Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.04.2017., 17:46   #1
O misteriju živog bića

Proganja li vas taj duboki osjećaj egzistencijalne misterije, imate li taj bezvremenski, izvanosjetilni osjećaj najdubljeg čuđenja, krajnje zagonetke, tajne nad tajnama...?

Nešto sam - ali nisam sve!
Sve sam - ali nisam ništa!


Istovremeno dvostruk, trostruk...
Jedan - a opet dvoličan, troličan, sveličan...
Savršen i generalno sjeban - istovremeno.

Nekada dobar, nekada loš, nekada zao...

Ali misterij vlastite opstojnosti me ne napušta.
Zašto uopče gledam?
i što zapravo ja vidim?

Vidim vas u svom svijetu
I sebe u vašem svijetu.

Ista materija, isti strahovi, ista osjećanja, ideje, želje, emocije...
Kao da je kompletan ljudski rod satkan u meni - i ja u njemu.
Horz is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.04.2017., 18:10   #2
S obzirom da sam kreativac po prirodi (dizajner po profesiji), imam razvijene vizualizacijske sposobnosti. Vizualiziram sve, od svakodnevnih događaja, emotivnih stanja, IRL razgovora preko forumskih diskusija - do geopolitičkih zbivanja. Sve vizualiziram!

Nikada u životu nisam zaspao a da nisam vizualizirao sve informacije i sve događaje, koje su prošle kroz moju glavu tijekom dana.

Zadnjih cca 12mj, mi se nekako spontano, kao "završna vizija", svih mojih vizualizacija uporno nameće ljudska ljubanja, bez obzira na to o čemu meditiram u tom trenutku.

Ali ne u negativnom kontekstu, već kao neka vrsta ultimativne, krajnje spoznaje o misteriju života, o esenciji i veličanstvenom konceptu ovozemljske prolaznosti, o velikom djelu na koje smo svi pozvani, životnoj misiji...ako me kužite.
Horz is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.04.2017., 20:23   #3
Glava zapravo.
E sad što sve simbolizira..u tome je poruka tvojih podsvjesnih znakova ili poruka.
i sam imam slične, nazovi fiksacije za nešto, a ima za mene neko spoznajno značenje.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.04.2017., 20:16   #4
Quote:
Horz kaže: Pogledaj post
Proganja li vas taj duboki osjećaj egzistencijalne misterije, imate li taj bezvremenski, izvanosjetilni osjećaj najdubljeg čuđenja, krajnje zagonetke, tajne nad tajnama...?

Nešto sam - ali nisam sve!
Sve sam - ali nisam ništa!


Istovremeno dvostruk, trostruk...
Jedan - a opet dvoličan, troličan, sveličan...
Savršen i generalno sjeban - istovremeno.

Nekada dobar, nekada loš, nekada zao...

Ali misterij vlastite opstojnosti me ne napušta.
Zašto uopče gledam?
i što zapravo ja vidim?

Vidim vas u svom svijetu
I sebe u vašem svijetu.

Ista materija, isti strahovi, ista osjećanja, ideje, želje, emocije...
Kao da je kompletan ljudski rod satkan u meni - i ja u njemu.

Odlična pitanja.
Što si sve poduzeo da dođeš do odgovora na svoja pitanja?
Biologija? Kemija? Antropologija? Psihologija? Sociologija?
Let me guess, godinama si proučavao postojuću bazu podataka i nisi došao do odgovora pa te frustracija navela da na forum.hr otvoriš temu?
__________________
Love Lickers
implosive is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.04.2017., 13:13   #5
Quote:
implosive kaže: Pogledaj post
Odlična pitanja.
Što si sve poduzeo da dođeš do odgovora na svoja pitanja?
Biologija? Kemija? Antropologija? Psihologija? Sociologija?
Let me guess, godinama si proučavao postojuću bazu podataka i nisi došao do odgovora pa te frustracija navela da na forum.hr otvoriš temu?


Nema se tu šta poduzimati, jer to nije stvar poduzetnika niti poduzetništva opčenito. Nema nagrade, šlaga na torti, nagrade. Zapravo nema niti komada kolača koji se očekuje. Samo breme spoznaje i samospoznaje, koje daje neke simbolične naznake i poluodgovore na vječna pitanja.

