Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 08.08.2017., 11:35   #1
Situacije iz djetinjstva za koje ste tek poslije shvatili da su "off"

Čitala sam neki članak takve teme na engleskom pa sam vidjela da nema toga ovdje. Mislim da bi mi možda moglo biti lakše popišem li "sve" :-)

1)Odrastati s mamom koja te uči da je sve seksualno ponašanje prije braka, uključujući i francuski poljubac, grijeh i da se mora ispovjediti.
2)Kad sam imala kojih 7 godina, neki striček mi je na plaži u moru skinuo gaćice. Rekla sam mami koja je preda mnom to rekla tati, a on je nastavio gledati tekmu. Osjećala sam se kao derište koje bezveze pravi problem gdje ga nema.
Nedavno sam pitala mamu zašto nisu nikako reagirali tada i ona se uopće ne sjeća događaja, niti mi se činila jako potreseno. Kome god da to prepričam, i dan danas se osjećam neshvaćeno i ko da dramim bezveze. Čak i sad dok ovo pišem.
3)Tata je mami stalno, preda mnom, govorio da je debela i ona je konstantno bila na dijetama, o kojima sam ja, s manje od 10 godina znala sve. Naravno da sam odrasla u osobu koja se godinama borila s anoreksijom.
4)Buraz i stara svađali su se na pas mater u prosjeku triput tjedno. Jedna od svađa sadržavala je i element njegovog stajanja na rubu prozora. Ja sam tada također imala desetak i bolio ih je kurac smeta li meni. Istini za volju, ja sam mislila da to sve obitelji tako. Dan danas osjećam se bahato kad pomislim da je možda moglo i bez toga.
5)Mamina izjava "da mogu, ubila bi se" bila je lajtmotiv svih faza moga djetinjstva. Spoznaja da se neće ubit jer je to grijeh, a ne jer ima razloga za život (npr. mene), bila mi je posve normalna i prihvatljiva (naravno da je važnije kamo će ti duša nakon smrti, nego kako ti se osjećaju djeca kad to stalno govoriš).
6)Tate se ne sjećam gotovo uopće, osim kao lika koji stalno nešto sere i život je gro zanimljiviji kad je on na službenom putu / u ratu. To sam isto mislila da je svima tako.

Eto, toliko od mene. Sad ostali :-)
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 13:45   #2
Ja sam tek prije nekoliko godina shvatio da nije otac već zapravo majka bila glavni problem u obitelji. Zbog toga sam dosta dugo nosio problem neidentifikacije sa ocem. Majku sam veći dio života držao žrtvom i stalno ju branio. I dan danas mi muškarci općenito idu na živce, ni žene nisu ništa bolje sa svojim neprestanim zahtjevanjem, emocionalnošću i kukanjem.. Užasno sam nepovjerljiv i zatvoren za dublje emocionalne kontakte i prema jednima i prema drugima.
Svađe u obitelji su bila normalna stvar, svaki jebeni dan kada god otac dođe s posla, večera i popije litru vina...ali one najgore, najbolesnije i najbrutalnije, one koje su trajele satima i svodile se na psihičko maltretiranje do daske. Kao dijete vjerovao sam da je i to normalna stvar u svakoj obitelji, otac i majka se satima svađaju i vrijeđaju a djeca sjede i gledaju tv. I naravno kada roditelji to zatraže moraju stati na nečiju stranu.
Većinu djetinjstva sam bio u velikom rascjepu između mišljenja da je moja obitelj idealna unatoč svoj patnji i govnima koja su posvuda plivala i činjenice da svijet mora biti bolje mjesto i da želim pobjeći negdje daleko daleko...
Kasnije sam skužio da mi je familija kompletno luda i da moram pobjeći ako sebi želim dobro. Slijedila je užasan mix konfrontirajućih osjećaja u smislu idem ća i nikad se više neću vratiti popušite mi kurac, do užasne krivnje jer ih ostavljam i jer nisam sposoban živjeti bez njih. U toj konfrontaciji prošlo je desetak, petnestak dugih godina.
Ta potreba bijega negdje daleko se još do malih nogu prenio u sexualnost, ona mi je bila alat da se maknem od anksioznosti, problema i užasa u kojem sam živio.
Obzirom da je sex i sve vezano za njega bilo zabranjeno za govoriti a kamo li za gledati i raditi razvio sam svojevrsnu opsesiju sexom. Samo je otac imao ekskluzivno pravo pričati koga je sve jebao ili kako bi žensku jebao kada ju vidi na ulici. To mi se gadilo, prezirao sam ga zbog toga i imao čudan stav prema sexualnosti, u raskoraku između svetog i perverznog.

Nema što nisam progutao u tom smislu, od fetiša do mazohizma. Sex mi je prije svega psihičko iskustvo i treba mi mind-fuck da uživam. Nema te boli koju nisam bio u stanju prenijeti u orgazam. A kako bih drugačije kada osim straha, boli, krivnje i sputavanja ništa drugo nisam poznavao.

