Umberto Eco

[mimicro]

gabal:

Baudolino me je oduševio. Možda je to zbog toga što studiram povijest...

A bogme je ismijao povijest. Eco!

[praktikanti]

Nymann kaže:

I ja sam mislio da će rasprava biti duža, ali očigledno mnogi nisu čitali...

Negdje sam procitao da je Ime ruze knjiga koju najveci postotak ljudi zapocne i onda od nje odustane. Prije je doduse bila moderna i puno se je citala (pokusavala citati ), ali postotak je sigurno PUUUNO veci nego kod Coelha.
U Ime ruze postoji jedna prekrasna recenica: Tum podex carmen extulit horridulum...
Steta sto Forum nije oralno sredstvo komunikacije, bio bi to odlican signature.

[gabal]

mimicro kaže:
gabal:



A bogme je ismijao povijest. Eco!

Baš zbog toga mi se i sviđa, nakon Baudolina mi je Barbarossa postao jako simpatičan a i 4. križarskog rata se uvijek sjetim sa smješkom.

[finalnifantazista]

Nymann kaže:
[B]Neki kritičari kažu da su njegovi
krimići samo jeftina varka i bezvredna blazgarija.
B]

Ajd probaj nać knjigu koju nijedan kritičar nije popljuvao..
imaš tisuće onih tzv. "novinara" iz dnevnih/tjednih novina koji nemaju pojma o ničem, ali ipak ne možeš reć da to nisu kritičari.

Ja nikako da pročitam to Ime Ruže, a ne prođe ni 1 mjesec a da mi ju netko ne preporuči.
Javim mišljenje kad pročitam, posudit ću ju slijedeći put u knjižnici.

[Nymann]

praktikanti kaže:
Negdje sam procitao da je Ime ruze knjiga koju najveci postotak ljudi zapocne i onda od nje odustane. Prije je doduse bila moderna i puno se je citala (pokusavala citati ), ali postotak je sigurno PUUUNO veci nego kod Coelha.
U Ime ruze postoji jedna prekrasna recenica: Tum podex carmen extulit horridulum...
Steta sto Forum nije oralno sredstvo komunikacije, bio bi to odlican signature.

Pa kaže se da se njegove knjige više kupuju nego čitaju. A on je i na to odgovorio... Pronađi negde na mreži.

[Tufir II]

Dakle, o čemu piše Eco? U čemu se sastoji njegova filozofija koju je više vas spomenulo?

(BTW, nisam potpuni autsajder, čitao sam Ime Ruže i Fukoovo klatno i prelistao sam neki tekstić o Ecovim idejama o semantici)

[manwe]

ja sam napisao u svom prvom postu da ime ruže smatram genijalnim krimićem. baš da je u pitanju nakakva filozofija, ne znam... nisam nikad išao tom linijom.

[Karakala]

manwe kaže:
ja sam napisao u svom prvom postu da ime ruže smatram genijalnim krimićem. baš da je u pitanju nakakva filozofija, ne znam... nisam nikad išao tom linijom.

Nije to samo krimić.
Ako tebi još uvijek jest ok. To je u redu.

I meni je Preobražaj bio samo preobražaj prvi puta.

[peonija]

I ja sam jedna od tih koja je uzela u ruke Ime ruže i odustala nakon desetak stranica. Otada je prošlo mnogo godina, tijekom kojih sam često pomislila kako bi je ipak valjalo pročitati. I sad ste me podsjetili da je krajnje vrijeme da to i učinim. U utorak idem u grad i odmah ću posuditi taj roman. Film sam gledala, ali to se nikad ne može usporediti jedno s drugim. Kad čitam zamišljam likove i događaje na svoj način, pa me film koji gledam prije čitanja u tome ometa.

[mimicro]

Negdje sam procitao da je Ime ruze knjiga koju najveci postotak ljudi zapocne i onda od nje odustane.

I ja sam jedna od tih koja je uzela u ruke Ime ruže i odustala nakon desetak stranica

Eco kaže nekako ovako:
Prvih 100 str. Imena ruže su inicijacija. Tko ih preživi spreman je da dalje čita Eca. Na taj način Eco selekcionira svoje čitatelje.

Još jedamput Eco!

Eco roxx.
Bar ime ruze , pendolo di focault i baudolino.
btw povijest je smjesna sama po sebi, nije to neko otkrice.
Knjige na jedan jedinstveno neopterecen nacin prenatrpane aluzijama i konotacijama, koje ne moras sve polovit a nije ni bitno. ima ideje i ima duha.
nje mi bas sjela ona jedna zbirka kratkih pricica, naporni tekstovi al eto.

[mimicro]

Dakle, o čemu piše Eco? U čemu se sastoji njegova filozofija koju je više vas spomenulo?

Pa radi se ipak o romanima, a ne o filozofskim traktatima.
Kada sam rekla filozofija, mislila sam prije svega na dublje promišljanje pojava u ljudskom društvu i čovjekova života.

Meni osobno su bliski Baudolino i Otok prethodnog dana (ali treba ih pročitati do kraja. Možda za takvu filozofiju i takve stavove treba imati malo više životnog iskustva. Konačno Eco je ove romane napisao u prilično zreloj dobi.

