Otrovni roditelji

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

Nemam. Nekoć mi je bilo žao zbog toga, ali sad kad čujem priču od Splićanke, vrlo je vjerojatno da bi me zlostavljao/la skupa s mamom. Ja bi bila žrtveno janje.

Najgore od svega, sto sam ja to njeno "ajde u sobu,prestani plakat" , "ruzna si kad places", "vatra se ne gasi uljem, nego vodom" , "ne budi zlopamtilo", "nije te jako udario" , "oprosti to svome bratu, oces mu oprostit?" shvacala kao da ona smiriva situaciju, kao da nas je razdvojila i da je to tako.. to je tako. moram istrpiti... moram izdrzati... uspila sam na njih gledat ko na objekte, mater kuha, otac puni dzeparac, a brat je idiot, to me odrzalo mentalno, sta san ih odgurnila od sebe i gledala ko debile- a kako ja sad mogu stabilna biti? a ne znam sta sam drugo mogla.

Ja placem, glumim da san se smirila, ona ode, ostanem sama sjedit u sobi, satima..
Jednom sam sa sela pobigla u grad, sama, otisla u prijateljice, mater dosla po mene, rekla sam ispred prijateljice "On mene tuce" a ona meni "LAZES" i okrene se mojoj prijateljici "Laze!" i rekla mi da ce me izvuc za usi ne oden li s njom nazad na selo.
...
Najtragicnije je to da sam ju ja posjela za stol, kad je otac umro i rekla joj "Mama mi moramo popricati"
Ona je negirala to zlostavljanje i pravila se da se niceg ne sjeca!
Rekla mi da ne zna o cemu ja pricam i da me nije nikad udario.
Nakon par dana san ponovila sve, a ona je rekla "Dobro oces me sad opet s time maltretirati, proslost je proslost, bilo pa proslo, uhvati se ti sada faksa, sad ce ti to bit opravdanje za neucenje"
Uglavnom rekla je bila da je ona njemu prijetila da ce ga poslat u popravni dom, socijalnom sluzbom (ok, to je istina), da su njoj tad ruke bile vezane, da je ona bila slijepa sve ove godine, da nije znala da ja patim (?), da je otac kriv jer nije nista poduzimao, a ona je njemu rekla da me brat tuce (kakve to veze ima s NJOM i time sto ONA nije nista poduzela!!!)
Brata vodila psihologu, ortodontu, okulistu, ma kome god je trebalo dicu voditi, ja sam sama odlazila u ambulantu, grad, jednom smo skupa isli u trgovinu, prodavac je bratu izmjerio stopalo, na mene je dreknila bila da meni to ne treba jer ja imam ispravna stopala, prodavac iz samilosti mi je provjerija stopalo, iako je ona se protivila.
Napravila je razliku tako da je od njega radila nesposobljakovica i ponasala se kao da je na racun nje on postao to sto je sada, a u mene nije trunke vremena ulozila jer ja sam sama po sebi super sposobna, zdrava, savrsena, pametna i lijepa (po njenome).
Nikad mi nije zadacu pregledala, jer ja sam zensko, a muskom djetetu treba vise paznje. Kad sam popustila u ucenju, onda je panika nastala, njena kcer nece upisati gimnaziju, koju je ona uvijek htjela, kad sam sretna isla u srednju skolu na upis, rekla mi je "Sta se smijes, kako mos bit tako sretna, sram te bilo, nemas dovoljno bodova za gimnaziju"
Nikad nisam mater gledala ko narcisa,jer sam mislila da su to samo ljudi koji su fizicki atraktivni, ali kad pogledam sve ovo i njene izjave "Meni ne treba sminka, ko drugim zenama, ja sam ljepsa od njih, bez sminke, kad sam vidila xy zenu kako izgleda bez sminke... popraceno zlocestim hihotanjem"
Znaci ja sve ove godine nikako ne mogu procesuirati u mozgu to da je mene mater zanemarila i zlostavljala, mozda je bila ljubomorna, ne znam, lipsa od nje jesam i komunikativnija, govorila je "meni je drago da si ti pametna i komunikativna, ja nisam bila komunikativna nikada"
Ja imam filing da je zena ljubomorna na mene oduvik bila, kad sam vodila zdravu prehranu i vjezbala, ismijavala me, da su to gluposti.

