Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.06.2011., 12:27   #1
Šutljivost kao crta karaktera

Zanima me ima li među vama onih koji su po prirodi šutljivi.Znači da to niste prebrodili kao fazu već je dio vašeg života.Možda poznajete takve ljude.Kako gledate na njih i imate li neke predrasude prema njima?Mislite li da šutljivost može onemogućiti da proživimo život u potpunosti i da ostvarimo bliske odnose s ljudima?
blu_92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2011., 13:04   #2
definiraj sto smatras pod sutljivost
imas ljudi kojima bi sva bliza okolina dinamitom urusila usta , a imas i one koje ne cujes dok nemaju primjedbi
ZgSash is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2011., 13:12   #3
Quote:
blu_92 kaže: Pogledaj post
Mislite li da šutljivost može onemogućiti da proživimo život u potpunosti i da ostvarimo bliske odnose s ljudima?
Je, pa normalno da da. Ne možeš u potpunosti doživjeti međuljudski odnos ako se iz tebe ni kliještima nemre iščupati tri riječi. Opet, ako si šutljiv samo u većim grupama, dakle - sramežljiv, i nije toliki hendikep. Ali neka vrst socijalnog hendikepa jest.

Vječna floskula - čovjek je društveno biće.

Predrasuda nemam, ali ću ti iskreno reći da se neću bacati u silno druženje sa šutljivim osobama. Prvo, totalan sam im opozit, drugo - očekujem neku dvosmjernu komunikaciju. Vlastiti deda mi je bio takav pa mi je išao na živce.

Mišljenja sam da šutljivost nije karakterna osobina, nego manifestacija/simptom nekog poremećaja ili nečeg drugog (tipa: manjak samopouzdanja).. ukoliko se uđe u trag tome što te koči, velike su šanse da radom na tome i šutljivost prođe..

Isto tako, jako je važno koliko godina imaš.. ako si teenager ili mlađi adolescent, sramežljivost (šutljivost) često dolazi u paketu.. pa s godinama prođe.

Možda najvažnije od svega: sve napisano moje je osobno mišljenje. Nemaju svi ljudi jednak pogled na to. Niti je moj stav odraz stavova većine..
__________________
"The body can be a deadly weapon... when the body is a lethal weapon." (Rage and Honor II, 1993.)
Štrikalica is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2011., 13:27   #4
Quote:
Štrikalica kaže: Pogledaj post
Je, pa normalno da da. Ne možeš u potpunosti doživjeti međuljudski odnos ako se iz tebe ni kliještima nemre iščupati tri riječi. Opet, ako si šutljiv samo u većim grupama, dakle - sramežljiv, i nije toliki hendikep. Ali neka vrst socijalnog hendikepa jest.

Vječna floskula - čovjek je društveno biće.

Predrasuda nemam, ali ću ti iskreno reći da se neću bacati u silno druženje sa šutljivim osobama. Prvo, totalan sam im opozit, drugo - očekujem neku dvosmjernu komunikaciju. Vlastiti deda mi je bio takav pa mi je išao na živce.

Mišljenja sam da šutljivost nije karakterna osobina, nego manifestacija/simptom nekog poremećaja ili nečeg drugog (tipa: manjak samopouzdanja).. ukoliko se uđe u trag tome što te koči, velike su šanse da radom na tome i šutljivost prođe..

Isto tako, jako je važno koliko godina imaš.. ako si teenager ili mlađi adolescent, sramežljivost (šutljivost) često dolazi u paketu.. pa s godinama prođe.

