Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.07.2017., 19:42   #1
Ima li nakon ovoga povratka?

Upravo sam prekinuo odnos sa svojom ženom, nakon 10 godina, usprkos tome što imamo dijete od nepune 2 godine....ali ja više jednostavno ne mogu dalje.
I ne, nema "rezerve", nema druge žene, nije u pitanju nikakva prijevara (iako je za mene razlog prekida možda i gori od toga).
Kroz 10 godina odnosa imali smo divne, ali i jako tmurne i teške trenutke. Ovo nam je drugi prekid, a razlog oba prekida je bila prije svega njena ljubomora.
Da odmah razjasnim: nisam tip koji vara svoje partnerice, nisam to nikad učinio, nisam niti tip koji flerta, nemam ženske "prijateljice" s kojima idem na duga ispijanja kava i pričam o intimnim stvarima (kao što neki čine).
Ništa od toga, ništa niti približno. Ona nikada nije imala niti najmanji (racionalan i stvaran) povod za ljubomoru. Dapače...
No, svejedno, moja partnerica je kroz godine imala nekoliko ljubomornih epizoda. Radilo se doslovno o optužbama koje te stresu do temelja, koje ti sruše cijeli svijet u trenu.
Okidači takvog ponašanja bi ponekad bili toliko banalni, da zvuče nevjerovatno. Ponekad bi bilo dovoljno da odem na službeni put....ili da izađem s prijateljem na pivo....ili odlazak na momačku od prijatelja.
Smetala ju je sama činjenica da pored mene u uredu sjedi ženska osoba. Njena ljubomora nije stala samo na tome, bila je ljubomorna i na moje prijatelje, na moju majku, na svakoga tko je na bilo koji način blizu mene.

Na početku sam mislio da je jednostavno nesigurna, jer se ne poznajemo dovoljno dobro, pokušavao sam razgovarati, pokušavao sam joj pomoći da to osvjesti, pokušavao sam joj objasniti koliko to destruktivno djeluje na mene, na naš odnos. Bilo je tu nekoliko upropaštenih godišnjih odmora, izazaka, proslava Nove godine. No, mislio sam da sam nešto postigao, da je to iza nas...
Tada se dogodilo nešto gotovo apsurdno. Otišli smo na zabavu, ja i ona, malo smo popili, kad me upitala da li sam ju varao sa svojim najboljim prijateljem! A što je bio povod tom pitanju? Glasina koju je načula od frendice da je moj prijatelj gay (a nije, no čak i da jest).
Sjećam se da sam samo otrčao od nje, pobjegao...u 2 ujutro sam kucao majci na vrata i ostao kod nje tjedan dana.
Svih tih 7 dana ona me molila, preklinjala da se vratim, da ju barem saslušam. Iako sam bio siguran da više nema budućnosti za nas, da ne mogu prijeći preko toga, dao sam joj priliku, saslušao sam ju.
Sjećam se koliko je plakala, tvrdila da mi vjeruje, da zna da to što u tim trenucima osjeća nije normalno, da nema nikakvih objektivnih razloga da osjeća to što osjeća, da je svjesna koju glupost je napravila, da je bila pijana, da joj se to uglavnom događa kad malo popije. Obećala je da se to više neće nikada dogoditi, da će raditi na sebi, da će se savjetovati sa psihijatrom. Da me voli, da sam joj najvažnija osoba na svijetu...
I ja sam se, naravno, slomio.
Ponovno smo krenuli zajedno. Nekoliko godina je sve bilo u redu, dobro smo se slagali, počeli smo planirati obitelj. Rodila nam se predivna curica, sve je bilo OK, život, posao, obitelj....
Sve dok se u firmi (u kojoj oboje radimo), na funkciji koju je prije obnašao muški kolega (a s kojim puno surađujem zbog prirode posla), nije zaposlila ženska osoba (btw. oženjena s dvoje djece).
I tu je opet počelo. Primjetio sam odmah njenu ljubomoru, primjetio sam s koliko mržnje i prezira govori o toj kolegici. Kad sam ju suočio s time, dobio sam (opet) optužbu: da ona vidi kako mi pričamo, kako se gledamo, da smo previše bliski, da ona osjeća kako ju isključujem iz svog života(!!!). Molio sam ju da stane, ali ona je nastavila sipati i sipati....
I u tom trenutku sam puknuo, rekao sam joj svašta. Rekao sam joj da me lagala kad je tvrdila da je s time raskrstila, da ta njena ljubomora nije problem iz prošlosti, da je bila tu cijelo vrijeme i trovala nas.
Rekao sam joj da me ne voli, da ja nju ne volim, da mi se gadi i ona i njena slika o meni. Da je bolesna, da je ona ta koja mene zapravo vara već 10 godina, da je neiskrena, da je naša veza farsa, da je hladna kuja lišena normalnih ljudskih emocija. Izvrijeđao sam ju gadno. Izgubio sam kontrolu. Od bijesa sam srušio sam stol u kuhinji i udario šakom u hladnjak. Pokupio se i otišao.

