Kamo odlaze naše duše kad život tijela bude završen?

[Harun]

Bog kaze u kuranu .

77. Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživiti kosti kad budu truhle?"

79. Reci: "Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,



u drugom djelu navodi Bog sta ljudi govori i odgovara na njihova nevjerovanja


37:15. i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

17. i naši preci davni?"

18. Reci(Muhammede): "Da, a bićete i poniženi!"

19. To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

20. i reći: "Teško nama, ovo je - Sudnji dan!"

21. Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!





17:49. Oni govore: "Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?"

50. Reci(Muhammede): "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe

51. ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno." - "A ko će nas u život vratiti?" - upitaće oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio"- a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Možda ubrzo!

52. Biće to onog Dana kad vas On pozove, i odazvaćete se, hvaleći Ga, i pomislićete da ste ostali samo malo vremena."



030:019. On(Bog) iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina - isto tako ćete i vi biti oživlje

Samo da se prvo složimo oko nečega

1. Ovdje se priča o kršćanskom 'poslije smrti' ili općenito?
BoSte je pitao općenito, a samo delija i einsfeilen odgovorili su nekršćanski.

2. a) Smijem pitati koji ste vi smjerovi kršćanstva jer znam da katolici vjeruju u odlazak u raj, čistilište, pakao nakon smrti i varijacije toga (nekakvo predvorje do sudnjeg dana), i.e. duša preživljava. To je isto kršćanstvo pa me zanima kako je došlo do razlike u mišljenjima?

b) Što s kršćanima koji vjeruju u reinkarnaciju (Neokršćani) ?

danaye kaže:
duh koji se spominje u propovjedniku je ustvari "životna energija" koju je bogu "udahnuo" čovjeku (postanak 2.7) i koju mu "oduzima" ,zbog poznatih razmirica, (postanak 3.19) u smislu da čovjek umire(to je oduzimanje) a ne živi vječno i po tom smislu duh odlazi k Bogu ,uostalom propovjednik 12.7 se referira i na 3.19 gdje kaže:
Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci,kako gine ona ginu i oni i svi imaju isti duh i čovjek nije ništa bolji od stoke..

OK, znači taj duh bi bio nešto kao chi, životna energija. Ali ne stoji mi baš da je chi Duša

danaye kaže:
ako su psiha-osobnost- (i dodat ću)svijest ukomponirani
duša je.. što(zaključujem da je..neukomponirana za početak,znači neovisna o čovjeku)?
Koja je svrha duše?
Da li duša može egzistirati bez čovjeka i da li čovjek može egzistirati bez duše?

Duša je nešto kao Self, nešto puno više i bliže Bogu.
Ako je duša glumac, 'osobnost-psiha-tijelo' su lik u drami. Čovjek bez duše ne može postojati, ali duša neovisno o osobnosti i tijelu može.

Tanja art kaže:
znaci COVEK =DUSA

A tijelo?
Ako je čovjeku duša i tijelo isto, to onda znači da se dušom, kao i tijelom može manipulirati i da duša nema nikakve vrijednosti, i ovisi samo o genetici i vanjskim faktorima.

buffer kaže:
duh nije isto sto i dusa... i barem prema bibliskoj osnovi, dusa doista jest u neku ruku sinonim za covjeka. Znaci, ukupnost njegovog zivljenja, karaktera i valjda svega sto ne ukljucuje tijelo.

Sjećam se kako se nekad govorilo za čovjeka da je duša, npr. 'ovo selo ima 200 duša'. Može biti da se je duša upotrebljavala kao sinonim za čovjeka, kao što bi se danas reklo osoba. Što bi značilo da je riječ duša materijalizirana, i da je duh ono bitno (ono što ja smatram pod dušom).
Jeste baš sigurni da je duh chi?

Nego, ukupnost življenja ne može biti odvojena od tijela. Tanja reče da je čovjek=duša ŕ ništa osim materije (tijela) ne postoji. OK, postoji i duh ali on nije naš i nije specifičan, i ništa nam ne vrijedi jer s njim ne možemo ništa.

buffer kaže:
I da, to je ono sto ce Bog ponovno udahnuti svakome tko bude spasen...

A tko će biti spašen?
I na koji način spašen? I kome/čemu će Bog udahnuti ponovo taj duh, kada tog objekta više nema (nema duše, čovjeka) ?

Ovo je vrlo interesantna tema... I mene mnogo zanima da li mi posedujemo samo duh (nešto poput životne božanske energije što prožima sve postojeće) ili dušu koja ipak nosi neke sopstvene odlike...

[Hunt]

Što se događa poslije smrti?

"Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih." Prop 9,5

[danaye]

Obrati pažnju.. od Azre je prikladna muzička podloga ovoj temi (i pokoji Murphy viška.. petak u noći je ,bože moj)

Oleander kaže:
Samo da se prvo složimo oko nečega

1. Ovdje se priča o kršćanskom 'poslije smrti' ili općenito?
BoSte je pitao općenito, a samo delija i einsfeilen odgovorili su nekršćanski.

općenito- BoSte je krenuo općenito s temom pa..