Najgore od svega, sad se osjecan ka da ju "ogovaram" i pali mi se ona recenica "A sve dobro sto sam radila za tebe, a? to cemo zaboraviti je li?"

[8472]

Pjegavi poriluk kaže:

Jel i tvog muža uništavao osjećaj krivnje?

Na početku vjerujem da da.
Ali on je dosta svjestan svojih emocija i tuđih manipulacija, a kako je i također dosta odlučan, on je odlučio ds ga neće na taj način zajebavat.

I razriješio to sa samim sobom.

[8472]

Osjećaj krivnje je imaginarna stvar.
Samo osjećaj. Ništa konkretno.

[8472]

"A sve dobro sto sam radila za tebe, a? to cemo zaboraviti je li?"

I?
Rodila te svojim odabirom ne tvojim.
Imala je OBAVEZU brinuti se o tebi.
Imala je obavezu biti majka djetetu.
To nije nešto na što se dobivaju dodatni bodovi.
To joj je dužnost, svi sisavci tako funkcioniraju, pa se tako očekuje i od ljudske vrste.
Ne migu se sjetiti nijedne vrste koja stvori potomke, a zatim ih uništava.
Evolucijski kontradiktorno.

Utoliko joj se nemaš što zahvaljivati za taj dio.
Ona bi se trebala osjećati krivom, ne ti.

[Splićankaa]

8472 kaže:

I?
Rodila te svojim odabirom ne tvojim.
Imala je OBAVEZU brinuti se o tebi.
Imala je obavezu biti majka djetetu.
To nije nešto na što se dobivaju dodatni bodovi.
To joj je dužnost, svi sisavci tako funkcioniraju, pa se tako očekuje i od ljudske vrste.
Ne migu se sjetiti nijedne vrste koja stvori potomke, a zatim ih uništava.
Evolucijski kontradiktorno.

Utoliko joj se nemaš što zahvaljivati za taj dio.
Ona bi se trebala osjećati krivom, ne ti.

Tocno to!

Govorila mi je uvik "Vidi kako ja odem.u nabavku hrane, ja kuham, odlazim u skolu provjerit vam ocjene, ja sam dobra mama, ima onih koje opce ne kuhaju dici, nego im uvale sendvič, a na primanja im ne dolaze"

Cili zivot slusam nju i zapomaganja, kukanja "tezak je moj križ" , "svi cete me srusit", "jadna ti sam ja s vama" , "srusit ces me jednog dana, a onda ce ti tesko bit kad meni ne bude dobro" , "na izmaku sam snaga" , "proklet bio dan kad sam.se rodila"

Uvik sam mislila da bi njoj bilo bolje da nas nije ni bilo, sta sam joj i rekla u facu, na sta mi je ona rekla da o cemu ja pricam...

Sad kad napravim vremenoplov ja sam.se dobro drzala sa svime, dok mo stari nije umro, onda se sve svalilo na moja leđa, jer tko je vidio pitat imućnog sina, pored kćeri studentice, trebala sam ic u psihologa ranije, 2 profe u srednjoj su skuzili bili da sam odsutna , samo sta je mene bilo sram to ikome reć...

Ja sam odlucila prekrizit tu cilu priču, kroz moj pubertet ja sam bila zivcana, a ona mi je tad govorila da kako se ja to odnosim prema njoj i da cemo prekinit kontakt i imat sluzbeni i da nastavim li tako s njom pricat, da cemo drukcije razgovarat, nece ona to trpit.
znaci za samu sebe ona ima osjecaja, a ja nemam pravo na pubertet i razočaranost sta me.bez pitanja prešaltala bila u napredniji razred za nadarene učenike, otišla san bila u školu i iz mog razreda me izvelo i odvelo u tak razred, plakala sam danima, a ona mi rekla "sta places, on je htio u taj razred, pa nije mogao, tebe je primilo, to je super"
Ja sam u pubertetu bila tad, a ona je bila u klimakteriiju, o pa to je vaznije negoo pubertet, poslusat nju i kako se ona jadna muci s promjenama hormona.

