Pozitivna strana psihičkog poremećaja

[imanuel kant 1]

Da li postoji?I trude li se ljudi koji imaju neki psihički poremećaj, da probaju da pronađu neku pozitivnu stranu i osjećaju li se inferiorno u odnosu na zdrave?

Ja imam određenih poremećaja, međutim obavljam najnormalnije životne zadatke, i zbog toga moja okolina ne trpi, samo moja psiha.

Međutim na neki način se osjećam, inferiorno u teorijskom smislu u odnosu na zdrave, pogotovo kada uzmem u obzir cjelokupnost ličnosti čovjeka (inteligencija, karakter, sreća, ostavrenost kroz život ..........).

Mora li neurotičar ili psihotičar, biti u teroijskom smislu inferiorniji u odnosu na zdravog?

[Leteća]

imanuel kant 1 kaže:

Da li postoji?I trude li se ljudi koji imaju neki psihički poremećaj, da probaju da pronađu neku pozitivnu stranu i osjećaju li se inferiorno u odnosu na zdrave?

Ja imam određenih poremećaja, međutim obavljam najnormalnije životne zadatke, i zbog toga moja okolina ne trpi, samo moja psiha.

Međutim na neki način se osjećam, inferiorno u teorijskom smislu u odnosu na zdrave, pogotovo kada uzmem u obzir cjelokupnost ličnosti čovjeka (inteligencija, karakter, sreća, ostavrenost kroz život ..........).

Mora li neurotičar ili psihotičar, biti u teroijskom smislu inferiorniji u odnosu na zdravog?

Ne samo da ne mora, nego ni može. Ljudi su jednako vrijedni. U teorijskom smislu.

[Beljki]

Sve ovisi kako se definira poremecaj. Postoji nekad sklonost da se od njih rade neovisne vrijednosti pa da se nesto definira poremecenim iako osoba nema problema u funkcioniranju.

No ako kao temelj za uopce potrebu koristenja diagnostickog aparata uzmemo cinjenicu problema sa svakodnevim funkcioniranjem onda mozemo reci da je samim time u pitanju ppojava koju taj pojedinac dozivljava u datim okolnostima negativno.

A sad, to sto nesto stvara probleme ne znaci da i dalje nema nekih korisnih aspekata, samo da prvi prevladavaju.

Pa tako ako uzmemo spektar od depresije do manije sto se vise ide prema depresivnoj strani to je veca prednost objektivnijeg sagledavanja sivijeta oko sebe (mjerljivo realizam raste), a sto se vise ide prema manicnoj strani raste kolicina energije i kreativnosti. I jedno i drugo moze biti prednost, ovisno o situaciji, tome cime se bavimo itd. A opet kada predje neku granicu "negativni" aspeki postanu previse izrazeni da bi "pozitivni" bili dovoljna kompenzacija, a nakon neke opet granice pozitivni nestaju jer depresija dolazi do razmjera prevelikog nedostatka energije za bilo sto, a manija do deluzija i gubitka kontrole nad vlastitim zivotom.

A mozda je u sumi, sve uvijek ovisi, a i sam pojam psihickog poremecaja je vrlo sarolik, obuhvaca sve i svasta diagnostika je fluidna i aproksimativna...

Woteva

[Leteća]

Istina, sve ima svoje prednosti. Da nije tako, evolucija bi se već davno riješila "poremećenih" individua.

Problem je u tome što su dijagnoze izvorno zamišljene kao neko pomoćno sredstvo, a onda je sve to skupa malo metastaziralo. Danas ljudi više i ne moraju obilaziti šrinkove da bi pronašli svoju, dovoljno je da se malo dulje smucaju internetsima. A onda kad je pronađu zalijepe se za nju ko čičak.

[imanuel kant 1]

Beljki kaže:

Sve ovisi kako se definira poremecaj. Postoji nekad sklonost da se od njih rade neovisne vrijednosti pa da se nesto definira poremecenim iako osoba nema problema u funkcioniranju.

No ako kao temelj za uopce potrebu koristenja diagnostickog aparata uzmemo cinjenicu problema sa svakodnevim funkcioniranjem onda mozemo reci da je samim time u pitanju ppojava koju taj pojedinac dozivljava u datim okolnostima negativno.

A sad, to sto nesto stvara probleme ne znaci da i dalje nema nekih korisnih aspekata, samo da prvi prevladavaju.

