Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.08.2017., 23:32   #21
Stvari nisu tako komplicirane.
Barem ne u iskustvenom smislu.
Ne griješiti ne znači povući se iz svijeta...pobjeći od njega/izolirati se.

Dovoljno je da se svaki zagleda u vl.srce/motive koji ga nagone da nešto čini, kad nešto čini i u hipu će znati "koliko je sati".
Na tu čistoću aludiram.
Usklađenost s vlastitom savjesti...koju neki teško, neki tek povremeno, a neki vrlo dobro "čuju"/osjećaju.

Svak zna da li ga motivira zavist, mržnja, pohlepa, pakost/unutarnja potreba da se nekog povrijedi, kukavičluk, strah/malodušje i sl...ili ga motivira nesebičnost,iskrena ljubav, samilost, čestitost, vjernost, hrabrost, dosljednost.
Bez obzira koliko se možda trudili sakriti istinu i od samih sebe u datim trenutcima. Sami sebe obrambeno-mehaničarski "zašprehavat"...branit.
Taj obrambeni mehanizam/gard/auto-zašprehavanje je u biti ušutkavanje Savjesti.

Npr; naiđeš na situaciju u kojoj se nekog siluje, neko nekog iz čiste zlobe napastvuje u npr.tramvaju (grupa ljudi npr.)...i okreneš glavu na drugu stranu. Ništa ne učiniš.
Zašprehavanje samog sebe je; "ham, uh...ah, heh...eh...ja sam pacifist, to nije moja karma...neću se miješat".
Glas savjesti (koji će prije ili poslije/kad-tad isplivati na površinu); "Malodušna kukavice!".
Ok, malo ga karikiram; Glas savjesti se očituje u impulsu koji iznenada krene duboku izutra, da se unatoč strahu, zaštitnički postavimo...pa šta bude!

Ili; uočila si priliku da nekog iskoristiš, ostaviš na cjedilu (nekog ko se nalazi u teškoj situaciji) i slakorječivošću ga preveslaš...iskoristiš, čak i na kraju pokupiš pohvale/"dobiješ medalju" od strane neupućenih promatrača, nesvjesnih tvojih stvarnih motiva, zbog mrvica koje si možda usput ostavio/la dok si "kolač" kojeg si skrivao/la iza leđa, gurao u vl.đepove.
Ili npr; zanemariš nekog ko treba tvoju pomoć/blizinu/podršku/podmetnuta leđa u teškom trenutku...zbog nekih svojih vlastitih užitaka/tripova u glavi/vl.komfora.
Zašprehavanje; "morao sam/morala sam, nisam imala/la izbora, bitno mi je za moj "osobni razvoj", "zaslužio/la je", wtwr..."
Glas savjesti; "Smrade sebični/bešćutni!"
Opet karikiram; glas savjesti se očituje u naletu ljubavi/ganutljivo-bolno-slatke samilosti/osjećaju dužnosti prema osobi koja je u potrebi, koja nas oslovno provocira da se ostavimo vl. zajebancija u datom trenutku...i pružimo ruku.

Izdavanje vl.savjesti je okretanje leđa Bogu.
Svojevrstan test dosljednosti.
Isto tako, odazivanje glasu Savjesti je u stanju inicirati mistično iskustvo.
Lansirati Duh u stanje unutarnjeg nadahnuća kojeg riječi ne mogu opisati, nakon što se iskreno reagiralo.
Nešto se u nama doslovno "otvori"...i prodrma sliku svijeta/"ispuni ga do čepa"...
Ne uvijek, ali s vremena na vrijeme - da.
Ovisi o ulogu koji je bio na stolu, da se slikovito izrazim.
I am shiting you not!

Npr; mrziš nekog cijeli život, nekog tko te gazio čitav život (desetljećima) i napokon mu imaš priliku zasluženo/"pravednički" vratiti istom mjerom/konačno je došao trenutak sređivanja računa kojeg se strpljivo čekalo...i odjednom osjetiš taj poriv; "oprosti/otpusti/zagrli...bez obzira na sve" i počne te lomiti. S jedne strane žeđ za osvetom, s druge taj "iracionalni" poriv koji doziva na mrginama onog što ti zvoni u glavi i doslovno ti tjera suze na oči.
Sve je u tom trenutku u tvojim rukama; i jedna i druga opcija...sve su životne karte na stolu.
Takvi trenutci su u stanju čuda činiti...i nešto je zbog se isplati živjeti (koliko god paradoksalno zvučalo).
Doslovno!
Bitno je samo djelovati...