Na otvaranje tema me najčešće potaknu razni alkoidi koje konzumiram i asimetrične neuronske veze koje bljesnu u stanju totalne opijenosti, kemijske neravnoteže u mozgu itd.

Dakle narkomanija, alkoholizam, preverzija itd...To su moji motivatori ako baš inzistiraš. Iako to nema veze sa temom.

Tema je misterij opstojnosti, postojanosti, misterij manifestacije suptilnih formi koje nekako pronalaze put u živo, biološko tijelo.
Horz is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.04.2017., 20:33   #6
Quote:
Horz kaže: Pogledaj post
Nema se tu šta poduzimati, jer to nije stvar poduzetnika niti poduzetništva opčenito. Nema nagrade, šlaga na torti, nagrade. Zapravo nema niti komada kolača koji se očekuje. Samo breme spoznaje i samospoznaje, koje daje neke simbolične naznake i poluodgovore na vječna pitanja.

Na otvaranje tema me najčešće potaknu razni alkoidi koje konzumiram i asimetrične neuronske veze koje bljesnu u stanju totalne opijenosti, kemijske neravnoteže u mozgu itd.

Dakle narkomanija, alkoholizam, preverzija itd...To su moji motivatori ako baš inzistiraš. Iako to nema veze sa temom.

Tema je misterij opstojnosti, postojanosti, misterij manifestacije suptilnih formi koje nekako pronalaze put u živo, biološko tijelo.



Bravo kume čekao sam te

Svaka čast na temi . Sve u svemu evolucijski gledano mi smo se razvili prebrzo (naš mozak genaralno se skoro udvostručio u jako malom vremensko periodu) . Nažalost priroda nam nije dala nikavi manula kako iskoristiti svoj puni potencijala. Pa tu krpamo rupe sami kroz razno razne doktorine i učenja . Konkretno svi smo mi isti , plutamo u svijesti , kao i u emocijama . U biti smo samo repetitori jednih te istih . Psotoji li izvor ili nešto tzv JASTVO bog etc . ima nekih indiicija ali da uopće da prismrdiš tamo moraš da radiš

Živio
LisenSvihPrava is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2017., 12:49   #7
Quote:
LisenSvihPrava kaže: Pogledaj post
Bravo kume čekao sam te

Svaka čast na temi . Sve u svemu evolucijski gledano mi smo se razvili prebrzo (naš mozak genaralno se skoro udvostručio u jako malom vremensko periodu) . Nažalost priroda nam nije dala nikavi manula kako iskoristiti svoj puni potencijala. Pa tu krpamo rupe sami kroz razno razne doktorine i učenja . Konkretno svi smo mi isti , plutamo u svijesti , kao i u emocijama . U biti smo samo repetitori jednih te istih . Psotoji li izvor ili nešto tzv JASTVO bog etc . ima nekih indiicija ali da uopće da prismrdiš tamo moraš da radiš

Živio

Vidiš, meni se ipak čini da je evolucija samo djelomičan proces. Odnosno da život ima evolucijske ali i devolucijske epohe, u vremenskim ciklusima koje nismo u stanju percipirati. Jer kako kaže jedna mistična škola "Od minerala smo nastali, u mineral se vračamo". Pa od mireralnog stanja opet prema formi ljudskog bića. I tako...oduvijek i zauvijek.

Meni je, osobno, termin "mrtve prirode" potpuno neprihvatljiv. Kako kamen ili stijena mogu biti mrtvi, ako su nastali od uzavrele lave, koja neka vrsta izlučevine iz utrobe Zemlje? Postoji li uopče "mrtav planet"? Zar ne postoje akcije i rekacije na subatomskoj razini? Zar na toj mikro razini ne postoje jake/slabe (nuklearne) energije? Zar energija sama po sebi nije život?

Zašto smo poimanje rađanja, života i smrti ograničili na biolođke sustave koji se prehranjuju i razmnožavaju? Zato, jer je to našoj vrsti prikladan koncept sa kojim se može poistovječiti.

