"U početku Bog stvori zemlju, i pogleda na nju u svojoj svemirskoj samoći.
I reče Bog;" Načinimo stvorenja od blata, da blato vidi što smo učinili". I načini Bog svako živo stvorenje koja se sad micaše, a jedno bijaše čovjek. Blato mogaše govoriti jedino kao čovjek.
Bog se sagnu posve do blata kad čovjek sjedne, pogleda uokolo
i progovori. Čovjek zatrepta.
"Koja je svrha svega ovog?"-upita pristojno.
"Morali li sve imati svrhu?"-upita Bog.
"Svakako"-reče čovjek.
"onda prepuštam tebi da smisliš svrhu za ovo" - reče Bog. I ode"
(K.Vonnegut)
Od onog časa kada postajemo bogatiji za svijest o sebi, postavljamo pitanja o samoj svrsi našeg postojanja. O toj svrsi doduše previše ne razmišljamo kada nam je dobro, već nam to pada napamet onda kada
nastupe teži dani.
Zato ne mislim ovdje na prirodnu razigranost duha jednog filozofa
ili mislioca ili pisca čije misli su usmjerene na istraživanje samog života i njegove svrhe i značenja koje ono ima za nas, već na nas koje nemaju taj životni poziv, na one koji su zaokupljeni i koje muče svakodnevne dileme.
Pitanje o našom smislu jednostavno miruje u nama, u nama je vječno prisutno, ne da se izbrisati, nemože se poništiti, nema načina da se izbjegne.
Kad tad će izbiti na površinu.
Možemo ga i aktivirati osobnom nesrećom ili čitanjem o tuđoj patnji, možemo se samo propitkivati o smislu- ne želeći uvid u rješenje zagonetke ili postavljati neke konačne zamisli; uvijek ćemo biti osobno zainteresirani za to.
Davati ćemo parcijalne, osobne odgovore, kao rezultat
nagomilanog iskustva i znanja iz našeg mikrokozmosa.
Ali svi ćemo se zapitati, kao da "blato" iz priče ima genetski kod za to pitanje. Koji se aktivira u određenom trenutku, uz poticaj; i čiji smisao je da osmisli samog sebe i svoj svemir. Osobni svemir u nama ima značenja koje mi sami stvaramo i ima za posljedicu razmišljanja o smislu pomoću vlastitih mjerila.
Svaki je čovjek kozmos, za sebe, u kojem vladaju osobna pravila i zakoni, ali i neponovljiv i jedinstven skup zvijezda koji može biti i prokleto tašt u svojoj umišljenoj veličini ali i nevjerovatno skroman u svom (svemirskom) značenju.
Bili "blato" ili ne, odvojena cjelina za sebe, veže nas zajedno jedno pitanje; pitanje smisla. Htjeli to ili ne ono nas i određuje da se pokrenemo i da sebe nastojimo izgraditi od čvršćeg materijala nego što je to blato.
Blato
Linearni mod
