Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[sputnjik]

J. Jonasson. Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao

Knjiga je zabavna, baš sam se nasmijala čitajući je. Pratimo dvije radnje, tj. život glavnog lika u prošlosti kad se igrom slučaja upoznao sa brojnim povijesnim ličnostima, predsjednicima, diktatorima... i ni ne znajući utjecao na svjetska zbivanja. Druga radnja je u sadašnjosti, tj. od trenutka kad bježi kroz prozor staračkog doma i opet ulazi u brojne avanture.

[Lyanna Stark]

Što trenutno čitam - Naše duše u noći. Priča o dvoje starih ljudi koji zajedno spavaju, bez seksa. Uglavnom, priča se razvija upravo po ukusu nekog malograđanski nastrojenog čitatelja. . Uglavnom se provlači kroz roman sa ljudi koji se nedolično ponašaju prema svojim bračnim partnerima trpe posljedice. I koji varaju svoje partnere. Ne znam je li do prijevoda, ali baš je osrednje i glupe premise su po čitavom tekstu.

[Pepys]

Alan Moore/Eddie Campbell: From Hell (1999)

Grafički roman nastao u suradnji pisca Moorea i crtača Campbella izlazio je prvotno od 1989. do 1996. godine u nastavcima kao strip serija. Riječ je bez dvojbe o remek-djelu devete umjetnosti, povijesnoj fikciji koja plijeni ponajviše svojom erudicijom i ambicioznošću.

U viktorijanskom Londonu zadnje četvrtine 19. stoljeća dolazi do kraljevsko-masonske urote čiji je cilj zataškavanje ljubavne afere (rezultirale djetetom) budućeg kralja Edvarda s djevojkom iz niže klase. Djevojčine poznanice, prostitutke iz Whitechapela pokušavaju ucjenom naplatiti vlastitu diskreciju. Dvor, naravno, ne pristaje na ucjene i daje odriješene ruke osobnom liječniku Njenog veličanstva kraljice Viktorije, slobodnom zidaru i kirurgu, Sir Williamu Gullu. Gull počinje s ritualiziranim ubijanjem žena, a londonski mediji s izvještavanjem o misterioznom Jacku Trbosjeku…Ovdje sam naznačio samo glavni tok radnje. From Hell obiluje podzapletima, likovima, idejama i panoramski oslikava onodobni London kao (jednu od) kolijevka industrijske moderne. Tek čitajući apendiks, dobivate puni uvid u ogroman istraživački rad dvojca Moore/Campbell.

Crteži su pak priča za sebe, ima tu i ekspresionizma i naturalizma, ali neću duljiti, evo preview hrvatskog prijevoda (koji nisam čitao).

[hasrett]

ančica11 kaže:

Nevjernica, Ayaan Hirsi Ali - oduševila me, fascinirala i ide u red najdražih i najboljih knjiga koje sam pročitala - priča prati život djevojčice i njene obitelji u Somaliji i Keniji, život u islamu, njezin bijeg Nizozemsku - istinita priča.

Ovo zvuči kao nešto što bi se meni svidjelo.

Trenutno čitam Jo Nesbo Sin. Zasad zanimljivo. Nema Harryja Holea i začudo mi ne fali.

[Wild Horses]

U zadnjih par tjedana pročitao sam svih 7 do sad prevedenih "Gregovih dnevnika". Zabavno dječje štivo koje mogu pročitati i odrasli. Pitko i čitljivo. Glavni junak je jedan uistinu osebujan lik kojega naprosto moraš zavoljeti, a situacije u kojima se nađe su redom urnebesne.

[Plavi kaputić]

Morten storm - agent storm.
Storm je danac,impresivne tjelesne grade,nasilnik,clan bande.uglavnom tip s margine drustva.u jednom od "posjeta" zatvoru shvati da nesto mora promijeniti u svom zivotu.upoznaje se s islamskom religijom.odlazi u jemen.postaje radikalni islamist.
Odlicna spijunska knjiga.ja jos nisam dosla do djela kad pocinje raditi za cia-u.(nisu spojleri jer to sve pise na korici knjige),ali za sad je zanimljivo.kasnije ce se u knjizi pojaviti i hrvatica iz bjelovara koja je presla na islam.
Preporuka.

