Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.09.2017., 01:05   #1
Dijete u meni...

Moram negdje istresti svoju pricu i podijeliti to s nekim jer me ubija.

Musko u ranim 20-ima, studiram, uskoro gotov. Nemam pojma sto zelim nakon faksa, ne vidim se u struci niti izvan nje, totalno sam bez interesa.

Ne bavim se nicim, zivot mi se svodi na gledanje serija i filmova i hrane s vremena na vrijeme. Ne izlazim, ne druzim se, i tu jednu osobu koju sam nazivao prijateljem sam otjerao. Druzim se s ljudima s faksa ali samo kad sam na faksu, izvan toga ne.

Ljubavni zivot ne postoji u mom dnevniku, bilo je tu par nekih pocetaka vezica ali sve je stalo na pocetku jer je meni nesto smetalo i nisam osjecao neku emociju prema drugoj strani. Sve je zapocelo online jer sam nesposoban zapoceti razgovor sa nepoznatom osobom u zivo, neovisno o spolu.

Imam obitelj, svi su zivi i zdravi ali naš odnos je narusen, moze se reci da ga i nema. Nema komunikacije. Volim ih ali jednostavno sam pokvaren u glavi.

Da mogu do kraja zivota biti dijete, bez brige i bez pameti, bilo bi super. Ovako sam prepusten na lutanje ovim svijetom.

U zadnje vrijeme se sve vise osjecam beskorisnim na Zemlji. Kad pogledam odnos onoga sto sam primio i onoga sto sam dao, u debelom sam minusu. Osjecam da uzalud disem ovaj zrak, da uzalud jedem tu hranu kad nista korisnog i dobrog ne izlazi iz mene kao osobe. Imam osjecaj da kvarim ljude oko sebe. Pomisljao sam o tome da si skratim muke i zavrsim ovu avanturu zvanu zivot ali majku bi to unistilo a i sestru koja mi znaci sve.

Ima trenutaka kada je sve u redu, ne razmisljam toliko o svim problemima i onda odjednom me nesto pukne i sve mi se to odvrti u glavi. Toliko sam jadan, usamljen, bezvoljan, tuzan, bijesan... Znam da sam ja glavni krivac za to sve i sam sam se doveo u ovu situaciju ali nadam se da cu se uspjeti iz nje izvuci.

Ne znam ni sta zelim s ovim postom, svrhu zivota mi ne mozete usaditi ali mozda neki savjet ako je netko bio u slicnoj situaciji ne bi bio na odmet.

Molim admina da premjesti na drugo mjesto ako sam promasio.

Zadnje uređivanje Ruina : 18.09.2017. at 01:16.
Ruina is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2017., 07:23   #2
Puno sam stariji od tebe, neka sam vrsta starog olinjalog mačka, rekao bi netko da bih trebao dirigirati svojim životom, ali nije to baš tako.
Točnije, imam i ja sumnje, pitanja, čak i očaje. Ali kormilarim i pronalazim zadovoljstvo u malim stvarima, koje su nepravedno nazvane malima. Shvatio sam to i još jednu bitnu stvar: možemo si zacrtavati ciljeve, ali bitan je put. Svaka kreirana sitnica je moj (tvoj, svačiji) uspjeh.
Toliko da ti predočim da mi ljudi često krećemo s pogrešnih polazišta.
Još, čaki briljantni i ambiciozni koji završe faks koji je "njihov" nemaju garanciju da će uspjeti, niti da je njihov uspjeh ono pravo.
I nisi ti kriv za svoje stanje, ti možeš biti samo odgovoran za njega u onoj mjeri u kojoj ti okolnosti to dopuštaju.
Tamo gdje ne ide, ne lupa se glavom, krene se dalje do drugih vrata. Svima nam je tako.
Ponavljam, živi se za vrijeme tog hodanja i traženja. Nemoj ništa smatrati porazom nego traženjem.

Nije ni tako loše zadržati dijete u sebi. Ljudi koji to ne znaju sumorni su.
kiselipatlidzan is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2017., 10:30   #3
Quote:
Ruina kaže: Pogledaj post
Moram negdje istresti svoju pricu i podijeliti to s nekim jer me ubija....
Dali se želiš promjeniti ,ako je odgovor da, onda kreni od toga.
Kažeš da nemaš odnos sa obitelji ,da su pokvareni odnosi a opet ne želiš se ubiti jer bi to povrijedilo mamu i sestru,znači imaš osjećaje prema familiji.
Zašto tjeraš ljude od sebe?Imaš li bilo kakvih hobija,možda dok si bio mlađi si voli nešto?
__________________
lola
Lola 27 is online now  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2017., 11:51   #4
Quote:
Ruina kaže: Pogledaj post
Ima trenutaka kada je sve u redu, ne razmisljam toliko o svim problemima i onda odjednom me nesto pukne i sve mi se to odvrti u glavi. Toliko sam jadan, usamljen, bezvoljan, tuzan, bijesan... Znam da sam ja glavni krivac za to sve i sam sam se doveo u ovu situaciju ali nadam se da cu se uspjeti iz nje izvuci.

Ne znam ni sta zelim s ovim postom, svrhu zivota mi ne mozete usaditi ali mozda neki savjet ako je netko bio u slicnoj situaciji ne bi bio na odmet.
Bila sam u sličnoj situaciji: osjećaj krivnje (za sve, i šire), vlastite beskorisnosti, tuge, bezvoljnosti itd. Sve su to simptomi kliničke depresije. Dakle, moj bi savjet (na temelju vlastitoga iskustva) bio: otiđi svom liječniku opće medicine, opiši kako se osjećaš i zatraži uputnicu za psihijatra. Kombinacijom psihoterapije i farmakoterapije može ti biti bolje, znatno bolje.
__________________
Obliti privatorum publica curate!
Martian7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.09.2017., 12:45   #5
U depresiji si. To moras rjesiti sa strucnom osobom. Imas svjetle tocke u zivotu, majka, sestra, fax znaci bistar si, kolege s faksa za kavu itd. Nedostaje pozitivnog pogleda na svijet i sebe, to bi se trebalo rjesavati sa psihijatrom. To je presudno u zivotu, jer ti imas puno toga a niceg nisi svjestan, drugi izgube sve a svjesni su da nikad nista nije izgubljeno i bore se i dalje. Moras se boriti, odrastao si, nema natrag, bori se. Svi smo sami u zivotu, od rodjenja do smrti.
__________________
Mali Zmaj je rođen, živ i zdrav!!!
radical change is online now  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:54.