Sad se, naravno, osjećam jadno i bezvrijedno.
Osjećam se tako da bi najradije da nestanem, da se nikad nisam rodio.
Osjećam se kao da sam zgužvao i bacio cijeli svoj život, da sam prije svega nanio veliku štetu svom djetetu.
Rastrgan sam između dvije krajnosti: želim biti uz svoje dijete svaki dan, ali više ne mogu trpiti život sa patološki ljubomornom osobom, sa osobom koju više zapravo ne volim, sa osobom pored koje se osjećam malen i slabašan.

Zadnje uređivanje Gregorius : 11.07.2017. at 20:08.
Gregorius is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 20:09   #2
Mozes uvijek pokusati s bracnim savjetnikom, ukoliko oboje zelite spasiti brak.
A za dijete je bolje da ima rastavljene roditelje od roditelja koji se ne podnose.
Skitaljka is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 20:17   #3
Quote:
Gregorius kaže: Pogledaj post
. /cut/.....Rastrgan sam između dvije krajnosti: želim biti uz svoje dijete svaki dan, ali više ne mogu trpiti život sa patološki ljubomornom osobom, sa osobom koju više zapravo ne volim, sa osobom pored koje se osjećam malen i slabašan.
Zašto? Ne čini mi se da se ovako (bold) osjećaš pored nje zbog njene ljubomore...
Ašatan is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 20:45   #4
Quote:
Ašatan kaže: Pogledaj post
Zašto? Ne čini mi se da se ovako (bold) osjećaš pored nje zbog njene ljubomore...
baš, kakve veze ima to sa ženinom ljubomorom?
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:14   #5
radite u istoj firmi, katastrofa. ako posao nije prezahtjevan takva osoba ima more vremena za
razmišljanje i kombinacije. uh. ali bez obzira, bolesna ljubomora je jedna od najgorih stvari, imala
sam jednog takvog davno, dovedeš se do toga da počneš lagati samo da se ne moraš opravdavati bez razloga,
i tu se čovjek počinje osjećati glupo i bolesno...
lady38 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:19   #6
radite u istoj firmi, katastrofa. ako posao nije prezahtjevan takva osoba ima more vremena za
razmišljanje i kombinacije. uh. ali bez obzira, bolesna ljubomora je jedna od najgorih stvari, imala
sam jednog takvog davno, dovedeš se do toga da počneš lagati samo da se ne moraš opravdavati bez razloga,
i tu se čovjek počinje osjećati glupo i bolesno...
lady38 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:26   #7
Quote:
Skitaljka kaže: Pogledaj post
Mozes uvijek pokusati s bracnim savjetnikom, ukoliko oboje zelite spasiti brak.
A za dijete je bolje da ima rastavljene roditelje od roditelja koji se ne podnose.
Pravi trenutak za bračnog savjetnika je bio ovaj tu dole:

Quote:
Gregorius kaže: Pogledaj post
Otišli smo na zabavu, ja i ona, malo smo popili, kad me upitala da li sam ju varao sa svojim najboljim prijateljem! A što je bio povod tom pitanju? Glasina koju je načula od frendice da je moj prijatelj gay (a nije, no čak i da jest).
Mene bi kopalo kako to da osoba pored mene misli i da ju varam i da ju varam s nekim ko je istog spola kao i ja.