Poslano sa mog SM-J320FN koristeći Tapatalk

[kaduljica]

J.P. Delaney- Ona prije mene

Nakon osobne tragedije, Jane je igrom slučaja došla do životne prilike za novi početak, prilike da živi u prelijepoj ultraminimalističkoj kući koju je projektirao zagonetni i privlačni arhitekt. Pronašavši kuću na broju jedan u ulici Folgate, ona odmah osjeća koliko je privlači i opušta taj prostor, no uvjet pod kojim može živjeti u toj kući je da se pridržava velikog popisa vrlo strogih pravila. Uselivši se, Jane ubrzo doznaje za Emmu, bivšu stanarku koja je ondje umrla pod zagonetnim okolnostima. Dok pokušava odvojiti istinu od laži, Jane nehotice prati iste obrasce, donosi iste odluke i proživljava isti užas kao i Emma, te se počinje pitati hoće li njezina priča biti repriza priče djevojke prije nje…

pročitala sam knjigu u jednom dahu, odličan psihološki triler sa raznoraznim obratima, svaka preporuka!

[Stella PoP]

Wild Horses kaže:

U zadnjih par tjedana pročitao sam svih 7 do sad prevedenih "Gregovih dnevnika". Zabavno dječje štivo koje mogu pročitati i odrasli. Pitko i čitljivo. Glavni junak je jedan uistinu osebujan lik kojega naprosto moraš zavoljeti, a situacije u kojima se nađe su redom urnebesne.

i ja preporučujem grega. brzo se čita i duhovit je.

[Krekushka]

R. J. Palacio - Čudo
Riječ je o Augustu, dječaku deformirana lica koji prvi put kreće u školu u strahu hoće li ga ostala djeca prihvatiti. Knjiga je namijenjena djeci (što je i vidljivo iz stila pisanja), no to zbilja ne znači da je i mi "veliki" ne možemo čitati. Dapače. Prošla sam veći dio knjige i mogu samo reći da je krasna. Iako dominira Augustova perspektiva, uključene su i perspektive drugih osoba s kojima se sureće kako bismo uvijek imali na umu da ništa nije crno-bijelo. Taj mi se detalj posebno sviđa, pogotovo što je time još lakše suosjećati s pojedinim likovima i situacijama. Sve u svemu, odlična, a jednostavna knjiga.

[Wild Horses]

Emily St. John Mandel: "Postaja Jedanaest" - svijet je pokosila smrtonosna gripa koja je ubila gotovo sve stanovnike našega planeta. Dvadeset godina kasnije, ljudski rod obitava u malenim zajednicama, a roman prati jednu putujuću glumačku družinu koja luta opustjelim SAD-om... Jako neobičan roman koji jednak broj stranica posvećuje događajima prije izbijanja bolesti, kao i događanjima nakon smrtonosne epidemije, tako da ga ne mogu baš potpuno okarakterizirati kao post-apokaliptični roman, iako definitivno pripada tom žanru. Ima tu nekih zanimljivih ideja, međutim dojma sam da autorica nije baš najjasnije sebi postavila što bi trebao biti fokus romana, tako da ima ponešto lutanja, neki dijelovi nisu baš najs(p)retnije razvijeni i ipak ostaje jedan dojam nerazrađenosti nekih ideja. Čak i s tim (ruku na srce, sitnim) nedostacima, roman preporučam jer se uistinu radi o neobičnom uratku koji svakako vrijedi pročitati.

[lexluthor84]

Clive Cussler-The lost empire (The fargo adventures #2)
Sam i Remi fargo su bračni par lovaca na blago koji tijekom ronjena ua Africi nalaze na potpljeno zvono davno nestalgo broda.Uskoro doznaju da zvono i brod s kojeg potječe čine ključ drevne tajne vezane za azteko carstvo za kojeg je lider vodeće političke stranke u Meksiku.
Druga sjajna pustolovina bračnog para Fargo koji su ujedno i lovci na blago sa svojom dobroorganiziranom i uhodanom ekipom pomagaća.
Roman je odličan.Cussler je odličan pisac,njegovi romani su uvijek napeti,maštoviti i zabavni,čak i nakon tolko dugo godina što piše još nije izgubio smisao.Njegovo ime je i dalje garancija za dobro zabavno štivo.

[Wild Horses]

Philip K. Dick: "Ubik" - još jedan Dickov mindfuck. Ali zabavan i zanimljiv mindfuck s izvrsnim krajem.