Oleander kaže:

2. a) Smijem pitati koji ste vi smjerovi kršćanstva jer znam da katolici vjeruju u odlazak u raj, čistilište, pakao nakon smrti i varijacije toga (nekakvo predvorje do sudnjeg dana), i.e. duša preživljava. To je isto kršćanstvo pa me zanima kako je došlo do razlike u mišljenjima?

b) Što s kršćanima koji vjeruju u reinkarnaciju (Neokršćani) ?

Pod kršćanstvo se sve i svašta trpa- osnova bi trebala biti NZ ..
Uf.
a)
čitajući evanđelja pretpostavljam.
Uskrsnuće ne uključuje dušu(ni preživljavanje iste,dakle ni raj,čistilište ni pakao) jer bi samo po sebi predstavljalo apsurd.

b) Hm- da li se zasnivaju na evanđeljima?

Oleander kaže:

OK, znači taj duh bi bio nešto kao chi, životna energija. Ali ne stoji mi baš da je chi Duša

Otprilike da- no ne duša-jer duša je ustvari čovjjek u kompletu,znači chi+tijelo) .
Kao što i sama znaš- chi je nemjerljiv i nedefiniran-pa možemo krenuti odtud(s usporedbom s duhom).

Oleander kaže:


a) Duša je nešto kao Self, nešto puno više i bliže Bogu.
Ako je duša glumac, 'osobnost-psiha-tijelo' su lik u drami. Čovjek bez duše ne može postojati, ali duša neovisno o osobnosti i tijelu može.
b) A tijelo?
Ako je čovjeku duša i tijelo isto, to onda znači da se dušom, kao i tijelom može manipulirati i da duša nema nikakve vrijednosti, i ovisi samo o genetici i vanjskim faktorima.

a) ne kužim(daj mrvicu pojasni ..)
Pretpostavljam da misliš na savijest- no savijest definiram kao djelić boga u čovjeku(okretanje) ,to je onaj treći dio..
Da li savjest smatraš pod dušom?

Kako se uostalom duša (self) manifestira?
b) ovo ovisi ,naravno, o a) jer ako smatraš savjest dušom onda se slažem s tobom (osim u jednoj "sitnoj" stavci- mislim da je to onaj "božji dio u čovjeku")

Oleander kaže:


A tko će biti spašen?
I na koji način spašen? I kome/čemu će Bog udahnuti ponovo taj duh, kada tog objekta više nema (nema duše, čovjeka) ?

Teško je reći tko.Vjerujem da bi svaki pojedinac(s obzirom na svoja djela ) mogao reći da li bi MOGAO biti spašen.
Način,što se kršćanstva tiče. je jasan- božje kraljevstvo na zemlji- uskrsnuće.







hvala lijepa to bi bilo sve za večeras..

danaye kaže:

Pod kršćanstvo se sve i svašta trpa- osnova bi trebala biti NZ ..
Uf.
a)
čitajući evanđelja pretpostavljam.
Uskrsnuće ne uključuje dušu(ni preživljavanje iste,dakle ni raj,čistilište ni pakao) jer bi samo po sebi predstavljalo apsurd.

Logično. Ali otkud onda vse te priče o raju i paklu?
Pretpostavljam da se katoličko vjerovanje u nastavak života poslje smrti odnosi na boravak u raju, paklu, čistilištu do Sudnjeg dana, a onda se sudi tko može uskrsnuti a tko ne.
A kako bi trebalo funkcionirati Uskrsnuće? Trebali bi ponovo dobiti svoja tijela i duše? I dalje živjeti vječno, sretno, zadovoljno i bezgrešno?

b) Hm- da li se zasnivaju na evanđeljima?

Oni (neokršćani) kažu da da.
Ma svi kažu da je njihova interpretacija NZa prava. A neki još dodaju i druga evanđelja. I može li netko 100% sigurno znati što točno piše i na što se to točno odnosi....

Otprilike da- no ne duša-jer duša je ustvari čovjjek u kompletu,znači chi+tijelo)

.
OK, chi je duh. Znači nema važnosti za našu temu

a) ne kužim(daj mrvicu pojasni ..)
Pretpostavljam da misliš na savijest- no savijest definiram kao djelić boga u čovjeku(okretanje) ,to je onaj treći dio..
Da li savjest smatraš pod dušom?

Self sam uzela iz Jungove psihologije, i znači nekakav viši ja, The Duša
Ne mislim na savjest. Savjest je dio osobnosti (mislim).

Kako se uostalom duša (self) manifestira?
b) ovo ovisi ,naravno, o a) jer ako smatraš savjest dušom onda se slažem s tobom (osim u jednoj "sitnoj" stavci- mislim da je to onaj "božji dio u čovjeku")

Ne smatram savjest dušom, smatram da je Duša naša prava priroda, a ovo tijelo i osobnost samo njeni alati za samorazvoj i spoznaju. Eto.

razlika u našem mišljenju je ta što ja mislim da ljudi imaju nematerijalnu formu (osim materijalne) a vi mislite da je materija jedino što postoji za čovjeka, right?
jer, koliko sam shvatila, uskrsnuće bi trebalo biti u tijelu, u ovoj materiji?

