Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.10.2017., 09:32   #21
Quote:
fbuki kaže: Pogledaj post
To je samo privid. Vrsta stvarnosti koja se čini da je istinita.



Patetika.
To možeš reći za svaku 'stvarnost'. Nekome je nešto istina, a odnos Boga i čovjeka je osobna stvar i nema tu nikakve patetike.

U suštini, čovjek ne treba nikoga gledati 's visoka', niti smatrati sebe nižim od nekoga. Čak i odnos sa Bogom treba biti na nivou Jedinstva...
Ako tako gledamo, onda je svaka poniznost lažna i krije u sebi strah.
Bagi9 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2017., 12:04   #22
Vrlo lijepa tema

Da li vi primijenjujete na sebi to sto vidite ( zamjerate) drugima?
Tj.prakticirate li uvide do kojih ste dosli ili ostajete samo na umnim zakljucima?
Da li ta vidjenja drugih vama štete ili koriste? Tj.da li njihovom osudom sebe uzdizete iznad drugih ili osvjestavate ono sto ste uocili ?

Ps. Biblija je pisana simbolicno, u parabolama.
Nije doslovno onako kako se cini.


Poniznost nije servilnost ( uvlacenje u dupe) kako je netko gore opisao.

Poniznost je stanje duha gdje se ne uzdizemo iznad drugih i boga .
Takvih testova imamo svakodnevno u svakom kontaktu ( i ovom virtualnom) sa drugom osobom.
utisana is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2017., 16:19   #23
U redu, ne slažemo se oko primjera poniznosti.
Majka Tereza je imala svoje sumnje u vezi s tim, ali je odlučila ostati pokorna crkvi i njezinoj hijerarhiji. Možda se trebala odvojiti i zna se da je razmišljala o tom, ali je ipak ostala pokorna crkvi. Dobivala je mrvice od donacija i jedva je uspijevala skupiti za hranu.
Tko je, po tvojem mišljenju, od poznatih ljudi bio ponizan?
Hoćemo li se složiti oko Einsteina?
pronađena is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2017., 22:19   #24
Quote:
servantes kaže: Pogledaj post
Po meni poniznost je samo jedan oblik frustracije osoba koje misle da manje vrijede. Osim u slučajevima kad ponizna osoba očekuje da će svojim poniznim ponašanjem ostvariti neku dobit u budućnosti. Međutim, tada ne možemo govoriti o poniznosti već o lukavosti.
Ni Isus, ni Gandi, ni Majka Tereza nisu bile ponizne osobe prema "slabijim" od sebe. Dapače.
Njima je to bio smisao života, iako je teško tu uklopiti mesiju ali i on je bio u početku ili prije uskrsnuća čovjek...dakle kad su spoznali pravu prirodu stvarnosti, života, sebe, prolaznosti svega, vremena koje nas melje itd.
Odabrali su služiti ljudima kao svoj smisao i cilj života. (to je odgovorno i svodi se na neminovni obrnuti proces, biti kontra svega itd.)

Može se i bez toga, odeš negdje izvan društva i živiš po svome.

Spoznaja sebstva znači biti duša (to znači isto tako 'biti' il ne biti... kao i kad spavaš i nemaš pojma o duhovnosti), dajle to je isto nekakav ego (uloga) ali pošto oni znaju činjenice o životu, svemu zapravo na ovom svijetu..nema onda potrebe za samolaganjem ili laganjem drugih, odnosno slavi.
Naravno ako si baš teški racionalist koji ne vjeruje (isto nemaš dokaza) u nešto izvan, onda si u pravu..radi se o ulozi.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2017., 01:50   #25
Rasprave o Gandhiu i M. Terezi su preseljene na Religiju, vjerojatno ce biti spojene sa postojecim temama tamo. Izvinjavam se na kasapljenju postova, ali bili su previse pomjesani da bih mogao napraviti potpuno cisti rez.

Rasprave o doticnima mozete nastaviti ovdje:


Majka Tereza
Gandhi
__________________
Mrsh!
Beljki is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2017., 19:45   #26
Poniznost je otvorenost a ne zaguljenost na jednu shemu i držati se ko pijan plota.

