neprimjereni i nekulturni kao takvi. Samo mi zbog odnosa lakse prelazimo preko toga i ne smeta nas.

[aryna]

Mamekica kaže:

Valjda si na poslu naprosto niste kliknuli. Kod mene mali kolektiv i sve smo ispričali što se ispričati moglo, s onom dozom autosprdačine tak da naprosto nema prostora za neugodu. Onak zbilja najiskrenije, baš frendovski.

ali to nije potrebno u radnom kolektivu.

nije potrebno ispričati o sebi "sve što se ispričati moglo", niti svi moraju biti super-frendovi na pas mater među kojima je sve dopušteno i nema prostora za neugodu "jer smo si svoji" i maltene razmjenjujemo životne sokove... odnosi moraju biti profesionalni i kulturni, bez previše zadiranja u tuđi privatni život, ništa manje ni više od toga, ostalo ovisi o osobnim preferencijama.

[Godiva]

radical change kaže:

Zato što je modernim i manje modernim ženama mozak ispran u tolikoj mjeri da im je broj kojeg pokazuje kazaljka na vagi postalo nešto što im definira svakodnevicu kao i osjećaj sreće i uspjeha...

Ovo bi moglo biti točno, ali je strahota.

[TincH]

aryna kaže:

ali to nije potrebno u radnom kolektivu.

nije potrebno ispričati o sebi "sve što se ispričati moglo", niti svi moraju biti super-frendovi na pas mater među kojima je sve dopušteno i nema prostora za neugodu "jer smo si svoji" i maltene razmjenjujemo životne sokove... odnosi moraju biti profesionalni i kulturni, bez previše zadiranja u tuđi privatni život, ništa manje ni više od toga, ostalo ovisi o osobnim preferencijama.

Ovako i ja razmisljam.
Posao je posao, kolege su kolege, poznanici su poznanici, bliski ljudi su bliski ljudi

Nacin na koji osjetljive stvari komentiram s prijateljicom nema blage veze s distancom koju zelim zadrzati u poslovnom konktekstu. Nas dvije vristimo od smijeha kad neka od nas na fotki ispadne deblja ili ruznija. To ne znaci da tako zelim razgovarati sa zenama koje jedva poznajem.
ili nacin na koji su se o izgledu mog tijela izjasnjavali (u odgovarajucem kontekstu ) muskarci s kojima sam bila, bi u nekom poslovnom ili poznanickom kontekstu bio u najmanju ruku uvredljiv. Jer kontekst dozvoljava sve

Jbg, granice, IMO, moraju biti jasno postavljene kod svakoga, mi odlucujemo koga cemo i dokle pustiti

[Pješčani sat]

TincH kaže:

Pa jednostavno jest.
Kao i svako zadiranje u intimu bilo koje vrste. Ja sam recimo naucena da se to ne radi, isto kao kaj se ne ispituje o masi drugih stvari.

mislim da smo kao društvo malo otišli ukurac s tom intimnošću i zabranom komentiranja nečije težine ko da je sveta krava

pogledaj djecu, pitaj njih nek ti opišu ljude, dok još nisu naučili gađat mete komentarima.
Visok, nizak ,ima trbuh, ima veliku guzu, ima bradu, nema kosu, sve ravno u glavu.

To je ono što vidiš prvo, izgled. Tako opisuješ ljudima nekog, opišeš mu izgled.
Naravno da je to postala umjetnost vrijeđanja manje ili više ufino.

Primjer: ja kad vidim nešto na nekome, što smatram dobrim, pohvalim.
Zato što imam dva zdrava oka i znam pričati, zašto ne bih komplimentirala?
Velik dio žena je prvi puta zbunjen, traži žaoku, i kad skuži da je nema, počne se i smijati, umanjuje važnost komplimenta, samo je nabacila tu haljinu, ma to je šal koji je kupila prije sto godina i slično. I onda veselo ode dalje.
Zapravo, ko da ne očekuju da itko komentira nešto lijepo. Kao da drugi mogu vidjeti samo nešto ružno, a kad se vidi nešto ružno, onda se moramo praviti da to ne vidimo?

Pa ljudi su ljudi i na lijepe i na manje lijepe dane. I koji klinac bi se morali skrivati ako su se udebljali ili smršavili ili se nisu naspavali pa imaju podočnjake? Sami prihvaćamo da to nije za pokazati, ko da sami sebe uvjeravamo da ne vrijedimo u tim periodima.