U svakom slučaju Eco svoju filozofiju ne izlaže ekplicitno, već čitatelju omogućava da njegove romane doživi na različitim razinama. I u tome je njegovo umijeće.

[manwe]

Karakala kaže:
Nije to samo krimić.
Ako tebi još uvijek jest ok. To je u redu.

I meni je Preobražaj bio samo preobražaj prvi puta.

nisam nigdje rekao/napisao da je ime ruže SAMO krimić.

a ti budi dobar i objasni što je sve ime ruže, osim što je krimić.

misliš na kafkin preobažaj? što ti je otvorilo vidike?

[Alyssa]

Procitala sam samo njegovu knjigu "Nel nome della rosa" i jako mi se je svidila

[Nymann]

Alyssa Milano kaže:
Procitala sam samo njegovu knjigu "Nel nome della rosa" i jako mi se je svidila

Il nome della rosa...

[Alyssa]

Ups to je bilo davno iz lektira iz talijanskog....

[Dragonfly]

Naime, slažem se s TufiromII djelomično; o kakvo je posebnoj filozofiji riječ kod Eco-a?

Ovo je ono što ja mislim i znam da ćete me sad totalno popljuvat, ali, molim lijepo, s argumentima.

Eco je vrlo marljiv radnik sa književnim talentom. Intelektualac koji je svoje znanje semantike iskoristio tako što ga je vrlo vješto pretvorio u književne forme, po meni, nikakav književni genij.
Više marljiva i obrazovana pčelica koja zna pisat. Nema tu nikakve mistifkacije.
Njegov roman "Ime ruže" je vrlo dobro obavljena domaća zadaća koja od čitatelja zahtjeva osnovno obrazovanje iz područja društvenih znanosti začinjena sa latinskim. Latinski se u tom romanu koristi da bi označio duh vremena u kojemu se odigrava radnja, a to je srednji vijek i manastir. Mogao je sve to lijepo napisati i na materinjem jeziku, ali, da li bi to onda imalo takav učinak? Ne bi.
Dakle, fino i precizno razrađena fabula, sa elementima kriminalističkog romana, središnjom figurom fra Villima koji je na neki način čovjek ispred svog vremena, vrlo obrazovan, intelektualac i znanstvenik. Istovremeno, to je i kritika zatucanog načina razmišljanja, crkvene hijerarhije i politike. Ništa što se ne bi moglo preslikati na današnji svijet. Bolno realističan roman, u kojem je, opet po meni, vrlo izražen sukob između bolesne ambicije jednog staromodnog svećenika koji mistificira cijelu stvar oko knjige(za koju se niti ne zna da li je ikada bila napisana) zbog vlastite nemogućnosti da prihvati neminovne povijesne promijene koje se naziru unutar crkvenih krugova i politike ondašnjeg doba(franjevci koji se drsko protive bogatom kleru zagovarajući Isusovo siromaštvo). Opet po meni, vrlo jasan prikaz gubitka političke moći koje je crkva kao institucija tada uživala, a najveći neprijatelj dogmama koje su nalazile plodno tlo u spaljivanju vještica i držanju stada u toru jest znanje i, na kraju svih krajeva, humor.
Zadnji trzaj srednjevjekovne dogme, nasuprot dobu koje dolazi, a to je renesansa i procvat renesansne misli i znanosti.
Sve je to lijepo začinjeno latinskim, semantikom, fantastičnim prikazima detalja i dobrom karakterizacijom likova.

Drugi roman, Foucaultovo klatno je opet primjer za sebe. Iako kontekstom i smještajem radnje totalno odudara od "Imena ruže", opet ima nešto zajedničko s tim romanom. Po meni, ovdje su na tapeti tajna društva. Naime, u ovom romanu ironično se prikazuje kako laž koja biva ponovljena 3 puta postaje na kraju istina. Imamo glavnog junaka koji je manipulacijom vješto naveden da povjeruje u istinu koja mu se želi prikazati. Dobro osmišljen sustav sa vrlo dobro razvijenom strategijom misli i logikom može navesti pojedinca da se zapita što to "vuče klatno u pozadini svjetskih zbivanja". Taj roman je totalni paradoks i podsjeća me strašno na knjigu "Sveta krv, sveti gral", gdje je skupina novinara vrlo metodično prikazala "dokaze" koji govore u prilog teoriji da je Isus imao obitelj. Ono što je bitno u svemu jest da je ipak sve stvar perspektive i interpretacije te sustava; ako postoji dobro razrađena ideja, svaki materijalni dokaz se može iskoristiti kao potpora da se ta ideja ili opovrgne ili dokaže.
I to je osnovna misao tog romana; glavni junak na kraju shvati kako je njegova misao i ideja o cijeloj stvari na kraju bila vješto navođena i manipulirana izvana, tj. da njegova misao uopće nije bila njegova. Zvuči poznato?

"Otok prethodnog dana" tek čitam pa tu još nemam ništ za reći.