Da li je tadašnja djevojka zbilja i otišla kod psihijatra nakon tog ispada?

Vjerojatno će svi reći da brak ima smisla spašavati ako tu postoji još barem tračak ljubavi i poštovanja. Da li tu toga uopće još ima makar u tragovima?

U svakom slučaju odlazak na savjetovanje je dobra ideja, jer ako ne možeš popraviti odnos sa ženom možeš pokušati popraviti odnos sa majkom svojeg djeteta, sigurna sam da će njena ljubomora biti problem i ako i kad se razdvojite.
__________________
I can turn a gray sky blue
SubSV is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:29   #8
Quote:
Ašatan kaže: Pogledaj post
Zašto? Ne čini mi se da se ovako (bold) osjećaš pored nje zbog njene ljubomore...
Post je već bio previše dug, pa nisam naveo druge stvari...
Zašto se pored nje osjećam slab i malen?
Posljednjih 6 mjeseci prolazim kroz najteže razdoblje u svom životu, od posla na kojem se ubijam i koji je izuzetno stresan i odgovoran, posao na kojem sam morao jako pažljivo "hendlati" rizike koji su doslovno dovodili u pitanje opstanak firme...Pa do odnosa sa teško bolesnim roditeljima, koje volim i cijenim, ali nažalost u ovom periodu s njima moram rješavati mučnu problematiku nasljedstva, u kojem su me drastično zakinuli u korist brata, pa ih s time moram suočiti i to riješiti, a situacija je jako komplicirana.
Očekivao bi od svoje žene da mi bude podrška, da me osnaži u toj borbi na više frontova. No, nažalost nije tako...ili barem ja ne osjećam tu podršku.
Ona je zaista vrijedna, drži tri kuta kuće (ako ne i više), puno više od mene se brine o kućnim poslovima. Svega se sjeti, sve napravi. Odgovorna je, vrijedna, poštena.
No, mogu na prste jedne ruke nabrojati koliko puta mi je prišla i spontano me zagrlila kad mi je bilo teško. Nikada za mene nema kompliment. Nikad za mene nema osmijeh ili lijepu riječ, a to bi mi puno značilo. Rekao sam joj milijun puta da mi je to važnije od ručka i ispeglane košulje.
No, kritika za mene ima na vagone. Često je negativna i pesimistična, instrumentalizira krivnju, koja prožima njenu komunikaciju a da nije niti svjesna toga.
Kad sam se našao nekoliko puta u situaciji da sam trebao napraviti ispravnu i pravednu, ali tešku i izazovnu stvar, govorila mi je da neću uspjeti i da odustanem od borbe.
Na kraju sam te situacije riješio pozitivno usprkos njoj. Rekao sam joj tada da od nje očeujem da mi bude podrška, da bi se uz nju trebao osjećati jači, a ne slabiji, da me smeta njen defetizam, da me smeta njena hladnoća u našem odnosu.
No, to se nije nikad promijenilo.
Naravno, svaka medalja ima dvije strane. Ona mi ponajviše zamjera da nisam dovoljno prisutan u kućnim poslovima, popravcima, našim privatnim obavezama. I to je istina.
Gregorius is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:46   #9
Quote:
SubSV kaže: Pogledaj post
Pravi trenutak za bračnog savjetnika je bio ovaj tu dole:
Mene bi kopalo kako to da osoba pored mene misli i da ju varam i da ju varam s nekim ko je istog spola kao i ja.
Da li je tadašnja djevojka zbilja i otišla kod psihijatra nakon tog ispada?
NIje me samo kopalo, već me samljelo. Sasvim je svejedno pritom da li je osoba istog ili drugog spola. Vjeruj mi da sam čak i u periodima kad je sve bilo super, barem nekoliko puta dnevno mislio o tome. Kao neka vrsta PTSP-a.
Nije išla tada kod psihijatra, išla je tek nedavno, doduše samo jednom.

