Natrag   Forum.hr > Društvo > Ženski kutak

Ženski kutak Mi smo babe. Otpor je đžabe.
Podforumi: Kokošinjac, Slikovnica

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 04.10.2017., 15:49   #1
Korigirate li ponašanje tuđe djece?

Moja prva tema.

Budući da svjedočimo sve većem broju roditelja koji smatraju da su im djeca nepogrešiva, a i onima kojima se jednostavno „ne da“, zanima me korigirate li ponašanje tuđe djece?
Tipa, s frendicom ste na kavi, dijete vam se vješa po glavi/uzima mobitel/nešto treće, a roditelj se ponaša kao da se ništa ne događa. Reagirate li u takvim situacijama? Kažete li nešto roditelju ili djetetu?

-Za TL;DR varijantu sad skočite na zadnji odlomak.-

Da ne bude ovo jedan od onih „prvo se vi raspišite“ uvodnih topica, napisat ću nekoliko svojih primjera:

1. Djeca bliskih ljudi
U ovu kategoriju za sad spada samo jedno dijete (sestričnino) koje ponekad dođe na prespavanac.
Tu je znalo biti i suza jer neće pisati zadaću, inzistirala sam da se napiše. Kasnije je bilo sve ok.
Može duže nego doma igrati igrice na tabletu, gledati tv i sl., ali da se zna neki red, kad kažem dosta je dosta.
Dam joj da se raspištolji i pušta pjesme na yt, zajedno plešemo, ali ima zabranu cajki.

2. Djeca poznanika (u mom slučaju susjeda)
Neki će rolajzati na ovo - primijetila sam da većina te djece (od prvog osnovne do četvrtog srednje) ne pozdravlja (prva, a ponekad i uopće) starije. Ne mislim da se moramo držati nekakvog oldskul bontona, ali prestala sam prva pozdravljati djecu 10-20 godina mlađu od mene. Ajde, ovi stariji procjede pozdrav milisekundu prije nego se mimoiđemo, a mlađi ništa. Dakle, zaključavam vrata stana, preko puta se mala vraća iz škole i čeka da joj mama otvori, gledamo se - ona ništa. Ja se osmjehnem, ona se osmjehne i to je to. Ni kimanje, ni mahanje, ni verbalni pozdrav.
Ovo tek kratko traje, sumnjam da ću utjecat na njihov odgoj, ali trenutno mi je zanimljivo kao eksperiment.

3. Djeca nepoznatih ljudi
Često mi se u supermarketima/šoping centrima djeca obrate, uspostavimo neki kontakt od par minuta.A ako roditelj dozvoli, dam im nešto što sam sebi kupila, recimo u Mlinaru.
Tu još nisam imala prilike (nadam se da ni neću), ali palo mi je na pamet - ne znam bih li reagirala čak i da dijete nešto jako ružno napravi. Nikad ne znaš čije je i može li se s tom osobom racionalno razgovarati. :/


Gdje je granica - ako ne reagirate, što bi dijete moralo napraviti da dreknete?
Isto tako, ako reagirate, koliko daleko idete u korekciji tuđeg dijeteta? (Oduzimanje mobitela, time-out, nešto treće?)

Zadnje uređivanje Flying Buttress : 04.10.2017. at 16:17.
Flying Buttress is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 15:57   #2
ne družim se s ljudima s početka priče. tj. ljudi s kojima se družim nisu roditelji koji bi šutili da im dijete tlači nekoga.
ako ne želim da nešto diraju, tipa mobitel, jednostavno ga maknem.

ovo iz prvog primjera mi nije korigiranje odgoja.
imam malu susjedu koja ne pozdravlja, ne pozdravljam ni ja nju ostala djeca su normalna i s njima se normalno pozdravljam ili popričam.

djecu nepoznatih ljudi ne bih dirala u nikakvom pogledu. i mislim da je bezveze tuđu random djecu u takvim susretima učiti da se nešto radi ili ne radi.
nisam dosad bila u prilici da urlam na tuđe dijete dijelom jer sam tolerantna prema njima, a dijelom jer nisu divljaci. dreknula bih da su u opasnosti.

mislim da će ovo biti zanimljiva tema
isadora w. is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:08   #3
Već sam ovdje pisala o tome, znalo se događati da s nekim bliskim sjedim na kavi u kafiću/restoranu, a dijete se u obući penje na stolicu. Kosa mi se dizala, ništa nisam rekla. Nikako ne znam što bih u takvoj situaciji trebala reći, a da ne ispadnem baba roga.