[danaye]

Oleander kaže:
Logično. Ali otkud onda vse te priče o raju i paklu?
Pretpostavljam da se katoličko vjerovanje u nastavak života poslje smrti odnosi na boravak u raju, paklu, čistilištu do Sudnjeg dana, a onda se sudi tko može uskrsnuti a tko ne. A kako bi trebalo funkcionirati Uskrsnuće? Trebali bi ponovo dobiti svoja tijela i duše? I dalje živjeti vječno, sretno, zadovoljno i bezgrešno?

Da ne citiram sad beskonačne pasuse iz evanđelja i otkrivenja..
Ne sudi se u tom smislu- jer čovjek sam sebi svojim životom i djelima "presuđuje".
Uskrsnuće bi trebalo funkcionirati otprilike tako( naravno,ne znam da li baš točno tako)- poanta je da se (kao i u slučaju Noe) izdvajaju oni koji su "prošli" iskušenje ovog života (jer ovaj život je u tom smislu upravo iskušenje) "proberu" za budući.
Što se raja ,pakla i čistilišta tiče-ipak bi netko drugi bio kompetentniji(na čemu se temelji vjerovanje etc.) jer ne vjerujem u postojanje tih..institucija.

Oni (neokršćani) kažu da da.
Ma svi kažu da je njihova interpretacija NZa prava. A neki još dodaju i druga evanđelja. I može li netko 100% sigurno znati što točno piše i na što se to točno odnosi....

Ok.
Vjerjem da vjeruju da je njihova interpretacija prava.
Mislim da je svejedno čija je interpretacija u pitanju i kako se interpretira
sve dok (ponavljam sve dok-jer je to najteži dio "zadatka") je osnovni postulat
nedirnut:
ne učini drugom što ne želiš da se tebi učini.
(Priča o samaričanu nam to zorno pokazuje.)
Sve ostalo je priča o anđelima na vrhu igle(što ne znači da je ..ne smijemo upražnjavati ).

Da li netko može 100% znati je naravno upitno jer uključuje empirijske dokaze(a tu je i znanost u mnogim slučajevima obično kratka i nadasve promjenjiva).
Može se vjerovati.

OK, chi je duh. Znači nema važnosti za našu temu

Hm da li?
Chi je ipak temelj života i neodvojivi dio.

Self sam uzela iz Jungove psihologije, i znači nekakav viši ja, The Duša
Ne mislim na savjest. Savjest je dio osobnosti (mislim).

hm,da li je savjest dio osobnosti ili je univerzalna u određenim postulatima bez obzira na kulturološku pripadnost?
osobnost je materijalno uvjetovana(neovisno o chi-u) no može biti pod djelovanjem savjesti ..ili ne (izbor).
Osobnost JE ono što određuje pojedinca- no savjest..se u svojoj univerzalnosti postulata može..potisnuti odlukom.
Upravo odluka je ono što razlikuje pojedinca s "savjesti ili bez nje" (okretanje k ili od Boga)

(recimo svrsishodnost ti govori da nećeš skočiti za nekim tko se utapa (zbog opasnosti,jake struje slabog plivanja,opasnosti po tebe etc.)-a što ti govori da skočiš da bi spasila drugog?)

Ne smatram savjest dušom, smatram da je Duša naša prava priroda, a ovo tijelo i osobnost samo njeni alati za samorazvoj i spoznaju. Eto.

Ok.
Kako se manifestira duša?
I da li duša ima primjesu osobnosti ili predstavlja nešto univerzalno?
Ako nema primjesu osobnosti- po čemu onda predstavlja pojedinca?

razlika u našem mišljenju je ta što ja mislim da ljudi imaju nematerijalnu formu (osim materijalne) a vi mislite da je materija jedino što postoji za čovjeka, right?

samo djelomično.
mislim da se čovjek sastoji od "tri djela" - materije, Chi-a (da tako nazovem -koji je nematerijalan) i "savjesti"(koja je isto tako nematerijalna) (tj. "dio" boga u čovjeku ).
(možeš vidjeti sličnost s egipatskim vjerovanjem)

Kao osnovni oblik postojanja da (materijalan) -jer čovjek nije postojao prije no što ga je Bog materijalno oblikovao(dakle logično je onda da ne postoji izvan materije kao čovjek) i prije no što je dan Chi- znači materija i Chi su vezani u tom smislu.
Chi dakle,samostalno ne postoji (bez materije) bez osobnosti(kao materijalnog nasljedstva)- dakle samo zbroj tih sastojaka čini pojedinca;kao materijalno-nematerijalnu kombinaciju.
A savjest- savjest postoji(u univerzalnom smislu-Bog) neovisno o čovjeku no nema veze s osobnošću dakle ne predstavlja čovjeka već Boga(unutar čovjeka-"zastupnik Boga","dio Boga" kako hoćeš )- no pitanje je odluke čovjeka(postoji nužno u čovjeku samo je pitanje okretanja).

U ime oca,sina i duha svetoga.

Oleander, ako te dobro shvatam, ti veruješ da mi imamo dušu koja nosi u sebi odlike osobenosti, a ne samo bezlični duh? Postoji li onda i bezlični duh ili neka božanska energija ili ne?

danaye kaže:
Ok.
Kako se manifestira duša?
I da li duša ima primjesu osobnosti ili predstavlja nešto univerzalno?
Ako nema primjesu osobnosti- po čemu onda predstavlja pojedinca?