Možda najvažnije od svega: sve napisano moje je osobno mišljenje. Nemaju svi ljudi jednak pogled na to. Niti je moj stav odraz stavova većine..
baš me zanimalo to koliko su ljudi tolerantni prema drugima i može li se dogoditi da to ne toleriraju čak ni članovima obitelji tj.da im ti ljudi idu na živce
blu_92 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2011., 14:11   #5
Quote:
blu_92 kaže: Pogledaj post
Zanima me ima li među vama onih koji su po prirodi šutljivi.Znači da to niste prebrodili kao fazu već je dio vašeg života.Možda poznajete takve ljude.Kako gledate na njih i imate li neke predrasude prema njima?Mislite li da šutljivost može onemogućiti da proživimo život u potpunosti i da ostvarimo bliske odnose s ljudima?
Naravno. Ja sam po prirodi teški introvert, i ne zanima me posebno tzv. vanjski svijet. Točnije, sudjelovanje u naklapanjima, posebno besmislenim. Ako se povede neka zanimljiva rasprava, sudjelovat ću, ali small talk, to je katastrofa. Jednostavno i ne znam ni što bih rekla na većinu svakodnevnih tema.
Što se zadnjeg pitanja tiče, ja nemam takva iskustva. Ne mislim da me u ičemu ometa.
Ali mislim da treba napraviti neku razliku između onih koji su šutljivi, a to im smeta. I onih šutljivih koji su sami sobom zadovoljni.
Neocortex is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2011., 14:44   #6
Ne smetaju me, takvi ljudi su mi zanimljiviji nego dosadni brbljavci. Oni koji imaju na sve odgovor, sve znaju, prave se najpametniji i nikad ne zaklapaju.
Moja najbolja prijateljica je šutljiva osoba, ali osoba kojoj se uvijek mogu povjeriti da znam da će me saslušati. Meni se sviđa kad je netko samozatajan, kad se trebaš potruditi da dopreš do njega, kad ne govori samo da bi govorio. Druga stvar je kad to nekoga smeta, pa se želi promijeniti, onda je to problem. Ali ako njega ne smeta, zašto bi druge smetalo, kao da bi bilo zanimljivo da smo svi jednaki. Nikako, svatko je drugačiji i to treba poštovati.
tina1404 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 00:06   #7
Quote:
Štrikalica kaže: Pogledaj post

Mišljenja sam da šutljivost nije karakterna osobina, nego manifestacija/simptom nekog poremećaja ili nečeg drugog (tipa: manjak samopouzdanja).. ukoliko se uđe u trag tome što te koči, velike su šanse da radom na tome i šutljivost prođe..
Jel ti to ozbiljno?

Ja sam uvijek mislila da s brbljavcima nešto nije u redu
__________________
Što djeca postanu kad odrastu?
dream operator is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 01:12   #8
Po prirodi sam zatvorena osoba i sutljiva sam kad nekog tek upoznam, a poslije nekako probijem led i tesko me ko uopste moze usutiti

Inace moj prijatelj je imao djevojku koja je i poslije dvije godine veze bila pretjerano sutljiva, on je vecinom pricao ona klimala glavom, govorila da, ne, ponekad se upustala u neku raspravu ali nije ni tada govorila previse. I to je bio jedan od bitnijih razloga njihovog prekida, prosto nije mogao vise to da trpi.
 
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 01:15   #9
Quote:
čarolija :) kaže: Pogledaj post
Po prirodi sam zatvorena osoba i sutljiva sam kad nekog tek upoznam, a poslije nekako probijem led i tesko me ko uopste moze usutiti
Slično i kod mene.

Samo mene je u zadnjih godinu i pol sjebala anksioznost i socijalna fobija. Sad skoro da i pričam. Osim na forumu naravno.
Chansomps is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 17:57   #10
Quote:
tina1404 kaže: Pogledaj post
Meni se sviđa kad je netko samozatajan, kad se trebaš potruditi da dopreš do njega, kad ne govori samo da bi govorio.
Meni samozatajni ljudi izgledaju kao da nesto skrivaju, da se nesto dogada.

Znam po sebi, mogu ja normalno popricat, nije neki problem, no nikad se ne upustam u rasprave gdje moram izrec svoje misljenje. Stvarno jesam sutljiva i rade cu drzat jezik za zbima nego blebnut nesto pa da me svi pogledaju ili da nesto krivo kazem, pa opet nije dobro. Isto tako vjerujem da kod mene igra to da nemam samopuzdanja nimalo.
No opet sve valjda ovisi kako se gleda na to.
__________________
"Deep into that darkness peering, long I stood there, wondering, fearing, doubting, dreaming dreams no mortal ever dared to dream before."
Cup&Cake is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 19:34   #11
Dodajte jos jednog na listu. Cesto sam sutljiv i takav sam od rodjenja. (tj zadnjih cetvrt stoljeca)



Medjutim dosta ljudi mi je reklo da me se pomalo boji radi mog nacina komunikacije. Naime ja znam biti sutljiv kraj ljudi ali nemam neke socialne fobije ili nesto u tom smislu. Tako da je cesto ono sto prvo izadje iz mene reprezentacija nekakvog plana, pitanje , "naredba" ili sarkazam.