Ti koji su otišli u extreme najčešće trube o poniznosti koja je poput zatvorenosti čmara i onda te boli neće da izađe a ti i dalje tvrdoglavo po svome,i što je najgore uživaš u boli postaje ti zatvor lepota življenja što duže ti čmar miluje taj komad poniznosti to bolje.
SvFrancisco is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2017., 20:07   #27
U svakom slučaju, mislim da nitko sebe ne treba niti može prisiljavati na poniznost. Mislim da poniznost prirodno dođe kad smo jako dobro, sretni, zahvalni, uživamo, imamo osjećaj da je život lijep i da je baš bio dobar prema nama - i tada prirodno postajemo ponizni jer nemamo potrebu koristiti druge ljude kako bi se osjećali bolje (ili "pobjediti", biti iznad nekog, bolji u nečemu, da bi vratili "samopouzdanje") nego možemo sve davati od sebe i ništa ne očekivati jer smo jednostavno sretni.
Lleena is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2017., 20:19   #28
Jooj, neee
To kako si napisala je daleko od poniznosti koliko uopće može biti
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2017., 20:46   #29
Explain!

To što si samo napisao da nešto nije i lupio fejspalm, od toga nitko nema nikakve koristi. Objasni neprosvjećenom narodu bar onda...
Lleena is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2017., 02:20   #30
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Što mislite o poniznosti? Gdje se u Evanđeljima spominje da je Isus bio ponizan osim kad je prao noge apostolima i predao se za muku i smrt? Ostatak vremena jest učio o ljubavi, iscjeljivao bolesne, ali je i prijetio. Činiti čuda čuda nije poniznost, zar ne?
Gdje je Muhamed bio ponizan?
Gdje je Buda bio ponizan?
Nekad mi se čini da se poniznost očekuje samo od sljedbenika, poglavito žena. Marija jest bila ponizna i stoji u Evanđeljima da su žene te koje su pratile Isusa s križom dok su se apostoli razbježali na sve strane bojeći se za život. Je li to poniznost?
Poniznost nije duhovnost , duh=svijest - duhovnost=svjesnost.

Skromnost dolazi sama kao posljedica duhovnosti-svjesnosti , dok je poniznost više kao neka vrsta mazohizma.
Cosmic Wanderer is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2017., 09:30   #31
Quote:
Cosmic Wanderer kaže: Pogledaj post
Poniznost nije duhovnost , duh=svijest - duhovnost=svjesnost.

Skromnost dolazi sama kao posljedica duhovnosti-svjesnosti , dok je poniznost više kao neka vrsta mazohizma.

”Snaga povećava poniznost, dok skromnost ukazuje na slabost. Samo onaj ko je istinski velik može da bude zaista ponizan.

Kada čovek priznaje svoju istinsku veličinu, pouzdano je spoznavši, to je samo po sebi izraz poniznosti. On svoju veličinu prihvata kao potpuno prirodnu i samo izražava ono što stvarno jeste, baš kao što čovek ne bi oklevao da prizna da je čovek.

Ukoliko bi istinski veliki čovek, koji zna da je zaista velik, porekao svoju veličinu, to bi umanjilo ono što on stvarno jeste, pošto se skromnost zasniva na prerušavanju, dok je prava veličina lišena svakog prikrivanja.

S druge strane, kada čovek izrazi veličinu, a zna da je ne poseduje, on je najveći od svih licemera.

Iskren čovek je onaj ko, svestan toga da nije velik, odlučno i iskreno tvrdi da nije velik.

Nisu retki oni koji nisu veliki, pa ipak se prave ponizni iako veruju u sopstvenu veliku vrednost. Oni i kroz reči i kroz dela neprestano izražavaju svoju poniznost, izjavljujući da su sluge čovečanstva.

Istinska poniznost ne postiže se oblačenjem odore poniznosti. Istinska poniznost spontano i neprekidno izvire iz snage istinske veličine. Razglašavanje sopstvene poniznosti ne čini čoveka poniznim. Ma koliko puta papagaj ponavljao: ‘Ja sam čovek’, to ga neće učiniti čovekom.

Bolje je odsustvo veličine nego stvaranje lažne veličine svojatanjem poniznosti.Ti napori da se bude ponizan ne izražavaju snagu već su, naprotiv, izrazi skromnosti rođene iz slabosti koja izvire iz nedostatka znanja o stvarnosti.

Čuvaj se skromnosti. Pod plaštom poniznosti ona čoveka neminovno vodi u kandže samoobmane. Skromnost rađa egoizam i čovek na kraju usled lažne poniznosti biva savladan ponosom.