[Wild Horses]

Tony Parsons: "Muškarci i dječaci" - nastavak hita "Muškarac i dječak" smješten je nekoliko godina nakon tog romana. Harry Silver oženjen je sa Cyd, imaju troje djece (dvoje iz njihovih prethodnih brakova) te jedno zajedničko, a život mu se polako (opet) počinje raspadati kad se u njega vrati bivša žena koja traži da provodi vrijeme s njihovim sinom, istodobno mu je karijera u banani, a u život mu ulazi i očev "kolega" iz vojske s kojim se Harry i preko volje počinje družiti... Parsonsovi romani su svi na isti kalup, istog stila, slične radnje, i to mi je dosad odgovaralo. Nažalost, ovaj me roman nije oduševio. Ne znam jesam li ja u međuvremenu odrastao pa me neke stvari više ne diraju, ili je ovo objektivno lošiji roman od prethodnih, ali bilo kako bilo, ostao sam poprilično ravnodušan pročitanim.

[Ximi]

Cahit kaže:

Skoro nikad ne čitam knjige hrvatskih autora (moja greška) ali dvije su mi dopale pod ruku, pa sam se baš ugodno iznenadio:

Marina Vujčić - Susjed

Mislio sam da će mi biti dosadna jer se radi o 180 strana unutarnjeg monologa, al žena super piše, i knjiga je baš zanimljiva. Radi se o usamljenoj mladoj ženi kojoj se u susjeddstvo doseli mladić kojim ona postane opsjednuta.
Vrlo "univerzalna" knjiga, nema puno lokalnih specifikuma, mogla bi dobro proći bude li prevedena.

Ja sam čitala njen roman A onda je Božo krenuo ispočetka, o čovjeku - intelektualcu koji u krizi srednjih godina napušta svoj dosadašnji život i suprugu i pokušava naći sreću počevši sve ispočetka (kako i naslov kaže ). Izuzetno lijep stil pisanja, duhoviti dijalozi, blaga ironija. Preporučam!

[Ximi]

cajna_mjesavina kaže:

Fredrick Backman - Čovjek zvan Ove

Ove je jedan stari čangrizavac koji na sve ima prigovor. Smetaju mu susjedi, dolutala mačka, način na koji danas stvari funkcioniraju i to ga čini vječitim gunđalom.
Kako to obično biva, ispod te vanjštine ktije se jedna topla i draga persona koja je zapravo izgubljena od smrti supruge.
Strašno duhovit roman, ja sam se nekoliko puta nasmijala na glas, što mi se ne događa često pri čitanju.
Također, svaka preporuka!

Slažem se. Brzo se čita, jako je duhovita, a glavni lik je simpatičan.


Čitam Ferića, Na osami blizu mora. Prošla sam prvo poglavlje. Lagano je štivo, relativno duhovito, ali nisam njime posebno oduševljena. Taman za plažu, mada meni u kategoriju "knjiga za plažu" ne idu one lakše stilom i tematikom, nego kilažom - lakše ih je nosati s plaže i na plažu uz svu ostalu opremu za plivanje i sunčanje.

[lexluthor84]

Anthony Horowitz-Moriarty
Roman je svojevrsni nastavak Kuće svile,prvog službeno priznatog nastavka pustolovina Sherlocka Homesa,najboljeg detektiva svih vremena.Radnja je smještena 1891. nakon Holmesovog i Moriaryevog nestanka na slapovima Reichenbach,pa se zbog toga Holmes ne pojavljuje u romanu kao ni njegov pratilac Watson.Umjeto toga ovdje slijedimo dva nova glavna lika :detektiva Scotlnad Yarda Athelney Jonesa (koji se pojavio kao sporedni lik u drugom romanu Arthura Conana Doylea -Znak četvorice) koji se predstavlja kao veliki obožavatelj Holmesa i njegov svojevrsni sljedbenik.Njega prati Frederick Chase,privatni istražitelj amerčke agencije Pinkerton.Oni istražuju novog tajanstvenog zločinca koji pokušava preuzeti podzemlje Londona nakon Moriartijeve smrti.
Iznenadio sam se kad sam u knjižnici naišao na ovaj roman jer nisam znao da je Horowitz napisao još jedan roman o HOlmesu.zapravo ovo je svojevrsni spin off pustolovina Sherlokca Holema s obzirom da se on sam ne pojavljuje,već glavnu ulogu preuzmaju neki od sporednih likova iz originalnih priča i romana.Roman je napisan dobro,Horowitz se jako bliži Doylovom stilu,no međutim zaplet je pomalo mlak,jednostavan i donekle predvidljiv.Kuća svile je imala ipak puno zamršeniji i originalnji zaplet.Riješenje slučaja je kopirano iz jednog drugog popularnog krimića (neću reći kojeg,ali se radi o Agathi Christie),iako ima jedan neočekivani detalj koji šokira.
Sve u svemu dobro napisan roman o iznad prosječnim detektivima ali sa ispodposejčnim zapletom,pa nisam baš oduševljen.

