Evo da se i ja uključim. Prije mjesec i pol imala sam po prvi puta u životu napad panike. U tih mjesec i pol imala sam ga još 3 puta. Dakle 4 puta u mjesec i pol. Moram priznat da me sve to poprilično šokiralo. Također sam postala jako razdražljiva i mogla bi se na svaku sitnicu rasplakati, totalno sam se promjenila...Čitala sam o tome na netu i shvatila da mi je to zbog stresa, napetosti...
Ne želim ići psihijatru jer mi ne pada na pamet piti antidepresive i sedative. Svjesna sam da je sve u mojoj glavi...pokušat ću se neko vrijeme sama kontrolirat, piti čajeve i slične biljne pripravke protiv stresa, osjećam da bi mi i fizička aktivnost puno pomogla, pa namjeravam krenuti u teretanu ili na aerobic, jer kak ne bi poludila kad cijeli dan sjedim nad knjigom i ne mičem nikud...
Jako mi je naporno cijelo vrijeme razmišljat o tome da ne smijem razmišljati o napadu, ako me razumijete, to me iscrpljuje. Vidjet ću sad neko vrijeme kako će mi biti.
Ima tko od vas kakav savjet, da odem psihijatru bar na razgovor? Ovih 300kn što ste spominjali se odnosi na jedan termin od 45 minuta?
Evo da se i ja uključim. Prije mjesec i pol imala sam po prvi puta u životu napad panike. U tih mjesec i pol imala sam ga još 3 puta. Dakle 4 puta u mjesec i pol. Moram priznat da me sve to poprilično šokiralo. Također sam postala jako razdražljiva i mogla bi se na svaku sitnicu rasplakati, totalno sam se promjenila...Čitala sam o tome na netu i shvatila da mi je to zbog stresa, napetosti...
Ne želim ići psihijatru jer mi ne pada na pamet piti antidepresive i sedative. Svjesna sam da je sve u mojoj glavi...pokušat ću se neko vrijeme sama kontrolirat, piti čajeve i slične biljne pripravke protiv stresa, osjećam da bi mi i fizička aktivnost puno pomogla, pa namjeravam krenuti u teretanu ili na aerobic, jer kak ne bi poludila kad cijeli dan sjedim nad knjigom i ne mičem nikud...
Jako mi je naporno cijelo vrijeme razmišljat o tome da ne smijem razmišljati o napadu, ako me razumijete, to me iscrpljuje. Vidjet ću sad neko vrijeme kako će mi biti.
Ima tko od vas kakav savjet, da odem psihijatru bar na razgovor? Ovih 300kn što ste spominjali se odnosi na jedan termin od 45 minuta?
Znam kako ti je. Ovo što kažeš kako razmišljaš da ne smiješ razmišljati... tako je i meni bilo u početku, pa i sada, ali rjeđe...
Ako ti potraje to duže ja ti preporučam da odeš psihijatru (ali provjerenom) da si ih ne bi zavukla.
Pokušaj vježbati svaki dan, barem nešto malo, pola sata (Tai Chi je dobar), prošetati.. makniti se od stresa (koliko je moguće), probaj se zaokupirati sa nečim što će ti maknuti misli s napada, vježbe disanja...
Možda uspiješ tako. Bitno da si to na vrijeme prepoznala. Mene su šetali po bolnici (mislili da je infarkt (?!?) pa da je štitnjača...).
Ali ako ti se ustale, preporučam ti da odeš kod psihijatra i/ili psihoterapeuta.
Puno sreće
hy bubbly,evo moj skroman savjet definitivno posjeti psihologa ali dobro se raspitaj jer smatram da neko kome daješ tolike pare da ti pomogne treba te dobro slušati,ja sam išla navrat nanos šta bi se reklo i nebi vjerovala naletim na debila koji prije svega i sam treba pomoć.JEB GA tako mi valjda grah pao,sta se tiče vježbanja super ideja i pokušaj se dosta družiti,mene naprimjer uvjek razveseli razgledavanje po buticima sa frendicama ili mužem ne moram si ništa kupiti nego tek toliko šta bi se reklo da naparim oči,ali i kod takvih stvari budi oprezna hoću reći ne pretjeruj,jer te nekada i toliko bježanje može umoriti i dovesti do sloma.Imaj granice ne forsiraj tjelo i um do maksimuma,jer ćeš u protivnom dobiti efekt bumerang.Nekad si dozvoli toplu mirisnu kupkicu,eeeee to je gušt.
nemaš ti pojma što te sve kvalitetan psihijatar može natjerati da kažeš.
osnova početka psihijatrijskog liječenja je ljubaznost i prepuštanje tebi osjećaja da vodiš igru, da upravljaš sa psihoterapeutskim postupkom, no to je zabluda.