Najveća veličina i najveća poniznost idu ruku pod ruku, prirodno i bez napora.
"

~ Meher Baba
__________________
"Bilo da jezde kosmičkim prostranstvima ili da istražuju dubine okeana, ljudi će ostati kakvi jesu, nepromenjeni, zbog toga što ne mogu zaboraviti na sebe, niti se setiti da u život uvedu milosrđe opraštanja."
yakuzza is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2017., 13:26   #32
Quote:
Cosmic Wanderer kaže: Pogledaj post
duh=svijest - duhovnost=svjesnost.
Svijest je ipak samo sastavni dio uma. Duh odnosno duhovnost s druge strane, ipak široko nadilazi um sam i sve njegove dijelove.
Duh nije lako opisati, a od popularnih termina bi tome možda bio najbliži kultura.
No, za razliku od kulture koja je uglavnom pasivni produkt proširenog fenotipa čovjeka, duh, makar dijelom i projiciran od čovjeka na svoju užu i širu okolinu, ipak jednom formiran na zaokružen i čvrst način ima neku svoju internu ideju vodilju i konzistentnost, ako ne i volju i s jedne strane djeluje u suradnji sa čovjekom, a s druge strane je ipak samostalan entitet koji funkcionira neovisno od čovjeka, a ponekad ga i vodi nekom svojom nikada potpuno jasnom namjerom.
Kultura zapravo sam odražava čovjekovu nutrinu, a duh ju i kreativno oblikuje sukladno i u suradnji sa čovjekovom biti.
Speare Shaker is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2017., 15:54   #33
Ljudi miješaju poniznost sa apsolutnom poslušnošću ljudskim autoritetima ili svijetu. Pravim ili lažnim. Wrooong !
Osjećajem manje vrijednosti gdje su svi bolji od njega... po mjerilima svijeta ofkors. Totalno nepotrebno.
Postoje razne vrste lažne poniznosti.
Poniznost povezuju sa lažnom skromnošću, samoponižavanjem, nepreuzimanjem odgovornosti (samo me Bog može ah spasiti, ja sam nitko pa ću sjesti i čekati da on sve obavi ) odricanjem svakakve vrste (najčešće nekorisnim odricanjem) te određenim oblikom samoprezira i omalovažavanja sebe i drugih.
Nema veće oholosti od lažne skromnosti i ideje da je bijeda ili aposlutna poslušnost svijetu i ljudskim mjerilima, kakti znak poniznosti.
Isto tako ponizan pred bogatstvom, novcima, tuđim uspjehom ili položajem... ta osoba najčešće živi u nekom obliku straha i kompleksa.

Istinski i iz ljubavi ponizan pred Bogom nikada nije bolesno ponizan pred ljudima. Onaj tko je uvijek ponizan pred ljudima ne voli sebe i obično je to oblik pasivne agresije, neki strah od prihvaćanja i tuđeg mišljenja. Neki osjećaj inferiornosti.

To nije poniznost.
Mislim da je Isus pokazao ljubav i poniznost prema Bogu ali nije sebe ponizio u nastojanju da se ljudima i autoritetima toga doba, svidi. Nije lagao tko je On u toj tzv. poniznosti pred autoritetima. Nije imao tu potrebu u sebi jer nije imao kompleks manje vrijedenosti a ni strahove. Nije ugađao ljudima jer ego nije vladao njime pa nije bilo potrebe da se svima svidi. Isus je pokazao ljubav prema čovjeku, razumijevanje za njegove slabosti, pokazao je kakvo je kraljevstvo Božje. To kaj ljudi, pa i njegovi najbliži učenici, nisu skontali da se svijet mijenja promjenom srca i čovjeka samog, da kraljevstvo Božje prvo treba biti u srcu ljudi... to je druga stvar. Tak' bar ja mislim.
Nije se klanjao lažnim ljudskim idolima a ni lažnim pravilima ili idejama. Ideje i pravila nisu mu bili iznad čovjeka, duboko je poznavao ljudsku dušu, ideje i pravila društva nisu bili njegovi sveti autoritet, Bog i dobro čovjeka jest. To je uvijek ta suptilna razlika istinski mudrog čovjeka.
__________________
Ja sam..
...negdje u ovim notama