Ne znam jesam li dovoljno jasna. Vjerujem da Godivu lagano prcaju na poslu.
Vjerujem da je ogroman dio i do stava. Nema tebe tko šta zajebavati o izgledu, kako god da netko izgleda. Ali komentirati o kilu gore dolje, pa zar netko to i važe?

Reci da ne znaš, predloži da skupa kupite vagu i javno se važete svaki dan prije posla, da svi sve znaju.
Vjerujem da se neće drugima svidjeti

[Mamekica]

aryna kaže:

ali to nije potrebno u radnom kolektivu.

nije potrebno ispričati o sebi "sve što se ispričati moglo", niti svi moraju biti super-frendovi na pas mater među kojima je sve dopušteno i nema prostora za neugodu "jer smo si svoji" i maltene razmjenjujemo životne sokove... odnosi moraju biti profesionalni i kulturni, bez previše zadiranja u tuđi privatni život, ništa manje ni više od toga, ostalo ovisi o osobnim preferencijama.

Ma naravno da nije potrebno, dapače dogodi se rijetko. Ako su ljudi ok, vremenom mogu postati dobri frendovi. Zašto ne.

Htjela sam reć, da su ljudi kvalitetni i dobronamjerni, ne bi ju to žuljalo. Očigledno nisu i treba se od njih nekako distancirati. Na žalost, na poslu to ide nešto teže.

Ja sam u zadnje vrijeme stavila par ljudi na distancu jer su se pokazali ne baš ok.

[TincH]

@Pjescani sat,

Pa i ja vidim izgled, i to jako dobro, kao sto rekoh. To uopce nije sporno.

Al valjda znas onu - prije nego sto nesto kazes, razmisli koja je svrha toga, i koji je zapravo cilj.

Zenu su, kako pise, sustavno jahali 6 mjeseci. Dok bi opaska-dvije jos ispale benigne, ovo je fakat komedija ako je tako dugo trajalo, i govori o dubljim problemima koji se kriju ispod toga
Nije da su to life threatening stvari, ali iritira, i mene bi takodjer

Djeca.
Jbt, ovdje smo svi odrasli, ako se ne varam, ne?
Ili za tebe nema razlike?

I nitko nikome nista ne brani, daleko od toga. Ali ja to necu raditi, i ne radim, a ako se meni radi, znam odbrusiti.
Pa normalan odrasli covjek je sposoban postaviti se protiv toga ukoliko mu ne pase, kakve sad zabrane, kao da bi upalile uostalom

[Alexa]

Pješčani sat kaže:

zašto je neukusno komentirat obujam?
ili, zašto je isključivo neukusno?
ljudi komentarom jednako i hvale i pljuckaju.
ili sve u jednom.

Šta se sad moramo pravit da nam okolina ne vrvi zlobnim babetinama kojima je dosadno?

Zašto je neukusno? Zato jer krećem od sebe i ne pada mi na um ić nekome komentirat nečiji promijenjen izgled (koji toj osobi možda nije ugodan, možda ima loš period, možda je nešto bolesna, možda je u depri pa je udrila po sendvičima, možda je u šumi) i bit upletajuća kokoš. Pored svih mogućih konverzacija koje možemo imat, taman posla da ću ić bit lipidna policija. Posebno ako osoba nije sama počela razgovor o svojoj fizičkoj promjeni. A većina ljudi takve stvari smatra osobnima, s razlogom. Ne mora sve na ovom svijetu bit podložno hiperkomentiranju svega.


Stvar je valjda razlike u karakterima. Ako tebi ne smeta da ti netko rendom pri slučajnom susretu komentira u kakvom su ti stanju sise u odnosu na prije, eto vam, komentirajte se. Meni je to seljačizam. Uz dužno poštovanje, jel, ne tvrdim da si ti osobno seljača, da ne bi bilo.

*Ovo ne stoji recimo za dobronamjernu oldskul baku koja se brine da li joj je unuka dovoljno nahranjena i takve rijetke izuzetke.

