Non nobis, non nobis, Domine

[Bluzara stari]

Idemo dalje sa Pravilnikom.
Na svaki se detalj obraćala posebna pozornost kao što i priliči Templarima.

O odriješenim vitezovima

Kada se nađeš u društvu gdje su okupljeni vitezovi od Crkve odriješeni naređujemo ti da se odmah udaljiš i to bez obzira da li se radi o onima koji pređoše more radi dobitka oprosta grijehova svojih ili ne i bez obzira koliko dugo oni vremena proveli u ostvarenju te namjere spasenja duše svoje.

Ukoliko neko takav Bratstvu se želi pridružiti to nikako i pod nikakvim uvjetima nije moguće prije no što nadređeni biskup ne bude upoznat sa tom njegovom namjerom. I tek kada biskup ga primi i ukoliko mu razrješenje od grijeha da, on smije izaći pred Gospodara i Braću Templare pa ukoliko mu je život sad častan i vrijedan i ukoliko Gospodar i Braća to smatraju da treba, milostivo će mu biti dopušten prijem i proba njegove iskrenosti i istrajnosti.

Ako se kojim slučajem desi da u međuvremenu umre prije no što je primio postrig, treba mu pružiti sve one počasti kao i drugim Siromašnim Vitezovima Templarima jer je on već sa svojim bijednim i teškim životom iskupio grijehe svoje.
U bilo kojem drugom slučaju i okolnostima Brat ne smije biti u društvu odriješenog čovjeka, bio on vitez ili ne, niti uzeti nešto od njega, bilo kakva stvar da je u pitanju i to izričito zabranjujemo jer se istom ne može dati nikakvog povoda da bi mogao pomisliti užasnu misao da je sličan Bratu na bilo koji način.

Ipak, ako je odriješenom zabranjeno da prisustvuje Službi a on to iskreno želi, Brat može ostati u pratnji njegovoj pružajući mu zaštitu kao čin milosrđa ako mu nadređeni to dopusti.

[Templarski red]

Kišilo je već drugi dan bez prestanka. Učitelja i dalje nije bilo. Jednostavno... kao da je nestao. Ostao sam sam. Ja i sve moje u meni, te nepregledna zemlja oko mene. Istok me i dalje dozivao. Nebo će moj put napuniti kišnicom, tijelo je spremno i izbrušeno, duh je kušao neke sladore i još je gladan. Nema druge, valja krenuti i dalje na istok.

Pješačio sam danima. Na nikakvog čovjeka nisam naišao, niti ikakva puta spazio, no oko je u daljini ugledalo ono što me vuklo na istok. "Ona koju ptica preletjeti ne može" tako su je zvali lokalni stanovnici na koje sam rijetko nailazio, no svaki susret je bio ugodan i srdačan. Križ na mojim prsima bio im je zanimljiv. Nikad prije ga nisu vidjeli, barem ne ovakvog. Bijaše to zemlja mira i dobih te strpljivih ljudi, podno veličanstvene planine.



"Imajte na umu da velika ljubav i veliki uspjesi nužno u sebi uključuju i veliki rizik

U životu ne možete pobijediti svaki put, ali vrlo je važno da i u porazu naučite lekciju

Slijedite pravilo "3P" : Poštujte sebe, poštujte druge, preuzimajte odgovornost za svoja djela

Ponekad je najbolja stvar koja vam se može dogoditi ta da ne dobijete ono što želite

Dobro naučite pravila kako bi znali da ih dobro i prekršite

Ne dozvolite da male nesuglasice naude velikom prijateljstvu

Kad shvatite da ste pogriješili, odmah učinite sve da ispravite grešku

Svaki dan odvojite barem malo vremena za sebe

Ne bojte se probati nešto novo, ali ne napuštajte svoj sistem vrijednosti

Tišina je ponekad najglasniji odgovor

Živite dobar i častan život. Na taj ćete način, kad ostarite i počnete razmišljati o svom životu, moći u njemu uživati i po drugi put

Atmosfera prepuna ljubavi u vašem domu temelj je vašeg života

Kod nesuglasica sa voljenim osobama, bavite se isključivo sadašnjom situacijom. Nikada ne prizivajte prošlost.