Katastrofa.
da je ona bar razrijesila sa svojom materom, drukcije bi bilo.
Ovako ju je stara (koja je zlostavljacica) sipala otrovom, a ona sirila otrov na dicu i muža, sve pod opravdanjem depresije.

Kad sam joj rekla da ja ima depresiju, rekla mi je da lazem, da sam lina, da ona vidi da ja ne učim i da ne mogu ja imat depresiju , da sam ja zdrava, a da ju ona ima.

Stanje mi se pogorsalo kad san ja njoj postala oslonac nakon sta je stari umro. Trebala sam odmah i ja pobić petama vjetra.
Eto. Zeznila sam se.
zato sad razmisljam o smanjenju kontakta.
Jer ona ima ljude oko sebe. Nije sama. Samo izigrava zrtvu na racun depresije cili zivot se ponasa ko da joj je gore nego sta u stvari je.
ako je bila u stanju placat racune, ako je racionalna, ako je isla u skolu, ako je kuvala, e pa mogla je odvest me psihologu, barem to, radi tog sto me brat maltretira a otac ignorira.
otac me odvea bia u lunapark nije tija kune potrosit, samo smo setali pravija se da nema novaca.
nakon toga smo.isli po gradu i bratu je kupio poklom, izvadio pare iz drugog dzepa, a meni nista, jer nema dovoljno para i za mene!
bas krasna uspomena.

Sta rec. Tek kasnije mu je doslo u glavu pa je pokusava se iskupit, znaci ljudi se moraju razbolit i umirat da bi shvatili koliko su zanemarili ljude oko sebe.

[Pjegavi poriluk]

Splićanka, ja kad ovo čitam, ko da gledam neki film o svojoj mami i svim drugim sličnim obiteljima.
To je taj mediteransko/balkanski stil. Slično tome se ponašaju sva ta romanska plemena. Talijani, Španjolci. Velika vezanost uz mamu, mama je žrtva, mama je svetica i patnica, ne smiješ ništa protiv MAJKE SVIH MAJKI.

Tako i moja, oduvijek. Jadna ja, u grob ćeš me otjerat, neću ja još dugo.

[radical change]

Pjegavi poriluk kaže:

Tako i moja, oduvijek. Jadna ja, u grob ćeš me otjerat, neću ja još dugo.

Ma dugo će ona, duže od mene i od tebe nažalost. Mog oca je spremila u grob, a sad gleda mene i sestru. Caricu je za sprovoda 30 ljudi tješilo i držalo kao kap vode na dlanu, i sad ju drže, a ja se liječim kod psihijatra i to skupo plaćam. Tako da, ne boj se za majku, zna se ona itekako pobrinuti za sebe, a ima i tebe da ju čuvaš...

[Pjegavi poriluk]

Premili moji otrovnoroditeljaši, dogodilo se! Heureka!
Presveta Majka je nazvala! Nakon samo 4 dana šutnje, učinila je taj toliko mukotrpan čin i okrenula je broj svoje jedinice! U svojoj užasnoj patnji smogla je snage. Oh, hvala joj, tako je milostiva.

Naravno, odmah u početku je naglasila kako joj se jadnoj cijelo jutro vrti jer je okopala vrt. Vrt je toliko malen da je zvučalo ko Monty Phyton skeč kad je to rekla
Na moje ravnodušno "mhm" nastavila je.
Da joj je žao što nije ispravno reagirala na moj prolazak ispita.
Rekla sam samo, ma ok je. Jer me iskreno više nije diralo.