često se osobe poput tebe rasplaču kao male bebe i na kraju psihijatru kažu i stvari za koje su mislili da će s njima otići u grob.
ma baš si me nasmijao "konju"... citirat' ću jednog
američkog pisca C.B ..."psihijatri bi mogli puno toga reći o tome,A JA bih mogao puno toga reći o psihijatrima."
Ne možeš govoriti da nemam pojma,jer ti nemaš pojma da ja imam nekog osnovnog pojma
o tome što je vezano uz pojan "psihić"...samo se ti drži
akinetona i bit' će sve u redu
umjesto tri mazni 4 komada...
možda se prosvijetliš i možda
ćeš imat' pojma...
__________________
believe...always believe...and keep the faith ... !
ako se već "mora bit' ovisan" o nekoj tableti,onda je bolje bit'
navučen na oksazepam,nego na
alprazolam (helex,xanax...)...
apaurin je gadan također...
oksazepam je "najmanje zlo"...
od "smirivača,spuštaća i dizaća"
__________________
believe...always believe...and keep the faith ... !
Bok
Nova sam na ovom forumu i imam nekih problema, pa se nadam da će mi netko znati reći što mi je činiti, ili barem da ću moći sa nekim popričati jer mi je jako teško.
Imam 23 godine. Prije 4 godine su mi dijagnosticirani napadi panike (kako dr. kaže -zbog faksa-).
U početku sam pila Fevarine, 1 ujutro i 1 navečer. Uz to sam pila Normabele, no pošto su mi kratko djelovali dr. me prebacila na Helex (po potrebi).
Pošto su mi napadi u početku bili česti (nekada i po 4-5 puta na dan), samim time sam često pila Helex-e od 0,25.
Sada nakon 4 godine napadi su mi se jako prorijedili. Fevarin pijem 1 ujutro, ali Helexe više ne pijem samo kada predosjetim napad već svaki dan po 3 od 1 mg.
Ne mogu zaspati bez njega, ujutro prvo što pomislim je Helex. Preuzeo je kontrolu nad mojim životom.
Prijatelje sam ˝otjerala˝ od sebe, faks mi također trpi zbog toga. Ne mogu se skoncentrirati dok ne popijem Helex, a kada ga popijem spava mi se i nemam koncentracije.
Pokušala sam se jednom naglo skinuti s njega, no nisam izdržala ni 2 dana. Imala sam osjećaj da ću ludim, kao da ne postojim, tresla sam se, izgubila orijentaciju.. I ponovo sam ga počela piti.
Znam da se ne preporučuje naglo skidanje s njega, ali problem je što kada ne popijem 3 mg dnevno ˝ne živim˝..
Prije sam bila aktivna u svim dijelovima života, uvijek nasmijana, voljela društvo, imala odlične ocjene..
A sada... pala sam 2 god. fakulteta, ne izlazim nigdje, spavam po cijele dane, ne čujem se sa prijateljima...
Hrpa ljudi mi je reklo da sam lijena. I da mi je samo 1 lipa za svaku rečenicu ˝trgni se˝ bila bi bogata sada. Lako je reći trgni se, ali ja ne znam kako. Gdje da počnem?
4 godine su proletjele pored mene...
Ima li netko sa sličnom situacijom, netko tko bi mi mogao dati neki savjet?
srećo, imam slučan problem već 7 godina...i jako mi je teško...i znam kako je to kad ti neko sere da se trgneš i da ovo ono...ne može te shvatiti netko ko nije prošao kroz isto, ali pošto smo svi drugačiji, nitko te ne može shvatiti...
u to što si ušla, da te odma pripremim-teško ćeš izać...jer tablete su zaista užas...
ja sam pila zoloft, u kombinaciji s famoznim helexom iliti xanaxom...iskreno, nikako poboljšanje, samo me ubilo, otupilo, kako sama kažeš-uljenilo...
a najgora je ta osuda društva...bilo bi nam puno lakše da možemo javno reć: "imam panični napad, teško mi je, jako patim, budite mi podrška"...ali ljudi to ne shvaćaju, samo se smiju i što je najgore svrstavaju nas među totalne luđake što mi nismo dokle god smo svjesni situacije oko sebe...