Učite i dijelite svoje znanje s drugima. To je jedini način da postanete stvarno besmrtni

Čuvajte Majku prirodu

Otiđite jednom godišnje na mjesto gdje nikada prije nijeste bili

Zapamtite da je najbolja veza ona u kojoj vaša ljubav jednoga prema drugom jača od potrebe jednoga za drugim

Prosuđujte svoj uspjeh prema onome čega ste se morali odreći da ga postignete"

Sveta je to bila planina i mnogi su hodočastili na Tibet. Jednom prilikom, dio puta sam se pridružio karavani trgovaca čajem. Planinski klanci koje smo prelazili, jednostavnost života, pogledi koji su pucali prema prostranstiva koja su se otvarala pred mojim nogama. Zatim ljubav žene, ona putena ljubav koju sam prvi put kušao u životu otvarali su moje srce Zemlji i svim bićima. No o tome u idučem nastavku.

"Baba Yetu"

Ponekad tek kad se naježimo osjetimo na trenutak što znači biti čovjek.

Nastavlja se...

[Bluzara stari]

Čak postoji i dio Pravilnika o primanju djece u Red.

O primanju djece u Red

Mada neki drugi Redovi dopuštaju prijem djece i njihovo uključivanje u religiozni život po propisima Sv. Otaca , Mi to Braći nikako ne možemo preporučiti. Sramotno je umjesto sebe, odraslog muškarca u punoj snazi sposobnog da nosi teško oružje, nuditi svoje nejako dijete da oslobađa Sv. Zemlju u ime Isusa Krista.
Ukoliko ipak otac i majka izađu pred Braću iz nekog Stožera sa takvim zahtjevom treba im ukazati na poželjnost da Brat bude odrastao muškarac i upitati da li dijete ima starije braće ili ima li mogućnosti da se otac primi svete dužnosti jer bolje je da drugi žale njega nego da on žali druge.
Ukoliko i dalje budu ostali čvrsti u svojoj namjeri da dijete daju pridružiti se Bratstvu mora se izvršiti odgovarajuća proba u kojoj će Braća i Gospodar pokazati mudrost i oprez a ukoliko dijete ipak uspješno savlada postavljene mu zadatke onda provjeriti njegovu iskrenost i želju da pristupi Redu sa velikim oprezom i pod svim uvjetima koji se podrazumijevaju i za ostalu Braću.

[Templarski red]

Kako smo se penjali sve više i više, tako je put bivao sve uži. Naposljetku se pretvorio u brdsku stazu kojom smo između natovarenih mazgi pažljivo birali mjesto za svaki korak. Uspevši se napokon na visoravan pred nama se u daljini ukazala Lhasa. Zrak je bio nekako drugačiji, zapravo sve je bilo potpuno drugačije. Raznobojne trake treperile su na vjetru razapete između dva kolca zabijena u zemlju.

Tu smo se odlučili ulogoriti, no međutim i u ovim svetim planinama čovjek nije mogao obuzdati onu svoju drugu stranu prirode. Dok smo podizali šatore prišla nam je nekolicina drumskih razbojnika. Naviknuti na pokornost trgovaca i hodočasnika, stali su prebirati po mazgama, tražeći blaga i ismijavajući trgovce. Instinkti su me odmah pokrenuli, a pravilnik Reda i obećanje dano Njemu stisnuli su hodočasnički štap u mojoj ruci. Probijajući se prema vrhu karavane, ona me zaustavila na trenutak. Uhvativši objema rukama moju ruku, rekla je nekoliko riječi na svom jeziku. Oči joj bijahu sidra koja bi zaustavila svaki brod da ne isplovi, svaku namjeru da ne postane čin, ali Bogu sam obećao. Bogu kojeg smo već jednom izdali... i istrgnuo sam joj se iz ruku.

Iznenađeni samom pojavom otpora, razbojnici su bili zatečeni. Drevna znanja moga reda. Umijeće baratanja oružijem, sada, snažno mi i gipko tijelo i pravedan duh pretvoriše štap u moji rukama u nepobjedivi mač.