U srazu s Duhom Svetim, sve se te potisnute baje (stvarni motivi) "osvijeste"/osvjetle, isplivaju na površinu (na neki način dođu u kontrast s neizrecivm Nadahućem kojim nas ispuni Duh Sveti i osjetimo ih doslovno kao teret/ ili radost na Duši...ovisno o tome što prevladava u našem biću/mentalnoj areni).
To nije intelektualni proces...nekakva analiza/svojevrsno vaganje, wtwr...
Jednostavno SVE SJEDNE NA SVOJE MJESTO.
Samo od sebe...
__________________
* * * * *

Zadnje uređivanje Della17 : 23.08.2017. at 00:59.
Della17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2017., 09:15   #22
Quote:
amary kaže: Pogledaj post
Tko god da je rekao
"Lako je biti svet kad ne želiš biti čovjek(om)",
kao što si spomenula trebao bi biti svetac....
Nisam sigurna, zato nisam ni napisala ali mi je ostao prizvuk jednog imena: Karl Marx
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2017., 09:17   #23
Quote:
Della17 kaže: Pogledaj post
Stvari nisu tako komplicirane.

Gnothi seauton....
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2017., 23:41   #24
Quote:
Della17 kaže: Pogledaj post
Stvari nisu tako komplicirane.
Barem ne u iskustvenom smislu
Stvari uopće nisu komplicirane! Mi smo ti koji ih kompliciramo, zbog čega život i postaje sve teži i teži, tako sve do opasnog usijanja.

Quote:
Bez obzira koliko se možda trudili sakriti istinu i od samih sebe u datim trenutcima. Sami sebe obrambeno-mehaničarski "zašprehavat"...branit.
Taj obrambeni mehanizam/gard/auto-zašprehavanje je u biti ušutkavanje Savjesti
Subjekt svjestan sebe uvidjet će to. Međutim, onaj nesvjestan/uspavan automatski će odreagirati na njemu svojstven ili naučen način.

Quote:
Izdavanje vl.savjesti je okretanje leđa Bogu
Konceptualnom bogu, okretanje. Bog s našom rabotom nema ništa. Njemu je sasvim svejedno što će tko birati i kako će živjeti. Nikoga neće kazniti niti nagraditi zbog njegovih djela.

Quote:
Svojevrstan test dosljednosti
Samotest.

Quote:
Isto tako, odazivanje glasu Savjesti je u stanju inicirati mistično iskustvo.
Lansirati Duh u stanje unutarnjeg nadahnuća kojeg riječi ne mogu opisati, nakon što se iskreno reagiralo.
Nešto se u nama doslovno "otvori"...i prodrma sliku svijeta/"ispuni ga do čepa"...
Ne uvijek, ali s vremena na vrijeme - da.
Ovisi o ulogu koji je bio na stolu, da se slikovito izrazim.
I am shiting you not!

Takvi trenutci su u stanju čuda činiti...i nešto je zbog se isplati živjeti (koliko god paradoksalno zvučalo).
Doslovno!
Bitno je samo djelovati...
Teško ćeš održati taj stupanj pozitivnosti. Kroz neko vrijeme ideja će ishlapiti i vratiti te u stanje duha za koje, sad, misliš da si nadišla.

Ideal čovjeka često drži zatočenog u snu, a da to ne zna. Čak nije ni svjestan opijenosti njime.
fbuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2017., 21:24   #25
neko u Međugorju, neko u srcu, neko na bombonu , ali mislim da bi to trebalo biti nesto trajno, a ne nesto sto je bilo, nego sto je sada i dalje.
__________________
stvarno?
Vatra14 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2017., 12:21   #26
Quote:
fbuki;
Konceptualnom bogu, okretanje. Bog s našom rabotom nema ništa. Njemu je sasvim svejedno što će tko birati i kako će živjeti. Nikoga neće kazniti niti nagraditi zbog njegovih djela.
A ne, ne...Živom Bogu!
Onom koji ti srce ispuni do čepa i ostavi te bez daha.

I ja sam nekad bila kao ti, uvjerena u iste baje o nečem impersonalnom i nezaintersiranom za naša personalna "sranja".
Sve do jednog lijepog dana/trenutka kada su sve te baje naprosto "izletjele kroz prozor". Ko rukom odnešene.


Quote:
Teško ćeš održati taj stupanj pozitivnosti. Kroz neko vrijeme ideja će ishlapiti i vratiti te u stanje duha za koje, sad, misliš da si nadišla.
Istina.
Svijet takav-kakav je djeluje na nas i daleko je od "puke zajebancije".
Nije lako biti "zagledan na Onu Stranu" (jednom kada nas Duh napusti).

Quote:
Ideal čovjeka često drži zatočenog u snu, a da to ne zna. Čak nije ni svjestan opijenosti njime.
Nadam se da si to nećeš ponavljati u glavi u situaciji u kojoj nekakvi hoštapleri/nasilnici pokušavaju silovati dijete u nrp; tramvaju ili subištu u koje si ušao, koje -eto- treba baš tvoju pomoć.
Ona spika; "neću se miješat...ne želim biti zatočen u snu, sve je to iluzija...ja samo opijen sanjam!?"

Kužiš spiku?
__________________
* * * * *

Zadnje uređivanje Della17 : 27.08.2017. at 12:54.
Della17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2017., 21:14   #27
Quote:
Della17 kaže: Pogledaj post
A ne, ne...Živom Bogu!
Onom koji ti srce ispuni do čepa i ostavi te bez daha
Što je to Živi Bog, a što "mrtvi"?