Pa tako ako uzmemo spektar od depresije do manije sto se vise ide prema depresivnoj strani to je veca prednost objektivnijeg sagledavanja sivijeta oko sebe (mjerljivo realizam raste), a sto se vise ide prema manicnoj strani raste kolicina energije i kreativnosti. I jedno i drugo moze biti prednost, ovisno o situaciji, tome cime se bavimo itd. A opet kada predje neku granicu "negativni" aspeki postanu previse izrazeni da bi "pozitivni" bili dovoljna kompenzacija, a nakon neke opet granice pozitivni nestaju jer depresija dolazi do razmjera prevelikog nedostatka energije za bilo sto, a manija do deluzija i gubitka kontrole nad vlastitim zivotom.

A mozda je u sumi, sve uvijek ovisi, a i sam pojam psihickog poremecaja je vrlo sarolik, obuhvaca sve i svasta diagnostika je fluidna i aproksimativna...

Woteva

Istina.Poremećaj je šriok pojam.Međutim uvjek možemo poći od određenih uokvirenih pretpostavki, a to su da psihičke poremećaje prati niz određenih losih karakternih crta.Naravno i zdrava osoba može imati niz lošijih osobina ali u prosjeku bi se moglo možda reći da prosječno psihički nestabilna osoba (neurotičar ili psihotičar) jeste u lošijem položaju u odnosu na prosječno zdravu osobu , i to i sa teorijske strane a ne samo praktične strane, ali da u potencijalu psihički nestabilne osobe kada bi zauzdale svoj psihički poremećaj ili ga izlječile, ondosno negativne elemente usmjerile u poztivnom pravcu da bi došli na obrnutu tačku-bivši psihički bolesnik ili onaj koji se kontoriše u prosjeku gledano ima više pozitvnih osobina nego prosječno zdrava osoba.Brojni umjetnici primjera radi, ili državnici, stavaroci su imali u najmanju ruku neobične stkture ličnosti, što se može poistovjetiti sa određenim poremećajima.

Naravno sve to zavisi od vrste i stepena poremećaja i brojnih drugih osobina ličnosti, ali poremećaj definište brojne druge osobine ličnosti.Ili one njega definišu?

Na ovu temu me podstaklo to što čitajući Adlerov nervozni karakter (nebitno za temu, samo kažem šta me podstaklo), gdje on baš dobro šiba po neurotičarima u negativnom smislu , a pronađoh se u dosta negtaivnih elemenata, pa sad ne mogu da se otrgnem promišljanja , zapravo kakav je položaj psihički bolesnog u odnosu na zdravog ili bar djelimično zdravog u cjelokupnosti ličnosti (pozitivne osobine, karakter, zdravlje, inteligencija, korisnost za zajednicu itd.....).

[Leteća]

imanuel kant 1 kaže:

Na ovu temu me podstaklo to što čitajući Adlerov nervozni karakter (nebitno za temu, samo kažem šta me podstaklo), gdje on baš dobro šiba po neurotičarima u negativnom smislu , a pronađoh se u dosta negtaivnih elemenata, pa sad ne mogu da se otrgnem promišljanja , zapravo kakav je položaj psihički bolesnog u odnosu na zdravog ili bar djelimično zdravog u cjelokupnosti ličnosti (pozitivne osobine, karakter, zdravlje, inteligencija, korisnost za zajednicu itd.....).

Ovisi o tome kakve simptome ima i što ga motivira u životu. Široka je to tema, jako.

[Beljki]

Prema nekim istrazivanjima ogromna vecina ljudi mmoze biti diagnosticirana sa nekim poremecajem. Oni koji dobiju formalnu diagozu su oni koji dodju traziti pomoc, pa je za ocekivati da ce biti negativnije nastrojeno prema specificnim klasterima simptoma koroz koje definiramo odredjeni poremecaj. Onaj koji ima blazi oblik tog istog ili slicnog clastera, kojemu taj cluster bolje klapa u zivotne okolnosti ili koji ga bolje sam kontrolira ima puno manje vjerojanosti doci do psihijatra i uopce dobiti dagnozu.

I tu se vracamo na pri problem - sto je uopce poremecaj i na cemu on pociva. Ako uzmes diagnosticki rirucnik i testove te ispitas sve pojedince u nekom statisticki relevantnom randomiziranom uzorku neces dobiti isti odnos prema klasterima simptoma koje mozes pomocu tih alata definirat kao poremecaj kao sto ces dobiti kada u obizir uzimas one koji su prosli samoinicijativno psihijatrijsku/piholosku obradu jer trebaju pomoc.