Tu večer sam sjedio uz vođu karavane. Obasut svim počastima gledao sam krnjave osmijehe sretnih ljudi koje su obasjavale logorske vatre. Bili su tu najiskreni i najljepši osmijesi koje sam ikada vidio. Pjesma je izlazila iz srca ljudi... pjesma o Ratniku Svijetlosti.

"Ljudi će reći: - Lud je. -
Ili: - Živi u svome svijetu. -
Ili pak: - Kako se može uzdati u nešto što nema logičkog opravdanja? -
A Ratnik zna da je intuicija Božja abeceda. Zato nastavlja osluškivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama."

Kasnije te večeri došla je u moj šator. Krijepila me je čajem i dodirima. Punila je moja suha korita umilom vlažnošću. Kakvim samo tajnama me je darivala te noći. I nema te bitke i nema te pobjede niti tog ponosa koji muškarca može učiniti tako bitnim i potrebnim, kao što to može žena.

Nastavlja se...

[Bluzara stari]

Nastavljamo dalje sa Pravilnikom Reda.

O predugom zadržavanju Braće u Crkvi

Neprihvatljivo je slušati određene članove bogoslužja sjedeći jer se stajanje podrazumijeva a mnogi od nas su istiniti svjedoci da se toga ne pridržava. Mi ne smijemo dopustiti ovakvo ponašanje i moramo negodovanje svoje iskazati zbog toga.
Stoga ponavljamo ono čega bi se svi trebali pridržavati bez obzira na jakost ili slabost volje nečije, da kada se poje psalam koji se zove '' Venite'' [On je došao] i službujući svećenik pozove prisutne da sjednu i u tišini i u sebi izgovaraju molitvu, to bude učinjeno bez strke i galame, da drugu Braću ne bi u njihovoj molitvi ometali.

Nakon toga, pošto je pojan psalam ''Slava Gospodinu'', i pošto je iskazano poštovanje Svetome Trojstvu, ustaje se i vrši se lagan naklon glave prema oltaru.
Mi vam naređujemo da pošto je propovijed završena i određen član Evanđelja pročitan i objašnjen na pravi način i nakon što je završeno pojanje '' Te deum laudamus'' [Od Gospodina poslan], i cijela Zahvalnica otpjevana a Jutrenje završeno ti ćeš biti na nogama a kada sve bude završeno izaći ćeš iz Crkve kao što to i treba da se uradi.
Ovako ćeš se ponašati za svako Jutrenje kao i za vrijeme sata Gospi posvećenog.

Ništa nije slučajno.

[Bluzara stari]

Misterija crkve U Rennes-le-Chateau.

Postoji zanimljiva i napeta priča,više legenda koju ću svojim riječima pokušati prenijeti na forum a na vama je da procijenite koliko je priča stvarna ili samo plod mašte.
Inače, lica su stvarna a informacije su zapisane kako ću vam ispričati.

01.06.1885 godine malo selo u Francuskoj na obroncima Pireneja -Rennes-le-Chateau je dobilo novog župnika Bernarda Sauniere-a.
Živahan, privlačan 33-godišnjak.
Zapravo je bio puno ambiciozniji nego služba u zabačenom selu.
Tada je u selu živjelo oko 200 ljudi.
Između 1885 i 1891 godine je imao prihod otprilike 6 engleskih funti(vrijednost koju je dobivao u francima) što je sa milodarima župljana bilo dovoljno za normalan život.
Znao je latinski,grčki a učio je hebrejski.
Kućepaziteljica mu je bila 18-godišnja Marie Denarnaud koja je ostala s njim-cijeli život.
Imao je prijatelja svećenika Henri Boudet-a iz susjednog sela Rennes-le-Bains-a.

Već neko vrijeme je imao želju obnoviti crkvu posvećenu Mariji Magdaleni 1059 godine.Crkva je stajala na temeljima vizigotske građevine iz 6 stoljeća.
1891 godine počinje skromna obnova a novac je posudio iz seoskog fonda.
U toku obnove je uklonio kamen oltara koji je stajao na dva prastara stupa.