Quote:
I ja sam nekad bila kao ti, uvjerena u iste baje o nečem impersonalnom i nezaintersiranom za naša personalna "sranja".
Sve do jednog lijepog dana/trenutka kada su sve te baje naprosto "izletjele kroz prozor". Ko rukom odnešene
Imamo (koliko-toliko) slobodu izbora i djelovanja i u to se Bog ne miješa, kako god stvari završile. "Problem" je što okolina, ljudi se vole miješati, osuđivati i zamjerati stvari koje se njima ne "sviđaju". Pa te svoje misli guraju Bogu u usta te si vole umišljati da je Bog na njihovoj strani kako bi opravdavali svoje postupke. Ne shvaćaju da Bog nije ni na čijoj strani, ili da je na svačijoj, bez obzira što god činili. To što činimo tiče se ponajviše nas samih, jer nama to može činiti zadovoljstvo, ili nas činiti nesretnim, što pak ovisi od (samo)tumačenja.

Quote:
Nadam se da si to nećeš ponavljati u glavi u situaciji u kojoj nekakvi hoštapleri/nasilnici pokušavaju silovati dijete u nrp; tramvaju ili subištu u koje si ušao, koje -eto- treba baš tvoju pomoć.
Ona spika; "neću se miješat...ne želim biti zatočen u snu, sve je to iluzija...ja samo opijen sanjam!?"
Nema tu puno razmišljanja. Na takve stvari reagira se promptno/impulzivno. Ali ako si loše sreće možeš lako popušiti dobru cipelarku, za pamćenje, od te grupe nasilnika. Činjenice ne lažu.

Quote:
Kužiš spiku?
Kužim te. Nekad sam i ja imao svoje faze, za ono vrijeme vrlo impresivna iskustva, osjećaj da je to To što želim i što mi treba dok sam živ, pa i nakon života. Sve dok...
fbuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 08:52   #28
Onog živog stado održava na životu ritualima i ceremonijama u uvijek istom ritmu. Ostali egregori postaju mrtvi ako se ne obnavljaju.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2017., 21:58   #29
Quote:
Nemruth Dagi kaže: Pogledaj post
Onog živog stado održava na životu ritualima i ceremonijama u uvijek istom ritmu. Ostali egregori postaju mrtvi ako se ne obnavljaju.
Što drugo i može biti kad se duuugo vremena hrani, mislima i emocijama, jedna te ista ideja božanstva. U ovom primjeru je božanstvo. Nešto slično tulpama u budizmu.

Što stvore to vide i doživljavaju na identičan način -- više njih.
fbuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2017., 16:04   #30
Ne bi htjela da ova tema skrene u pravcu filozofskog prepucavanja o tome kako netko zamišlja/konceptualizira Boga.
To je nešto za podforum Filozofija.

Ovdje, tema je usmjerena na iskustvo Duha Svetog.

Puno je svjedočanstava "out there" koja su vrijedna pažnje i koja ne bi bilo loše potražit.

Quote:
Dagi: Onog živog stado održava na životu ritualima i ceremonijama u uvijek istom ritmu. Ostali egregori postaju mrtvi ako se ne obnavljaju.
Glede ovog, mogu samo kazati da je -iz onog što ja mogu vidjeti- upravo suprotno.
Da upravo Duh Sveti/Nadahnuće koje u stanju izazvati u nama, pokreće Crkvu. Tisuće svetaca kroz povijest, koji su njezina sastavnica , dokaz su za to.
Pitaj svakog svećenika zašto je postao svećenik?
Što ga je to potaknulo?

Isto tako, dokaz da to unutarnje Nadahnuće (koje riječi nisu u stanju artikulirati) nije posljedica "ceremonijalnog refleksa", nego nešto što nadilazi našu ljudsku ograničenost/shvaćanje, je upravo i ovo svjedočanstvo koje sam postavila u naslovu teme.

Zašto?

Osoba koja svjedoči (španjolaska spisateljica), bila je zadrti nevjernik/agnostik s (dapače) izrazito negativnim stavom prema obrednom/liturgijakom aspektu onog s čime se je susrela. Iz dosade je i iritacije svime oko nje, koju je kontinuirano osjećala, izašla iz crkve...i doživjela iskustvo Duha Svetoga.
SAMO NA TRENUTAK! Iz "vedra neba"..."ničim zasluženo".
I to ju je iz korjena transformiralo!?
Okrenulo prema liturgiji koju je otvoreno prezirala!?
Nije li to dijametralno suprotno tvojem viđenju stvari?
Kako to objasniti?

Upravo je to ono što me je i potaknulo na pokretanje teme.

Iskustvena promjena nekog tko je u bio u potpunosti izvan onog što ti karakteriziraš "agregatorima koji ostaju mrtvi ako se ne obnavljaju".

