Karma, ljubav ili navika

[tanita]

Spletom okolnosti, imala sam se prilike naci u nezgodnoj situaciji gdje su se skoro svi ukucani urotili protiv jedne žene. Obzirom da tu ženu viđam svaki dan, da ju donekle poznajem, znam da masa tih njihovih optužbi nema veze s istinom, i da zapravo u cijeloj toj prici, negativac nije ona nego oni. Ali, ona iako svjesna svega, nikako da se pokrene i makne od njih. Na pitanje, što joj sve to treba, odgovorila mi je da ne zna ni ona ali, da nikako nemre otici, nešto unutar nje je tu drži….

E, sad, nije mi jasno, što je to, što ljude drži u tako lošim životima/vezama. Dal je to karma, ljubav ili navika? ….slobost i nemoc u ovom slucaju mislim da nisu u pitanju…
ili su možda, godine terora rezultirale odustajanjem (takvih osoba) od sebe? pa sad na isti onaj nacin na koji su sve godine prikrivale teror, sad prikrivaju svoju slabost.

[Nemruth Dagi]

Strah da ne ostanu sami...

[bubi mir]

tanita kaže:

Spletom okolnosti, imala sam se prilike naci u nezgodnoj situaciji gdje su se skoro svi ukucani urotili protiv jedne žene. Obzirom da tu ženu viđam svaki dan, da ju donekle poznajem, znam da masa tih njihovih optužbi nema veze s istinom, i da zapravo u cijeloj toj prici, negativac nije ona nego oni. Ali, ona iako svjesna svega, nikako da se pokrene i makne od njih. Na pitanje, što joj sve to treba, odgovorila mi je da ne zna ni ona ali, da nikako nemre otici, nešto unutar nje je tu drži….

E, sad, nije mi jasno, što je to, što ljude drži u tako lošim životima/vezama. Dal je to karma, ljubav ili navika? ….slobost i nemoc u ovom slucaju mislim da nisu u pitanju…
ili su možda, godine terora rezultirale odustajanjem (takvih osoba) od sebe? pa sad na isti onaj nacin na koji su sve godine prikrivale teror, sad prikrivaju svoju slabost.

Cesto je to kod ljudi koji su dugo godina maltretirani na ovaj ili onaj nacin. POistovjete se sa svojom ulogom zrtve. To su oni, to je njihov svijet, to je ono sto poznaju.
Najteze je izaci iz tog kruga....

[tanita]

Nemruth Dagi kaže:

Strah da ne ostanu sami...

ne znam al, mislim da u ovom slucaju nije u pitanju strah od samoce jer nemre ostati sama

bubi mir kaže:

Cesto je to kod ljudi koji su dugo godina maltretirani na ovaj ili onaj nacin. POistovjete se sa svojom ulogom zrtve. To su oni, to je njihov svijet, to je ono sto poznaju.
Najteze je izaci iz tog kruga....

da, to vidim,
nekad si iz te kuce znao cuti galamu, njeni ukucani su znali pljuvati po njoj okolo po susjedstvu al, sada je to ocito uzelo sve više maha i koriste svaku priliku da ju popljuju....i, ono što je najzanimljivije, vidiš da je njoj neugodno radi svega, da ju to ždere al se ne mice.
kao da se bori i trpi za njih i njihovo dobro a, ne za sebe...

i stvarno ne kužim, što to tjera covjeka, da rađe prihvati ulogu žrtve nego da zatvori vrata za sobom i prestane hraniti svoje zlostavljace.

[bubi mir]

tanita kaže:

i stvarno ne kužim, što to tjera covjeka, da rađe prihvati ulogu žrtve nego da zatvori vrata za sobom i prestane hraniti svoje zlostavljace.

Vjerojatno to ne moze skuziti nitko tko nije bio u takvoj situaciji. Tesko je shvatiti takvu polomljenu psihu.

[krena]

bubi mir kaže:

Vjerojatno to ne moze skuziti nitko tko nije bio u takvoj situaciji. Tesko je shvatiti takvu polomljenu psihu.