Pokazalo se da je jedan stup šupalj !
Unutra je pronašao 4 svitka pergamenta.
Dva pergamenta su navodno rodoslovlja, jedno iz 1244 godine a drugo iz 1644 godine.
Druga dva pergamenta je sastavio Sauniere-ov prethodnik opat Antoine Bigou.
Ta dva svitka na prvi pogled izgledaju kao nabožni latinski tekstovi, ulomci iz Novog zavjeta.

Ali...u jednom svitku se riječi nižu jedna za drugom bez međuprostora a umetnuta su i neka suvišna slova.
Na drugom svitku su redovi skraćivani, nejednako, dok neka slova nadvisuju ostala.

Do današnjeg dana nitko nije uspio dešifrirati značenje teksta čak ni pomoću kompjutera u Engleskoj.
Piše ovako a forumaši koje to zanima mogu se potruditi i pokušati dati suvisli odgovor-
'' BERGERE PAS DE TENTATION QUE POUSSIN TENIERS GARDENT LA CLEF PAX DCLXXXI PAR LA CROIX ET CE CHEVAL DE DIEU J'ACHEVE CE DAEMON DE GARDEN A MIDI POMMES BLEUES.''

Ili u prijevodu-

'' PASTIRICA,NEMA ISKUŠENJA,DA POUSSEN,TENIERS,ČUVA/JU KLJUČ,MIR 681. KRIŽEM I OVIM KONJEM BOŽJIM DOVRŠAVAM-(ILI)UNIŠTAVAM-OVOG DEMONA OD ČUVARA U PODNE PLAVE JABUKE.''

U drugom svitku su stvari bile jednostavnije-
''A DAGOBERT II ROI ET A SION EST CE TRESOR ET IL EST LA MORT''
Ili u prijevodu-
''DAGOBERTU II, KRALJU I SIONU PRIPADA OVO BLAGO I ON OVDJE LEŽI MRTAV.''

Sauniere je znao prevesti ove tekstove ali nije mogao otkriti po kojem ključu riješiti zagonetku.
Uz suglasnost seoskog poglavara svitke je odneo biskupu u Carcassonne-u.
Biskup je o svom trošku poslao Sauniere-a u Pariz nekim važnijim crkvenim dostojanstvenicima između ostalih-opatu Bliel-u koji je bio upravnik sjemeništa Saint Sulpice i mladom svećeniku Emille Hoffet-u.
Proveo je 3 tjedna u Parizu a ne zna se što je točno radio ni s kim se sreo, razgovarao.
Zna se da je kupio reprodukcije triju slika-1.portret pape Celestina V rad nepoznatog autora, 2.platno Davida Teniers-a(ne zna se kojeg-otac ili sin) i 3. jedno poznatije djelo slikara Nicolasa Poussina ''Les Bergers d'Arcadie ili ''Arkadijski pastiri''.

Nastavak trilera slijedi....

[naftali]

Ratniče
Sretoh te kraj Hasora
Početak da mi zaoštriš kroz pogled
U osami, pored majke sluškinje
Plemenitoga roda, nadodanog’.

Četvoricu sinova
Izgubih, podno brda bezimenog
Ostadoše Riječi visjeti nad sudbinom
U šutnji nedorečene čežnje
Biti košutom Sjevera.

Jahseelu, oči
Kad probodeš mudrošću,
Kaži mu da jednom bar, udahne
I mirisom čovještva pogleda
Moj usud.

Guni
Sapleti vijenac od nade satkan
Smislom zaodjeni srce njegovo
Pa ga ostavi u sumnji
O igrama života.

Šutljivi Jeser
Neka je gizdav kao otac svoj
Al’ podaj mu misao o strpljivosti
Da se ne bi grobom svojim okitio
Na dan Strašni.

Šilemu
Operi opačinu mladosti
Srce da mu dotakne nebo
Tek će onda, zavoljeti siroticu
Poviješću, zametenog pogleda.