I tako čovjeku prođe pola života što ćeš...al bar imam dragocjeno iskustvo, pomažem drugima da to sve ne prolaze..
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 14:00   #3
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Ja sam tek prije nekoliko godina shvatio da nije otac već zapravo majka bila glavni problem u obitelji. Zbog toga sam dosta dugo nosio problem neidentifikacije sa ocem. Majku sam veći dio života držao žrtvom i stalno ju branio. I dan danas mi muškarci općenito idu na živce, ni žene nisu ništa bolje sa svojim neprestanim zahtjevanjem, emocionalnošću i kukanjem.. Užasno sam nepovjerljiv i zatvoren za dublje emocionalne kontakte i prema jednima i prema drugima.
Svađe u obitelji su bila normalna stvar, svaki jebeni dan kada god otac dođe s posla, večera i popije litru vina...ali one najgore, najbolesnije i najbrutalnije, one koje su trajele satima i svodile se na psihičko maltretiranje do daske. Kao dijete vjerovao sam da je i to normalna stvar u svakoj obitelji, otac i majka se satima svađaju i vrijeđaju a djeca sjede i gledaju tv. I naravno kada roditelji to zatraže moraju stati na nečiju stranu.
Većinu djetinjstva sam bio u velikom rascjepu između mišljenja da je moja obitelj idealna unatoč svoj patnji i govnima koja su posvuda plivala i činjenice da svijet mora biti bolje mjesto i da želim pobjeći negdje daleko daleko...
Kasnije sam skužio da mi je familija kompletno luda i da moram pobjeći ako sebi želim dobro. Slijedila je užasan mix konfrontirajućih osjećaja u smislu idem ća i nikad se više neću vratiti popušite mi kurac, do užasne krivnje jer ih ostavljam i jer nisam sposoban živjeti bez njih. U toj konfrontaciji prošlo je desetak, petnestak dugih godina.
Ta potreba bijega negdje daleko se još do malih nogu prenio u sexualnost, ona mi je bila alat da se maknem od anksioznosti, problema i užasa u kojem sam živio.
Obzirom da je sex i sve vezano za njega bilo zabranjeno za govoriti a kamo li za gledati i raditi razvio sam svojevrsnu opsesiju sexom. Samo je otac imao ekskluzivno pravo pričati koga je sve jebao ili kako bi žensku jebao kada ju vidi na ulici. To mi se gadilo, prezirao sam ga zbog toga i imao čudan stav prema sexualnosti, u raskoraku između svetog i perverznog.

Nema što nisam progutao u tom smislu, od fetiša do mazohizma. Sex mi je prije svega psihičko iskustvo i treba mi mind-fuck da uživam. Nema te boli koju nisam bio u stanju prenijeti u orgazam. A kako bih drugačije kada osim straha, boli, krivnje i sputavanja ništa drugo nisam poznavao.

I tako čovjeku prođe pola života što ćeš...al bar imam dragocjeno iskustvo, pomažem drugima da to sve ne prolaze..

potpisujem. identicno i kod mene. kao da sebe slusam.
Kako danas funkcioniras?
Kako to sve utjece na tebe danas, jesi se ocistio emocionalno, imas li posljedica, nesanice, pojacana senzibilnost, tjeskoba, promjene raspolozenja...???
__________________
Snažan čovjek nije onaj koji zloupotrebljava svoju snagu, nego onaj koji osnažuje druge!
khari is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 14:10   #4
Quote:
khari kaže: Pogledaj post
potpisujem. identicno i kod mene. kao da sebe slusam.
Kako danas funkcioniras?
Kako to sve utjece na tebe danas, jesi se ocistio emocionalno, imas li posljedica, nesanice, pojacana senzibilnost, tjeskoba, promjene raspolozenja...???
Ja sam kroz život imao dovoljno sreće da se kao jako mlad odtrgnem iz obitelji u emocionalnom smislu. Kasnije sam upoznao i suprugu koja mi je bila izrazito velika podrška u mom oporavku.

Kada bih morao istaknuti neki konkretni problem rekao bih da je to strah od povrijeđenosti i gubitka. To me sprečava da ulazim u dublje odnose sa ljudima zapravo nemam potrebe već mi je draže odnose držati na nekom površnom nivou. I naravno moja ćudljiva sexualnost koja nije standardna i ponekad ju je teško pratiti i meni samome. Kompenzacija straha od gubitka mi je neovisnost i novac kao "lažna" sigurnost. Konkretno volim uspjeh i pare...

Inače držim da se radom na sebi jako mnogo toga može promjeniti. To je kao da limaru doneseš razbijen automobil. Roditelji su nas tako nekako sjebali do neprepoznatljivosti. I onda ide popravak, ispraviš ovo, promjenitš ono i uz mnogo rada i truda (na sebi je najteže raditi) auto konačno bude gotovo kao nov. Kažem gotovo jer jednom što se uništi ostavi doživotni trag na nama. Samo što mi naučimo stim živjeti i puhati i na hladno...
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 15:43   #5
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Većinu djetinjstva sam bio u velikom rascjepu između mišljenja da je moja obitelj idealna unatoč svoj patnji i govnima koja su posvuda plivala i činjenice da svijet mora biti bolje mjesto i da želim pobjeći negdje daleko daleko...
Kasnije sam skužio da mi je familija kompletno luda i da moram pobjeći ako sebi želim dobro. Slijedila je užasan mix konfrontirajućih osjećaja u smislu idem ća i nikad se više neću vratiti popušite mi kurac, do užasne krivnje jer ih ostavljam i jer nisam sposoban živjeti bez njih. U toj konfrontaciji prošlo je desetak, petnestak dugih godina.
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Kasnije sam upoznao i suprugu koja mi je bila izrazito velika podrška u mom oporavku.