Nakon toga je počela sa "bio je kod mene Žnj" i tračtračtračtrač. Pa je malo i o mom dečku tračao. Rekla sam na to da me ne zanima, da imamo svoj život i da to tračanje samo govori kako ljudi nemaju pametnijeg posla.

Onda me pitala imam li meda doma

I tako. Ajde, pomaknula sam se definitivno s mrtve točke. Nije me diralo to što govori.

Mali korak za čovječanstvo, ali veliki za poriluk
A ništa ne bi uspjela bez vas, baš ništa, stvarno.

[KANARinka27]

Splićankaa kaže:

Najgore od svega, sto sam ja to njeno "ajde u sobu,prestani plakat" , "ruzna si kad places", "vatra se ne gasi uljem, nego vodom" , "ne budi zlopamtilo", "nije te jako udario" , "oprosti to svome bratu, oces mu oprostit?" shvacala kao da ona smiriva situaciju, kao da nas je razdvojila i da je to tako.. to je tako. moram istrpiti... moram izdrzati... uspila sam na njih gledat ko na objekte, mater kuha, otac puni dzeparac, a brat je idiot, to me odrzalo mentalno, sta san ih odgurnila od sebe i gledala ko debile- a kako ja sad mogu stabilna biti? a ne znam sta sam drugo mogla.

Ja placem, glumim da san se smirila, ona ode, ostanem sama sjedit u sobi, satima..
Jednom sam sa sela pobigla u grad, sama, otisla u prijateljice, mater dosla po mene, rekla sam ispred prijateljice "On mene tuce" a ona meni "LAZES" i okrene se mojoj prijateljici "Laze!" i rekla mi da ce me izvuc za usi ne oden li s njom nazad na selo.




...
Najtragicnije je to da sam ju ja posjela za stol, kad je otac umro i rekla joj "Mama mi moramo popricati"
Ona je negirala to zlostavljanje i pravila se da se niceg ne sjeca!
Rekla mi da ne zna o cemu ja pricam i da me nije nikad udario.
Nakon par dana san ponovila sve, a ona je rekla "Dobro oces me sad opet s time maltretirati, proslost je proslost, bilo pa proslo, uhvati se ti sada faksa, sad ce ti to bit opravdanje za neucenje"
Uglavnom rekla je bila da je ona njemu prijetila da ce ga poslat u popravni dom, socijalnom sluzbom (ok, to je istina), da su njoj tad ruke bile vezane, da je ona bila slijepa sve ove godine, da nije znala da ja patim (?), da je otac kriv jer nije nista poduzimao, a ona je njemu rekla da me brat tuce (kakve to veze ima s NJOM i time sto ONA nije nista poduzela!!!)
Brata vodila psihologu, ortodontu, okulistu, ma kome god je trebalo dicu voditi, ja sam sama odlazila u ambulantu, grad, jednom smo skupa isli u trgovinu, prodavac je bratu izmjerio stopalo, na mene je dreknila bila da meni to ne treba jer ja imam ispravna stopala, prodavac iz samilosti mi je provjerija stopalo, iako je ona se protivila.
Napravila je razliku tako da je od njega radila nesposobljakovica i ponasala se kao da je na racun nje on postao to sto je sada, a u mene nije trunke vremena ulozila jer ja sam sama po sebi super sposobna, zdrava, savrsena, pametna i lijepa (po njenome).
Nikad mi nije zadacu pregledala, jer ja sam zensko, a muskom djetetu treba vise paznje. Kad sam popustila u ucenju, onda je panika nastala, njena kcer nece upisati gimnaziju, koju je ona uvijek htjela, kad sam sretna isla u srednju skolu na upis, rekla mi je "Sta se smijes, kako mos bit tako sretna, sram te bilo, nemas dovoljno bodova za gimnaziju"
Nikad nisam mater gledala ko narcisa,jer sam mislila da su to samo ljudi koji su fizicki atraktivni, ali kad pogledam sve ovo i njene izjave "Meni ne treba sminka, ko drugim zenama, ja sam ljepsa od njih, bez sminke, kad sam vidila xy zenu kako izgleda bez sminke... popraceno zlocestim hihotanjem"
Znaci ja sve ove godine nikako ne mogu procesuirati u mozgu to da je mene mater zanemarila i zlostavljala, mozda je bila ljubomorna, ne znam, lipsa od nje jesam i komunikativnija, govorila je "meni je drago da si ti pametna i komunikativna, ja nisam bila komunikativna nikada"
Ja imam filing da je zena ljubomorna na mene oduvik bila, kad sam vodila zdravu prehranu i vjezbala, ismijavala me, da su to gluposti.