Ratniče
Ti, što svijet dlanom dragaš
Sjeti me se o povratku.
Prepoznat’ ćeš me po oceanima
U skutima pozlaćene Duše.

Naftali sin Jakovljev

[Templarski red]

3. jedno poznatije djelo slikara Nicolasa Poussina ''Les Bergers d'Arcadie ili ''Arkadijski pastiri''.

Nastavak trilera slijedi...

[Bluzara stari]

Templarski red kaže:

[B][B]3. jedno poznatije djelo slikara Nicolasa Poussina ''Les Bergers d'Arcadie ili ''Arkadijski pastiri''.

Odlično, thx stari.

Ako pogledamo sliku ah..slika k'o slika, ništa posebno.
Ali kada se zagledamo u neke detalje postavlja se tisuću novih pitanja, nažalost mnoga od tih pitanja i dan danas nemaju logične odgovore.
Pogledajmo stav svake osobe pojedinačno, gdje su upereni prsti, zašto stoje na određenim mjestima, oblik groba ,pejzaž iz njih pa sve do natpisa na grobu koji kaže ovako-

''Et In Arcadia ego''
ili..
''I u Arkadiji ja ''.

Niko ne može dati neko suvislo objašnjenje zašto piše to što piše niti neko značenje napisanog.
No, o tome će još biti riječi kasnije i povezanost sa Templarima.

Jedno od rješenja je dao u 20.stoljeću jedan amaterski istraživač koji je anagramiranjem dao prilično jezivo rješenje-

'' I tego Arcana Dei ''
...što znači-
''Odlazi ! Krijem tajne Boga.''

Vrlo interesantno.

[Templarski red]

[Templarski red]

Zar nije ugodno zariti ruku u ovakvo što...? Onako u prolazu, kao Amelie.
Mislim... odnosno, gotovo sam siguran da će mnogi biti suzdržani zbog nedostatka logike u samom činu, ali zar je i treba biti u svemu što radimo.

Zar nam je toliko zatrpan onaj iskonski instinkt za učiniti pravu stvar u pravom trenutku i na taj način premostiti svjetlosne godine "običnog" putovanja.
Zbog čega sam uopće krenuo na ovo putovanje. Jer, neki se nikada i ne usude. Dobro je samo biti, dovoljno je samo biti...

Neki su primorani krenuti na putovanje. Najčešće zbog bolesti. Svoje ili nekog bliskog. Putovanje je zadnja šansa i nemaju izbora nego krenuti... i nemaju izbora nego vjerovati.

Znam i one koji na putovanje kreću zbog uspijeha i slave. Oni se kite fotografijama i uspomenama. Njima su destinacije trofeji koje kače o zidove i albume, kako bi bili dovoljno različiti od onih koji nikada nikud neće krenuti.

No, to su sve vanjski porivi i argumenti, koji su isto tako podložni svim vanjskim utjecajima i kao takvi nisu garancija da ćemo stići tamo gdje želimo.

A ima i onih, koji na putovanje kreću, jer znaju da postoji "ono nešto". Ono nešto što se samo pronalazi u iskrenom spajanju dvoje ljudi, bušenju i jedenju toplog kruha na povratku iz pekare ili jednostavnom zarivanju ruke u vreću sa nekim mahunarkama... opet i opet...



Bez suvišnih pitanja, oni na putovanje kreću iznutra... opet i opet...

Nastavlja se...

[dominik01]

naftali kaže:

Ratniče
Sretoh te kraj Hasora
Početak da mi zaoštriš kroz pogled
U osami, pored majke sluškinje
Plemenitoga roda, nadodanog’.

Četvoricu sinova
Izgubih, podno brda bezimenog
Ostadoše Riječi visjeti nad sudbinom
U šutnji nedorečene čežnje
Biti košutom Sjevera.

Jahseelu, oči
Kad probodeš mudrošću,
Kaži mu da jednom bar, udahne
I mirisom čovještva pogleda
Moj usud.

Guni
Sapleti vijenac od nade satkan
Smislom zaodjeni srce njegovo
Pa ga ostavi u sumnji
O igrama života.