[Pješčani sat]

Ma spomenula sam djecu kao osnovnu verziju ljudi, kako opisuju ljude prije nego ih život nauči da budu zločestiji, u smisli, prvo opisuju fizički izgled.
Ne mislim da moramo zadržati dječju naivnost i iskrenost ostatak života, mada bi ponekad to takav pristup pojednostavio stvari

ja sam malo otišla šire u svom postu, osvrčući se općenito na ideju da se komentirati izgled ne smije, da se nekog ne povrijedi. No izgled je samo dio neke osobe, koja ne bi za početak ni trebala sve svoje karte stavljati na izgled da je toliko osjetljiva ako netko nešto kaže.
Ako si debeo ili nisi debeo, nije to (ili ne bi trebala biti) neka karakteristika koju skrivaš. Da, debela si. Own it.
Dobila si par kila? Jesi? Super si jela zadnja dva tjedna, nije ti žao ni griza.

Smršavila si pet kila? Da, jedeš ko prase, al tijelo ti super radi i nikako da se udebljaš, eto, jedeš 3 sladoleda na dan i jednostavno se ne prima.
Lakše se riješiti takvih vrijeđalaca kad se složiš s njima i nastaviš, nego šutnjom i izvrdavanjem. My 5 cents.


Mislim, lako ljudi na poslu prestaju pričat o težini, ako promijenite temu. Kad netko smrdi, manje se priča o težini

Ovi s Godivinog posla trebaju zaista vagu i javno vaganje i mjerenje struka i guzice

Alexa, meni baš ljudi nešto prečesto ni ne ulijeću s takvim izjavama. Valjda zračim pa nemam puno iskustva s podjebavanjem na račun kila.

Par puta (ne rodbina) što me pitali jesam li smršavila ili se udebljala, odgovorila bih da ili ne, ovisno što bi mi prvo palo na pamet. Tu je završila rasprava, nisam se batrgala, nisam se izmotavala, boli me pipica što si netk takav misli, tračeve ionako ne mogu spriječiti. Ako si tamo netko misli da imam tri kile više ili deset manje, svo zlo s tim.
Mislim da je izravan odgovor, kakav god da odabrete, mudar potez.

[Dumber]

TincH kaže:

Ovako i ja razmisljam.
Posao je posao, kolege su kolege, poznanici su poznanici, bliski ljudi su bliski ljudi

Jbg, granice, IMO, moraju biti jasno postavljene kod svakoga, mi odlucujemo koga cemo i dokle pustiti

Zalosno je ovo procitati, naravno, ne moras se svima biti "najbolja ikad", ali da se uopce ne potrudis poblize upoznati i zbliziti s ljudima s kojima provodis trecinu svog vremena mi je misterija.

Jedan ogroman dio posla koji mi odlucuje svidja li mi se posao ili ne je kolektiv na poslu i koliko mi je ugodno raditi s tim ljudima.

Da osam sat dnevno sve sto s ljudima oko mene progovorim je "dobar dan, vidi ovo vrijeme, mogu dobiti onaj dopis", popizdila bih.

[Pistol]

Komentiranje nečijeg izgleda u bulju i/ili pred publikom je seljachizam i jedan od pokazatelja da je netko umno na razini kmeta, jednako mi se riga od lažnog ulizničkog "aooo šta si lijepa" i "u jbt baš si se zbucala", jer promatram 99,9% čovječanstva kao aseksualne jedinke za koje me uopće ne zanima kako izgledaju, kako mirišu, kako im govno izgleda ujutro i što su obukli. Ne vidim ni jedan razlog, osim u slučaju da je taj netko tvoj partner, bliska osoba za čije si zdravlje zaista zabrinut ili mu se na glavu posrao golub, zašto bi netko nekome komentirao vanjštinu, na pozitivan ili negativan način. Osim možda zato što je kompletno malouman ili baš voli lizati tuđe dupe, a oboje je iritantno u pizdu materinu.

[TincH]

I

Dumber kaže:

Zalosno je ovo procitati, naravno, ne moras se svima biti "najbolja ikad", ali da se uopce ne potrudis poblize upoznati i zbliziti s ljudima s kojima provodis trecinu svog vremena mi je misterija.

Jedan ogroman dio posla koji mi odlucuje svidja li mi se posao ili ne je kolektiv na poslu i koliko mi je ugodno raditi s tim ljudima.

Da osam sat dnevno sve sto s ljudima oko mene progovorim je "dobar dan, vidi ovo vrijeme, mogu dobiti onaj dopis", popizdila bih.