Quote:
SubSV kaže: Pogledaj post
Vjerojatno će svi reći da brak ima smisla spašavati ako tu postoji još barem tračak ljubavi i poštovanja. Da li tu toga uopće još ima makar u tragovima?
Ima tračka ljubavi, ima puno poštovanja....ali vjeruj mi da je osjećaj kad te netko krivo optuži za preljub sličan kao i da te prevario. Jednako boli. Jednako ostavlja rane.
Osim toga, s vremenom mi je postao nepodnošljiv njen način komuniciranja.
Npr. odem do hladnjaka i natočim si čašu vina, a ona neće reći ako i ona želi vina sljedeće: "molim te natoči i meni" već "zašto nisi natočio i meni?"(krivnja).
Kad se potrudim i sredim suđe, robu ili skuham nešto nikad neće reći:"super, sredio si suđe" nego će naći stvar koju nisam napravio i reći: "a nisi odnio i smeće?"(opet krivnja).
Kad želi da ju poljubim, ne kaže "poljubi me" već "a ne bi me možda poljubio?". Uvijek umota krivnju u svoju komunikaciju prema meni.

Quote:
SubSV kaže: Pogledaj post
sigurna sam da će njena ljubomora biti problem i ako i kad se razdvojite.
Kad sam joj rekao da više ne mogu i da prekidamo, tri puta (!!!) je rekla: "da, ti ćeš si sada naći neku mlađu".
Pa pobogu, život nam se raspada, a njoj je to prvo u mislima!
Gregorius is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:49   #10
Imaš li ti lijepe riječi i komplimente za nju? Grliš li je spontano i govoriš li da je voliš? Ok,ono sa kolegom na poslu je ludost,ali što ako ti zaista više pažnje posvećuje poslu, kolegama,roditeljima nego njoj? Možda je uzimaš zdravo za gotovo,kao nekog tko bi ti trebao biti bezrezervno podrška,a sa druge strane ti to njoj možda i nisi?
__________________
Ja sam dijete zemlje i zvjezdanog neba...
lordy is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:49   #11
Imaš li ti lijepe riječi i komplimente za nju? Grliš li je spontano i govoriš li da je voliš? Ok,ono sa kolegom na poslu je ludost,ali što ako ti zaista više pažnje posvećuje poslu, kolegama,roditeljima nego njoj? Možda je uzimaš zdravo za gotovo,kao nekog tko bi ti trebao biti bezrezervno podrška,a sa druge strane ti to njoj možda i nisi?
__________________
Ja sam dijete zemlje i zvjezdanog neba...
lordy is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 21:51   #12
Gregorius, koma mi citati kroz sto prolazis. Tvoja zena mi se cini da je osoba teskog k aramtera, i ono, mislim da zena ima ozbiljnih problema.

Btw, kako to da je kod psihijatra bila samo jednom? Nije joj se svidjelo sto joj rekao? Ili...?
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 22:19   #13
Quote:
lordy kaže: Pogledaj post
Imaš li ti lijepe riječi i komplimente za nju? Grliš li je spontano i govoriš li da je voliš?
Činio sam to svakodnevno, ali prestao sam prije par godina....jer nije bilo reciprociteta.
Sjećam se da nije bilo dana kad joj nisam rekao da je seksi, uštipnuo ju za guzu, pohvalio ju za nešto, tepao joj, zagrlio ju...
Nedavno se čak požalila da su svi u firmi pohvalili njenu liniju osim mene.
A ja sam joj rekao: "Zar nisi rekla da si osoba koja ne dijeli komplimente šakom i kapom? Očito sam se prilagodio tvom načinu."