Na žalost postoj i ekstremni patološki slučaj:
http://www.slobodnadalmacija.hr/novo...la-monstrumima

Alen Lambert i njegova majka Anka su se prema nesretnoj Tanji ponašali dominantno, pretvorivši je u roba, a ona im se prepustila zbog vlastite apatije i pasivnosti, tvrde stručnjaci Što se krije iza zasigurno najokrutnijeg zločina u Hrvatskoj i kako je moguće da se nešto takvo dogodi u 21. stoljeću? Ključno je to pitanje koje se nameće nakon nepravomoćne presude riječkoga suda kojom su Alen i Anka Lambert osuđeni na ukupno 62 godine zatvora zbog ubojstva Alenove nevjenčane supruge Tanje Brnelić.

[SmokeyTaboo]

ljudi su prilagodljivi. kada si izlozen losim stvarima konstantno, naviknes se na njih. kada dobijes nesto bolje od uzasnoga, presretan i prezadovoljan si time. s vremenom krenes cekati te pozitivne podrazaje, dok ti ono sto je lose postane difoltno. dakle ne nesto sto je lose, od cega se treba maknuti, nego nesto sto je normalno. prilagodis se tome. razvijes neku vrstu ovisnosti o pozitivnim podrazajima koje dobivas koji donose olaksanje. otici iz toga znaci rijesiti se i onoga sto ti stvara zadovoljstvo, tih pozitivnih podrazaja. kada se nalazis u normalnoj situaciji, gdje nisi maltretiran na neki nacin, nema toliko zadovoljstva u pozitivnim podrazajima. nekako je vise ujednaceno sve, neutralno, ne znam kak da objasnim. nema downs, ali nema ni ups nazalost. zato se tesko maknut.

zato recimo zrtve nasilja znaju branit one koji ih maltretiraju, navuku se na taj "high" koji dobivaju pozitivnim podrazajima i brane izvor toga. kad izgubis negativno izgubis i pozitivno i odmah sve ima manje smisla. rekla bi da je to kao vrsta treninga.

[tanita]

projekcijska identifikacija,...je vjerojatno na samom vrhu cimbenika koji utjecu na covjeka u takvim situacijama (da prihvati ulogu žrtve).
iako ne bi rekla baš da se radi o strahu od gubitka "high" podražaja jer u "vanjskom" svijetu ima puno više toga što takve ljude može dici i, to ne samo prividno, možda prije o strahu od više tih "high" podražaja na koje nisu naviknuti.

[Andreasas]

Iz knjige 'Ispričat ću ti priču', Jorge Bucay

Kada sam bio dijete, obožavao sam cirkuse, a u cirkusu su mi se najviše sviđale životinje. Pozornost mi je posebno privlačio slon, koji je, kako sam poslije doznao, svoj djeci bio najdraža životinja. Tijekom predstave golema je životinja svašta izvodila novčićem, neuobičajena kombinacija veličine i snage...Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za malen kolac zabijen u zemlju, lancem koji je držao samo jednu nogu. Osim toga , kolac je bio malen komadić drva jedva nekoliko centimetara u zemlji. Iako je lanac bio debeo i moćan, bilo mi je jasno da se životnja koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi lanca i pobjeći.
Tajna mi je i dalje bila nejasna.
Što ga onda drži ? Zašto ne pobjegne ?
Netko mi je od odraslih objasnio da je to zato jer je slon bio istreniran. Postavio sam pitanje : 'Ako je istreniran, zašto su ga vezali ?'
Ne sjećam se da sam dobio smislen odgovor.
Prije nekoliko godina sam otkrio, da je netko na moju sreću, bio dovoljno mudar da pronađe odgovor :

Cirkuski slon ne bježi zato što je za sličan kolac vezan još od kada je bio malen.