To se i ja pitam...

mislim da se čovjek sastoji od "tri djela" - materije, Chi-a (da tako nazovem -koji je nematerijalan) i "savjesti"(koja je isto tako nematerijalna) (tj. "dio" boga u čovjeku ).
(možeš vidjeti sličnost s egipatskim vjerovanjem)

Kao osnovni oblik postojanja da (materijalan) -jer čovjek nije postojao prije no što ga je Bog materijalno oblikovao(dakle logično je onda da ne postoji izvan materije kao čovjek) i prije no što je dan Chi- znači materija i Chi su vezani u tom smislu.
Chi dakle,samostalno ne postoji (bez materije) bez osobnosti(kao materijalnog nasljedstva)- dakle samo zbroj tih sastojaka čini pojedinca;kao materijalno-nematerijalnu kombinaciju.
A savjest- savjest postoji(u univerzalnom smislu-Bog) neovisno o čovjeku no nema veze s osobnošću dakle ne predstavlja čovjeka već Boga(unutar čovjeka-"zastupnik Boga","dio Boga" kako hoćeš )- no pitanje je odluke čovjeka(postoji nužno u čovjeku samo je pitanje okretanja).

Hmmm...

[Musliman_Allahov rob]

BoSte kaže:
Sto se desava sa dusom poslije smrti?

U ime Allaha, Samilosnog Milostivog

KAZNE I BLAGODATI U BERZAHU ( U VREMENU IZMEDJU SMRTI I PROZIVLJENJA )

KAZNE I BLAGODATI U BERZAHU

Boziji robe, znaj da je kabur prva ahiretska kuca, da je umiranje za covjeka mali kijamet ( sudnji dan ). Kad bude ukopan, pokaze mu se njegovo mjesto ujutro-od zore do izlaska sunca- i uvecer-izmedju podne i zalska sunca, pa ako je od stanovnika Dzenneta ( raja ), pokaze mu se Dzennet, a ako je od stanovnika vatre, pokaze mu se Dzehennem. I prosiri se kabur vjerniku na sedamdeset arsina i napuni se zelenilom sve do dana prozivljenja. A kafir ( nevjernik ) ce biti udaran gvozdenim cekicem i kabur e mu se tako stijesniti da ce mu kost kroz kost prolaziti.

STANJE UMIRANJA I PENJANJE DUSE;
KAZNE I UZIVANJA U KABURU ( GROBU )

Allah dz.s., kaze:

" Kad nekom od njih smrt dodje, on uzvikne: ´Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro djelo u onome sto sam ostavio! ´ ´Nikada!´ To su rijeci koje ce on uzalud govoriti - pred njima ce prepreka biti i sve do dana kada ce ozivljeni biti. ( Casni Kur´an, El-Mu´minun: 99-100 ).

Allah dz.s., kaze:

" A Faraonove ljude zla kob zadesi. Oni ce se ujutro i navecer u vatri prziti, a kada nastupi cas: ´ Uvedite Faraonove ljude u patnjji najtezu.!´" ( Casni Kur´an, El-Mu´minun, 45-46 ).