Quote:
lordy kaže: Pogledaj post
Ok,ono sa kolegom na poslu je ludost,ali što ako ti zaista više pažnje posvećuje poslu, kolegama,roditeljima nego njoj? Možda je uzimaš zdravo za gotovo,kao nekog tko bi ti trebao biti bezrezervno podrška,a sa druge strane ti to njoj možda i nisi?
Da, zadnjih 7-8 mjeseci sam rastrgan i ne posvećujem joj dovoljno pažnje. To je istina. Često ostajem prekovremeno, odem na službeni put, ponekad radim od doma.
No, prije toga sam redovno završavao s poslom u 16h, provodili smo puno vremena zajedno, putovali, vozili se na motoru, išli na večere, izlaske. Imali smo više vremena jedan za drugog.
S druge strane, prije nego je počeo ovaj težak period, posjeo sam ju i rekao što će biti i što planiram. Pripremio sam ju na ovo. Rekao sam joj kakva je situacija i što će me čekati u ovom periodu. Pitao sam ju da li se slaže te da li me podržava u tome, jer mi je to važno. Zna da to ne radim za sebe, već za nas. Zna da to neće trajati godinama, već max. godinu dana....samo dok ne posložim stvari na poslu i s roditeljima.
Gregorius is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 22:29   #14
Quote:
Nausikaja kaže: Pogledaj post
Btw, kako to da je kod psihijatra bila samo jednom? Nije joj se svidjelo sto joj rekao? Ili...?
Nije mi puno pričala o tome, iako sam ju puno ispitivao.
Navodno joj je psihijatrica rekla da je u cijeloj priči ključan seks. Da su muškarci i žene zajedno prije svega zbog seksa (btw. ne slažem se s time, važan je, ali ima tu puno više od toga).
Naravno, što zbog trudnoće, što zbog djeteta i obaveza naš se seksualni život sveo na mrvice...Počeli smo raditi na tome da to popravimo, da nađemo vremena za sebe.
No, ja mislim da to uopće nije bit našeg problema.
Osim toga, mislim da ona nije dovoljno iskreno pristupila razgovoru s psihijatricom. Pitanje je što je spomenula, a što prešutila. Svejedno, jedan razgovor nije dovoljno.
Rekao sam joj da najprije treba ići sama kod psihijatra, da adresira problem ljubomore, da krene najprije to raščlanjivati....a da ćemo nakon toga ići zajedno.
Gregorius is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 22:46   #15
Da, tesko je znati sto ljudi govore shrinkovima, a sto presute. Iz ovog sto sinapisao, sto je ona tebi rekla da je problem u sexu, cini mi se kao jos jedan oblik prebacivanja krivnje na tebe.

Dosta osobina koje si opisao me podsjecaju namog bivseg muza. Stalno izazivanje krivnje, pa konstantno nezadovoljstvo, kukanje kako je on zrtva svemira i konstantna potreba da me kontrolira.
I ljubomora, isto tako na sve zivo sto je odvlacilo moju paznju od njega. Posao, prijatelji, moji hobiji, moji roditelji - apsolutno sve! Cak i na knjige koje sam citala
Nakon razvoda mi je trebalo par godina da se oporavim. Imala sam filing da ce me netko pocet kritizirat zbog najmanje i najmanje bitne sitnice koju bih napravila.
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 23:12   #16
Quote:
Nausikaja kaže: Pogledaj post
Da, tesko je znati sto ljudi govore shrinkovima, a sto presute. Iz ovog sto sinapisao, sto je ona tebi rekla da je problem u sexu, cini mi se kao jos jedan oblik prebacivanja krivnje na tebe.