Šutljivi Jeser
Neka je gizdav kao otac svoj
Al’ podaj mu misao o strpljivosti
Da se ne bi grobom svojim okitio
Na dan Strašni.

Šilemu
Operi opačinu mladosti
Srce da mu dotakne nebo
Tek će onda, zavoljeti siroticu
Poviješću, zametenog pogleda.

Ratniče
Ti, što svijet dlanom dragaš
Sjeti me se o povratku.
Prepoznat’ ćeš me po oceanima
U skutima pozlaćene Duše.

Naftali sin Jakovljev

Hvala ti gospođo Naftali za ovu divnu oporuku. Osjećam se počašćen čitajući, budući si pisala na duhovnosti. Sretan ti "ovaj dan", ako se slavi u tvome domu!

[Bluzara stari]

Nastavak priče o crkvi Rennes-le-Chateau.

Sauniere je nakon povratka iz Pariza nastavio obnavljati crkvu.
Nastavio je i neke druge projekte.
U crkvenom dvorištu se nalazila grobnica Marie,markize d'Hautpoul de Blanchefort.
Umrla je 17.siječnja 1781.
Joseph-Marie,markiz d'Hautpoul bio je suprug Marie de Blanchefort.
Kamen iznad glave i kamenu ploču je oblikovao i postavio opat Antoine Bigou, Sauniereov prethodnik 100 godina ranije.

Sauniere je u međuvremenu počeo sa svojom domačicom polaziti u duge šetnje po okolici skupljajući naoko bezvrijedno kamenje.
Još jedan veliki upitnik iznad glava !
Što je točno skupljao i zašto-nikada se nije saznalo.
Također je počeo mnoga dopisivanja sa nepoznatim ljudima širom Francuske ali i Njemačke,Italije,Švicarske,Austrije i Španjolske.
Skupljao je i gomile bezvrijednih poštanskih maraka.
Upustio se u tajne i mračne transakcije sa raznim bankama.
Jedna od tih banaka je poslala svojega službenika iz Pariza da putuje čak do Rennes-le-Chateaua radi Sauniereovih poslova.
Samo na poštanske troškove je u to vrijeme trošio više nego je to mogao podnijeti njegov godišnji prihod.

Godine 1896 počeo je trošiti nevjerojatne svote da bi do kraja života, 1917 izdaci popeli na preračunato u funte, nekoliko milijuna.
Dio tog neobjašnjivog bogatstva potrošen je na hvalevrijedne javne radove-sagrađena je suvremena cesta do sela a osigurane su instalacije za tekuću vodu.

Ostali radovi nisu imali mnogo smisla i teško su bili shvatljivi kao npr.kula Magdala vidljiva sa strmije strane planine,zatim raskošna poljska kuća pod nazivom Villa Bethania u kojoj-nikada nije stanovao.
Crkva ne samo da je preuređena nego je to napravljeno na najbizarniji način.
U gornju gredu iznad ulaza urezan je latinski natpis-

''TERRIBILIS EST LOCUS ISTE ''

ili u prijevodu

''STRAŠNO JE OVO MJESTO''


Nastavlja se...

[Templarski red]

http://www.rhedesium.com/uploads/1/1...37448_orig.jpg

http://img244.imageshack.us/img244/8...rchdoorci3.jpg

[dominik01]

Što nam pokazuješ? Zlatna geometrija?

[Templarski red]

Evo malo prikladniji format slika.
@ Dominiče, mislim da priča ima dobar ritam, tako da ćeš uskoro dobiti odgovore. Hvala na čitanju.
@ ptico, sada možeš obrisati ovaj gornji post sa linkovima.
@ Bluzaro, sa nestrpljenjem iščekujemo nastavke.

[Bluzara stari]

@Templarski red, thx na fotkama.

Idemo mi dalje.

