Rak pluća

[KRAVUN]

imago2007 kaže:

Prvo mislim da nije fer što ju ubijate u pojam. Nade uvijek ima i trebaš probati sve pa možda nešto i upali. Osobno sam imala iskustva i na žalost bilo je sve prekasno.

Vrlo je važno da održava fizičku težinu pa preporučujem da kupiš FRESUBIN u ljekarni oko 6 kn je komad, može se dobiti i na recept, tad je dzabe. Izgleda kao tetrapaktić od 2 dl mlijeka što ima po dućanima. To se pije na slamkicu, ima više okusa. Vrlo je važno da NE MRŠAVI koliko god je to moguće.

Za sva pitanja i podršku javi mi se na PM:

može li mali savjet?mislim da je PULMOCARE bolji izbor,on ne dozvoljava karcinomu da "pojede"bolesnika,treba ga uzimati dva puta dnevno jer jedino doziran na taj način djeluje.sam oblik preparata je sličan fresubin-u jer spada u istu liniju proizvoda parenteralne prehrane.može se dobiti na recept 60 kom mjesečno,pozdrav od farmaceuta

[lukra]

[QUOTE=KRAVUN]može li mali savjet?mislim da je PULMOCARE bolji izbor,on ne dozvoljava karcinomu da "pojede"bolesnika,treba ga uzimati dva puta dnevno jer jedino doziran na taj način djeluje.sam oblik preparata je sličan fresubin-u jer spada u istu liniju proizvoda parenteralne prehrane.može se dobiti na recept 60 kom mjesečno,pozdrav od farmaceuta[/QUOTE
još bolji izbor je PROSURE jer vrijedi za karcinome uopće

[_jagoda_]

chickeneye kaže:

razumi li se tko u prirodnu medicinu ili nesto sta se moze brzo djelovat?...treba mi jos danas!radi se o tumoru na plucima.....jako tezak oblik....molim vas ako itko ima ista

napitak od aloe arboresens

recept oca romana zaga
napisao knjigu od raka se moze ozdraviti

1/2 kg bioloskog meda
40-50 ml rakije il, viskija il konjaka
350 g lista aloe arboresens

ili imas gotov proizvod
providentia d.o.o
ruđera boskovića 5
telefon izbrisan, dogovorite na PM. Cats
split

sretno

[ole]

Pogledaj www.geomin.com.hr Tamo se navode konkretna pozitivna iskustva, znam da su neka od njih 100% autentična, jer ti su ljudi pobijedili najtežu dijagnozu. Makar nema generalne garancije, smatram da zaista vrijedi pokušati...

[chickeneye]

jeli sigurno geomin ?

[ole]

Ne znam što misliš pod ''sigurno''. Ne mogu ti ništa tvrditi osim što sam upućena da je tu i znanost rekla svoje, iskustva također, uostalom - pogledaj stranicu. Baš sam sad gledala radi tebe, imaš u rubrici ''znanost tisak iskustva'' nekoliko svjedočenja ljudi i novinara, baš i na temu dijagnoze koja je tebi važna. Za neke probleme u krugu mojih poznatih, ova je informacija bila zaista dragocjena, a ja ti mogu samo prenijeti tu informaciju. Žao mi je što ti ne mogu pružiti snažniju podršku (uz najbolju volju), ali to je isključivo tvoja odluka.

[chickeneye]

ma da,hvala,,
pitala sam jer mi ne otvara pa sam mislila da nije neko slovo krivo...
a samo .hr otvori neku geomin doo za busenje,miniranje...
samo .com neka njem stranica ,a .com.hr http 500 eternal error..
samo zato....

[ole]

jesi li uspjela, adresa je ok, ja sam sad otvorila

[Arsen]

Čini mi se da nitko nije spomenuo utjecaj Megamina na rak. To je potpuno neškodljivi preparat, a ponekad donosi čudesna izlječenja.
Osobno znam jednu gospođu, kojoj je prije 3-4 godine dijagnosticiran rak pluća, može se reći da su je liječnici već otpisali, ali se uz Megamin dobro drži.
Rezultati kemoterapije na karcinom pluća općenito su vrlo loši i više služi u palijativne svrhe.
Bolesniku treba poticati optimizam i vjeru u izlječenje. Breussova terapija odlično djeluje ukoliko obrambene funkcije još koliko-toliko funkcioniraju.
U svakom slučaju, želim puno, puno sreće!