[Leteća]

Beljki kaže:

Prema nekim istrazivanjima ogromna vecina ljudi mmoze biti diagnosticirana sa nekim poremecajem. Oni koji dobiju formalnu diagozu su oni koji dodju traziti pomoc, pa je za ocekivati da ce biti negativnije nastrojeno prema specificnim klasterima simptoma koroz koje definiramo odredjeni poremecaj. Onaj koji ima blazi oblik tog istog ili slicnog clastera, kojemu taj cluster bolje klapa u zivotne okolnosti ili koji ga bolje sam kontrolira ima puno manje vjerojanosti doci do psihijatra i uopce dobiti dagnozu.

I tu se vracamo na pri problem - sto je uopce poremecaj i na cemu on pociva. Ako uzmes diagnosticki rirucnik i testove te ispitas sve pojedince u nekom statisticki relevantnom randomiziranom uzorku neces dobiti isti odnos prema klasterima simptoma koje mozes pomocu tih alata definirat kao poremecaj kao sto ces dobiti kada u obizir uzimas one koji su prosli samoinicijativno psihijatrijsku/piholosku obradu jer trebaju pomoc.

Točno, ali malčice suhoparno. Pokušaj dati primjer. Recimo, jesi li ikad potražio pomoć zbog disleksije? Jesi li je dobio?

[Beljki]

Nsam bas siguran da je disleksija tip poremecaja o kojemu ovdje govorimo, a ni mimo toga sto gornjim posto zelis reci...

[dire Dawn]

Beljki kaže:

...

I tu se vracamo na pri problem - sto je uopce poremecaj i na cemu on pociva. ...

Zar nije psihički poremećaj skup simptoma/stanje koje je počelo narušavati kvalitetu života pojedinca?

Tako sam to ja oduvijek gledala.

Ono što je nekome karakterna crta i što on hendla poprilično dobro nekom drugome može biti simptom poremećaja i narušavati mu kvalitetu života/odnose.
Primjer - pretjerana briga oko higijene prostora.
Nekome je usisavat dva puta dnevno navika i pod normalno i ne jebe ga to pretjerano dok je nekome drugome to postalo opsesija i ustvari ne živi između dva usisavanja već baš samo za usisavanje.
Ista situacija, dvije osobe, različit ishod, kod jedne karakterna crta/navika, kod druge poremećaj.

[Leteća]

Beljki kaže:

Nsam bas siguran da je disleksija tip poremecaja o kojemu ovdje govorimo, a ni mimo toga sto gornjim posto zelis reci...

Okej, odgovorio si mi na pitanje.

[imanuel kant 1]

Ja ovde u svom izlaganju, pod pojmom poremećaja prije svega mislim na neurozu.A onda se može postaviti pitanje šta je neuroza?OVako ispada da je dosta definicija u psihologiji relativizirano.

No odnos zdrav čovjek-neurotičar primjera radi, za mene je odnos u kojem razlika posotji samo u kvanitetu a ne i kvalitetu, odnosno intezitetu određenih osobina.

Mislim da se ipak može praviti razlika između barem neurotičara ili psihotičara i zdravih, jer su prvi urođeni, a kod zdravih može nastati određeni poremećaj uslijed nekih drugih životnih okolnosti, no to se ne bi moglo valjda podvesti pod kalsičnu neurou ili psihozu.

[mantisa]

Patnja otvara put prema kreativnosti i promjeni perspektive.

[Mmps]

Sloboda izbora.
Ja mogu izabrati želim li biti luda ili "normalna". Ako želim biti normalna konzumirat ću lijekove, ako si želim priuštiti malo ludila prestat ću ih uzimati na neko vrijeme. Ti ne možeš izabrati da budeš "lud" ako si samo normalan. Ti, normalan, nikad nećeš iskusiti, doživjeti, kreirati ili zaključiti nešto što ja mogu, jesam ili budem. Ti normalan, ako želiš doživjeti vrhunsko iskustvo moraš uzeti neku ilegalnu supstancu i prekršiti zakon. Ja, s druge strane, samo moram prestati piti lijekove na par dana jer moj mozak sam proizvodi spojeve koje ti trebaš kupovati. Ja se mogu probuditi i osjećati se kao da sam na spidu, ekstaziju i koki zajedno i i zaljubljena do neba i osjetiti svu ljepotu svijeta dok se ti žališ da je vrijeme grozno i kako je hladno i kako je vruće i kako pada kiša dok ću ja udahnuti svu svježinu leda, upiti svu vrućinu sunca i osjetiti svaku kap kiše.