Zadnje uređivanje pozitivax : 13.10.2017. at 16:09.
pozitivax is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.10.2017., 23:27   #34
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Da, ali bilo koji vjerski vođa za kojeg znam, uključujući gurue razne, ne pokazuje to stanje jednosti nego dopušta da ga obasipaju zlatom i darovima.
Tipičan primjer je Osho i njegovih 100 Rolce-royseva. Ali on se sa tim darovima više sprdao nego što je bio pun sebe što ga učenici darivaju.
krena is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.10.2017., 23:47   #35
Quote:
pronađena kaže: Pogledaj post
Što mislite o poniznosti? Gdje se u Evanđeljima spominje da je Isus bio ponizan osim kad je prao noge apostolima i predao se za muku i smrt?
?
Isus je bio ponizan prvo prema Bogu
drugo, prema svojim apostolima i svim sljedbenicima i svima koji su ga (otvorenog, cista srca) trazili

(nor prema vragu koji ga je kusao u pustinji je pak bio autoritativan, i zapovjedao mu sto treba)

tako i vjernici - tocno to.

to je ucenje zapravo.

i naravno ljubav, blagost i oprastanje prema braci i sestrama u Kristu, duboka i ustvari automatska ljubav prema Crkvi, jer oni su Crkva. tko voli/postuje Boga voli/postuje i Crkvu, to je barem jasno,

o tome tu: odnosu prema drugima u vjeri (tzv Crkvi)

Poslanica Kološanima 3:12,13

12 Zaodjenite se dakle kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u najdublje milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, dugotrpnost, 13 podnoseći jedni druge i milostivo opraštajući međusobno ako tko protiv koga ima kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin vama milostivo oprostio, tako i vi!
Gigi G. is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2017., 00:03   #36
ili ovdje

Poslanica Filipljanima 2

Jednodušnost u poniznosti

2 Ako li je dakle ikakva ohrabrenja u Kristu, ako li ikakve utjehe u ljubavi, ako li ikakva zajedništva u Duhu, ako li je srca i milosrđa, 2 upotpunite radost moju tako da budete složni, da imate ljubav istu, jednodušni i jednomisleni. 3 Ništa iz sebičnosti ili za ispraznu slavu, nego u poniznosti smatrajte druge boljima od sebe, 4 ne gledajući svaki samo za svoje, nego i za ono što je drugih. 5 Neka u vama isto mišljenje bude kao i u Kristu Isusu.

6 On koji je lik Božji
ne pomisli da je jednakost s Bogom
posezanje za dobitkom,
7 nego se toga liši,
uzevši lik sluge,
postavši ljudima nalik.
I obličjem kao čovjek prepoznat,
8 ponizi sama sebe,
postavši poslušan do smrti -
i to smrti na križu.
9 Zato i Bog njega preuzvisi
i podari mu ime
ponad svakoga imena,
10 da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika,
11 te da svaki jezik prizna:
»Gospodin je Isus Krist!«
- na slavu Boga Oca.

Djeca Božja - svjetlila u svijetu

12 Tako, ljubljeni moji, kao što ste uvijek bili poslušni - ne samo u mojoj nazočnosti, nego još više sada u mojoj nenazočnosti - radite na svome spasenju sa strahom i trepetom, 13 jer Bog je onaj koji po blagonaklonosti svojoj proizvodi u vama i htjeti i djelovati. 14 Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja, 15 da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja bez mane usred pokvarena i izopačena naraštaja, u kojemu svijetlite kao svjetlila u svijetu, 16 držeći se riječi života, meni na diku u Dan Kristov jer ne trčah zalud niti se zalud trudih. 17 Ali ako se i izlijevam pri žrtvenom bogoslužju vaše vjere, radostan sam i radujem se sa svima vama. 18 A i vi isto tako budite radosni i radujte se sa mnom.
.................................................. ................................................

poniznost vs oholost gdje je oholost (pred Bogom) siguran znak za propast duse.

to je krscanstvo u par crtica...
Gigi G. is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2017., 00:21   #37
Quote:
Lleena kaže: Pogledaj post
U svakom slučaju, mislim da nitko sebe ne treba niti može prisiljavati na poniznost. Mislim da poniznost prirodno dođe kad smo jako dobro, sretni, zahvalni, uživamo, imamo osjećaj da je život lijep i da je baš bio dobar prema nama - i tada prirodno postajemo ponizni jer nemamo potrebu koristiti druge ljude kako bi se osjećali bolje (ili "pobjediti", biti iznad nekog, bolji u nečemu, da bi vratili "samopouzdanje") nego možemo sve davati od sebe i ništa ne očekivati jer smo jednostavno sretni.
da, jer poniznost je samo by-product ljubavi

kada se tezi tome, kada se zivi ljubav, onda sve ostalo dodje samo po sebi

blagost, oprastanje, dugotrpnost, predavanje- jednom rjecju poniznost.

ljubav je cilj. i kada to se ima i zivi; sve ostalo se, samo od sebe, poslozi kako treba

u onom duhovnom smislu, jel.