imam čir na želucu, problema sa srcem, crijevima, blago rečeno- panični napadi su me razorili u mojim najljepšim godinama...i kolkko god se ja borila, to kao da je jače i prevlada...i najgore je pšto me sprječava u normalnim životnim funcijama...ne mogu izlazit normalno, družit se, ići na faks i sve ostalo...to je toliko frustrirajuće da više nisam pametna što uraditi...
promjenila sam psihijatre i psihijatre, pila tableta i tableta, išla na autogene treninge, jogu, svašta, ali to je jednostavbno toliko snažno da se ponekad pitam da li ću moći biti donekle normalna po stare dane
znam da je bilo dosta priče o ovoj temi ali se ne sjećam da sam čitao o navedenom lijeku.....pijem ga već treći tjedan i poznajući sebe strah me od ovisnosti.....imam anksiozni poremećaj i uz xanax uzimam još AD Ladiomil i antipsihotik Eglonyl.....znatno poboljšanje sam osjetio odmah na samom početku terapije a sad više i nemam nikakvih simptoma.....ostao je jedino taj opravdani strah od ovisnosti o anksioliticima iako me doktor uvjerava da nema nikakvih šansi da to postanem ako ga uzimam mjesec do dva u dozi od 2x1 0,25 mg na dan......opet ponavljam.....poznajući sebe koji hebenom pušenju ne može reći ne iako me to i dovelo u ovo stanje kako ću se onda sa time nositi ako se još i na to navučem....molio bih za savjet što a radim od onih koji imaju iskustva sa navedenim lijekom.....kako prestati uzimati lijek....postepeno sa smanjivanjem doze ili jednostavno prestati.....
ma ne brini se,samo što ćeš od
antipsihotika dobiti bar 7,8 kg
sala...udebljat' ćeš se kao prasesto posto
hehe...ovo me ne zabrinjava niti malo nego čak naprotiv .....visok sam 1,80 m i težinu od 75 kg sam dosegao samo po odsluženju JNA ''89....poslije toga moja težina se uvijek kretala između 65-72 kg.....mršavost mi je već odavno dosadila pa bih volio nabaciti nekih 10ak kg na sebe ...samo da ne ode sve to na trbuh ...morati ću se malo aktivirati nekim sportom
Helex, kao uostalom i svaki lijek koji djeluje na SŽS, treba uzimati samo i isključivo uz liječnički nadzor, ja ga nisam mogla nigdje kupiti bez recepta, baš sam probala u 3 privatne ljekarne i jednoj gradskoj, imala sam recept svoje privatne psihijatrice u torbi, ali rekoh da vidim, i nisu mi ga htjeli dati, nema šanse, tako da su ove ljekarne gdje ga se može uzeti bez recepta očito u manjini, takav je barem moj dojam, i dobro je da je tako, nisu to bomboni!
Da, meni jedna jako draga osoba je već 2 godine na Apaurinima, jedna emotivna trauma se desila i jebi ga, psihički nije bio dovoljno jak da je prebrodi, sad se kljuka tableticama i čeka Božje čudo....ne razumijem takav pasivan stav, kao da uživa u neprestanom kukanju i privlačenju pažnje na tu foru...
__________________ Two of us were made of
angel's dust... Dig, Lazarus, dig!
ha čuj,toj osobi se očito jaaako teško pokrenuti zbog traume,pa zato ima taj "pasivan" stav...
kljukanje,pa kljukanje...da može i zna drugačiji način,već bi
ga on primjenio...valjda će se izvuči,samo tableta NIJE RJEŠENJE...
__________________
believe...always believe...and keep the faith ... !
A ja bi mu htjela pomoći, dati mu kontakt svoje psihijatrice koja je stvarno odlična i koja mi je doslovce spasila glavu, ali ne znam kako mu pristupiti, da ne pomisli da čačkam tamo gdje mi nije mjesto, mislim njegovi ukućani to ili ne kuže ili svjesno ignoriraju...
__________________ Two of us were made of
angel's dust... Dig, Lazarus, dig!
ne možeš mu pomoći,on će to krivo shvatiti i još će se naljutit'
na tebe... ta osoba mora sama
odlučiti (iako je slabić),da prestane žderat' tablete,da NE BJEŽI od života...ti ne možeš NIŠTa,ako ta slaba osoba SAMA NE ODLUČI
__________________
believe...always believe...and keep the faith ... !
...samo da ne ode sve to na trbuh 
...morati ću se malo aktivirati nekim sportom 
Linearni mod