Btw;
Jedno od najispirativnijih spontanih/oduševljenih svjedočanstava iskustva Duha Svetog je "Pjesma stvorenja" Franje Asiškog (Sv.Franjo) ispjevana/zabilježena pod kraj njegova života dok je gotovo slijep, bolestan i bespomoćan ležao u slamnatoj kolibici uz crkvicu sv. Damjana:

Previsoki, svemogući Gospode blagi,
Tebi pripadaju i hvale i slava i čast i blagoslov svaki.

"Tebi samu, Svevišnji, sve to doliči,
i nitko nije dostojan Ime Ti izreći.

Hvaljen da si, moj Gospode, sa svim Tvojim stvorovima,
s gospodinom bratom Suncem nad svima
po kome dan i svjetlo daješ nama.

I ono je lijepo, žarko i puno prosjajuje,
Tebe, Previsoki, ono divno znamenuje.

Hvaljen da si, moj Gospode, za mjesec i sestre zvijezde,
na nebu Ti ih stvori sjajne i krasne i lijepe.

Hvaljen da si, moj Gospode, za brata vjetar,
za svako vrijeme i za zrak oblačan il' vedar,
po kojemu svojim stvorovima hranu daješ svima.

Hvaljen da si moj, Gospode, za vodicu,
prekorisnu, poniznu i dragu, čistu nam sestricu.

Hvaljen da si, moj Gospode, za brata oganj,
što čini da nam noć svijetli uza nj,
a on je lijep, veseo i junačan i snažan.

Hvaljen da si, moj Gospode, za sestru našu majku Zemlju,
koja služi našem uzdržanju
i izvodi razno voće i šareno cvijeće i travu.

Hvaljen da si, moj Gospode, za one koji praštaju iz ljubavi Tvoje
i podnose slaboće, boli i nevolje svoje;
blago onima što pretrpe u miru,
jer Ti ćeš ih, Višnji, okruniti na svom piru!

Hvaljen da si, moj Gospode, za sestru našu Smrt ovoga tijela,
od koje da uteći će živa stvora nema;
teško onima koji umru u grijehu smrtnomu;
blaženi oni koje nađe u presvetomu hotijenju Tvomu,
jerbo tada druga smrt im zla ne sprema.

Hvalite, blagoslivajte Gospoda i zahvaljujte
Njemu i vrlo ponizno Mu služite!"


Prožetost Duhom je "all over the place" u ovim retcima.

Do te su mjere prožeti Njime, da su -s vremena na vrijeme- u stanju baciti/lansirati svakog onog tko ih pokušas razumjeti/doživjeti duhom, blizu one iste iskustvene ravani koja je inspirirala Sv.Franju. Doslovno poput "koda" (zabilježenog u povijesti) koji nas ima snage "otvoriti" tom neopisivom Nadahnuću.

Predivno!
__________________
* * * * *

Zadnje uređivanje Della17 : 02.09.2017. at 17:14.
Della17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2017., 08:26   #31
Quote:
Della17 kaže: Pogledaj post
Ne bi htjela da ova tema skrene u pravcu filozofskog prepucavanja o tome kako netko zamišlja/konceptualizira Boga.
To je nešto za podforum Filozofija
I mnogi filozofi imali su razna duboka iskustva, neki iskustva transcendentalnog, neki iskustva svojih dubokih uvjerenja za koje su (misaono i) emotivno bili vezani (na koje su se životno oslanjali, ili držali se za isto). Potonje su iskustva vlastite konstrukcije "boga, božanstva, onostranog itd."

Quote:
Ovdje, tema je usmjerena na iskustvo Duha Svetog
Mislim, tema je za PDF religija.

Quote:
Glede ovog, mogu samo kazati da je -iz onog što ja mogu vidjeti- upravo suprotno.
Da upravo Duh Sveti/Nadahnuće koje u stanju izazvati u nama, pokreće Crkvu. Tisuće svetaca kroz povijest, koji su njezina sastavnica , dokaz su za to.
Pitaj svakog svećenika zašto je postao svećenik?
Što ga je to potaknulo?


Bez ljutnje, draga Della, argumenti su ti jednaki nuli! Crkava i njezino svećenstvo u dubokoj su moralnoj i "duhovnoj" krizi. To prevladava. Zaludu ih se podupire i uzima za uzor u svakom pogledu.

Quote:
Isto tako, dokaz da to unutarnje Nadahnuće (koje riječi nisu u stanju artikulirati) nije posljedica "ceremonijalnog refleksa", nego nešto što nadilazi našu ljudsku ograničenost/shvaćanje, je upravo i ovo svjedočanstvo koje sam postavila u naslovu teme.

Zašto?