Najgore od svega, sad se osjecan ka da ju "ogovaram" i pali mi se ona recenica "A sve dobro sto sam radila za tebe, a? to cemo zaboraviti je li?"

Kao da gledam svoju.
Isti slučaj. Što je najžalosnije-nije nikakva neobrazovana sa sela nego iz grada, viša stručna sprema.
A tako zatucana. Ni dan danas se nije promijenila.
Kad bi brat meni nešto napravio : Šta izmišljaš, nije ti ništa, šta sereš kvake??
Ja njemu nešto odgovorim na njegovu provokaciju: Odmah tužakanje starom pa ja od starog dobila batina.

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

Premili moji otrovnoroditeljaši, dogodilo se! Heureka!
Presveta Majka je nazvala! Nakon samo 4 dana šutnje, učinila je taj toliko mukotrpan čin i okrenula je broj svoje jedinice! U svojoj užasnoj patnji smogla je snage. Oh, hvala joj, tako je milostiva.

Naravno, odmah u početku je naglasila kako joj se jadnoj cijelo jutro vrti jer je okopala vrt. Vrt je toliko malen da je zvučalo ko Monty Phyton skeč kad je to rekla
Na moje ravnodušno "mhm" nastavila je.
Da joj je žao što nije ispravno reagirala na moj prolazak ispita.
Rekla sam samo, ma ok je. Jer me iskreno više nije diralo.

Nakon toga je počela sa "bio je kod mene Žnj" i tračtračtračtrač. Pa je malo i o mom dečku tračao. Rekla sam na to da me ne zanima, da imamo svoj život i da to tračanje samo govori kako ljudi nemaju pametnijeg posla.

Onda me pitala imam li meda doma

I tako. Ajde, pomaknula sam se definitivno s mrtve točke. Nije me diralo to što govori.

Mali korak za čovječanstvo, ali veliki za poriluk
A ništa ne bi uspjela bez vas, baš ništa, stvarno.

Bravo!!!!

Samopouzdane osobe se ne opterecuju tudim misljenjem i ne opravdavaju svoje odluke nikome, meni je sad cilj to raditi, sta odlucim, odlucim, makar isla cistit kanalizaciju, to je moja stvar
Oslobodit se tudih ocekivanja, misljenja, savjeta, komentara.

Ti znas da si sretna s deckom i da si ga ti sama sebi izabrala, pa nek ona i cijelo selo komentiraju, ti si sretna i to je jedino vazno

[Pjegavi poriluk]

Stvarno je predobro osjećati se nekako opušteno i staloženo.
Kao da ti se otvaraju neki novi svjetovi.

Znam da me čeka još puno truda i rada da promijenim te spojeve u mozgu, ali nadam se da sam na dobrom putu. Fokus na sebe i na bitno, a ne na mamu koja me želi zatočiti i na druge ljude koji me žele sputati.

Idući vikend na dvodnevno planinarenje na Velebit, planina će razbistrit um

Javila sam se u jedno studentsko savjetovalište pa ću za početak ići kod njih jer je besplatno i imam pravo na 13 dolazaka pa ću se kasnije prebaciti privatno.

Jel bio tko možda kod Ive Stasiow?