Inače držim da se radom na sebi jako mnogo toga može promjeniti.
... I onda ide popravak, ispraviš ovo, promjenitš ono i uz mnogo rada i truda (na sebi je najteže raditi) auto konačno bude gotovo kao nov. Kažem gotovo jer jednom što se uništi ostavi doživotni trag na nama.
Ovo sve ko da sam ja napisala. A kažem ti da si mi zapeo za oko na forumu jer je neki kurac tu jako sličan, vjerojatno u odgoju samom. Ne bih rekla da je isto jer...nekako mi se čini da ipak nije, ali da ima dosta dodirnih točaka, ima.
Jesi iz Dalmacije nekim čudom?
Ne moraš javno odgovorit, ali ono...takva vrsta sjebanih obitelji ko da je nekako svojstvena tom (našem) kraju.

EDIT: Da, tek sad vidim da je lokacija "Split". Ali nebitno, zapravo.

I da, kod mene to uvjerenje u bipolarnu obitelj, u smislu da jedan dan mislim da su najbolji, a drugi dan da ću ih sterat u tri pičke materine, nije trajalo samo kroz djetinjstvo. Donekle, traje i danas...odnosno moj oporavak od svega toga počeo je tek nedavno, kad sam shvatila da sam, zapravo, potpuno sama i da me ne razumiju. Ta moja komunikativna, super obitelj, mene uopće ne poznaje, vjerojatno dijelom i jer im to sama nikad nisam dopustila.

Da se razumijemo, sve sam im oprostila i ne želim kidati kontakte, niti se slučajno osvećivati i sve ću napraviti da budu u kontaktu s mojim djetetom (trenutno sam trudna pa me valjda te analize tim više zato sad pucaju), ali nikakvo guilt trippanje od vlastite bliže ili dalje rodbine više ne trpim. Jer nisam nikom dužna ništa više nego što dajem. Mislim da samo gore pobrojene točke dosta govore o tome koliko toga je meni dano, a da nisam uopće tražila

Sve sam oprostila, ne vidim nikakve loše namjere, niti ih mogu zamisliti...ali ne trpim više prozivanje od ljudi koji su me zapravo temeljno sjebali.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 15:48   #6
Donekle offtopic, a možda i ne baš - poznajem jednog dečka kojemu su roditelji stvarno priskrbili materijalno divno, a duhovno / psihički poprilično ukurcu djetinjstvo i pubertet. Oni se sad stvarno trude sve to ispraviti, ti roditelji, jel', jer valjda kuže da su zajebali. I svaka im čast na tome - bolje ikad nego nikad.

Svejedno, meni je, zapravo, tek nedavno počelo biti posve razumljivo zašto taj dečko njih svejedno nema potrebu imati u svojoj blizini, zašto mu idu na živce, zašto je emotivno skroz distanciran od njih i zašto ih "iskorištava" (nije đubre prema njima, nego koristi od njih sve što mu ponude, i dalje je to uglavnom materijalno, ali im duhovno daje i dopušta jako malo). Tek sam nedavno shvatila da je to materijalno nešto što je s njima izbrusio odavno i što mu nije strano, a to što oni sad odjednom traže nešto što nisu ponudili prije mu vjerojatno dođe...ko da ga to traži neki dragi susjed. Ko da dragi susjed traži da s njim priča o problemima s hemoroidima, da banaliziram posve

U nekim godinama, za takve vrste popravaka vjerojatno više nismo sposobni, a mnogi od nas ih i ne žele. A neki od nas ih žele pa naiđu na zid.
Zajebana su ta odrastanja.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 16:01   #7
Quote:
morcego kaže: Pogledaj post
Ovo sve ko da sam ja napisala. A kažem ti da si mi zapeo za oko na forumu jer je neki kurac tu jako sličan, vjerojatno u odgoju samom. Ne bih rekla da je isto jer...nekako mi se čini da ipak nije, ali da ima dosta dodirnih točaka, ima.
Jesi iz Dalmacije nekim čudom?
Ne moraš javno odgovorit, ali ono...takva vrsta sjebanih obitelji ko da je nekako svojstvena tom (našem) kraju.

I da, kod mene to uvjerenje u bipolarnu obitelj, u smislu da jedan dan mislim da su najbolji, a drugi dan da ću ih sterat u tri pičke materine, nije trajalo samo kroz djetinjstvo. Donekle, traje i danas...odnosno moj oporavak od svega toga počeo je tek nedavno, kad sam shvatila da sam, zapravo, potpuno sama i da me ne razumiju. Ta moja komunikativna, super obitelj, mene uopće ne poznaje, vjerojatno dijelom i jer im to sama nikad nisam dopustila.

Da se razumijemo, sve sam im oprostila i ne želim kidati kontakte, niti se slučajno osvećivati i sve ću napraviti da budu u kontaktu s mojim djetetom (trenutno sam trudna pa me valjda te analize tim više zato sad pucaju), ali nikakvo guilt trippanje od vlastite bliže ili dalje rodbine više ne trpim. Jer nisam nikom dužna ništa više nego što dajem. Mislim da samo gore pobrojene točke dosta govore o tome koliko toga je meni dana, a da nisam uopće tražila

Sve sam oprostila, ne vidim nikakve loše namjere, niti ih mogu zamisliti...ali ne trpim više prozivanje od ljudi koji su me zapravo temeljno sjebali.
Svi se mi nekako pronalazimo u toj zajedničkoj boli sjebanosti. Ali svaka obitelj je drugačija, uspomene su drugačije, način manipulacije također. Da iz Dalmacije sam ali ne bih rekao da je to nešto posebno zemljopisno ili kulturološki uvjetovano.