Osoba koja svjedoči (španjolaska spisateljica), bila je zadrti nevjernik/agnostik s (dapače) izrazito negativnim stavom prema obrednom/liturgijakom aspektu onog s čime se je susrela. Iz dosade je i iritacije svime oko nje, koju je kontinuirano osjećala, izašla iz crkve...i doživjela iskustvo Duha Svetoga.
SAMO NA TRENUTAK! Iz "vedra neba"..."ničim zasluženo".
I to ju je iz korjena transformiralo!?
Okrenulo prema liturgiji koju je otvoreno prezirala!?
Nije li to dijametralno suprotno tvojem viđenju stvari?
Kako to objasniti?
"Nesvjesni", duboki, unutarnji mehanizmi mogu pokrenuti lavinu svakakvih iskustva, nastalih na osnovi nečeg prijašnjeg. Osobito ako im se daje više pozornosti. Sve se to nalazi unutar osobnosti, bolje rečeno, onih elemenata koji kreiraju nečiju osobnost.

Quote:
Upravo je to ono što me je i potaknulo na pokretanje teme.

Iskustvena promjena nekog tko je u bio u potpunosti izvan onog što ti karakteriziraš "agregatorima koji ostaju mrtvi ako se ne obnavljaju".

Btw;
Jedno od najispirativnijih spontanih/oduševljenih svjedočanstava iskustva Duha Svetog je "Pjesma stvorenja" Franje Asiškog (Sv.Franjo) ispjevana/zabilježena pod kraj njegova života dok je gotovo slijep, bolestan i bespomoćan ležao u slamnatoj kolibici uz crkvicu sv. Damjana:
To su iskustva čovjeka koji je prestao kontrolirati i(li) određivati "svoj" način življenja...

Obično u nekim velikim nedaćama čovjek si daje oduška, jer sustav više ne izdržava bol, patnju, teret -- s vemenom nakupljeno. To, ili će puknuti, prolupati i sl.

Quote:
Predivno!
Iskustva oslobađanja od koječega, što nas guši (tereta), uvijek su predivna!
fbuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2017., 10:41   #32
Quote:
Della17 kaže: Pogledaj post

Iskustvena promjena nekog tko je u bio u potpunosti izvan onog što ti karakteriziraš "agregatorima koji ostaju mrtvi ako se ne obnavljaju".
Tehničko pitanje; razlikuješ li ti agregatore od egregora?

Duhovno pitanje; ima li Svetog Duha u podnožju bosanske piramide Visoko?
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2017., 08:02   #33
Opis "viđenja svijeta" iz perspektive nekog tko ostao permanantno ispunjen Duhom od trenutka "prvog dodira":

On the Holy Spirit, by Saint John Vianney
Quote: Those who have the Holy Spirit cannot endure themselves, so well do they know their poor misery. The proud are those who have not the Holy Spirit.

Ono što na neki način povezuje svetce unutar crkve je upravo to stanje "kontinuirane ispunjenosti" koje se počinje manifestirati u svemu što čine i na njih bi se u okviru ove teme htjela fokusirati.



Btw; malkice me u "bed" baca rečenica/konstatacija u kojoj Sv.John sve one slučajave/primjere kratkotrajnih, periodičnih dodira/bljeskova Duha (koje mnogi od nas imaju, i koje čitavim bićem doživljavamo nečim što nas je trajno obilježilo/"izbacili iz cipela"/iz korjena transformiralo/izbilo nam doslovno dah iz pluća...poput primjera kojeg sam navela u naslovnici teme) - karakterizira tek svjetovnom razinom.
U biti čak i neimanjem Duha!? ; "Worldly people have not the Holy Spirit, or if they have, it is only for a moment. He does not remain with them; the noise of the world drives Him away"
(Što je upravo moja razina/stupanj ispunjenosti Duhom, a u tu kategoriju onda ulazi i iskustvo španjolske spisateljice).

Na stranu stavaljam one primjere svetosti koji su posljedica svjesne žrtve iz uvjerenja.
Na njih se u okviru ove teme ne želim osvrtati.
Mislim na situacije kada netko ima toliko vjere/unutarnje dosljednosti da u trenutku iskušenja (svjetovnog/čulnog ili pak u srazu sa izborom; "odricanja od vjere ili smrt"), ne poklekne/pobjegne i ne krene linijom "majeg otpora".
I takve žrtve/dosljednost crkva priznaje kao znak svetosti (jednom kada ih odvaže, procjeni njihovu autentičnost i stupanj kušnje), iako možda u trenutku odabira/unutarnjeg iskušenja, osoba nije bila ispunjena Duhom Svetim.
Na neki način tu vrstu dosljednosti smatram i većim postignućem s obzirom da nije bilo prisustva Duha, koji stvari čini savim "drugačijima".
Nisam teolog pa ne znam da li dobro prosuđujem, ali situacija u kojoj Krist na Križu izgovara; "Oče, Oče...zašto si me napustio?", ulazi upravo u tu kategoriju kušnje/"osjećaja napuštenosti , prepuštenosti sebi samima".
(Nek me ispravi netko tko doktrinalno bolje razumije stvari u tom pogledu).
Ništa nam naime u tom trenutku/stanju ispunjenosti nije teško. Nikakve nas okolnosti nas nisu u stanju pokolebati/lomiti/kontaminiratri/zbunjivati i sl. Sasvim spontano.
Prisustvo Duha sve to skupa jednostavno "proguta"/preplavi...stavi u perspektivu unutarnjeg oduševljenja/"oduševljenog viđenja svijeta" pred kojim svaka svjetovna "baja" ili kušnja doslovno izblijedi.
Ma koliko možda (iz naše, mundene perspektive) ozbiljno djelovala.
__________________
* * * * *