Tako smo, zapravo vrlo egoistično i naivno, kompletan misterij životne i energetske opstojnosti zaključali u ograničenu percepciju nižih stvarnosti. Odnosno, u klub "života i opstojnosti" prihvačamo samo "percepcijski podobne kandidate", one koji su slični nama samima, klub onih koji žderu i koji proždiru, koji se seksaju i rasplođuju.

Ako pogledam kroz mikroskop ili kroz teleskop, vidim gotovo identične principe rađanja, života i smrti, odnosno borbe za egzistencijom, vidim borbu ljubavi i mržnje, reda i kaosa, kreacije i destrukcije.

Bila to neka subatomska čestica ili galaksija. Ili pak ljudsko biće, koje je na nekoj relativnoj granici mikro-makro života, mikro-makro opstojnosti ili "božanskog manifesta". Kao neki simbol, kao neka naznaka teško dostupnog algoritma, mistične formule...

Kao da je tu. U meni i izvan mene, nikada i sada...oduvijek. Jeben, dubok i intuitivan osjećaj da je razrješenje "tajne nad tajana", konačna svetost i izvorna spoznaja - odmah iza ugla. Nadomak sve dubljeg promišljanja i meditacije. Kao da se sramežljivo skriva iza svakog sljedećeg bloka zgrade i ulice kojom hodam. Kao da je nadomak svakoj mojoj misli, mojem postupku. A onda...

Umjesto željno očekivane konačne spoznaje, dobijem samo još jedan mistični simbol, još jednu zagonetku. Dobijem još jednu puzlu, koju moram nekako uklopiti u tu apstraktnu konstrukciju duhovnog sazrijevanja. I to traje več godinama. Zapravo, traje od kada znam za sebe. To je blagoslov i breme - istovremeno. Nagrada i kazna u jednom paketu.
Horz is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2017., 10:43   #8
Meni se cini da je puno stvari kroz zivot iluzija, tj. da je prakticki vrlo tesko izmjenjavati koncept koji je predodredjen, jer da znamo rjesenje, ne bi se desavalo da ljudi budu toliko otporni prema necemu sto im na prvu loptu ne pase, a nisu se ni potrudili bolje upoznati pozadinu odredjenih reakcija
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2017., 14:11   #9
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Meni se cini da je puno stvari kroz zivot iluzija, tj. da je prakticki vrlo tesko izmjenjavati koncept koji je predodredjen, jer da znamo rjesenje, ne bi se desavalo da ljudi budu toliko otporni prema necemu sto im na prvu loptu ne pase, a nisu se ni potrudili bolje upoznati pozadinu odredjenih reakcija
Da tako je. Kad se to shvati fascinacija, i zamaranje, tobožnjim misterijima izgubit će na važnosti.

Međutim stvara se "novi" problem kad se prekida misaoni dotok hranjenja osjećaja vlastite posebnosti i važnosti. Proces triježnjenja nije lak ni bezbolan, zato što impulzivni poriv (gladnog) ega nije više u centru pozornosti. Kad, i ako, se magla raziđe i um, barem malo, razbistri tad se vidi da je to bio samo goli k. iz arsenala beskrajnih iluzija. Mislim na mogućnost iluzioniranja.
fbuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2017., 21:37   #10
Quote:
fbuki kaže: Pogledaj post
Da tako je. Kad se to shvati fascinacija, i zamaranje, tobožnjim misterijima izgubit će na važnosti.