Ti si bila na godišnjem na nekom egzotičnom otoku. Ja sam bila u paklu.



Nisam nikog čula da kaže: "Ovaj šal je prekrasan ali je od svile". Ne valja, to je preosjetljivo, bolje bi mi pasao neki od lateksa.
"Pa što si tako osjetljiva?" - Ma nemoj, a što si ti tako neosjetljiv? - Jer na kraju krajeva pitanje "osjetljivosti" u ovom trenutku nit je upitno nit je relevantno. Kad bi ti bio korektan.

Ajme šta si tako mršava, sva si se usukala jadna, jesi bolesna? - Oprosti, ali to što si ti debela krava ne znači da sam ja premršava nego da sam normalne težine, tjelesne građe i kondicije, jača i izdržljivija od tebe, a to što se ti ne možeš kretati, znojiš se ko svinja, niti jedan komad odjeće ti ne stoji i umrijet ćeš od srčanog udara ne znači da sam ja mršava. I da, ja sam zabrinuta i za tvoje zdravlje. Ali neću ti reći da si debela jer nemam potrebu za time i nisam niti primjetila kolika si zapravo dok mi nisi rekla koliko kila imaš. Jer kad razgovaram s tobom gledam te u oči i slušam te što pričaš.

Ne, to što ja ne volim sjediti u bircu 2h nepomična na jednoj stolici ne znači da sam nedruštvena, nego da više preferiram smislen razgovor uz šetnju.


itditditd......

[dire Dawn]

Romantiziranje poremecaja je slippery slope.

[imanuel kant 1]

mantisa kaže:

Patnja otvara put prema kreativnosti i promjeni perspektive.

Definitivno da.Ali problem je kad je patnja svakodnenva uslijed psihičkog poremećaja, ili kada uslijed toga poremećaja patnja postane smisao čovjek,a praktično da uživa u patnji, osjećajući se posebno zbog toga i drugačije.

Svaki čovjek bi sa vremena na vrijeme trebao osjeiti elemnte patnje, ili depre , da bi osjetio drugu stranu i to je normalno.Da ne bi gledao svijet ružičastim naočarama.

Problem je sa poremećajem, kao i sa svim ostalim poslejdicama poremćaja.
Kod zdravog čovjeka se javljaju povremeno, kod psihički oboljelog stalno i u jačem intezitetu.
Kod prvog je to samo faza, kod drugog način života.U tome je glavna razlika.
Ta razlika je pre svega u intezitetu.

No ostaje pitanje, da li su u prosjeku veće šanse da zdrav poludi ili ludi ozdravi?Ako prihvatimo determinisanost genima, onda ispade da će zdav uvjek biit zdrav a lud uvjek lud.Isto kao što će visok uvjek biti visok, a nizak nizak.

I tako vjek vjekova.Amin

[Beljki]

Mmps kaže:

Zašto bi itko, pobogu, zdravoga razuma, prihvatio determiniranost genima?!

Zato jer ima zdrav razum.

Il se mozes oddeterminirati pa pocet disat pod vodom ko riba, letat zrakom ko ptica il se penjat sa par pari ljepljivih nogu viska po zidovima.

[Mmps]

Beljki kaže:

Zato jer ima zdrav razum.

Hoćeš reći da postoji i nezdrav razum? Ili zdrav nerazum?

Ili možeš prihvatiti da si riba i uživati u ribljem životu, ili možeš željeti da si ptica i patiti cijeli život.

[Beljki]

Mmps kaže:

Hoćeš reći da postoji i nezdrav razum? Ili zdrav nerazum?

Ili možeš prihvatiti da si riba i uživati u ribljem životu, ili možeš željeti da si ptica i patiti cijeli život.

Zdrav razum je frazem sa univerzalno prepoznatljivim znacenjem koje se ne odnosi na psihicko zdravlje, pa je takvo seciranje istog obicno trolanje.

Dakle prihvatiti svoju genetsku uvjetovanost

[Azz]

dio od Mmps koji je mojom krivnjom spojen s krivim postom, a na kojeg se prethodno odgovaralo:

dire Dawn kaže:

Romantiziranje poremecaja je slippery slope.

Da, jer ajmo katastrofizirati umjesto da sagledamo i drugu stranu priče. Tema je POZITIVNE stvari poremećaja.

Zašto bi itko, pobogu, zdravoga razuma, prihvatio determiniranost genima?!