1. Prenosi se od El-Bera´a bin Aziba r.n., da je rekao: "Otisli smo sa Resulullahom, s.a.v.s., na dzenazu jednog ensarije, priblizili smo se kaburu, pa posto je tijelo spustano u mezar, Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., sjeo je pored njega, a mi smo posjedali oko Poslanika, s.a.v.s. Bili smo mirni kao da su nam na glavama ptice. On je u ruci drzao stap i njime kuckao po zemlji. Zatim je podigao glavu i rekao: `Utjecite se Allahu od kaburskog azaba, kaburskih kazni.` To je ponovio dva ili tri puta, pa je nastavio: `Zaista, vjerniku, Allahovom robu, kada napusta ovaj svijet i ide na buduci, dodju mu meleki sa nebesa svjetlih lica kao da iz njih sija sunce, a sa sobom nose dzennetsku odjecu i dzennetski miris. Zatim sjednu blize kako bi ih mogao vidjeti. Potom dodje Melek smrti, a.s., i sjedne pored njegove glave pa kaze: ´O dobra duso, idi oprostu svoga Gospodara i Njegovom zadovoljstvu.` Dusa zatim napusta svoje tijelo poput kapljice koja klizi sa svog mjesta, potom je meleki prihvataju, pa kad je prihvate, ne pustaju je ni jednog trena sve dok je ne postave u cefine i mirise. Od nje se, zatim, prosiri miris takav lijepo da ga na zemlji nema i penje se sa njom u visine. Kad prodju pored grupe meleka, oni ih upitaju: ´Cja je ovo plemenita dusa ?` A oni odgovoraju to je taj i taj i spomenu njegovo najljepse ime kojim su ga ljudi zvali na zemlji. Tako biva sve dok ne prodju zemaljsko nebo i zatraze dozvolu za prolazak, pa posto je dobiju, idu dalje prema slijedecem nebu, te tako idu sve dok ne dodju do sedmog neba. Uzviseni Allaha tada kaze: `Upisite Moga roba u ` Illijjun` i vratite ga na zemlju u njegovo tijelo.` Potom dodju dva meleka koji ga posade u sjedeci polozaj pa ga pocnu ispitivati: ` Ko ti je Gospodar ? `, a on ce odgovoriti: ` Moj Gospodar je Allah.` `Koja ti je vjera?´, upitace ga, a on ce reci: ` Moja vjera je islam.´ `A ko je onaj covjek koji vam je poslan?´, upita ce oni, a on ce reci: ´ On je Allahov Poslanik, s.a.v.s.`, a meleki ce upitati. ` Cime to potvrdjujes?´, a on ce odgovoriti: ´ Citao sam Allahovu Knjigu ( Kur´an ) i vjerovao u ono sto tamo pise`, zatim ce se cuti glas sa visine: `Istinu je rekao Moj rob, pripremite mu mjesto u Dzennetu i otvorite mu dzennetska vrata.` Do njega ce doprijeti lijep i ugodan dzennetski miris, a kabur ce se prosiriti koliko njegove oci mogu vidjeti. Zatim ce mu doci covjek lijepa izgleda ( vesele sehre ), u lijepoj odjeci, ugodno ce mirisati i kazat ce: `Raduj se svojoj sreci, ovo je dan koji ti je obecan`, a on ce upitati:´A ko si ti sa licem na kome citam da mi donosis dobro ?`, a on ce reci: `Ja sam tvoje dobro djelo sto si ga cinio´, pa ce on reci: `Moj Gospodaru, ubrzaj Sudnji dan, Moj Gospodaru, ubrzaj Sudnji dan da bih se susreo sa svojom porodicom i imetkom.` A nevjerniku ( drugoj preaji, grijesniku ), kad napusta ovaj svijet i putuje za buduci, dodju mu s neba meleki, ( pravilno po bosanskoj gramitici: meleCI ( c ) ) crnih lica, sa sobom nose platno od kostrijeti, sjednu kod njega tako da ih moze vidjeti, a potom dolazi Melek smrti i sjeda kod njegove glave i kaze mu: ` O prljava duso, izlazi, Allah je na tebe srdit i gnjevan.` Pa ce njegova dusa biti istrgnuta iz tijela kao postave platno od kostrijeti. Iz duse se tada osjeti smrd kakvog nema na zemlji, pa se pocnu penjati sa njom. Kad prodju pored grupe meleka, svaki od njih upita: ´Kakav li je ovo ruzan miris ?´ Njima se odgovara to je taj i taj - i spomenu njegova najruznija imena kojim su ga zvali na zemlji. Doci ce sa njom do dunjaluckog neba i trazit ce da prodju, ali im se vrata nece otvoriti. Zatim je Resulullah ( Boziji Poslanik, Muhammed, a.s. ) proucio:

Njima se nebeska vrata nece otvoriti i prije ce kroz iglene usi proci nesto ce oni u Dzennet uci.` Casni Kur´an - ( El-A´raf, 40 )

Allah ce tada reci: `Upisite ga u knjigu ponizenih, a zatim ga vratite na Zemlju.`

Potom je Resulullah citirao:

`A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit ce kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.` ( El-Hadzdz, 31 ),

Nakon sto mu se dusa vrati u tijelo, doci ce mu dva meleka, postaviti ga ispred sebe i upitati: `Ko ti je Gospodar?`, a on ce reci: Àh, ah, ah, ne znam.` A meleki ce ga upitati: `Koje si vjere?´A on ce reci: `Ah, ah, ah, ne znam` Upitat ce ga ponovo: `Sta mislis o covjeku koji vam je poslan ?`, a on ce reci: `Ah, ah, ah, ne znam ko je on.´ Glas sa visine ce povikati: `On laze, pripremite mu mjesto u Dzehennemu, otvorite mu vrata vatre.´Tada ce osjetiti vrucinu Dzehennema i njegov smrad. Kabur ce se stisnuti tako da ce kosti mimo kosti prolaziti. Pojavit ce se covjek ruzna lica i ruzne odjece, a od njega ce se siriti smrad i reci ce mu:´Tesko tebi zbog tvojih losih djela, ovo je ruzan dan koji ti je obecan`, a on ce kazati:`A ko si ti, tvoje lice je ruzno i na njemu vidim da mi donosis zlo´, a on ce reci: ´ Ja sam tvoje ruzno djelo´. On ce tada povikati: `Moj Gospodaru, odgodi Sudnji dan!´" ( Hadis prenosi Ahmed, Ebu Davud i Hakim i tvrde da je sahih-vjerodostojan po krijerijumima dvojice sejhova Buharije i Muslima, a s tim se zlazu Ez-Zehebi i Albani ).
_________________

[Collateral]

BoSte kaže:
Sto se desava sa dusom poslije smrti?

Postoji više teorija. Koja se tebi dopada?

[Golub bijeli]

Oleander kaže:

b) Što s kršćanima koji vjeruju u reinkarnaciju (Neokršćani) ?