Međutim stvara se "novi" problem kad se prekida misaoni dotok hranjenja osjećaja vlastite posebnosti i važnosti. Proces triježnjenja nije lak ni bezbolan, zato što impulzivni poriv (gladnog) ega nije više u centru pozornosti. Kad, i ako, se magla raziđe i um, barem malo, razbistri tad se vidi da je to bio samo goli k. iz arsenala beskrajnih iluzija. Mislim na mogućnost iluzioniranja.
Svaki od nas je čitav jedan svemir. Nije važno koliko smo maleni. Bilo tko tko ode nosi sa sobom taj svemir.
pronađena is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2017., 23:24   #11
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Svaki od nas je čitav jedan svemir. Nije važno koliko smo maleni. Bilo tko tko ode nosi sa sobom taj svemir.
Misli, iskustva, emocije, sećanja, memorija uopšte - bezvredna je u području otkrivanja sebe. Sve dotle, deluje kao da je važno. Niko ko "odlazi" ne nosi ništa sem te iste poistovećenosti sa onim što su utisci tobožnjeg života tj. Ništa, dakle, te iste veze sa ispraznim - sem ako se ne rastereti toga, a to je ta retkost kojoj težimo, polusvesno ili nesvesno - tada se postaje više od svemira, jer svemir je samo na pola puta do nas. Šta god da je važno u životu, suštinski nema važnost, osim vrlo važne privremene, kontekstualne, ograničene, uslovne važnosti dabome, život je uslovno "važan"- suštinski nevažan.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2017., 22:44   #12
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Svaki od nas je čitav jedan svemir. Nije važno koliko smo maleni. Bilo tko tko ode nosi sa sobom taj svemir.
Živi svemir? Svemir koji hoda? ...
fbuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2017., 23:31   #13
Quote:
fbuki kaže: Pogledaj post
Živi svemir? Svemir koji hoda? ...
Kažu duhovni oci da smo mi dijelovi Cjeline samo da toga nismo još svjesni.
I tako ja čitam knjigu koju mi je potpisao autor: http://www.daniellakordic.com/index....udenje-cjeline
Knjiga Sinkronicitet – buđenje cjeline u moje ruke nije dospjela slučajno. Njezina sam autora, naime, upoznala nekoliko mjeseci prije nego što sam pročitala knjigu.


Adrian Kezele ušao je u moj život preko, meni značajnog i pomalo tajnovitog sinkroniciteta. Ali nakon što sam pročitala knjigu, sinkronicitet koji nas je spojio nije mi se više činio nimalo tajnovitim. Bio je, naprotiv, jasan poput jutarnje rose.


To toga puno lijepo piše.

Ali na žalost , ta me knjiga baca u depresiju zbog toga jer me uvijek podsjeća na moga pokojnog prijatelja i njegovu ženu.

Kezele kaže da nam se Cjelina javlja sinhronicitetom. I time nas usmjerava prema duhovnom rastu.
Samo da bi mogao duhovno rasti, valjda je prvi uvjet da budeš živ !
Moj je prijatelj bio na tome predavanju, a to je bilo 16. 11. 2016.
Na kraju nam je Kezele rekao da su nam zalijepljeni neki brojevi ispod stolica.
Tako je i bilo. Svako je izvukao neki broj. I onda smo trebali naći svoga para koji ima isti broj, jer su brojevi bili dupli. Kezele je smatrao da će susret dvojice stranaca potaći neku komunikacijsku mudrost. Ja osobno nisam našao neku veliku mudrost, ali mi se ipak ispunila jedna neobična želja: moja je majka nabavila konačno naočale za čitanje (ima 77. godina). Išlo mi je na jetra da ne može čitati, a lijena je bila ići po socijalne naočale.
Ali moje prijatelj nije našao svoga parnjaka. Ili je ranije izašao, ili je sjedalica bila prazna.
A on je jadan tražio ko lud svoga parnjaka jer je mislio da će od njega čuti nešto mudroga.
Stvar je bila jako ozbiljna !
Moj je prijatelj imao rak crijeva i nosio je kesicu. Prognoza jako neizvjesna.
A kod kuće je imao ženu sa rakom gušterače, prognoza jako loša.
On je tražio spas u sinhronicitetu, ali nije našao svoga parnjaka.
Možda je to bila tragična poruka Cjeline.
Žena mu je umrla sa 60 godina ovog proljeća , a on sa 66 godina ovog ljeta

Svi su ga znali u kvartu kao čudaka koji bulji u sunce (sungazing)
krena is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 00:23   #14
Quote:
Horz kaže: Pogledaj post
Proganja li vas taj duboki osjećaj egzistencijalne misterije, imate li taj bezvremenski, izvanosjetilni osjećaj najdubljeg čuđenja, krajnje zagonetke, tajne nad tajnama...?

Nešto sam - ali nisam sve!
Sve sam - ali nisam ništa!