(jer 'poniznost' kada nije produkt ljubavi izgleda kao isprazno laskanje, to nije to ili je ono o cemu nas Isus uci)
Gigi G. is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2017., 00:24   #38
Quote:
Lleena kaže: Pogledaj post
Explain!

To što si samo napisao da nešto nije i lupio fejspalm, od toga nitko nema nikakve koristi. Objasni neprosvjećenom narodu bar onda...
Što se ima objašnjavati? To što prirodno dođe kad smo jako dobro, sretni, zahvalni, uživamo, imamo osjećaj da je život lijep i da je baš bio dobar prema nama nije poniznost nego zadovoljstvo što nam je sjekira pala u med. To da ne trebamo koristiti druge da bi se osjećali bolje, budući se već osjećamo dovoljno dobro, ne znači ništa drugo nego da bi upravo to radili da se osjećamo loše.

Tako proizlazi iz toga što si napisala - predobro nam je i možemo dati bez da tražimo za sebe = poniznost, ali nije, jer ovisi o okolnostima. Čim ti iste izmaknu stolicu, poniznost leti kroz prozor, jer sada moraš koristiti druge da bi se osjećala bolje odnosno moraš očekivati puno veći povrat nego što je bio ulog.
Istiphul Amue is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2017., 01:06   #39
Quote:
Cosmic Wanderer kaže: Pogledaj post
P.... dok je poniznost više kao neka vrsta mazohizma.
decko, poniznost je duhovni pojam

npr onaj moment kada covjek spozna velicinu Boga

to je opetovano i opetovano priznavanje svoje neznatnosti u odnosu na Boga, i/ili prihvacanje vlastite ogranicenosti, nedostataka i nesavrsenosti. to znaci ne biti (duhovno) slijep

u tom smislu je vrlina i samo to, te dijametralna suprotnost ego-maniji, samo-centriranosti, oholoscu i drugim oblicima ponosa.

odraz je velicine duha.

mudrosti.

dapace samo budala misli da sve zna i da nista ne treba uciti ili da itko zna bolje od njega..zato i jeste budala

oholost ili napuhanost je isto cesca kod takvih mislim jer ce im lakse biti isticati vlastitu vrijednost buduci niti vide dalje sebe i centrirani su na sebe...


poniznost se smatra vrlinom i blagom. recept za sretan zivot ustvari...

jer poniznost je stanje kada covjek je u miru sa sobom, u miru sa onima oko sebi i u miru sa Stvoriteljem.
Gigi G. is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2017., 01:19   #40
Ajde, glavno nek si se ti napravio pametan.

Gdje sam ja govorila o ikakvoj sjekiri i gdje je ona pala? Govorila sam o stanju duha, a ne onome što imaš i što se događa oko tebe.

Svi se nekad osjećamo loše, to je normalno ljudsko iskustvo. Ali možeš i dalje biti zahvalan i sretan sa svojim životom i što imaš iskustvo života - i iz toga proizalzi istinska, nenaporna poniznost.

A možeš si ispričati priču kako si jadan, patnik, drugima ide bolje, drugi su nepravedni, treba se boriti jer će te u suprotnom pojesti za doručak itd. I tu je poniznost ili lažna ili jako brzo iscrpi čovjeka.

Jer netko može sebe smatrati nesretnim i život teškim, ali odluči da on želi biti ispravan i da će on sad služiti drugima, zatomiti svoje potrebe i biti ponizan.

Ja sam u svom postu išla u smjeru da je bolje prvo steći takvo stanje duha (radost života, zahvalnost i to) pa će onda doći i poniznost prirodno i lako, nego se prisiljavati ako se ne osjećaš tako - jer ćeš se samo iscrpiti. Smatrala sam da ima smisla napisati post o tome jer znam da se dosta religija ne bi složilo s tim stavom. (oni smatraju da jedino svojim ponašanjem možemo upravljati i da treba krenuti od ponašanja).

Pa sam mislila da ako će mi netko odgovoriti, da čujem njegovo/njeno mišljenje.

Eto.
Lleena is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:26.