Evo jednom prilikom sam bio na cugi sa dosta ljudi i 4 sata sam samo sjedio i slusao buduci da mi se naprosto nije dalo pricati. Da bi kasnje jedna cura koju bas i ne poznam rekla kako joj je bilo jako neugodno radi mojeg ponasanja. Ali nije imala hrabrosti pokrenuti neki razgovor samnom.


Isto tako ljudi me cesto cudno gledaju kada kazem da idem sam zujat u okolo.
Naime pretpostvka je da je za zabavu potrebno barem dvoje.


S druge strane mogu pricati satima i to o razlicitim stvarima. Pogotovo ako imam zanimljivog sugovornika. Medjutim naprosto mi se nekada ne razgovara sa ljudima iako je prilika direktno ispred mene. Buduci da su mi moje misli trenutno zanimljivije.




Tako da sumiram: Sutljivost ne smatram necim cudnim niti smatram da su tu nuzno nekave socialne kocnice u igri. Drugo ja mislim da su medjuljudski odnosi samo komponenta u zivotu a ne nekakav cilj.
Inace sutljivost me ne smeta uopce osim ako nije stvarno ekstremna.
Mr. Twilight is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 22:39   #12
i ja sam pomalo šutljiva. al samo s onima koji su dosadni, bez smisla za humor i nezanimljivi. i onda me pitaju a što ti šutiš a šta misliš pametnjakoviću. onak,nisi mi zanimljiv. imam jednog frenda i frendicu koji su totalno otkačeni, zabavni i zajebantski tip. s njima mi nikad nije dosadno i uvjek imamo o nečemu pričat, zajebavat se i smijat. takve osobe volim. onda nisam šutljiva
pandora_5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 23:22   #13
Gledaj vako, sutljiv jesam i nisam,
Ako nemam sto pametno reci radje sutim, a opet kad krenem pricati tesko me zaustaviti, nevalja ni to.
Ako se opustim s osobom s kojom pricam, tj. ako mi je ugodno drustvo onda pricanje dodje samo po sebi, ne treba forsirati samo da nije tisina.
Ali kuzim na sta ciljas u prvom postu.
DarkStar is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2011., 23:35   #14
Mogu pričati kada je zanimljiva tema, zezati se, kada nekome treba razgovor i slično, ali small-talk, tračevi i to, ne hvala.

Quote:
Ghandi kaže:
My hesitancy in speech, which was once an annoyance, is now a pleasure. Its greatest benefit has been that it has taught me the economy of words...a thoughtless word hardly ever escapes my tongue or pen. I do not recollect ever having had to regret anything in my speech or writing. I have thus been spared many a mishap and waste of time...A man of few words will rarely be thoughtless in his speech; he will measure every word.
Windu is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2011., 01:09   #15
Quote:
Mr. Twilight kaže: Pogledaj post
Dodajte jos jednog na listu. Cesto sam sutljiv i takav sam od rodjenja. (tj zadnjih cetvrt stoljeca)

Medjutim dosta ljudi mi je reklo da me se pomalo boji radi mog nacina komunikacije. Naime ja znam biti sutljiv kraj ljudi ali nemam neke socialne fobije ili nesto u tom smislu. Tako da je cesto ono sto prvo izadje iz mene reprezentacija nekakvog plana, pitanje , "naredba" ili sarkazam.

Evo jednom prilikom sam bio na cugi sa dosta ljudi i 4 sata sam samo sjedio i slusao buduci da mi se naprosto nije dalo pricati. Da bi kasnje jedna cura koju bas i ne poznam rekla kako joj je bilo jako neugodno radi mojeg ponasanja. Ali nije imala hrabrosti pokrenuti neki razgovor samnom.

Isto tako ljudi me cesto cudno gledaju kada kazem da idem sam zujat u okolo.
Naime pretpostvka je da je za zabavu potrebno barem dvoje.

S druge strane mogu pricati satima i to o razlicitim stvarima. Pogotovo ako imam zanimljivog sugovornika. Medjutim naprosto mi se nekada ne razgovara sa ljudima iako je prilika direktno ispred mene. Buduci da su mi moje misli trenutno zanimljivije.