Istovremeno dvostruk, trostruk...
Jedan - a opet dvoličan, troličan, sveličan...
Savršen i generalno sjeban - istovremeno.

Nekada dobar, nekada loš, nekada zao...

Ali misterij vlastite opstojnosti me ne napušta.
Zašto uopče gledam?
i što zapravo ja vidim?

Vidim vas u svom svijetu
I sebe u vašem svijetu.

Ista materija, isti strahovi, ista osjećanja, ideje, želje, emocije...
Kao da je kompletan ljudski rod satkan u meni - i ja u njemu.
Imam ponekad taj mistican osjecaj,potaknut je uvjek nekom misticnom tisinom,asocira me na nesto bezvremensko,vjecno,njezno i silovito,zanosno i utjesno u isto vrijeme,volim taj osjecaj smiruje..
__________________
The machinery is too much for me..
Stonerlord is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 12:29   #15
Quote:
Stonerlord kaže: Pogledaj post
Imam ponekad taj mistican osjecaj,potaknut je uvjek nekom misticnom tisinom,asocira me na nesto bezvremensko,vjecno,njezno i silovito,zanosno i utjesno u isto vrijeme,volim taj osjecaj smiruje..
Bolje da te ne asocira ni na šta, jer nijedna asocijacija ne može biti ono što je nezamislivo ograničenom asocijacijom - nezamisliva je u svakom pogledu,a nezamislivo se ne može zamišljati dok za svaki osećaj se može ponešto reći, makar ono bilo paradoksalno.

Osećaj posle prvog piva može za mnoge biti jednak tvom opisu, jedino što oni to pripisuju pivu, a ti sam sebi asocijacijama čime ograničavaš sam prijatan osećaj.
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 16:40   #16
prvo treba tražiti kraljevstvo nebesko a sve ostalo će doći
sanlukmarin is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 17:06   #17
i ja sam bila poput Krene,kao neko čuđenje u svijetu..Sve pročitala,svemu našla zamjerke,prigovore logike,primjer ovaj,primjer onaj..
sanlukmarin is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 18:32   #18
Quote:
sanlukmarin kaže: Pogledaj post
prvo treba tražiti kraljevstvo nebesko a sve ostalo će doći
A šta to beše za tebe, iz tvog iskustva (ili neiskustva tj mišljenja, zaključka, hipoteze) "kraljevstvo nebesko"?
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 20:00   #19
Quote:
yakuzza kaže: Pogledaj post
Misli, iskustva, emocije, sećanja, memorija uopšte - bezvredna je u području otkrivanja sebe. Sve dotle, deluje kao da je važno. Niko ko "odlazi" ne nosi ništa sem te iste poistovećenosti sa onim što su utisci tobožnjeg života tj. Ništa, dakle, te iste veze sa ispraznim - sem ako se ne rastereti toga, a to je ta retkost kojoj težimo, polusvesno ili nesvesno - tada se postaje više od svemira, jer svemir je samo na pola puta do nas. Šta god da je važno u životu, suštinski nema važnost, osim vrlo važne privremene, kontekstualne, ograničene, uslovne važnosti dabome, život je uslovno "važan"- suštinski nevažan.
Moram priznati da ponekad ne razumijem što hoćeš reći.

Quote:
fbuki kaže: Pogledaj post
Živi svemir? Svemir koji hoda? ...
Svatko od nas vidi drugim očima i po tomu je čitav svemir.

Quote:
Stonerlord kaže: Pogledaj post
Imam ponekad taj mistican osjecaj,potaknut je uvjek nekom misticnom tisinom,asocira me na nesto bezvremensko,vjecno,njezno i silovito,zanosno i utjesno u isto vrijeme,volim taj osjecaj smiruje..
Lijep je to osjećaj.
pronađena is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 20:33   #20
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Moram priznati da ponekad ne razumijem što hoćeš reći..
Pokušaj. Dakle, šta ostaje nakon života(?) ako je život sve to što opisujemo, proživljavamo svojim čulima. Ono čemu unutar stremimo nije život kao takav, zato je život samo kontekst koji ljudi shvataju preozbiljno, kao da će trajati večno, na kraju shvate da se film završio - "i šta sad?".
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 06:23.