Zadnje uređivanje Della17 : 08.09.2017. at 08:49.
Della17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2017., 08:36   #34
fbuki;65325711]
Quote:
I mnogi filozofi imali su razna duboka iskustva, neki iskustva transcendentalnog, neki iskustva svojih dubokih uvjerenja za koje su (misaono i) emotivno bili vezani (na koje su se životno oslanjali, ili držali se za isto). Potonje su iskustva vlastite konstrukcije "boga, božanstva, onostranog itd."
E, to...to je materijal za ovu temu.
Ta "razna duboka iskustva"/nadahnuće!
Ako imaš nekih primjera, podijali.
Ne mislim da Duh ispunjava jedino Kršćane. Sigurna sam da su mnogi u stanju stupiti s Njim u kontakt (pa bili oni i atisti/agnostici, wtwr).
Primjer iz naslova teme je primjer za to.


Quote:
Mislim, tema je za PDF religija.
Kako to misliš?
Zar postoji nekakva lista "ovjerenih" dubokih unutarnjih iskustava, ovdje?
Ovo mi tvoje zvuči prilično uznemiravajuće.
Nešto u stilu; "Kršćani nemaju pravo na duhovnost/nisu kvalificirani", wtwr!?

Quote:
Bez ljutnje, draga Della, argumenti su ti jednaki nuli! Crkava i njezino svećenstvo u dubokoj su moralnoj i "duhovnoj" krizi. To prevladava. Zaludu ih se podupire i uzima za uzor u svakom pogledu.
Ne ljutim se.
Moje iskustvo Crkve/liturgije i ljudi koje u njoj susrećem/koji me nadahnjuju ( Fra Bonaventura Duda i sl. ) je dijametralno suprotno.


Quote:
Iskustva oslobađanja od koječega, što nas guši (tereta), uvijek su predivna!
Ti nisi iskusio ono o čemu govorim.
Da jesi, drugačije bi govorio.
Kad to kažem, ničim se ne stavljam iznad tebe niti se smatram "superiornijom" u bilo kojem pogledu.

Nikakve veze iskustvo Duha s "psihologijom" i uobičajenim mentalnim stanjima/umom i inim interpretacijama nema.
Sve to "u domeni uma/psihologije", uobičajenog ljudskog ponašanja u srazu sa Duhom postaje irelvantno.
Čovjek u Duhu ne ponaša se/reagira sukladno tim obrascima.
I am shiting you not!

Qute: Sv.John "Man is all earthly and all animal; nothing but the Holy Spirit can elevate his mind / Without the Holy Ghost we are like the stones on the road"
Toliko je to iskustvo jako/iznad svega što smo ikada iskusili/"life-changing" u svakom pogledu.
__________________
* * * * *

Zadnje uređivanje Della17 : 08.09.2017. at 09:11.
Della17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2017., 09:48   #35
Quote:
Della17 kaže: Pogledaj post
f

Nikakve veze iskustvo Duha s "psihologijom" i uobičajenim mentalnim stanjima/umom i inim interpretacijama nema.
Sve to "u domeni uma/psihologije", uobičajenog ljudskog ponašanja u srazu sa Duhom postaje irelvantno.
Čovjek u Duhu ne ponaša se/reagira sukladno tim obrascima.
Mislim da bi takve zaključke morala donositi struka.

Ljudi se mijenjaju pod raznim utjecajima ili ostaju isti ako oni nisu dovoljno snažni.

Moj tekst sa jedne druge teme:
Što reći nego da je sve relativno; moja frendica i njen tadašnji partner su se iz Splita gdje su bili na službenom putu uputili u Međugorje.
Idu vidjeti što je tamo a uopće nisu vjernici već pripadaju stadu "ma ima tamo gore nečega a što je to ne znamo".

Međugorje u veljači je pusto pa su se oni popeli na brdo ukazanja sami. Oko njih nikog, a oni tumaraju po brdu amo tamo.
I onda ugledaju Gospu (ne kip!)
svjetli ko reflektor odjevena u bijelo-plavo, titra u zraku, i nogama ne dodiruje tlo.
Odmah su se međusobno pogledali, ostavši svako za sebe u čudu.
Prikaza je trajala dvadesetak sekundi a onda je nestala...

Sišli su dolje posve zbunjeni.
I dalje ne idu u crkvu niti su postali vjernici. Očito ih Duh niti bilo tko nije dodirnuo.
Egregori su moćne stvari...
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2017., 13:48   #36
Iako je tema dodir Duha Svetog, slažem se s Nemruth Dagi da takva iskustva nisu vezana isključivo za kršćanski koncept Boga i Duha Svetoga, već da su to samo jedna od imena za pojave i iskustva koja su univerzalna i ne ovise o kulturološkoj i vjerskoj pripadnosti. Kako je rekao krena, možemo to generalno nazvati ne-obična stvarnost.