Kršćani ne vjeruju u reinkarnaciju!!
Reinkarnacije nije nauk biblijski.
U to vjeruju samo spiritisti.. oni znaš... moderni 'kršćani'.

A što je sa dušom prije nego se čovijek rodi?

Sa svim ostalim se slažem tako da to neću posebno citirati

danaye kaže:

Hm da li?
Chi je ipak temelj života i neodvojivi dio.

Naravno, Chi je važan, ali u tome se slažemo , pa mislim da nije toliko bitno za temu. Želim dovesti dušu u prvi plan.
Btw, mislim da imamo različite termine za neke iste stvari (???) pa to možda stvara pomutnju.

(recimo svrsishodnost ti govori da nećeš skočiti za nekim tko se utapa (zbog opasnosti,jake struje slabog plivanja,opasnosti po tebe etc.)-a što ti govori da skočiš da bi spasila drugog?)

Savjest, intuicija (a možda i instinkt?)

Kako se manifestira duša?
I da li duša ima primjesu osobnosti ili predstavlja nešto univerzalno?
Ako nema primjesu osobnosti- po čemu onda predstavlja pojedinca?

Ovako, svaka duša je jedinstvana. I osobnost ima primjesu duše. baš onako kako sam prije opisala. Oni jesu povezani, ali nakon završetka ovog života duša izlazi iz ovog tijela i osobnosti.

mislim da se čovjek sastoji od "tri djela" - materije, Chi-a (da tako nazovem -koji je nematerijalan) i "savjesti"(koja je isto tako nematerijalna) (tj. "dio" boga u čovjeku ).

OK.
I što se onda događa kada čovjek treba uskrsnuti?

Kao osnovni oblik postojanja da (materijalan) -jer čovjek nije postojao prije no što ga je Bog materijalno oblikovao(dakle logično je onda da ne postoji izvan materije kao čovjek) i prije no što je dan Chi- znači materija i Chi su vezani u tom smislu.
Chi dakle,samostalno ne postoji (bez materije) bez osobnosti(kao materijalnog nasljedstva)- dakle samo zbroj tih sastojaka čini pojedinca;kao materijalno-nematerijalnu kombinaciju.
A savjest- savjest postoji(u univerzalnom smislu-Bog) neovisno o čovjeku no nema veze s osobnošću dakle ne predstavlja čovjeka već Boga(unutar čovjeka-"zastupnik Boga","dio Boga" kako hoćeš )- no pitanje je odluke čovjeka(postoji nužno u čovjeku samo je pitanje okretanja).

Savjest bi bila nešto kao Duh sveti?

U ime oca,sina i duha svetoga.

Heretiče!
Pišeš Ime Oca, Sina, i Duha Svetoga malim slovom!


(Kraljevstvo je Tvoje, Slava i Moć u vijekove)

[odgovorko]

Idemo redom, U Biblji, eiječ duša ima posve jednostavno značenje oslobođeno tegobne filozofije.
U 1.Mojsijevoj 2:7 pise: "Stvori Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni i posta čovjek duša ziva." Zapazi da Adam nije imao dušu. On je bio duša. Dakle, riječ "duša" može označavati cijelu osobu.
Takvo razumijevanje nalazi potvrdu u cijelim hebrejskim spisima, gdje pronalazimo izraze kao na primjer, "U slučaju da neka duša zgriješi…" (3.Mojsijeva 5,1), "Svaka duša koja bi radila kakav posao…" (3.Mojsijeva 23:30), "Ko se nadje da je ukrao čovjeka(dušu)…" (5.Mojsijeva24.7) "Duša mu onemože…" ( Sudije 16:16), "dokle ćete mučiti dušu moju?" (Job 19:2), "suze prolijeva duša moja od tuge" (Psalam 119:28)
U ovim stavcima, kao i u mnogim drugim, nema naznake da je duša neka sjenovita tvar koja nastavlja živjeti posije smrti. Ako bi smo našim terminima rekli da je duša voljene osobe otišla da bude s Bogom, ili ako bismo govorili o besmrtnosti duše, to jednostavno ne bi bilo razumljivo kulturi starog zavjeta.
U kršćanskim grčkim spisima riječ psykhe često se odnosi na cijelu osobu. Na primjer razmotri slijedeće izjave: "Duša je moja žalosna" ( Ivan 12.27). "Udje strah u svaku dušu" (Djela apostolska 2.43). "Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju" (Rimljanima13.1). "Govorite utješno potištenim dušama" (1.Solunjanima 5:14). "Nekolicina, to jest osam duša, bi spasena vodom" (1. Petrova 3:20)
Jednako kao i nephesh, riječ psykhe nedvojbeno se odnosi na cijelu osobu. Ova riječ označava ono što je karakteristično ljudsko, osobu, materijalno tijelo u koje je udahnut Božji ruah (duh).
U Bibliji se riječ 'duša' ne odnosi samo na ljude več i na životinje. Na primjer opisujući stvaranje morskih stvorenja u 1. Mojsijevoj kaže se: "Neka povrve po vodi žive duše". A narednog stvaralačkog dana Bog je rekao: "Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovijem…" (1.Mojsijeva 1:24).
Dakle, 'duša' se može odnositi na živo biće, stvorenje, bilo ono ljudsko ili životinjsko.
Ovakvo značenje rječ duša ima i u svjetovnom načinu izražavanja. "Na trgu se okupilo stotinu duša" . "Ubio je deset duša" itd. S.O.S. (spasite naše duše )