[chickeneye]

ole kaže:

jesi li uspjela, adresa je ok, ja sam sad otvorila

yesss!

[imago2007]

zazie faca si, što jest jest.

slažeš li se s alternativnim teorijama da postoji intimni, osobni razlog zašto netko oboli od raka ili misliš da je to utjcaj genetike i zagađnog okoliša? kakv je tvoj stav, rado bih čula!

jako mi je bilo teško pročitati tvoj posto jer negdje u sebi imam dojam da je meni draga osoba bila odlučila umrijeti i da je možda, da je odlučila drugačije, mogla preboljeti tu odvratnu bolest ili brijem bezveze?

što se tiče davanja lažnih nada žalosno je vidjeti kako netko želi biti "realan" i ne davati lažne nade. to su ljudi bez samolisti, a psiholozi ih zovu emotivno desenzibiliziranima tj. emotivno sjebanim osobama.

uvijek utješite osobu oboljelu od raka i svu njezinu familiju. bit će vam zahvalni. i nemojte misliti da ne znaju kakva je situacija! to su gluposti!

[zazie1]

Imago, pokušat ću ti nekako sažeti svoje mišljenje, iako se radi o stvarima o kojima bi se moglo i trebalo mnogo govoriti. Šteta što je kod nas tako slabo razvijena kultura grupa za podršku u kojima bi i pacijenti i njihove obitelji mogli pronaći veliko olakšanje.
Liječnici, koliko sam imala prilike primijetiti, općenito drže kako su tri najvažnija uzroka raka genetika, zatim stres, i na kraju poroci tipa pušenje i slično. U tu se kliničku sliku posve uklapam: gotovo svi članovi moje obitelji imali su poneki maligni tumor, u vrijeme kad sam počela osjećati prve simptome bolesti živjela sam izuzetno stresno i previše radila, i na kraju, da, pušila sam i to mnogo.
Međutim, puno sam promatrala ljude (pretežito žene) s rakom dok sam bila u bolnici i gotovo sve se (tu se slažu i liječnici) uklapaju u određeni tip osobe. Moglo bi se reći da je rak sklon pogoditi one koji internaliziraju svoje probleme, kako se obično kaže, "gutaju ih", osobe koje se podređuju drugima i nastoje riješiti sve probleme u svojoj bližoj okolini, često žene s dominantnim supruzima. Jedna od najčešćih rečenica koje sam čula kad bi nekoj od mojih cimerica obitelj došla u posjete glasila je: "No, sad ćeš se valjda malo odmoriiti." - znači, i žene koje od jutra do mraka spremaju, kuhaju, peru, rade, bedinaju djecu, uvijek su na raspolaganju i generalno preuzimaju sve na sebe. Ja nisam među njima, ali sam uvijek teglila na leđima ostatak svoje bliže obitelji i njihove organizacijske i financijske probleme.
Osobno sam mišljenja da je rak prvenstveno psihička bolest, neka vrsta "neisplakanih suza" (istoimeni roman/autobiografiju upravo s tom temom napisao je Fritz Zorn, ima ga u našim knjižnicama), racionalno potisnuta emocija, gnjev, nezadovoljstvo koji negdje moraju izaći, pa umjesto eksplozije izazovu imploziju i autodestrukciju.
Što se želje za životom tiče, ona se ne može nikom uliti, odnos prema tome stvar je naravi. Prije bolesti sam uvijek mislila da bih u takvom slučaju pala u depresiju i promptno umrla, ali moram ti reći, kao što se vidi, čovjeku se isti čas preslože prioriteti... Svatko ima svoje razloge za odlazak i ostanak. Ja sam razmjerno mlada osoba (39) i fakat mi se ne ide još.... Da sam starija, možda bih drugačije razmišljala. Činilo mi se da već u bolnici mogu prepoznati one koji odlaze i one koji ostaju, negdje visi neka neobjašnjiva aura... a možda i griješim.
Sve u svemu, teško je. Ima uspona i padova, depresije su strašne, bolovi naporni, svaku sitnu bol koju osjetiš odmah pripisuješ baznoj bolesti, treseš se i povraćaš od straha prije redovne kontrole, ali eto, gura se nekako, svaki dan je pobjeda, novih 1:0 za mene. Još uvijek radim na tome da promijenim loše navike koje su me razboljele i nadam se da ću uspjeti.
Eto, nadam se da nisam previše ugnjavila, a ako još netko ima pitanja, može se javiti i privatno.