Trenutno možda više o tome razmišljaš jer si u osjetljivom razdoblju. Razmišljanja idu u smjeru da zaštitiš svoju obitelj od negativnog utjecaja svojih roditelja, rodbine i sl..
Problem jest u tome što smo bili godinama manipulirani kako ne bi bili u stanju postavljati granice prema drugim ljudima. Time smo si na leđa stavili ulogu služavke za druge pri čemu smo uskratili iskustvo upoznavanja sebe. Ako sebe nismo upoznali tada nismo u stanju steći samopouzdanje, bez njega ne možemo ravnopravno pristupati drugima, a ako nemamo osjećaj ravnopravnosti tada nismo u stanju ni postavljati granice, osjećamo se žrtvom, pristajemo na manipulaciju da udovoljimo očekivanjima i time pokazali da vrijedimo neki klinac.
Spirala nema kraja.

U tebi osjećam ljutnju i to je dobro, to je prvi korak kada ljudi postanu svjesni da su zapravo vodili promašene živote, i da su vjerovali onima koji su ih zapravo upropastili. Tvoji roditelji tebi nisu dali priliku da postaneš čovjek u punom smislu te riječi a trebali su i zato se ljutiš.

Ljutnja u smislu osvete ovdje ne pomaže, spoznaja se sastoji u tome da shvatiš kako tvoji roditelji nisu mogli/znali drugačije i da ne postoji način koji bi njih promjenio. Oni će uvijek biti takvi. Ljutnju možeš iskoristiti da izgradiš sebe i to vidim radiš, kažeš nikad nikome neću dopustiti da me izmanipulira, da se odreknem sebe, da me zgazi, da dam više nego što će mi se vratiti, da klimam glavom iako znam da to ne želim.. Većina problema je već time riješena. Ostatak je lagana izgradnja vjere u sebe (ja sve mogu, ja sam sposoban, jak, ja vrijedim i zasužujem, čovjek sam sa vrlinama i manama, ne plašim se realno ničega jer ću sve loše prevladati kao što sam to činio i do sada..). Cijeli sustav se bazira na tome da budeš fer prema sebi i budeš fer prema drugima, bez susprezanja i osjećaja krivnje jer nešto želiš i osjećaš. Sve loše emocije na putu oporavka laganao izađu van (kroz ljutnju, tugu, bijes) i onda dođe do nekom mira i balansa, i to je cilj svega. Mir je najvažniji u životu
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!

Zadnje uređivanje radical change : 08.08.2017. at 16:22.
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 16:07   #8
ovo s gledanjem u tv, tako je i moj stari uvijek gurao pod tepih što mu se ne sviđa, o čemu ne bi razgovarao.
jednom došla ja s prijemnog za jednu školu, gdje sam pala isključivo zbog treme. i došli rezultati, ja onako sva sjebana, a on bleji u tv i pita "šta ćeš za ručak?"
ono, jebe se njemu što se meni sad cijeli svijet srušio. ionako mu se nije sviđala ta škola.

a ima toga, ne da mi se uopće praviti popis.
oni mene zapravo užasno živciraju, nisam baš emotivno vezana za njih, ali se kladim da uopće ne kuže zašto je to tako i zašto ih ne trpim.
to i je najtragičnije, da sve te godine nisu skužili kako se ponašaju.
ladybug24 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 16:18   #9
Quote:
morcego kaže: Pogledaj post
Donekle offtopic, a možda i ne baš - poznajem jednog dečka kojemu su roditelji stvarno priskrbili materijalno divno, a duhovno / psihički poprilično ukurcu djetinjstvo i pubertet. Oni se sad stvarno trude sve to ispraviti, ti roditelji, jel', jer valjda kuže da su zajebali. I svaka im čast na tome - bolje ikad nego nikad.

Svejedno, meni je, zapravo, tek nedavno počelo biti posve razumljivo zašto taj dečko njih svejedno nema potrebu imati u svojoj blizini, zašto mu idu na živce, zašto je emotivno skroz distanciran od njih i zašto ih "iskorištava" (nije đubre prema njima, nego koristi od njih sve što mu ponude, i dalje je to uglavnom materijalno, ali im duhovno daje i dopušta jako malo). Tek sam nedavno shvatila da je to materijalno nešto što je s njima izbrusio odavno i što mu nije strano, a to što oni sad odjednom traže nešto što nisu ponudili prije mu vjerojatno dođe...ko da ga to traži neki dragi susjed. Ko da dragi susjed traži da s njim priča o problemima s hemoroidima, da banaliziram posve

U nekim godinama, za takve vrste popravaka vjerojatno više nismo sposobni, a mnogi od nas ih i ne žele. A neki od nas ih žele pa naiđu na zid.
Zajebana su ta odrastanja.
Zrela si žena, prošla si ono da te dečko prevari, da vam veza postane mučenje i slično. Vjerojatno kužiš da se jednom narušeni međuljudski odnosi ne mogu vratiti na početnu razinu. Kada nas netko jednom povrijedi uvijek ostane mrlja.
Zbog toga je zaista iluzija očekivati da će roditelji uspjeti nadoknatiti djetetu ono što mu nisu pružili kada je trebalo? Ponajviše iz razloga jer se nema sčim raditi, ma uzalud sve materijalno ovoga svijeta ako ljubavi nema između dvoje ljudi. A nikad je iskreno nije bilo, možda se prividno kupovala stvarima, ucjenama, povlasticama, ali to nema veze sa ljubavi. Odnos u dubini zapravo nikada nije ni izgrađen. Sve je to jako površno i interesa radi.
To shvatiš kada pogledaš obitelji koji fenunkconiraju. Ja ne gajim duboke osjećaje prema ocu i majci, nikad i nisam, danas razlikujem da ono što sam osjećao nije bila ljubav već ovisnost temeljana na strahu i želji za zaštitom.
I ne gajim iluziju da ću ja danas to promjeniti. Neću, mogu samo pokušati postaviti odnos onako kako meni odgovara. Ja sam dobio dijete i tu imam priliku pružiti ljubav i izgrađivati odnos.
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 17:10   #10
Tema ko stvorena za mene!