'Duša' kao život stvorenja
Ponekad se riječ 'duša' odnosi na život neke osobe ili životinje. To ne mijenja biblijsku definiciju da je čovjek ili životinja duša.
Prikažimo to: Kažemo da je netko živ, odnosno da je on živa osoba. Mogli bi smo to reči i na drugi način. Mogli bi smo reci da on posjeduje život. Slično tome, živa osoba jest duša. Štovise, dok je živa, o 'duši' se može govoriti kao o nečemu što ta duša posjeduje.
Primjerice, Bog je rekao Mojsiju. "Pomrli su svi koji su tražili dušu tvoju" (2.Mojsijeva 4:19). Očito je da su Mojsijevi neprijatelji htjeli oduzeti njegov život. Slična upotreba riječi 'duša' vidljiva je iz slijedećih navoda: "Vrlo se pobojasmo za svoje duše" (Jozua 9:24). "Pobjegoše radi duša svojih" (2.Carevima 7:7). "Pravednik se brine za dušu svojeg živinceta" (Priče Salamunove 12:10). "Sin čovječiji došao je da dušu svoju u otkup da za mnoge" (Matej 20:28). "Dodje do same smrti, ne marivši za svoju dušu" (Filipljanima 2:30). U svakom od ovih slučajeva riječ 'duša' označava zapravo život.
Dakle, riječ 'duša' onako kako se koristi u Bibliji, odnosi se na osobu, životinju ili na sam život neke osobe ili životinje. Biblijske definicija duše je jednostavna, doslijedna i neopterečena zamršenim ljudskim filozofijama i praznovjerjima.
No, što se s dušom dogadja prilikom smrti? Da bi smo odgovorilili na to pitanje moramo najprije razumjeti zašto umiremo. A razumijemo li to doista?

"Smrt udje u sve ljude"
Grijeh se Adamu i Evi duboko urezao u gene. Zbog toga nisu mogli izroditi savrsene besmrtne potomke. Tomu je doprinjeo najstabilniji zakon u biologiji kojeg je bog utemeljio, a to je zakon o prenosenju osobina sa roditelja na potomstvo – zakon o naslijedjivanju. Ili kako Job kaze: "Iz kalupa sa greskom na moze nastati dobar predmet" (Job 14:4). Uistinu rodjenje svakog novog čovjeka potvrdjuje da su nasi praroditelji izgubili savrseno zdravlje i vjecni život kako za sebe tako i za svoje potomstvo. Krscanski je apoštol Pavao napisao: "Kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagrijesise" (Rimljanima 5:12; Psalam 51:5)
Znanstvenici danas ne znaju zašto ljudi stare i umiru. Medjutim u jednom se znanost i Biblija slazu, a to je znanost otkrila tek u poslijednjim desetljecima proslog štoljeca. Naime, i Biblija i znanost tvrde da su bolesti i umiranje osobine koje se nasljedjuju. Ali što se s nama dogadja kad umremo?

Mrtvi su bez svijesti
Stanje mrtvih jasno opisuje propovjednik 9:5, 10, gdje citamo: "Mrtvi ne znaju nista. Nema rada ni misljenja ni znanja ni mudrosti u grobu." Dakle, smrt je stanje nepoštojanja. Psalmist je napisao da kad čovjek umre, "vrati se u zemlju, taj dan propadnu sve pomisli njegove" (Psalam 146:4). Takvih redaka ima jos mnogo.
Prema tome, mrtvi su bez svijesti, neaktivni su. Izricuci presudu nad Adamom, Bog je rekao: "Prah si, i u prah ces se vratit." (1.Mojsijeva3:19). Prije nego što ga je Bog stvorio od praha zemaljskog i dao mu život, Adam nije poštojao. Kad je umro, Adam se vratio u to išto stanje. Njegova kazna je bila smrt – a ne prijelaz u neko drugo stanje ili podrucje.

Duša moze umrijeti
Što se dogodilo s Adamovom dusom kad je umro? Pa prisjeti se da riječ duša u Bibliji oznacava jednostavno cijelu osobu. Zato kad kazemo da je Adam umro, kazemo da je umrla duša po imenu Adam. To bi osobi koja vjeruje u besmrtnost duse moglo zvucati neobicno. Medjutim, Biblija kaze: "Koja duša zgriješi, ona ce poginuti" (Ezehijel 18:4). U 3. Mojsijevoj 21:1 govori se o preminuloj dusi. A nazirejima je receno da ne prilaze niti jednoj mrtvoj dusi (4. Mojsijeva 6:6)