Inače, @krena, sviđa mi se iskustvo tvog prijatelja koje si naveo jer me je baš podsjetilo na iskustvo koje je opisao Morihei Ueshiba, osnivač aikida, koji dakako nije bio kršćanin već je kao Japanac bio povezan sa šintoizmom, zen-budizmom a bio je i pripadnik Omoto religije / sekte:

1925.g. hodao sam u vrtu, zemlja se pomakla, zlatna para izvirala je iz zemlje i obavijala moje tijelo. Osjetio sam se transformiranim u zlatno biće. U isto vrijeme osjetio sam svjetlo kao „feather“ u mom umu i tijelu. Mogao sam razumjeti jezik ptica. Razumio sam značenje kreacije. U tom trenutku sam shvatio: Izvor „bu“ je božja ljubav- duh zaštite svih stvari. Suze radosnice potekle su niz moje obraze. Od tada gledao sam ovaj cijeli svijet kao moju obitelj: Sunce, Mjesec i zvijezde su također moji prijatelji. Slava, bogatstvo, status nisu mi više ništa značili.
__________________
Don't submit to stupid rules, Be yourself and not a fool
Don't accept average habits
Open your heart And push the limits
Tritogeneia is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2017., 18:35   #37
Nemruth Dagi;65406701
Quote:
Mislim da bi takve zaključke morala donositi struka.
Slažem se.
"Struku" u ovom slučaju ne predstavljaju neurolozi i psihijatri, već oni koji jesu u Duhu. Na prvom mjestu tu mislim na Crkvu koja se s Njim preko svetaca i živog svjedočenja susreće tisućljećima i tijekom čitavog tog vremena, na "živim primjerima iz prve ruke"/baštinjenjem (kontinuitetom svetačkih života), ima prilično jasnu sliku kako se Duh manifestira i koji ga to znakovi u životu pojedinca potvrđuju.
Ne zaboravi da je Crkva po tom pitanju vrlo skeptična i suzdržana.
Nikada ne pada na "prvu loptu" s obzirom da smatra kako je "duhovna ravan" puno kopliciranija nego što to mi zamišljamo.
Nije jednostrana.
Nije sve "out there" ili "in there" (kako god okrenuli) "med i mlijeko", niti je sve s čime se susrećemo/što od tamo "izvire" dobrohotno i bezeleno kako to mi volimo zamišljati.
Nisu svi "uvidi" i sva mistična iskustva (koja mogu biti neverojatno moćna/snažna), od Duha Svetog.
Čovjek može upadati u unutarnja stanja kadra probuditi/pobuditi različite moći, izdići ga iznad ljudskog okvira (može vidjeti, razumjeti, spoznavati, činiti stvari koje nadilaze i naše najluđe snove), a još uvijek ne biti dodirnut Duhom Svetim.

Quote:
Ljudi se mijenjaju pod raznim utjecajima ili ostaju isti ako oni nisu dovoljno snažni.
Istina

Quote:
Moj tekst sa jedne druge teme:
Što reći nego da je sve relativno; moja frendica i njen tadašnji partner su se iz Splita gdje su bili na službenom putu uputili u Međugorje.
Idu vidjeti što je tamo a uopće nisu vjernici već pripadaju stadu "ma ima tamo gore nečega a što je to ne znamo".

Međugorje u veljači je pusto pa su se oni popeli na brdo ukazanja sami. Oko njih nikog, a oni tumaraju po brdu amo tamo.
I onda ugledaju Gospu (ne kip!)
svjetli ko reflektor odjevena u bijelo-plavo, titra u zraku, i nogama ne dodiruje tlo.
Odmah su se međusobno pogledali, ostavši svako za sebe u čudu.
Prikaza je trajala dvadesetak sekundi a onda je nestala...

Sišli su dolje posve zbunjeni.
I dalje ne idu u crkvu niti su postali vjernici. Očito ih Duh niti bilo tko nije dodirnuo.
Egregori su moćne stvari...
Halucinacije nisu dodir Duha.
Susret s duhovnim bićima također.
Ukoliko izostaje to neopisivo unutarnje nadahnuće koje je u stanju iz korjena promijeniti čovjeka, "nešto nije u redu". Što god da jest, (vrijedno ili manje vrijedno) nije manifestacija Duha u nama.
Duh Sveti nije "duhovno biće".
Dapače, duhovna bića također mogu biti prožeta Njime, ili odvojena od Njega, na isti način na koji to možemo i mi.
Crkva vjeruje da prožetost Duhom u određenim slučajevima može atraktirati/privlačiti različite duhovne enitete koji i ne moraju biti blagonakloni...i koji baš zbog toga mogu mučiti/saljetati osobu, u intervalima kad se Duh "povuče", više ne maifestira.
Mnogi su se svetci s tim stvarima susretali...i stojički trpili na fizičkoj ravni.
Zašto se to događa, teško je kazati.
Govorim o više-tisućljetnom stažu/promatranju, življenju s onima koji su bili prožeti Njime.
__________________
* * * * *

Zadnje uređivanje Della17 : 08.09.2017. at 19:32.
Della17 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2017., 22:54   #38
Quote:
Della17 kaže: Pogledaj post
Kako to misliš?
Zar postoji nekakva lista "ovjerenih" dubokih unutarnjih iskustava, ovdje?
Ovo mi tvoje zvuči prilično uznemiravajuće.
Nešto u stilu; "Kršćani nemaju pravo na duhovnost/nisu kvalificirani", wtwr!?
Ni u primislima ne postoji takvo što.