[Vizon]

Nisam evo opet dobro. Zaboravio jutros jednu ideju koja mi je naumpala kada sa ustao i zvocao svojima 2 sata i vise mozda. Zvocao im zato sto oni meni zvocaju godinama za svasta. Zvocali mi za pisanje ideja i govore da su to gluposti i da mi nikada nije se trebalo dozvoliti da bilo sta pisem. Pa se godinama krio od njih i pisao dok psihijatrije nisam zavrsio i poceo javno da pisem ideje i ostalo. Zvocali mi za diktafon. Sad ti treba i to i trebas da po noci snimas diktafonom, iako nisam ni kupio ga ni snimao nikako sa njim niti ga imam oni mi unaprijed zvocali za njega i snimanje sa njim. Zvocali mi za mobitel. Trebas da ustajes i pises u mobitel.

Sada mi strah u kosti utjerali da tako se izrazim, i oklijevam da pisem u mobitel. Da zabiljezim sta mi kada legnem od ideja naumpadne. A ne mogu da zapamtim iako se trudim da zapamtim. Zaboravan i nemam dobro pamcenje pa sam zbog toga htjeo ovo da radim.

Govorio sam im da svi velikani ovo rade od Alke Vujice, Zdravka Colica pa nadalje ali dzaba njima govoriti.

Sto je najgore unaprijed mi prigovaraju to sto i nisam radio, kupio itd., i danas nisam dobro.

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

Stvarno je predobro osjećati se nekako opušteno i staloženo.
Kao da ti se otvaraju neki novi svjetovi.
Znam da me čeka još puno truda i rada da promijenim te spojeve u mozgu, ali nadam se da sam na dobrom putu. Fokus na sebe i na bitno, a ne na mamu koja me želi zatočiti i na druge ljude koji me žele sputati.
Idući vikend na dvodnevno planinarenje na Velebit, planina će razbistrit um
Javila sam se u jedno studentsko savjetovalište pa ću za početak ići kod njih jer je besplatno i imam pravo na 13 dolazaka pa ću se kasnije prebaciti privatno.
Jel bio tko možda kod Ive Stasiow?

uzivaj u odmoru na Velebitu, samo si ti odgovorna za sebe i svoju sreću i organiziranje vlastitog vremena, tako i ona, ako ce ona čamit u kući i jaukati, njen izbor.

Inace, nazvala san mater i rekla joj da neko vrijeme je necu zvat.
Da joj necu rec zasto i da se necu opravdavati.

Rekla mi je "Tesko mi je"
ja san rekla " I meni je tesko, bok bok"

Jbg moran se skoncentrirat na sebe, ona ionako godinama odbija psiholosku pomoc i meni se ispovidala, cak i kad su se rastavljali, mene je pitala savjet.
ono treba mi pola godine odmaka i skoncentirrat se na svoju patnju i probleme.

[Pjegavi poriluk]

Splićankaa kaže:

uzivaj u odmoru na Velebitu, samo si ti odgovorna za sebe i svoju sreću i organiziranje vlastitog vremena, tako i ona, ako ce ona čamit u kući i jaukati, njen izbor.

Inace, nazvala san mater i rekla joj da neko vrijeme je necu zvat.
Da joj necu rec zasto i da se necu opravdavati.

Rekla mi je "Tesko mi je"
ja san rekla " I meni je tesko, bok bok"

Jbg moran se skoncentrirat na sebe, ona ionako godinama odbija psiholosku pomoc i meni se ispovidala, cak i kad su se rastavljali, mene je pitala savjet.
ono treba mi pola godine odmaka i skoncentirrat se na svoju patnju i probleme.

I kako si se osjećala nakon što si ju otpilila? Te mučila grižnja savjesti ili si tu stepenicu već prošla?

To je valjda najteže jer te nekako prikuju s tim.

[piskavac]

8472 kaže:

Čeznem za momentom kada će dijete u meni napokon odrasti i maknuti potrebu za maminim zagrljajem.

Mislim da najprije moraš probuditi to dijete, onda će no početi plakati kad uvidi da ne može dobiti mamin zagrljaj i bit će mu potrebno neko vrijeme da odraste.