No što reci o Rahelinoj tragicnoj smrti koja je nastupila neposredno nakon što je rodila svog drugog sina? U 1. Mojsijevoj 35:18 citamo: "Kad je izlazila duša njezina, jer je umirala, nazva ga ona Beoni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin." Govori li ovaj stavak da je Rahela imala neki unutarnji bitak koji ju je napustio prilikom smrti i nastavio obitavati u nekom drugom podrucju? Nikako ne. Prisjeti se, riječ "duša" moze se odnositi i na život koji neka osoba posjeduje. Tako se u ovom slucaju Rahelina 'duša' jednostavno odnosila na njezin život. Zato neki prevodi frazu "kad je izlazila njezina duša" prevode kao "njen je život propadao" (Knox), "posljednji put je udahnula" (jerusalem bible) i "njezin ju je život napustio" (Bible in basic English). Nema nikakve naznake da je neki misteriozni Rahelin unutarnji bitak nadzivio njezinu smrt.
Slicno je i sa uskrsnucem sina jedne udovice, o cemu se govori u 17. poglavlju 1. carevima. U 22. retku citamo da, dok se Ilija molio nad djecakom, "Bog je uslisio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono ozivje". Jos jednom riječ 'duša' znači život. Zato u prijevodu Saric štoji: "Život dječakov se vrati opet u njega i posta ziv". Da, djecaku se vratio život, a ne neki sjenoviti životni oblik. To je u skladu s onim što je Ilija rekao djecakovoj majci: «Evo, tvoj sin živi»

Što je duh?
Biblija kaze da kad čovjek umre, "izidje iz njega duh i vrati se u zemlju svoju" (Psalam 146:4). Znaci li to da duh koji je sada lišen tijela doslovno napusta tijelo i nastavlja zivjeti nakon što osoba umre? To ne moze biti slucaj, zato što psalmist dalje kaze: "taj dan propadnu sve pomisli njegove" (prestaje njegovo razmisljanje, New English Bible). Što je onda duh, i kako on 'izlazi' iz osobe prilikom njezine smrti?
Riječi koje se u Bibliji prevode sa duh (hebrejski ruach; grcki pneuma) u osnovi znace 'dah' neki prijevodi zbog toga koriste riječ 'dah' umješto 'duh'. Ali riječ 'duh' obuhvaca mnogo vise od samog procesa disanja. Na primjer, opisujuci unistenje ljudskog i životinjskog života u vrijeme opceg potopa, 1. Mojsijeva 7:22 kaze: "Sve što imase dah životni u nosu, naime sve što je bilo na suhu tlu, umrlo je". Dakle, 'duh' se moze odnositi na životnu silu koja je aktivna u svim zivim stvorenjima, kako u ljudima tako i u životinjama, a koju se podrzava disanjem.
Prikazimo to: elektricna energija napaja neki uredjaj. Ako se dotok struje prekine, uredjaj prestaje raditi. Ne postaje struja zbog toga neki zasebni uredjaj. Slicno tome, kad neka osoba umre, njezin duh prestaje pokretati tjelesne stanice. On ne napusta tijelo i ne seli u neku drugu sferu (Psalam 104:29).
Zašto se onda u propovjedniku 12:7 kaze: "kad čovjek umre, vrati se duh k Bogu koji ga je dao"? Znaci li to da duh doslovno putuje kroz neki medij ka Bozjoj prisutnosti? Ne treba zaboraviti da je Biblija, osim knjige koja opisuje tocnu povijest i Bozja nacela, ujedno i vrhunsko knjizevno djelo sa nedostignutom ljepotom izrazavanja. Ne zaboravi, duh je životna sila. Jednom kada ta životna sila nestane, samo Bog je u mogucnosti obnoviti je. Tako se duh "vrati k Bogu" u smislu da sva nada u buduci život preminule osobe sada u potpunosti ovisi o Bogu.
Samo Bog moze obnoviti duh, odnosno životnu silu, koji prouzrocuje da se osoba vrati u život (Psalam 104:30). U uobicajenom svjetovnom nacinu izrazavanja nije neobicno kada neko kaze: "On drzi njegov život u svojim rukama". Jesmo li sada zamislili čovjeka koji u rukama drzi nešto, ili smo shvatili da život neke osobe ovisi o moći i volji neke druge osobe.

[Aconcagua]

Xerex kaže:
A što je sa dušom prije nego se čovijek rodi?

Bog je stvori istovremeno kad i kompletno novo biće!

Duša se rađa u momentu kad se rađa i čovjek. Tokom života ona se razvija kao i tijelo... prima i uči nova saznanja... kupi iskustva itd. Ustvari ona je ocrtava naš karakter .

Ali zar nije duša vječna (nema ni početak ni kraj)?

[Hunt]

Xerex kaže:
Ali zar nije duša vječna (nema ni početak ni kraj)?

Ne nije, Jer duša nije živo biće!

Hunt kaže:
Ne nije, Jer duša nije živo biće!

Ali živo biće se sastoji od materijalnog (tijelo) koje je propadljivo i duhovnog (duša) koja je nepropadljiva...

Aconcagua kaže:
Bog je stvori istovremeno kad i kompletno novo biće!

Duša se rađa u momentu kad se rađa i čovjek. Tokom života ona se razvija kao i tijelo... prima i uči nova saznanja... kupi iskustva itd. Ustvari ona je ocrtava naš karakter .

Znači onda abortus nije ubojstvo, jer čovjek (duša) još ne postoji?