Siguran sam da se malen slonić, trudio i mučio da se oslobodi, i unatoč svojim naporima nije u tome uspio, jer je kolac tada bio prečvrst za njega.
Zamislio sam ga kako je svakog dana pokušavao, i potom bi iscrpljen zaspao, sve dok jednog, za njegov život užasnog dana, nije prihvatio nemoć i prepustio se sudbini.
Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu, ne bježi jer misli da ne može.
Najgore je što nikada više nije ozbiljno preispitao to sjećanje...
Nikada, nikad više nije pokušao iskušati svoju snagu...
Tako ti je to, ... Svi smo mi pomalo poput cirkuskoga slona: hodamo po svijetu vezani za stotine kolaca koji nam oduzimaju slobodu.Živimo misleći da 'ne možemo' učiniti gomilu stvari jednostavno zato što smo jednom davno, dok smo bili djeca, pokušali i nismo uspjeli.Učinili smo tada isto što i slon i ta nam se poruka urezala u sjećanje: Ne mogu, ne mogu i nikada neću
moći.
Odrasli smo noseći tu poruku koju smo si nametnuli i zato se više nikada nismo ni pokušali osloboditi kolca.
Kad povremeno osjetimo verige i čujemo zveckanje lanaca, ispod oka pogledamo kolac i pomislimo:
Ne mogu i nikad neću ni moći."
Jedini način da doznaš možeš li uspjeti jest da ponovno pokušaš, svim srcem... Svim srcem!"

[cura-sa-foruma]

tanita kaže:

i stvarno ne kužim, što to tjera covjeka, da rađe prihvati ulogu žrtve nego da zatvori vrata za sobom i prestane hraniti svoje zlostavljace.

oni koje se bore za više dobro...da djeca imaju majku, da ne budu djeca rastavljenih roditelja, jer nema ekonomije, boji se što će društvo misliti ako ode...i sto drugih razloga promatraču neshvatljivih na prvu loptu, a neki jednostavno ne znaju za bolje, radije bi se za budalama pravdali, nego da se maknu i pronađu svoj mir

[cura-sa-foruma]

Andreasas kaže:

Iz knjige 'Ispričat ću ti priču', Jorge Bucay

Kada sam bio dijete, obožavao sam cirkuse, a u cirkusu su m...

lijepa predivna priča tnx

[EliEliLama]

tanita kaže:

Spletom okolnosti, imala sam se prilike naci u nezgodnoj situaciji gdje su se skoro svi ukucani urotili protiv jedne žene. Obzirom da tu ženu viđam svaki dan, da ju donekle poznajem, znam da masa tih njihovih optužbi nema veze s istinom, i da zapravo u cijeloj toj prici, negativac nije ona nego oni. Ali, ona iako svjesna svega, nikako da se pokrene i makne od njih. Na pitanje, što joj sve to treba, odgovorila mi je da ne zna ni ona ali, da nikako nemre otici, nešto unutar nje je tu drži….

E, sad, nije mi jasno, što je to, što ljude drži u tako lošim životima/vezama. Dal je to karma, ljubav ili navika? ….slobost i nemoc u ovom slucaju mislim da nisu u pitanju…
ili su možda, godine terora rezultirale odustajanjem (takvih osoba) od sebe? pa sad na isti onaj nacin na koji su sve godine prikrivale teror, sad prikrivaju svoju slabost.

Nema dovoljno podataka za bilo kakvo zaključivanje.

No biti će zgubidana koji će znati što ta tamo u glavi ima.

[cura-sa-foruma]

SmokeyTaboo kaže:

l

zato recimo zrtve nasilja znaju branit one koji ih maltretiraju, navuku se na taj "high" koji dobivaju pozitivnim podrazajima i brane izvor toga. kad izgubis negativno izgubis i pozitivno i odmah sve ima manje smisla. rekla bi da je to kao vrsta treninga.

odličan opis...

ili kada maltertiranje prihvate kao jedini oblik pažnje koji dobivaju, pa počnu uživati u tome i namjerno izazivati da dobiju još toga...

tu se naravno radi o disfunkcionalnim odnosima, koji su vrlo složeni i za to treba proći određenu psihoterapiju

[tanita]

Andreasas kaže:

...
Kad povremeno osjetimo verige i čujemo zveckanje lanaca, ispod oka pogledamo kolac i pomislimo:
Ne mogu i nikad neću ni moći."
Jedini način da doznaš možeš li uspjeti jest da ponovno pokušaš, svim srcem... Svim srcem!"

lijepa prica....i slažem se, navika je ocito jedino što drži ljude u takvim situacijama...

EliEliLama kaže:

Nema dovoljno podataka za bilo kakvo zaključivanje.

No biti će zgubidana koji će znati što ta tamo u glavi ima.

podataka je sasvim dovoljno, sve ostalo bi povuklo temu u psihoanalizu osobe što nije odgovor vec još jedan izgovor.