[dmj]

Individualna bolest, individualan pristup. Ne treba otpisivati niti jedan od ovdje navedenih načina, preparata, bilo čega, posve sam siguran da je svaki od njih pomogao barem nekome. Osnova svega jest dovoljno rano otkrivanje bolesti i, po meni svakako, suočavanje s dijagnozom.

Mojoj je mami karcinom pluća otkriven prekasno, kada su metastaze već napale mozak, i pomoći nije bilo. No, ono što me fasciniralo bila je nevoljkost liječnika, a i ostatka rodbine, da joj se otkrije dijagnoza. Pod cijenu svađe s obitelji ja sam joj je priopćio. Poznajući je kao snažnu osobu, smatrao sam da će, ako zna protiv čega se bori, možda moći i dobiti tu bitku. Nažalost nije, ali i opet bih učinio isto.

Najvažnije je stvoriti okruženje u kojem će bolesnik uistinu željeti živjeti. Teta mi je od liječnika dobila još šest mjeseci života, isto zbog karcinoma pluća, a potom je upoznala čovjeka svog života, klasična ljubav na prvi pogled, kao u filmovima. Ostali su zajedno tri godine, a onda ju je on napustio. Umrla je točno šest mjeseci potom. S druge strane, znam za nekolicinu ljudi koji su trajno izliječeni, mahom snagom vlastite volje. Nekome su pritom pomogle makedonske divlje trave (ne, ne znam detalje, jedino čega se sa sigurnošću sjećam su oblozi od kadulje), a drugi je uvjeren da mu zdravlje održavaju neumjerene količine jointova i coca-cole, i od kemoterapije naovamo živi tako. Što je "lijek" uistinu nije bitno - snaga volje, kvalitetno okruženje i unutrašnji mir osnovni su preduvjeti za izlječenje.

[chickeneye]

potpisujem zadnja 2 posta

[zazie1]

DMJ, odlično je to što si spomenuo tu groznu spregu liječnika i obitelji. I na meni su to pokušali, samo im nije uspjelo, pa su me poslije svi čuli, oteli su mi tri mjeseca liječenja svojim laganjem da je sve u redu.
Čini se da se na hrvatskim medicinskim fakultetima predaje takav odnos prema pacijentu kao prema maloj bebi ili debilu koji ne smije čuti svoje zdravstveno stanje. Najčešće se najprije obavještavaju muževi ili roditelji, kao da je pacijent malodoban ili slaboumnik pod starateljstvom. Nevjerojatno mi je da je moja mama znala moju dijagnozu prije mene.
Izgleda da je osnovna teza izazivanje neke vrste placeba. Ako ne kažeš pacijentu da ima rak, on se neće uplašiti, pa će biti vedriji i spremniji na oporavak. Ne moram ni spomenuti koliko sramotnim i zaostalim smatram taj stav, a da živimo u pravno normalnoj zemlji, radilo bi se o pristupu koji je i utuživ.

[Arsen]