Unutra, odmah pri ulazu u crkvu postavljen je prilično zastrašujući kip, odličan prikaz demona Asmodeusa-čuvara tajni( još jedan znakoviti upitnik ),zaštitnika skrivenih blaga i po staroj židovskoj legendi, graditelja Salomonova Hrama.
Na zidovima crkve postavljene su ukrasne pločice na kojima su prikazane postaje križnog puta.( očekivano ) od kojih je svaku krasila neka neobična nedosljednost( neočekivano ).
Znao je to biti dodani detalj, s očitim ili prikrivenim, možemo reći-odstupanjem od prihvaćenog novozavjetnog zapisa.

Npr.na osmoj postaji nalazimo dijete umotano u škotski ogrtač (??).
Na četrnaestoj postaji koja pokazuje polaganje isusovog tijela u grob u pozadini vidimo - noćno nebo(??)na kojem se ističe pun mjesec.
Ukrasne pločice kao da pokušavaju nešto kroz Sanuiere-a reći ili navijestiti ?!

Da li se pokop Isusa dogodio nakon što je pala noć, zapravo par sati poslije nego što nam Biblija govori ?
Ili se možda tijelo ne stavlja u grob nego se vadi iz njega ?
U svakom slučaju dovoljno zagonetno da si generacije postavljaju pitanja.

Za vrijeme dok se bavio tim u najmanju ruku neobičnim ukrašavanjem Sauniere je i dalje trošio velike svote novaca.
Skupljao je rijedak porculan, vrijedne tkanine, antiktni mramor.
Zasadio je vrt naranača, stvorio zoološki vrt i prikupio veličanstvenu knjižnicu.
Neposredno prije smrti, navodno je planirao graditi masivnu kulu, poput Babilonske, ispuniti je knjigama i s nje propovijedati.
Ambiciozno za lokalnog svećenika.
Naravno, nije ni svoje župljane zaboravio.
Pripremao im je raskošne gozbe i živio je život kao aristrokratski velikaš.
Vrlo interesantno da je primao uvažene goste tog doba-Emma Calve(rođena 15.kolovoza 1858-umrla 6.siječnja 1942 godine).
Poznata kao jedna od najvećih opernih sopranistica često je nastupala u ''Metropolitan Opera House'' u Newyork-u ili ''Royal Opera House'' u Londonu.
Između ostalog se bavila sa okultnim i obožavala ezoteriju.
Zabilježeno je da ga je posjetio francuski ministar kulture.

Ali jedno od najzvučnijih imena je bio nadvojvoda Johann Habsburški rođak austrijskog Cara Franje Josipa.

Nemojmo zaboraviti kontekst u kojem je karijera Sauniere-a počela-skroman i nepoznati svećenik''na kraju svijeta''.

Bankovna izvješća govore da su Sauniere i nadvojvoda otvorili bankovne račune -istog dana i tom prilikom je nadvojvoda prebacio pozamašnu svotu novaca na račun Saunirere-a.

Nastavlja se...

[Templarski red]

U Lhasi sam odlučio prezimiti. Ona se vratila sa svojim narodom. Oprostila se kako već žena to zna i ja sam to prihvatio kako to već muškarci prihvaćaju. Na rastanku mi je dala nekoliko sjemenki rogača. Prebacivši ih iz svog dlana u moj dlan, kažiprstom ih je malo razmaknula, kao da se oprašta, te je svojim dlanovima moj dlan sklopila u šaku. Prije nego se okrenula, dodala je:

"Duša je život, sjeme... ili bolje rečeno, snaga sjemena iz kojeg sve nastaje. Sjeme je snažna, u sebi koncentrirana cjelina. Tako se u sjemenu drveta već nalazi cijelo drvo kao najfinija, najgušća i najskoncentriranija snaga ili vibracija."

Zvala se Atma i tada sam je posljednji put vidio u životu. Poklonila mi je bezuvjetno sebe, svoje tijelo, ali sa svim sokovima svoje duše.
Gledajući kako se karavana udaljava stajao sam na mjestu suočen sa željom da potrčim, ali i sputan namjerom da nastavim kamo sam krenuo. Nije me željela posjedovati i to me je strašno privlačilo. Opet svojim odlaskom pogurnula me je dalje. Okrijepila me smislom. Rastvorivši dlan gledao sam sjemenke rogača. Gledao sam u plod jedne ljubavi lišene imanja, trebanja i vezanosti, a opet tako stvarne i povezane sa samom dubinom mog postojanja. Sklopivši dlan pogledao sam prema karavani, no ona je već zašla u klanac.