Zbilja se pronalazim u vašim upisima, posebno od Radicala.
Iste boljke i ja imam, cijeli život teško se povezujem s ljudima.. Problem je što se ja naizgled opustim, mogu pričati s ljudima do unedogled kad ih smatram vrijednima i zanimljivima, oni mi se otvaraju, valjda ulijevam povijerenje, ali
Jednostavno imam granicu koju je zasad samo nekoliko osoba prešlo, a prvi je bio sada dugogodišnji partner, koji me zbilja shvaća i poznaje i uživa moje povjerenje!

Što je najgore, a možda je tako i vama, cijeli život žudim upravo za kvalitetnim odnosima, dubokim razgovorima, povezivanju s ljudima... Al tu je strah od gubitka koji sam već u adolescenciji osvijetila i počela tretirati kao problem

Uglavnom, imala sam djetinjstvo od kojeg se sjećam samo kratkih crtica, kronološki nepovezanih... ko što Morcego kaže, oca se i ne sjećam, bio je odsutan zbog posla, majka je bila hladna, nesposobna reći- volim te, isfrustrirana i nezadovoljna svojom stvarnošću..

Stoput sam čula onu- ja se za tebe žrtvujem, a ti (šta god radim u tom trenutku)
Nisam nikad ostvarila povezanost ni s njom ni s ocem, ne mrzim ih ali ne znam volim li ih... Ne poznaju me uopće, ne dijelim važno s njima, samo najosnovnije...

Nikad neću zaboraviti onaj dan kad sam odselila prvi put, sa 18... Taj osjećaj slobode, sreće jer mogu biti svoja je neopisiv i gura me i dan danas!

A tu je i krenulo moje iscijeljenje, spoznaja da u biti ni ne poznajem sebe jer mi nitko nije ni dao do znanja da sam individua koja je vrijedna i u sebi cijeli svijet nosi
Tek to upoznavanje me satralo, al je vrijedilo...volim sebe sad više nego ikog, ne dopuštam da mi netko nanosi nepravdu, otvoreno kažem što želim/ ne želim..
Upoznavši sebe, u biti mi je žao što zbog mojih što su propustili spoznati svu prekrasnoću brige za nekog, odgajanja novog bića i svu ljubav koju to može donijeti..

Dugo me pratio strah- što ako i ja budem takva jednom?
Sad više ne, a čak se odnedavno veselim biti majka jednom, vjerujem kako ću hendlati to uspješno obzirom na sve što sam prošla

Radical, čestitam na bebaču, vjerujem da uloga roditelja isto može terapeutski djelovati na nas
Morcego, čestitke na trudnoći
Prirodno je da o tome promišljaš, posebno sada u trudnoći

Ps. Dalmatinka sam
__________________
...to find a new freedom in a new consciousness...
Missing person is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 17:13   #11
Aaa moram komentirati
Meni se čini da je kompletan Dalmatinski mentalitet bipolaran.
Bez uvrede molim, osobni sam pripadnik

Baš ono malo sve cvate od ludila, malo sve na pas mater.




I drugi detalj. Kršćanstvo je inače bipolarno, možda čak i šizofreno. Jer jedno ti govore, drugo misle, treće rade.
I onda još sve možeš isprat ako se ispovjediš.

Kako da ne
8472 is online now  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 17:18   #12
Quote:
8472 kaže: Pogledaj post
Aaa moram komentirati
Meni se čini da je kompletan Dalmatinski mentalitet bipolaran.
Bez uvrede molim, osobni sam pripadnik

Baš ono malo sve cvate od ludila, malo sve na pas mater.




I drugi detalj. Kršćanstvo je inače bipolarno, možda čak i šizofreno. Jer jedno ti govore, drugo misle, treće rade.
I onda još sve možeš isprat ako se ispovjediš.

Kako da ne
Totalno se slažem!

Ajmo svi na misu da nam svećenik koji navodno živi celibat priča kako je seks grijeh, a patnja otvara vrata raja
Mi nakon toga na pivo, a on doma svojoj ženi, pardon sluškinji
__________________
...to find a new freedom in a new consciousness...
Missing person is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2017., 21:01   #13
Quote:
8472 kaže: Pogledaj post
Aaa moram komentirati
Meni se čini da je kompletan Dalmatinski mentalitet bipolaran.
Bez uvrede molim, osobni sam pripadnik

Baš ono malo sve cvate od ludila, malo sve na pas mater.




I drugi detalj. Kršćanstvo je inače bipolarno, možda čak i šizofreno. Jer jedno ti govore, drugo misle, treće rade.
I onda još sve možeš isprat ako se ispovjediš.

Kako da ne
Nije to problem Dalmacije nego problem svih pripizdina, to je seljački mentalitet koji je u suštini jako licejeran, u kojem se vlastiti prljavi veš drži čvrsto pod ključem kako ga selo ne bi raznosilo uzduž i poprijeko. A Ljudi (selo) su jako gadni, zli, ljubomorni, licemjerni nastavi niz..