Potištene, sjetne i turobne osobe naginju raku. To je konstatirao još Galen, čuveni liječnik iz stare Grčke. Neki kažu da je rak vapaj tijela za nužnim promjenama. (Nažalost, rijetki to tako shvaćaju. I predobro znamo kako sve završava.) Kako povezanost duha i tijela utječe na razvoj bolesti još nije sasvim razjašnjeno, Ali, VEZA JE NEUPITNA.
Uvijek me je zanimalo da li postoji neki tip osobe ili tip ponašanja koji naginje bolesti više nego inače. Moram priznati da su me saznanja iznenadila. Prije nego nastavim, napominjem da rizični oblici ponašanja ne znače ulaznicu za smrt. ZNAČE SAMO VEĆI RIZIK. Splet okolnosti od rizika stvara bolest. Dakle, tipični bolesnik od raka je vrlo savjesna osoba, puno radi, a inteligencija mu je iznadprosječna. Ne samo da dobro rade svoj posao i ispunjavaju svoje obaveze, nego spremno i rado prihvaćaju obaveze i poslove drugih. (Naravno, ne ostaje im puno vremena za zabavu i razonodu.) Tendencija udovoljavanja drugim osobama i duboka tendencija da se DRUGE učini sretnima vrlo je pohvalna osobina. Na žalost, I POTENCIJALNO FATALNA.
Psiholozi govore o osobama tipa “C”, kao o najugroženijem dijelu populacije. Osim navedenog, ovakve osobe potiskuju osjećaje na dugoročnoj bazi. Akumuliraju bijes, nezadovoljstvo i tugu, zanemaruju svoje probleme i GOMILAJU “EMOCIONALNI TERET”. Ovakva osobina često se vuče od djetinjstva i povezana je s osjećajem odbačenosti od jednog ili oba roditelja. Bez obzira da li je ovakva odbačenost realna ili ne, manjak bliskosti u obitelji bit će očigledan. Sličan manjak bliskosti nastavit će se i kasnije u životu, u odnosima s bračnim partnerom ili u odnosima s drugim dragim osobama, gdje bi bliskost bila nešto sasvim normalno. (Naravno, osjećaj odbačenosti javlja se tu i tamo kod većine ljudi, ali kad to postane kronična i dominantna osobina, rizici će porasti.) TO ĆE VREMENOM STVORITI DUBOKU USAMLJENOST ZBOG USKRAĆENE LJUBAVI. Neki će to proglasiti fiks-idejom, ali PATNJA JE SASVIM REALNA. Možda i dugotrajna depresija. Osobe tipa “C” imaju ogromnu potrebu za prihvaćanjem i dokazivanjem, za samopotvrđivanjem. UDOVOLJAVAJU DRUGIMA NA SVE MOGUĆE NAČINE, A ZANEMARUJU VLASTITE POTREBE. Vlastiti emocionalni ventili sasvim su zatvoreni, potiskivanje osjećaja je potpuno. Važni su drugi, a oni sami su nebitni. Uvijek sebe prilagođavaju drugima. Ekstremna upućenost na mišljenje drugih i nedostatak vlastitog “ja” uzdižu se do apsurda. Izražen je strah od situacije, u kojoj bi netko drugi iskazivao istu brigu prema njima samima. STRAH OD PREVELIKE BRIGE O SEBI. U djetinjstvu su im vjerovatno (jako) često ukazivali na problem sebičnosti i to se kasnije ispoljava kroz, doslovno, brigu o cijelom svijetu. Drugi su važni-ja sam nevažan. Pokazalo se da su bezbrižne ekstrovertirane osobe daleko manje ugrožene po pitanju raka nego one upravo opisane.
Gotovo svi bolesnici od raka proživjeli su nekakav stres ili seriju stresnih situacija otprilike dvije godine prije postavljene dijagnoze. Tu mislim na neke odista teške situacije: smrt drage osobe, gubitak posla, financijski krah i sl. Ove osobne tragedije, povezane s osobinama tipa “C”, STVARAJU SASVIM SOLIDNU OSNOVU ZA DRAMATIČAN PAD IMUNITETA I RAZVOJ DEGENERATIVNIH BOLESTI. Općenito, psihički problemi koji se vuku dugi niz godina, koji se potiskuju i koji se ne rješavaju, nerijetko se vremenom pretvaraju u maligni proces. Na neki način, PRIRODA KAŽNJAVA ONE KOJI SLABO VODE BRIGU O SVOJIM POTREBAMA I SVOJIM OSJEĆAJIMA. Koji negiraju svoje osjećaje. U krajnjoj liniji, koji NEDOVOLJNO BRINU O VLASTITOM OPSTANKU.
Vrlo je važno da svatko prepozna SVOJE osjećaje, da prepozna što mu čini dobro, a što mu čini loše. I, zaboga, mislite dobro o sebi, jer priroda nekada prilično bolno ukazuje na životne pogreške.