"Zato ljubav treba ispravno shvatiti i razviti pravu, božansku, samorealiziranu ljubav prema duši. Sigurno postoji ljubav između čovjeka i čovjeka, između muškarca i žene, životinje i životinje. Ali i ta ljubav treba biti puna sklada i razumijevanja. Tada ona ne uzrokuje bol, nesporazum i tugu."

Nastavlja se...

[Templarski red]

Unutra, odmah pri ulazu u crkvu postavljen je prilično zastrašujući kip, odličan prikaz demona Asmodeusa-čuvara tajni( još jedan znakoviti upitnik ),zaštitnika skrivenih blaga i po staroj židovskoj legendi, graditelja Salomonova Hrama.



Na četrnaestoj postaji koja pokazuje polaganje Isusovog tijela u grob u pozadini vidimo - noćno nebo(??)na kojem se ističe pun mjesec.
Ukrasne pločice kao da pokušavaju nešto kroz Sanuiere-a reći ili navijestiti ?!

Da li se pokop Isusa dogodio nakon što je pala noć, zapravo par sati poslije nego što nam Biblija govori ?
Ili se možda tijelo ne stavlja u grob nego se vadi iz njega ?

[Bluzara stari]

Zanimljivo da su se crkvene vlasti pravile slijepima.
Kada je Sauniere-ov pretpostavljeni u Carcassonne-u umro, novi biskup je pokušao svećenika pozvati na odgovornost.
Sauniere je odgovorio zapanjujuće drsko.Odbio je obrazložiti odakle mu tolika imovina.
Jednako tako je odbio i premještaj.U nedostatku jačeg razloga, biskup ga je optužio za simoniju(kupovanje dužnosti) i nezakonito trgovanje sa misama.
Na to ga je mjesni sud suspendirao.
Sauniere se tada požalio Vatikanu odakle su ga oslobodili optužbi u vratili na mjesto župnika !!!
Zašto, nikada se nije saznalo.

U 65-oj godini života, 17.siječnja 1917 godine Sauniere je dobio iznenadni udar, iako je je sam datum 17.siječanj možda sumnjiv.
Isti datum se pojavio i na nadgrobnom kamenu Markize d'Hautpoul de Blanchefort.(sjetimo se prijašnjih postova).
Inače, Sauniere je taj nadgobni kamen bio uništio.
U nekim zapisima se spominje da je 17.siječanj dan kada se slavi sveti Sulpicije iako je to najvjerojatnije greška jer je spomendan na Svetog Sulpicija I. Severa 29.siječnja.(rođen u Akvitaniji 363.godine-umro u Premillac-u 420 godine).
Kasnije se pokazalo da je da je sveti Sulpicije jedna od ključnih osoba u cijeloj ovoj priči.
U sjemeništu Saint Sulpice Sauniere je predao svoje svitke opatu Bieilu i Emileu Hoffetu o kojima će kasnije biti više rečeno.

Ono što čini datum 17.siječanj najsumnjivijim je činjenica da su 5 dana prije. 12.siječnja župljani izjavili kako je njegovo zdravstvaeno stanje za čovjeka njegovih godina bilo odlično.
Ipak, 12.siječnja prema priznanici koja postoji vidljivo je da je Marie Denarnaud(njegova domaćica) naručila lijes za svojeg gospodara !!!

Dok je Sauniere ležao na smrtnoj postelji, pozvan je svećenik iz susjedne župe kako bi ga ispovjedio i obavio posljednji obred.
Svećenik je odmah stigao i povukao se u bolesničku sobu.
Prema izjavi svjedoka, ubrzo se vratio vidno potresen, po jednima nikada se više nije nasmijao a po drugima zapao je u višemjesečnu depresiju.
Svećenik je odbio dati posljednju pomast !?!

Što se točno dogodilo i što mu je Sauniere rekao ostat će tajna.

Nastavlja se...