Dosta osobina koje si opisao me podsjecaju namog bivseg muza. Stalno izazivanje krivnje, pa konstantno nezadovoljstvo, kukanje kako je on zrtva svemira i konstantna potreba da me kontrolira.
I ljubomora, isto tako na sve zivo sto je odvlacilo moju paznju od njega. Posao, prijatelji, moji hobiji, moji roditelji - apsolutno sve! Cak i na knjige koje sam citala
Nakon razvoda mi je trebalo par godina da se oporavim. Imala sam filing da ce me netko pocet kritizirat zbog najmanje i najmanje bitne sitnice koju bih napravila.
Joj, da to je taj osjećaj krivnje kojeg ti stalno pokušavaju nametnuti...
A kritike su tu da te učine manjim, jer misle da im je lakše kontrolirati osobu ako joj ubiju samopouzdanje. Strah ih je da bi "poletio" i "odletio" ako te pohvale. U konačnici, problem je u njihovom samopouzdanju.
Ona je zaista lijepa žena, pametna i vrijedna, a ne bi vjerovala u kojim je sve ženama vidjela prijetnju.
No, moja žena tu igru krivnje uglavnom radi nesvjesno.
Moji pokušaji da joj to pojasnim i da to osvjesti su uglavnom redom svi propali.
Upravo zato sam inzistirao na prihijatru, možda bi neutralnoj osobi prije povjerovala. Ustalom, nakon par minuta razgovora između nas svakom šrinku bi sve bilo jasno, jer je toliko očito...
Gregorius is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 23:23   #17
Gregorius pa tebi je podosta toga zapravo jasno. Kuxis da je u igri nesvjesna manipulacija i kuzis koja joj je svrha.
Jel dolazis u poziciju da si raskrstio sa brakom?
Ili zelis dati jos jednu sansu?
__________________
Unfuck yourself
Nausikaja is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 00:04   #18
Quote:
Nausikaja kaže: Pogledaj post
Gregorius pa tebi je podosta toga zapravo jasno. Kuxis da je u igri nesvjesna manipulacija i kuzis koja joj je svrha.
Jel dolazis u poziciju da si raskrstio sa brakom?
Ili zelis dati jos jednu sansu?
Naravno da vrijedi pokušati, ako ništa drugo onda zbog djeteta. Nedavno smo se dogovorili da ćemo popraviti stvari, da ćemo raditi na našem odnosu...ali kad ja napravim korak prema naprijed, kad ispravim neke stvari koje radim krivo, nažalost, s druge strane ne vidim nikakvu promjenu kod nje, pa se nakon nekog vremena vratim opet korak unatrag.
Izgubio sam nadu, osjećam se kao da se borim s vjetrenjačama.

Rekao sam joj da je rob svojih strahova, da je to zvijer koju drži skrivenu i hrani, umjesto da ju istjera. To joj je najvažnije.
Očituje se to u puno malih stvari, ne samo u odosu prema meni, već i kako se odnosi prema djetetu, mački ili psu. Pretjerano zaštitnički. Paranoično.
Imam osjećaj da nas to guši.
Često se ne slažemo oko banalnih stvari: da li treba ili ne treba pustiti psa s jebenog povodca na livadi na kojoj 500m ukrug nema žive duše, a mačku smo tek nakon godinu i pol počeli puštati vani u vrt.
Ona bi svih stisnula uz sebe, iz straha, a na taj način postiže suprotno.