[soks]

Arsen kaže:

Potištene, sjetne i turobne osobe naginju raku. UDOVOLJAVAJU DRUGIMA NA SVE MOGUĆE NAČINE, A ZANEMARUJU VLASTITE POTREBE. Vlastiti emocionalni ventili sasvim su zatvoreni, potiskivanje osjećaja je potpuno. Važni su drugi, a oni sami su nebitni. Uvijek sebe prilagođavaju drugima. Ekstremna upućenost na mišljenje drugih i nedostatak vlastitog “ja” uzdižu se do apsurda. Izražen je strah od situacije, u kojoj bi netko drugi iskazivao istu brigu prema njima samima. STRAH OD PREVELIKE BRIGE O SEBI. U djetinjstvu su im vjerovatno (jako) često ukazivali na problem sebičnosti i to se kasnije ispoljava kroz, doslovno, brigu o cijelom svijetu. Drugi su važni-ja sam nevažan. Pokazalo se da su bezbrižne ekstrovertirane osobe daleko manje ugrožene po pitanju raka nego one upravo opisane.
Gotovo svi bolesnici od raka proživjeli su nekakav stres ili seriju stresnih situacija otprilike dvije godine prije postavljene dijagnoze. Tu mislim na neke odista teške situacije: smrt drage osobe, gubitak posla, financijski krah i sl. Ove osobne tragedije, povezane s osobinama tipa “C”, STVARAJU SASVIM SOLIDNU OSNOVU ZA DRAMATIČAN PAD IMUNITETA I RAZVOJ DEGENERATIVNIH BOLESTI. Općenito, psihički problemi koji se vuku dugi niz godina, koji se potiskuju i koji se ne rješavaju, nerijetko se vremenom pretvaraju u maligni proces. Na neki način, PRIRODA KAŽNJAVA ONE KOJI SLABO VODE BRIGU O SVOJIM POTREBAMA I SVOJIM OSJEĆAJIMA. Koji negiraju svoje osjećaje. U krajnjoj liniji, koji NEDOVOLJNO BRINU O VLASTITOM OPSTANKU.
Vrlo je važno da svatko prepozna SVOJE osjećaje, da prepozna što mu čini dobro, a što mu čini loše. I, zaboga, mislite dobro o sebi, jer priroda nekada prilično bolno ukazuje na životne pogreške.

Ok, mislim da postoje velike sanse da nikad ne dobijem rak

[Ir@]

Arsene, svaka čast za post. Apsolutno si u pravu!

[imago2007]

Ja vjerujem da psiha ima donekle utjecaj i stres i "gutanje" osjećaja, ali sve više je djece u vrlo maloj dobi koja umiru od raka, tako da je pitanje da li je to doista tako.

U slučaj moje voljene osobe bojim da se skroz uklopila u psihološki profil. Riječ je bila o osobi koja se nervirala zato što vozači nisu htjeli propustiti pješake na zebri na primjer. Ali istinski, iz uvjerenja, ne iz nekog imagea. Strašno mi je je jer se pitam jel moglo biti drugačije. Sad mi svi ti "problemi" izgledaju totalno nebitnima i rješivima, a čini mi se da su oni pojeli tu osobu.

Na kraju života se sve svede samo na jedan konto: jesam li voljen i jesam li volio. Sve naše ambicije, novci, strahovi, uspjesi, padovi - sve se svede na ta pitanja: Jesam li voljen i jesam li volio. Kako tragikomicno. Nakon toliko trčanja za svim i svačim na kraju spadneš na nešto tako jednostavno i tako lako dohvatljivo i besplatno. A tako teško za shvatiti!

[zazie1]

Istina živa. Moram priznati da je jako teško napraviti tu retrospekciju i shvatiti da si vlastiti život vodio idiotski i da si gomilu vremena i energije potrošio na budalaštine. Neke od tih stvari sam uspjela prevladati. Nadam se da ću uspjeti i s drugima, samo da bude vremena.
Arsene, analiza vrlo zanimljiva; koji su ostali tipovi? Postoji li neka literatura iz koje se može pročitati više?