Zbog toga većina prema vani za selo nosi maske, glume savršene muževe, očeve, majke, vjernike, doktore, učitelje a u svoja 4 zida sijevaju munje i gromovi, i teku govna u potocima.
Obiteljskih govana ima u svakoj obitelji, ali licemjerstvo je ponajviše rezervirano za selo, jer u većim gradovima nekoga živo boli kiki tko ste i kakav život živite pa nema potrebe nešto glumiti prema vani.
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2017., 12:50   #14
Moji su roditelji stvarno dobri ljudi koji su mi pruzili divno djetinjstvo, jedino nikad nije bilo dovoljno izrazavanja ljubavi i opcenito emocija, grljenja, ljubljenja i zbog toga mi tudji dodir stvara nelagodu i sama sam malo hladnija osoba tj. tako se ponasam. Tek sad kad imam svoju obitelj sam to uvidjela Nedavno sam citala o tipovima prisnosti izmedju roditelja i djece jer mi se mali nakon cjelodnevnog izbivanja uopce nije veselio kad sam dosla, pa sam se odma zabrinula sta krivo radim i tu pronasla uzrok svoje emocionalne nedostupnosti i straha od kontakta. Tzv anksiozna privrzenost di dijete nema prisnog kontakta s roditeljem, kasnije rezultira strahom od intimnosti. Ali dobro, ne ometa me u zivotu to vise.

Sent from my SM-J510FN using Tapatalk
__________________
Jizz it
Tze is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2017., 15:11   #15
Ma samo da kazem - ja za svoje ne mislim da su bili loši, posebice za mamu, samo mislim da nisu bili normalni i to uviđam tek sad.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2017., 16:58   #16
Čitam sve ovo i mislim si: Jesmo se mi svi dobrovoljno nekad negdje pretplatili na ovo...

...Ili su nam i to naši vrijedni starci napravili "za naše dobro"

Pozdrav svima na temi, neda mi se puno pisat, ali moram napomenuti da se i meni kao nekima ovdje gledište poprilično promijenilo nakon što sam realnije počela gledati svoju majku. Kada ona nije u blizini, svi su dobro. Čim se približi, kao da je virus počne uništavati sve oko sebe
Tužno, ali nažalost tek djelomično opisuje nju kao osobu. Za mene je osoba i službeno majka, ali emocionalno, ja sam apsolutno odcijepljena i hladna. Prenijela mi u naslijeđe.
Polly Leandar is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2017., 17:03   #17
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Nije to problem Dalmacije nego problem svih pripizdina, to je seljački mentalitet koji je u suštini jako licejeran, u kojem se vlastiti prljavi veš drži čvrsto pod ključem kako ga selo ne bi raznosilo uzduž i poprijeko. A Ljudi (selo) su jako gadni, zli, ljubomorni, licemjerni nastavi niz..

Zbog toga većina prema vani za selo nosi maske, glume savršene muževe, očeve, majke, vjernike, doktore, učitelje a u svoja 4 zida sijevaju munje i gromovi, i teku govna u potocima.
Obiteljskih govana ima u svakoj obitelji, ali licemjerstvo je ponajviše rezervirano za selo, jer u većim gradovima nekoga živo boli kiki tko ste i kakav život živite pa nema potrebe nešto glumiti prema vani.
Kreator tog seljačkog mentaliteta je upravo crkva koja je stotinama godina vršila snažan utjecaj na selu. Seoski župnik uvijek je bio broj jedan a iza njega slijede doktor i učitelj. Skroz se slažem s forumašem 8472.
Razlog zašto ljudi nose maske je opterećenost grijehom i krivnjom a sve su to crkveni programi koji se djeci instaliraju od malena. "Batina je izašla iz raja","Živi kako bog (ustvari crkva) zapovijeda", plašenje krampusima i ostale sheme za indoktrinaciju djece i pretvaranje u ustrašene i emocionalno retardirane ljude kojima je lako manipulirati. Ne možeš psihički zdrave i uravnotežene ljude slati u rat ili ih prisiliti da čitav život samo naporno rade bez prestanka. Za to je potreban dugogodišnji psihološki trening koji ide od najranijeg djetinjstva.
Taj seljački mentalitet se preslikava u malograđanski u urbanim uvjetima, ali duhovno, to je potpuno ista priča. Slično licemjerstvo, težnja da se prikazujemo savršenim prema van a u sebi smo puni emocionalnog smeća koje brižljivo pospremamo pod tepih a istresamo ga najčešće u krugu obitelji na djeci jer su ona najslabija. A normalno da nećemo emocionalno smeće istresat na šefa ili policajca, logično. Piramida moći nije tak okrenuta.
Na žalost i ja sam morao proći sve to. Al sam zato totalno prozreo taj malograđanski mentalitet. Jedno je kada ih izvana promatraš i ustanoviš da su isprazni, ritualizirani, licemjerni, uskogrudni, skloni jednoumlju, a sasvim drugo kada živiš sa njima i sam prođeš taj trening pa skužiš koji su njihovi unutrašnji motivi.