Tj. proči ćeš kroz dosta muke tokom PT.

[mik-mik]

Imam jako sličnu majku kao što je splićanka ima. Meni je pomoglo u našem odnosu da skoro sve emocije pred njom lažiram, znaći ne kažem što zapravo osjećam nego ono što ona želi ćuti, zatim skoro ni ne govorim o bilokakvim emotivnim stvarima jer se obavezno posvađamo. kad je bilo koja rasprava obavezno se slažem s njom jer je ona "kontraš" po prirodi pa joj nedam gušta, da se dokazuje na meni i što je najvažnije postavila sam se tako da je ona dijete a ja odrasla osoba, znaći ako nešto zabrlja ili krivo reagira ja u sebi kažem, pusti je ona je još dijete, naravno nije dijete ali to mi dosta olakšava situaciju. eto par savjeta koji meni pomažu

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

I kako si se osjećala nakon što si ju otpilila? Te mučila grižnja savjesti ili si tu stepenicu već prošla?

To je valjda najteže jer te nekako prikuju s tim.

Osjecala sam se tupo. Ostatak dana sam bila zamisljena, a sad plačem. Sad krece red "sr*nja" sama po sebi "Kakva sam ja to osoba, ona je stara i sama"
muka mi je jer ona godinama je sjeb.... i odricala se radi nas. I ja stvarno osjecan krivnju.
A s druge strane. Meni treba pomoc. Na rubu sam pucanja. Par dana sam smirena stalozena. Onda ju nazovem i sve ove rane mi se otvore. Mislim da moram par miseci ne pricat s njom cisto da se posvetim sebi i ojacam...

Zivotne odluke, nisam igračka, tu ne zelim da mi se petlja s ikakvim idejama, kakav je to onda odnos, zivit zivot a da materi ne prican jednog dana nista nego o vremenskoj prognozi?

Prejadno mi je to sve, zato sta se sican dok aan bila djevojcica kad je ona pokusavala rijesit tu situaciji, razgovarala s ocem, s godinama imam dojam da su digli ruke od mene, da je ona mislila da je u redu da me tuče, cak me branila kad bi me udara i vriđa, ali bi se sve svodilo "ne odgovaraj mu", "ako budes reagirala- on ce te opet udrit i vriđat, "ti si kriva jer reagiraš, da mu nisi nista rekla, onda te drugi put ne bi udario: , "ajde sto places nije te jako udario" , "sta si rekla pa je to napravio?" , "ne placi, kad je tebi tesko, mami je triput gore" , "ne placi, pogledaj se u ogledalo kako izgledas kad places, rekla sam ti da ne places" , "ajde ne budi zlopamtilo, oprostit ces ti to svome bratu"

Inace kad sam imala 14godina molila sam ju da nesto poduzme, rekla je otresito da ne to njen sin i da je pustim na miru, da je on u pubertetu i da ce proc to njega, da ce doc sve na svoje, da sam neuredna i da je on u pravu...
Sa 17god sam je pitala koliko ja jos moram trpit i da je on vec iziša iz puberteta, na sta je govorila da u muskih pubertet duze traje, da ce se on smirit kroz par godina.
Sa 17god moj otac skuzio da me brat ne podnosi i govori materi to zabrinutim glasom, a ona njemu: "Ja ti to govorim cili zivot, ti nista ne poduzimas, ne zelim o tome sad razgovarat"

Negirala sve kad mi je bilo 19god...
Forsirala da mi budemo svi u dobrim odnosima.