Tako da sumiram: Sutljivost ne smatram necim cudnim niti smatram da su tu nuzno nekave socialne kocnice u igri. Drugo ja mislim da su medjuljudski odnosi samo komponenta u zivotu a ne nekakav cilj.
Inace sutljivost me ne smeta uopce osim ako nije stvarno ekstremna.
Pa ti to opisuješ moj karakter. Znam samo sjediti među ljudima, ne pričati i promatrati ih. Obožavam promatrati ljude i njihove nesvjesne neverbalne reakcije, to mi otkriva mnogo više nego što osoba kaže. No, s druge strane obožavam raspravljati o raznim temama ako i drugu osobu to zanima. Mislim da sam u početku oprezna s ljudima dok se ne skompamo. Baš kao što kažeš, nekada su vlastite misli zanimljivije nego neke tipične rasprave i sl. Ipak, volim postavljati pitanja i iniciram uvijek neke složenije ili tabu teme. Znam imati sarkastične i ponekad malo predirektne komentare, ali kad sam takva.
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2011., 07:44   #16
Quote:
pandora_5 kaže: Pogledaj post
i ja sam pomalo šutljiva. al samo s onima koji su dosadni, bez smisla za humor i nezanimljivi. i onda me pitaju a što ti šutiš a šta misliš pametnjakoviću. onak,nisi mi zanimljiv. imam jednog frenda i frendicu koji su totalno otkačeni, zabavni i zajebantski tip. s njima mi nikad nije dosadno i uvjek imamo o nečemu pričat, zajebavat se i smijat. takve osobe volim. onda nisam šutljiva
ista stvar kod mene
dont ask is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2011., 15:32   #17
I "šutljivi",pokatkad nerijetko ,znaju podosta doprinijeti komunikacijskome smislu,...kao npr. šutnja znak odobravanja,..više nam i točnije govori neverbalna komunikacija idividue dok šutnja kao crta karaktera, može biti sasvim pozitivna i prihvatljiva..
žacko11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2011., 15:40   #18
Isto sam šutljivac, posebno dok sam bio mlađi. Zašto? Pa najvjerojatnije zato što su mi većinom teme u društvu bile nezanimljive i dosadne. S godinama sam ovladao ''sposobnošću'' da se pravim zainteresiranim. Kimanje glavom, pokoje pitanje, ali većinom sve na jedno uho uđe a na drugo izađe.
S druge strane, kad mi je tema zanimljiva ja sam taj koji će i voditi razgovor. Ili ako sa prijateljima razgovaram, bez obzira na zanimljivost teme, što mi uđe u uho i ostane mi.
Iskreno, mislim da ljudi koji ne spadaju u šutljivce su više društveni, odn. sudjeluju u razgovorima većinom radi toga da su u društvu nego zbog teme razgovora. Mislim to zato što sam kod dosta društvenih ljudi primjetio da zapravo nemaju pojma o čemu su razgovarali neki dan, samo znaju da im je bilo zabavno.
Osobno, vjerojatno spadam u introvertne osobe, i to mi se sviđa jer uživam u svome miru i treba mi 2-3 sata samoće svaki dan.
Živjeli!
tompaq is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2011., 18:28   #19
eto i ja sam šutljiv po prirodi,
ali bih više za sebe rekao da 'malo pričam' nego da šutim, većinom u nepoznatom novom društvu..
Pošto sam jedan od 'šutljivih' naravno da to ne gledam kao nešto negativno, jer npr. znam iz iskustva da mogu bez ijedne riječi doprinijeti ugodnom raspoloženju - smijanjem i samim slušanjem onih koji pričaju - gledam na to kao neki svoj dar - sposoban sam pošteno saslušati suprotnog sugovornika jer to je u biti ono što i svi želimo zar ne - biti slušani kad već pričamo nešto
Nego, jeli netko primjetio da se puno više 'energije' troši pravim slušanjem nego pričanjem :-) ?
robicare is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.06.2011., 19:46   #20
ja sam vječito bila zatvorena i šutljiva, još kao klinka. u zadnjih par godina se sama učim socijalnim vještinama i nemak prisiljavam sudjelovat u small talku jer inače ne bu niš od mene. ima to veze i sa rastom samopouzdanja, valjda.
ta moja šutljivost me je stajala toga da upoznam više zanimljivih ljudi. uglavnom mi je bilo neugodno nekome prići i sama započeti razgovor.
i treba mi dosta dok se opustim kad upoznam nove ljude. onda prvo pun k šutim, da bi kasnije, kada se osjetim sigurnom, razvezala. vjerujem da će ić na bolje, practice makes perfect.
audreyhepburn° is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:45.