Da ne budem totalno offtopic (makar i nije off ako imamo u vidu da govorim o uzrocima toga kako mi se je moglo u djetinjstvu događat nešto što je danas totalno prezreno) spomenut ću batine. To je onaj obiteljski ritual kada pater familijas dođe raspižđen s posla, pa nađe bačene čarape ili nešto treće pa se izgalami na dijete koje protestira zbog takvog ponižavajućeg ophođenja, pa onda pater familijas, kako bi potvrdio svoj autoritet, pokaže tim ritualom da svog podređenog (tj dijete) može poniziti i puno više ako mu je to ćef.
Da, da, dobio sam dosta batina od nadređenog u toj malograđanskoj hijerarhiji, tj od mog ćaće, ali namjerno sam pisao u trečem licu jer ja to njemu ne zamjeram sad kad gledam iz ove perspektive. Sada sam skroz distanciran od tih iskustava. Naravno, otac je tim nasiljem dugoročno postizao samo kontraefekte ali znam da je njemu bilo puno gorije i da je on bio žrtva okolnosti u kojima je odrastao. Može mu se zamjeriti jedino to što nikad nije želio to spoznati i emocionalno se iscijeliti. Ali takvi ljudi koji teže spoznaji i iscjeljenju su dosta rijetki pa bi to bilo pretjerano očekivati od njega.
ubačeni element is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2017., 20:37   #18
Quote:
ubačeni element kaže: Pogledaj post
Kreator tog seljačkog mentaliteta je upravo crkva koja je stotinama godina vršila snažan utjecaj na selu. Seoski župnik uvijek je bio broj jedan a iza njega slijede doktor i učitelj. Skroz se slažem s forumašem 8472.
Razlog zašto ljudi nose maske je opterećenost grijehom i krivnjom a sve su to crkveni programi koji se djeci instaliraju od malena. "Batina je izašla iz raja","Živi kako bog (ustvari crkva) zapovijeda", plašenje krampusima i ostale sheme za indoktrinaciju djece i pretvaranje u ustrašene i emocionalno retardirane ljude kojima je lako manipulirati. Ne možeš psihički zdrave i uravnotežene ljude slati u rat ili ih prisiliti da čitav život samo naporno rade bez prestanka. Za to je potreban dugogodišnji psihološki trening koji ide od najranijeg djetinjstva.
Taj seljački mentalitet se preslikava u malograđanski u urbanim uvjetima, ali duhovno, to je potpuno ista priča. Slično licemjerstvo, težnja da se prikazujemo savršenim prema van a u sebi smo puni emocionalnog smeća koje brižljivo pospremamo pod tepih a istresamo ga najčešće u krugu obitelji na djeci jer su ona najslabija. A normalno da nećemo emocionalno smeće istresat na šefa ili policajca, logično. Piramida moći nije tak okrenuta.
Na žalost i ja sam morao proći sve to. Al sam zato totalno prozreo taj malograđanski mentalitet. Jedno je kada ih izvana promatraš i ustanoviš da su isprazni, ritualizirani, licemjerni, uskogrudni, skloni jednoumlju, a sasvim drugo kada živiš sa njima i sam prođeš taj trening pa skužiš koji su njihovi unutrašnji motivi.

Da ne budem totalno offtopic (makar i nije off ako imamo u vidu da govorim o uzrocima toga kako mi se je moglo u djetinjstvu događat nešto što je danas totalno prezreno) spomenut ću batine. To je onaj obiteljski ritual kada pater familijas dođe raspižđen s posla, pa nađe bačene čarape ili nešto treće pa se izgalami na dijete koje protestira zbog takvog ponižavajućeg ophođenja, pa onda pater familijas, kako bi potvrdio svoj autoritet, pokaže tim ritualom da svog podređenog (tj dijete) može poniziti i puno više ako mu je to ćef.
Da, da, dobio sam dosta batina od nadređenog u toj malograđanskoj hijerarhiji, tj od mog ćaće, ali namjerno sam pisao u trečem licu jer ja to njemu ne zamjeram sad kad gledam iz ove perspektive. Sada sam skroz distanciran od tih iskustava. Naravno, otac je tim nasiljem dugoročno postizao samo kontraefekte ali znam da je njemu bilo puno gorije i da je on bio žrtva okolnosti u kojima je odrastao. Može mu se zamjeriti jedino to što nikad nije želio to spoznati i emocionalno se iscijeliti. Ali takvi ljudi koji teže spoznaji i iscjeljenju su dosta rijetki pa bi to bilo pretjerano očekivati od njega.