Kad šetamo kćerkicu tu je stalno "nemoj ovo, nemoj ono", "pazi!", "joj!".
Došao sam do toga da mi je puno draže provoditi vrijeme sam s djetetom, bez nje.
Rekao sam joj to.
Tužno.
Kad nje nema mala je divno dijete, čim se nju doda u jednadžbu dijete postaje kenjkavo, cmizdravo, komplicirano.
Bojim se da će dijete te obrasce ponašanja preuzeti od nje.
Gregorius is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 00:13   #19
Quote:
Gregorius kaže: Pogledaj post
Naravno da vrijedi pokušati, ako ništa drugo onda zbog djeteta. Nedavno smo se dogovorili da ćemo popraviti stvari, da ćemo raditi na našem odnosu...ali kad ja napravim korak prema naprijed, kad ispravim neke stvari koje radim krivo, nažalost, s druge strane ne vidim nikakvu promjenu kod nje, pa se nakon nekog vremena vratim opet korak unatrag.
Izgubio sam nadu, osjećam se kao da se borim s vjetrenjačama.

Rekao sam joj da je rob svojih strahova, da je to zvijer koju drži skrivenu i hrani, umjesto da ju istjera. To joj je najvažnije.
Očituje se to u puno malih stvari, ne samo u odosu prema meni, već i kako se odnosi prema djetetu, mački ili psu. Pretjerano zaštitnički. Paranoično.
Imam osjećaj da nas to guši.
Često se ne slažemo oko banalnih stvari: da li treba ili ne treba pustiti psa s jebenog povodca na livadi na kojoj 500m ukrug nema žive duše, a mačku smo tek nakon godinu i pol počeli puštati vani u vrt.
Ona bi svih stisnula uz sebe, iz straha, a na taj način postiže suprotno.

Kad šetamo kćerkicu tu je stalno "nemoj ovo, nemoj ono", "pazi!", "joj!".
Došao sam do toga da mi je puno draže provoditi vrijeme sam s djetetom, bez nje.
Rekao sam joj to.
Tužno.
Kad nje nema mala je divno dijete, čim se nju doda u jednadžbu dijete postaje kenjkavo, cmizdravo, komplicirano.
Bojim se da će dijete te obrasce ponašanja preuzeti od nje.
Čitam ovo što si sve napisao i kao da vidim svoju majku. Sestrama i meni je prilično sjebala život. Sad ima 70 i sve je gora i gora. Svi je izbjegavamo koliko je moguće, radi vlastitog zdravlja.
Lilly blue is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 00:15   #20
Quote:
Gregorius kaže: Pogledaj post
NIje me samo kopalo, već me samljelo. Sasvim je svejedno pritom da li je osoba istog ili drugog spola. Vjeruj mi da sam čak i u periodima kad je sve bilo super, barem nekoliko puta dnevno mislio o tome. Kao neka vrsta PTSP-a.
Nije išla tada kod psihijatra, išla je tek nedavno, doduše samo jednom.


Ima tračka ljubavi, ima puno poštovanja....ali vjeruj mi da je osjećaj kad te netko krivo optuži za preljub sličan kao i da te prevario. Jednako boli. Jednako ostavlja rane.
Osim toga, s vremenom mi je postao nepodnošljiv njen način komuniciranja.
Npr. odem do hladnjaka i natočim si čašu vina, a ona neće reći ako i ona želi vina sljedeće: "molim te natoči i meni" već "zašto nisi natočio i meni?"(krivnja).
Kad se potrudim i sredim suđe, robu ili skuham nešto nikad neće reći:"super, sredio si suđe" nego će naći stvar koju nisam napravio i reći: "a nisi odnio i smeće?"(opet krivnja).
Kad želi da ju poljubim, ne kaže "poljubi me" već "a ne bi me možda poljubio?". Uvijek umota krivnju u svoju komunikaciju prema meni.


Kad sam joj rekao da više ne mogu i da prekidamo, tri puta (!!!) je rekla: "da, ti ćeš si sada naći neku mlađu".
Pa pobogu, život nam se raspada, a njoj je to prvo u mislima!
nemoj se ljutiti, ali žena ti zvuči kao jako naporna osoba s tim infantilnim forama. ja bih poludila, a ne bi prošlo puno nakon što bih joj pokazala put u neko fino mjesto LOL

i koliko dugo ti trpiš to psiho silovanje?
blagotebi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:21.