Moji kolege su Skandinavci i uglavnom sam na Skypeu.
Zarazili su me tim svojim 'poso je poso, privatno je privatno' pristupom koji meni i mojoj naravi savrseno odgovara. A i bolje radim.
Prije sam radila s nasima i ta silna potreba da se bondamo i gradimo odnose me jako umarala. Nisam bjezala od prijateljstava, stekla sam ih nekoliko na poslu, ali to se s pojedinima dogodilo spontano. Veliki broj ljudi me nije previse zanimao i nisam se osjecala ugodno kada bi se bilo sto pokusalo isforsirati unutar radnog kolektiva.

No, to sam ja. Vjerujem da ima drugacijih ljudi.

Za bliskost imam svoje ljude, brata, muza van posla. Cak i s ovima s kojima sam se zblizila kroz posao radije provodim vrijeme kad ne radimo nego kad bi radili.

Shodno svemu tome, stvarno ne osjecam potrebu dijeliti svoje intimnije stvari s kolegama s kojima nisam bas kliknula samo zbog toga sto radimo skupa trecinu vremena.

Naravno.. neki su drugaciji, vole bondanje, i granice su im labavije. To je isto ok. I poanta je teme cini mi se - utvrditi SVOJE granice i definirati ih, simple as that.

[Mamekica]

Za sve su krive društvene mreže

Pazi, živimo u svijetu gdje nas sve spaja, a niš ne razdvaja i lišen si svake udaljenosti, odnosno ne možeš ju prakticirati prema vlastitoj želji. I granice zadiranja u tuđi život su se pomakle.

Toliko znamo o nama nepoznatim ljudima da nas ništa ne sprječava u ismijavanju i komentiranju. Problem nastaje kad takav način ponašanja preslikamo na ljude pored sebe, a izostavimo nekakvo suosjećanje i pažnju, jer je ionako nemamo za većinu Internet ljudi.

Druga stvar, ali ne manje bitna je ova. Ljudima je ponekad potreban prizor nekog jada oko sebe, kako bi uživali da nisu dio njega, pa aktivno djeluju ne bi li ga stvorili.

[makake]

TincH kaže:

Pa jednostavno jest.
Kao i svako zadiranje u intimu bilo koje vrste. Ja sam recimo naucena da se to ne radi, isto kao kaj se ne ispituje o masi drugih stvari.

Slazem se.
Mislim da je (nepozvano) komentiranje tudjeg izgleda bezobrazno i glupo.
Ok, jedno je dati usputni kompliment, a drugo je jasiti po izgledu/dobitku/gubitku kila kao da osobu nista drugo ne odredjuje.
Dobronamjernost? Samo u slucaju izuzetno bliskih osoba, a i to se zna na koji se nacin pristupa. U svakom drugom slucaju, tesko da se radi o dobronamjernosti. Prije lijecenju vlastitih komplekasa i inih isjuza fino upakirano u brigu ta drugog. Uglavnom, takvi komentari daju mi jasnu i ne bas pozitivnu sliku o komentatoru.

Ono sto mi posebno nije jasno, a izlozena sam tome u posljednje vrijeme htjela-nehtjela, jer ljudi su dno, je komentiranje izgleda u trudnoci.
Ono, trudnoca je DRUGO STANJE. Tijelo zna reagirati svakako. Nekome je trbuh veci, nekome manji, netko zadrzava vodu, netko ne zadrzava, nekome se kile lijepe brze, nekome sporije... Cijeli ti se organizam zmrda van tvoje kontrole, ali evo ti "dobronamjernih" ljudi koji ce se cudom cuditi kako se nista nisi udebljala/ima tebe/tesko ces ti to kasnije skinuti/trbuh ti je premali/trbuh ti je preveliki/ja sam dobila samo x kila/nije ti dobro dobiti manje od x kila.
Sve sam to cula, ovisno o promatracu.

Pa picka vam materina poremecena, ostavite nas na miru barem tih 9 mjeseci, kad vec ostatak zivota jasite po fizickom izgledu samo zato sto je to dio intime koji je nemoguce sakriti

Inace, ja se drzim one da ako nemam sto pozitivno za reci, radije sutim. Ne razumijem sto ja imam od toga da na glas primjetim da se netko udebljao/smrsavio i da vise ne izgleda dobro kao sto je nekoc izgledao.