Pusta naklapanja iz ljutnje, pa uzimaš vile i bodeš da nekome iskopaš oči. Bilo crkvi, ocu, popovima i slično.
Kažeš da si se izdignuo iz svega toga i valjda to znači da malo šire razmišljaš? Ali to iz tvog posta ne vidim.
Vidim samo da si osudio bez da si promislio zašto je tome tako. Ako si osudio da li to znači da si pronačao neki drugačiji, bolji recept..?
Svaka budala može osuđivati, za to ne treba neka velika spoznaja, dovoljno se odmaknuti i imati zao jezik.
Dok vrijeđaš crkvu sjeti se da je ona podržavala sistem koji je omogućavao njezin opsatanak. Isto onako kako to radi sustav bilo koje vlade i države, kako to radi monetarni sustav ili bilo koji geopolitički interes, bilo koja vjera, bilo koja nacionalnost...
Licemjerno je od nas samih osuđivati a ne biti svjesni da druge alternative nisu apsolutno dobre, već samo malo bolje prilagođene svijetu i vremenu.
I kao što je tvoj otac živio u nekom svoj vremenu, i dok je crkva sa oltara propovjedala neka svoja pravila, danas neki drugi trendovi diktiraju kako ćeš živjeti, raditi i razmišljati. Tvoja djeca će se svemu tome smijati i dosta toga prezirati kao što i ti prezireš.
Da li si toga uopće svjestan prije nego što kreneš udarati vilama po nečijem zastarjelom odgoju i mentalitetu? Da li znaš koliko je težak život živio tvoj otac i majka i koliko je bilo teško u takvim postolama odgajati tebe i biti dobar roditelj? Ne znaš naravno, nitko od nas to ne zna. Zbog toga se roditelje pusti na miru, da žive svoje živote i vjeruju u svoje vrijednosti a ti se potrudiš živjeti svoj živo i zaklinjati se u neke svoje vrijednosti. I biti svjestan naravno da su one samo tvoje i da će se tvoje dijete tome smijati, rugati kako i ti to radiš sada.
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2017., 21:40   #19
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Pusta naklapanja iz ljutnje, pa uzimaš vile i bodeš da nekome iskopaš oči. Bilo crkvi, ocu, popovima i slično.
Kažeš da si se izdignuo iz svega toga i valjda to znači da malo šire razmišljaš? Ali to iz tvog posta ne vidim.
Vidim samo da si osudio bez da si promislio zašto je tome tako. Ako si osudio da li to znači da si pronačao neki drugačiji, bolji recept..?
Svaka budala može osuđivati, za to ne treba neka velika spoznaja, dovoljno se odmaknuti i imati zao jezik.
Dok vrijeđaš crkvu sjeti se da je ona podržavala sistem koji je omogućavao njezin opsatanak. Isto onako kako to radi sustav bilo koje vlade i države, kako to radi monetarni sustav ili bilo koji geopolitički interes, bilo koja vjera, bilo koja nacionalnost...
Licemjerno je od nas samih osuđivati a ne biti svjesni da druge alternative nisu apsolutno dobre, već samo malo bolje prilagođene svijetu i vremenu.
I kao što je tvoj otac živio u nekom svoj vremenu, i dok je crkva sa oltara propovjedala neka svoja pravila, danas neki drugi trendovi diktiraju kako ćeš živjeti, raditi i razmišljati. Tvoja djeca će se svemu tome smijati i dosta toga prezirati kao što i ti prezireš.
Da li si toga uopće svjestan prije nego što kreneš udarati vilama po nečijem zastarjelom odgoju i mentalitetu? Da li znaš koliko je težak život živio tvoj otac i majka i koliko je bilo teško u takvim postolama odgajati tebe i biti dobar roditelj? Ne znaš naravno, nitko od nas to ne zna. Zbog toga se roditelje pusti na miru, da žive svoje živote i vjeruju u svoje vrijednosti a ti se potrudiš živjeti svoj živo i zaklinjati se u neke svoje vrijednosti. I biti svjestan naravno da su one samo tvoje i da će se tvoje dijete tome smijati, rugati kako i ti to radiš sada.
Bojim se da si protumačio moj post na svoj način.
Nema nikakve ljutnje ni na koga.

Na crkvu?
Ne. Samo nek nastave tako i dalje. Dok će god biti onih koji vjeruju u institucionalno "spasenje", njihov biznis će cvasti. Tako treba i biti.

Na moje roditelje?
Ni najmanje. Pa napisao sam da sam totalno distanciran od negativnih iskustava koje sam doživio sa njima i da ih razumijem i ne zamjeram im. Bilo je i pozitivnih stvari za koje sam im zahvalan, ali ova tema nije o tome.

Htio sam samo povuči neke uzročno-poslijedične veze.
Čitati sa razumjevanjem a ne pripisivati značenja kojih nema.
ubačeni element is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2017., 21:53   #20
Quote:
ubačeni element kaže: Pogledaj post
Bojim se da si protumačio moj post na svoj način.
Nema nikakve ljutnje ni na koga.

Na crkvu?
Ne. Samo nek nastave tako i dalje. Dok će god biti onih koji vjeruju u institucionalno "spasenje", njihov biznis će cvasti. Tako treba i biti.

Na moje roditelje?
Ni najmanje. Pa napisao sam da sam totalno distanciran od negativnih iskustava koje sam doživio sa njima i da ih razumijem i ne zamjeram im. Bilo je i pozitivnih stvari za koje sam im zahvalan, ali ova tema nije o tome.

Htio sam samo povuči neke uzročno-poslijedične veze.
Čitati sa razumjevanjem a ne pripisivati značenja kojih nema.
Izrazito čitam sa razumjevanjem, zbog toga sam ti i napisao post.
Kriviti bilo koju vjeru ili naciju jer netko nije bio kvalitetan roditelj zaista nema smisla. Isto tako nema smisla kriviti crkvu zbog običaja sela, nema smisla jer svako selo ima svoje običaje. Problem su ljudi a ne vjerska pripadnost. Ljudi su ti koji kreiraju običaje a ne crkva, i ljudi su ti koji zabijaju nos u tuđe živote, ne crkva, ljudi su ti koji osuđuju različitosti a ne crkva. Crkva ima svojih nazadnosti ako ćemo konkretno osuda sexualnih sloboda i implikacija osjećaja krivnje. No ljudi koji ispravno žive svoju vjeru i shvaćaju poantu iste doživljavaju svoju vjeru sa velikim odmakom od fratra i popa. Druga je stvar što je većina ljudi glupa, povodljiva, sebična, licemjerna i u crkvu idu kako bi si imali alibi da i dalje budu govna prema drugima. Ne zaboravi kako svijetom hoda jako mnogo glupih, tupih, licemjernih i sebičnih ljudi, možda ponajviše u gradu u kojem živiš, jedina je razlika što u gradu na trgu ne postoji lomača za spaljivanje drugih i drugačijih jer su ljudi previše zaokupljeni svojim malim svjetovima da bi se takvim stvarima zajebavali.
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:22.