Usporedba Tolkiena i Eca mi ne stoji. Dok se kod Tolkiena ipak radi o veličanju općenitih vrijednosti ljudske jedinke, sukobu dobra i zla u kojem uvijek pobijeđuje dobro, Eco je gorak. Tolkien je romantičan, Eco kritičan i realan. Upozorava na ono što je u društvu gnjilo. Demistificira i razotkriva. Fra Vilim i Gandalf su samo na prvi pogled donekle slični i to možda samo prema ulogama koje su im namijenjene u oba romana; ali, fra Vilim je čovjek od krvi i mesa. Vrlo realan, oslobođen svake mistifikacije, svjestan pokvarenosti ljudske prirode i nimalo siguran u konačnu i ultimativnu pobjedu dobra. Ironičan i kritičan. Čovjek koji je, ne svojom voljom bačen u cirkus koji mora razriješit i vrlo tašt. Intelektualno tašt. Ne zanima njega opća dobrobit, nego samo razriješenje zagonetke.

Adson kao Pippin? Hm, ni tu ne vidim neke prevelike sličnosti. Adson je naivan mladac koji ima dobrog učitelja. Na neki način mogli bismo reći da je osnovna razlika između njega i Villima ta što Adson nije toliko logičan i racionalan, nego više emotivan. I takav ostaje do kraja. Nije intelektualno tašt kao njegov učitelj, nego više okrenut ipak prema općoj dobrobiti. Osoba instinkta u prvom redu, a tek onda intelekta.

Eto. Toliko od mene.

[manwe]

o imenu ruže samo kratko: navela si argumente koji u meni samo povećavaju uvjerenje da je u pitanju izvanredan roman. ne zaboravi da je s imenom ruže naglavačke okrenut koncept kriminalističkog romana---> ubojica je knjiga! ili, ako hoćeš, ubojica je žeđ za znanjem!


što se tiče paralela između gospodara prstenova i imena ruže:

naravno da se ova dva romana ne mogu doslovno usporediti. međutim, usporedba nekih likova zbilja je na mjestu.

gandalf i fra vilim: obojica su prikazani kao mudri starci, tašti zbog svojeg znanja, ali i dobrohotni i spemni pomoći. vilim uistinu jest, kao to si ispravno primijetila, glasnik novog doba, paradigma vremena koje će tek nastupiti. međutim, on je i neraskidivo vezan za svoje vrijeme. sjeti se samo kako je pokušao spasiti knjižnicu! u redu, može se reći da je to u činio zbog znanja, ali istina je da s uništenjem knjižnice i on gubi svoju svrhu, vezu između srednjega i novoga vijeka.
gandalf, pak, također ima ulogu glasnika. on je vezan za ovaj svijet fizičkim tijelom koje ne može nadići. njegova je svrha pomoći u borbi protiv saurona. razmisli sad, što zapravo pretstavlja sauron: silu koja pokorava da bi vladala iz zavisti i mržnje. kao što se sauron hrani na strahu, tako se i samostan iz ecovog romana hrani na ljudskom neznanju. uništenje mordora korespondira s uništenjem knjižnice u činjenici da se i iz jednog i iz drugog pokušava spasiti najvrjednije. vilim spašava knjige, gandalf froda.
knjige koje su plod muke mnogih i u njima je pohranjen život, te froda koji je jedino što živi u mordoru.

adson i merry(mogao sam reći i pippin) su slični u znatiželji, strahu od autoriteta, te postupnom sazrijevanju kroz roman. merry na kraju gospodara prstanova nije isti kao onaj s početka, a adson je mnogo mudriji u odnosu na onog naivnog dječaka koji ne razumije kako vilim povezuje naizgled nepovezivo.

[Dragonfly]

bar sam te "natjerala" da malo pojasniš svoju gore iznesenu analogiju koja na prvi pogled izgleda podosta isključivo i može navesti na zabunu.

I slažem se s tobom; u ovako široko objašnjenom kontekstu mogu se naći sličnosti između likova jednog i drugog autora.

No ipak to su samo karakterizacijske usporedbe likova, a njih kao paralelu možemo povući i sa bilo kojim drugim romanom. Međutim, mislim da su oba autora u svom izričaju različiti.

Sviđa mi se ova misao o fra Villimu koji je putem knjiga vezan za svoje vrijeme i mislim da to stoji. S jedne strane leće i ostala čuda ondašnje tehnike, s druge, knjige. Usporedba koja vrijedi i danas; da li su kompjutori i informatička era potisnuli čitanje i knjigu?
Mislim da ne; ipak čašu vina, svjetlost svjetiljke, udobnu fotelju i dobru knjigu u krilu nikakvo informatičko doba meni ne može nadomjestiti. Ili sam i ja ka fra Villim neraskidivo vezana za prošlost putem knjige, grabeći velikim koracima u informatičku eru?

[manwe]

upravo tako: slika fra vilima koji s lećama na nosu lista otrovane stranice druge knjige aristotelove poetike ostala mi je zauvijek urezana u pamćenje. ja trenutno s naočalama na nosu tipkam pred lcd ekranom.

mislim da je naše vrijeme prijelomno upravo onoliko koliko je bilo vrijeme dantea i fra vilima.