Na Religiji bilo bi bolje prihvaćeno...

Quote:
Nikakve veze iskustvo Duha s "psihologijom" i uobičajenim mentalnim stanjima/umom i inim interpretacijama nema.
Sve to "u domeni uma/psihologije", uobičajenog ljudskog ponašanja u srazu sa Duhom postaje irelvantno.
Čovjek u Duhu ne ponaša se/reagira sukladno tim obrascima.
I am shiting you not!

Qute: Sv.John "Man is all earthly and all animal; nothing but the Holy Spirit can elevate his mind / Without the Holy Ghost we are like the stones on the road"
Toliko je to iskustvo jako/iznad svega što smo ikada iskusili/"life-changing" u svakom pogledu.
: ))))

Mnogo strasti je u tebi. Zato pripazi malo da ne sagoriš u svemu tome.

Inače, uživaj i sretno!
fbuki is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.09.2017., 10:29   #39
[QUOTE=Della17;65414377]Nemruth Dagi;65406701
Quote:
Slažem se.
"Struku" u ovom slučaju ne predstavljaju neurolozi i psihijatri, već oni koji jesu u Duhu.
Svi smo u Duhu ili u životnoj energiji, ili kako to već nazivamo po kulturološkom nomenklaturom.

Samo su neki svjesniji toga a neki nisu.

Tebe je dodirnuo Duh a Peru Perića isti taj "Duh" kojeg naziva chi/ki.




Zašto bi takav susret završio promjenama koje očekuje organizacija koja živi na Duhu i po Duhu i to im je biznis?

Ako se nisi promjenio i ne odlaziš na mise nije te dodirnu Duh...

Tko te ili što te dodirnuo, nešto što ne tjera ljude u crkvu a ima istu prirodu ko Duh koji te tjera?

Postoji stvarnost ili stvarnosti, koji kao i naša ima svoje zakone. Ponekad se nekima pojedincima iz nekih razloga odgurne zavjesa i oni bivaju uvučeni u tu stvarnost bez da žele...

To pak ne dokazuje ništa drugo osim da vrlo malo znamo o onome koje je blizu nas/pored nas a tako duhovno odvojeno od našeg materijalnog svijeta u kojem odrađujemo svoje živote.
To ne dokazuje nikakve bogove, sinove bogova i slično religijske kerefeke već da je svijet za nas daleko kompliciraniji zbog različitih razina njegovog postojanja i mentalne sfere koju ono podržava.

Te razine govore da smo zarobljeni u sferi vlastitog mišljenja/djelovanja pa ne obraćamo pažnu na "znakove pored puta". Kad nam se dogodi pad u nepoznato tumačimo to opet prema onome u što vjerujemo jer nam je to poznati teren jer nismo spoznali one druge zakone.

Ti pak zakoni vrijede za sve bez obzira koju sliku svijeta njeguješ u sebi; tako te pojave tumačiš dodirom Duha svetog a radi se samo da smo zbog nečega uvučeni u drugu stvarnost.

To uvlačenje će potaknuti tvoju mentalnu sferu i tu nastupa greška jer ne samo da se zatvaramo u vlastitu u ovom slučaju religijsku ljušturu već vlastitom duhovnom biću postavljamo granice - duh u nama nema granica na ovom terenu osim univerzalnih zakona koji vrijede za sve.

Stoga svi dodiri Duha ako dovode ljude u bogomolje i mise te hoblaju jedno te isto (u smislu duhovne prakse) su upitni po posljedici što stvaraju i onda te zatvaraju u stado jer nama ljudima (a mi smo duhovna bića) je svima dano ISTO a to je univerzalnost a ne parcijalna istina i ono što ona u ovom našem materijalnom svijetu nosi.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.09.2017., 10:36   #40
Dakle, španjolska spisateljica je doživjela dodir Duha Svetog a moja prijateljica i njen partner su imali grupnu halucinaciju?


Kako to...?


Jer susret sa nepoznatim nije izazvao u njih nikakvi poriv za štovanje, obožavanje, klanjanje, vjerski ushit...i odlazak u crkvu

Osnovni uvjet za dokazivanjem dodira ovakve vrste je priklanjanje jednoj duhovnoj praksi a ne otvaranje univerzalnim duhovnim obzora što govori o našoj duhovnoj prirodi bez obzira što smo po svojem zemaljskom identitetu.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 21:11.