Stari je umro i brat je prestao s njom pricati, ali ju je uredno iskoristavao, ona je meni govorila da joj je zato sta on s njom ne prica lose, da radi toga pati, da ja nazovem njega i kazem mu to.
ja san joj rekla da mi ne pada napamet.
Moj strah od batina, ona odmahiva rukom, "nece te tuc, nece vise, ajmo ga posjetiti"
ja bi ka tribala virovat i uć ko miš u mišolovku, kako da ne...
Kad bi joj rekla da ga necu ic posjetit , onda je histerizirala "opet mi radis probleme, nista me ne slusas" ...
sta god on uradio, on je njen sin (njene rijeci)

Strah me da cu zapet u ovoj traumi. Toga se bojim. Da necu ovo izbrisat iz glave.. a znam da je to iracionalni strah.
Da ljudi prozivu i gore stvari pa se izvuku mentalno.
Zelim se ne sjecati ovoga i da mi se ne kvari raspolozenje.

@mik-mik
hvala na savjetu, ja to shvacam, ali sam ja jako usmjerena na nju.
Znam da je bolesna i da je cinila najbolje sto je mogla. To je ono sta me muči. Osjecan se ka govno. Jer ce sad ona strahovat sta ju ne zovem ...

Pitanje oce opce tit pricat posli samnom....

Dobro je radical change rekao, oni su otporni, izdrzat ce oni bilo sta...
zelim imat par mjeseci slobodan protok informacija u mozgu. A onda se javlja glas "a tko ti brani da sad se posvetis sebi, da se ne opterecivas s njom, javis 1 tjedno, ona mirna i ti ispunila "obvezu" "
al imam osjecaj da ako ne napravim rez kratki da necu nikad raditi kad budu u pitanju odnosi di me neko zanemariva i tretira loše, ovdi ne vidim da san odj nju ko mater, nego osobu koja me zanemarivala i postavljala u situacije da ja njoj dam savjet dal da se rastavi i da otac govori da ja odlucim, ja odlucila da otac ode, a ona nakon tog se predomislila, na kraju je on po meni sr.ao... pa sad rec "nisu znali, pogrijesili su" .
Ja san bila dobra za slusat nju i njene zalopojle. A kad je meni pomoc tribala. Nema vremena, a da sad ovo njoj kazen, rekla bi da lazem i da je sve ucinila za mene i da nije istina ovo sta pricam..u njenom.svitu ona je sve dobro ucinila.

[My time]

Nikada neću shvatiti otrovne roditelje. Kakav je to bolesni um - napraviti dijete, roditi ga svojom voljom i onda ga maltretirati?
LJudi koji imaju takve roditelje - maknite se što prije od njih i prekinite sve kontakte (tko god može).
Problem je u tome što su djeca takvih roditelja obično hipersenzibilna i vrte se u krug u takvom odnosu.
Opraštaju im i ponovo proživljavaju ista sranja misleći da će se ovi promijeniti. Takvi se ne mijenjaju. Oni su zločesti i otrovni, a tome nema lijeka. Odlazak je jedino rješenje.

[Bam Bee]

Može li se ikako pomoći osobi koja ima otrovne roditelje koji je uništavaju (a toga nije svjesna, jer odbijam vjerovati da bi netko svjesno prihvaćao odnos kakav ona ima s njima), ali ne na način da joj govoriš protiv njih, jer naravno da će to izazvati posve suprotnu reakciju kod nekoga tko se ionako sam krivi za svoje stanje? Razmišljala sam o slanju linka na knjigu s anonimnog maila, ali bojim se da bi osoba shvatila tko joj šalje i još mislila da sam poremećena.

[Kymatica]

Bam Bee kaže:

Može li se ikako pomoći osobi koja ima otrovne roditelje koji je uništavaju (a toga nije svjesna, jer odbijam vjerovati da bi netko svjesno prihvaćao odnos kakav ona ima s njima), ali ne na način da joj govoriš protiv njih, jer naravno da će to izazvati posve suprotnu reakciju kod nekoga tko se ionako sam krivi za svoje stanje? Razmišljala sam o slanju linka na knjigu s anonimnog maila, ali bojim se da bi osoba shvatila tko joj šalje i još mislila da sam poremećena.

pa mislim da nikako. nekad ljude treba pustiti da sami zatraže pomoć i savjet, još nije zrela da počne razmišljati u tom smjeru.