[sputnjik]

John Boyne: Prigovor savjesti

Nisam previše očekivala kad sam počela čitati, ali na kraju sam je pročitala u 2 dana i jako me se dojmila.
Pripovijeda glavni lik, Tristan, koji nakon rata 1919. putuje vlakom u Norwich kako bi predao pisma Willa Bancrofta njegovoj sestri Marian. Polako otkrivamo pravi razlog njegova posjeta. Riječ je o homoseksualnoj ljubavi za vrijeme Prvog svjetskog rata i mučnoj tajni koju Tristan čuva u sebi. Vraća nas u 1916. u rovove i ratno nasilje koje mladi vojnici proživljavaju. Riječ je o hrabrosti i kukavičluku te tankoj granici između ta dva pojma.
Knjiga je tužna, pomalo nepredvidiva, tragična. Sviđa mi se način na koji je napisana, nisam je ispuštala iz ruku.

Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk

[earthsea]

Andrej Nikolaidis: Mađarska rečenica

Mrak

Besmisao dijaloga, pretencioznost i tzv nepretencioznost u književnosti, nihilizam - standardni Nikolaidis - sve to stalo u jednu rečenicu koja čini ovaj roman od 100ak stranica.

[hasrett]

Trenutno čitam Zafonovu Sjenu vjetra. S obzirom na odlične komentare malo sam razočarana. Ne mogu reći da je dosadno, al ne mami me strašno da čitam dalje. Možda je problem u tome što čitam preko mobitela pa mi kvari užitak. Došla sam do dijela s Nurijinim pismom, možda se dojam popravi.

[Inconnu]

Flannery O Connor . Siloviti prisvajaju nebo

Flannery mi je opet divna. Želim ju izreklamirati urbi et orbi, a ne znam kako. Malkice me roman podsjeća na najdražu mi njenu pripovijetku, The Lame Shall Enter First. Ovdje je u središtu priče, opet na američkom Jugu, 14-godišnjak kojeg je odgajao djed vjerski fanatik, uvjerivši ga da je on sljedeći Božji prorok i dodijeljujući mu misiju nakon svoje smrti - posebno u odnosu na ujaka sekularnog humanista, neuspjelo religijski indoktriniranog učitelja koji dječaka želi izbaviti od takvog suludog života.

Ok, nije to najkompaktnije i stilski najsavršenije štivo, pa je uvod dosadnjikav, a kraj pomalo naporan i nespretno raspisan, iako snažan. Ali u čitanju sam zbilja uživala. Jest ona, prema svim bilješkama, bila bogobojazna i predana katolkinja, al sulude su mi interpretacije ovog romana koje zanemaruju fino utkanu humornu crtu i ironijski odmak koji baš jasno iščitavam - nema tu konkretnog ruganja ni držanja svijeće nijednoj strani, nego na svoj jedinstven način jednostavno a mudro, oprezno, promišlja svoje likove. I onda ti je stalo do tog jednog užasno odbojnog lika (dječaka), divno je opisan unutarnji konflikt odraslog čovjeka koji se svim silama i svim dostupnim racionalizacijama bori s dubokom traumom, a onda ga u jednoj rečenici neuki klinjo ubije u pojam, pa taj generacijski sukob i nadmudrivanja. Puno je tu religijskih elemenata i simbolike, a čini mi se i osobnog iskustva. I borbe, možda.

Julian Barnes . The Sense of an Ending

Dopalo mi slučajno u ruke, pomislih kako je dušu dalo štivo za nekakav film i eto - otkrila sam da je baš i snimljen. Iako, ima mi više štih neke uštogljene britanske mini serije s blagim sapuničastim dodirom. Al i u toj mojoj bi glumila Rampling.
Roman se sastoji od dva dijela; prvog koji prati protagonista i njegovu ekipu pametnjakovića u teen godinama, kad misle da zna sve o svijetu i životu, samo što im se pravi život ne događa, pa drugog, u kojem ostarjeli protagonist otkriva stvarnu, duboku posljedicu jednog svog balavog nepromišljenog čina iz te lude mladosti. Bilo mi je ugodno čitanje, kombinacija protagonistovih nostalgičnih promišljanja o vlastitoj zrelosti, prošlosti, prirodi sjećanja, krivnji, te konkretne radnje s jasnim fabularnim tijekom koja se sve jače zahuktava. O raspletu neću ništa, još nisam odlučila jesam li ostala zblesirana jer je wow ili je, pa, blesav. Ali svakako preporuka za ljetno čitanje.