Nedavno u mojoj zgradi, u liftu sa mnom neki nepoznati ljudi s dvoje djece. Tijekom vožnje lifta djeca pritišću sve moguće gumbe. Rekla sam im da to ne rade, inače ćemo ostati zaglavljeni u liftu. Nakon moje opaske su se i roditelji uključili i opomenuli ih.

Sve zavisi od situacije, ali mislim da je najvažnije postaviti jasne granice oko sebe. Nitko me, pa ni bilo koje dijete, nema pravo ugrožavati ili uznemiravati. A sad što se tiče nepozdravljanja, skakanja po ugostiteljskom inventaru...opazim, ne lajkam i to je to...ne da mi se upuštati i popovati.
petrunjela84 is online now  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:15   #4
Quote:
Flying Buttress kaže: Pogledaj post
2. Djeca poznanika (u mom slučaju susjeda)
Neki će rolajzati na ovo - primjetila sam da većina te djece (od prvog osnovne do četvrtog srednje) ne pozdravlja (prva, a ponekad i uopće) starije. Ne mislim da se moramo držati nekakvog oldskul bontona, ali prestala sam prva pozdravljati djecu 10-20 godina mlađu od mene. Ajde, ovi stariji procjede pozdrav milisekundu prije nego se mimoiđemo, a mlađi ništa. Dakle, zaključavam vrata stana, preko puta se mala vraća iz škole i čeka da joj mama otvori, gledamo se - ona ništa. Ja se osmjehnem, ona se osmjehne i to je to. Ni kimanje, ni mahanje, ni verbalni pozdrav.
Ovo tek kratko traje, sumnjam da ću utjecat na njihov odgoj, ali trenutno mi je zanimljivo kao eksperiment.
Ovo sam i ja primijetio. Živim u zgradi s liftom i nerijetko se nađemo zajedno u liftu. Klinci niti kad su s roditeljima niti kad su sami ne pozdravljaju.

Kad sam ja bio klinjo ako dijete ne bi samostalno pozdravilo susjeda iz zgrade automatski je roditelj napomenuo nešto tipa 'a ne bi susjedu rekao 'dobar dan'?' ili nešto slično. Uglavnom, nije bilo šanse da ne pozdraviš susjede.

Ovo danas mi malo... bezobrazno djeluje, ali tko sam ja da drugima odgajam djecu. Srednjoškolska balavurdija još pozdravi, ali mališani ništa.

Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.
Jack Daniel's is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:18   #5
Kad se djeca nepoznatih ili poznatih ljudi ponašaju neprihvatljivo ili su naporna, nikad se ne miješam, niti pametujem, ništa.

Ali kad se drugo dijete dira u moje, maltretira ga, a ja to kojim slučajem otkrijem, umiješam se odmah i upozorim ga da nije lijepo to što čini te da ću, ako ne prestane, otići kod ravnateljice i porazgovarati s njegovim roditeljima.

Umiješam se i kad vidim da je tuđe dijete maltretirano.

Jer, nažalost, prosvjetni radnici, odgojitelji i psiholozi po školama ne reagiraju na takve slučajeve ili ja još nikad na takve nisam naišla.
Etta is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:22   #6
Ovo me sad podsjetilo, davno sam u igraonici svjedocila izderavanju neke random mame na tude dijete. Ta mama je bila sa svojim djetetom u "bazenu" s lopticama, s drugo dijete se spustilo niz toboga u taj bazen pa skoro sletilo na glavu djetetu od te mame. Isuse kaj mu je ova izgovorila. Djelatnici igraonice se nisu umijesali.
Definitivno je ta zena prekoracila granicu. Na njenom mjestu ja bi opomenula to dijete da gleda i pazi na drugu djecu, ali bilo kakva deracina je nedopustiva.
Svog malog pratim pogledom i u blizini sam. Nemam problem s tim da ga netko opomene ako je blize, a on radi nesto sto nije okej, ali da mi se netko dere na malog, to ne bi proslo.

Edit: sad vidim da sam na ZK, zabrijala sam da sam na RID-u pa gledam kolko novih nickova zainteresirano za temu

Poslano sa mog HUAWEI LYO-L21 koristeći Tapatalk
Nykas is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:28   #7
Nemam naviku petljati u tuđi odgoj djece. Svoju nemam, a s nećacima i djecom prijatelja družim se u parkiću ili kod njih kući. A to se svede na neko gledanje crtića ili bojanke.
Iako sam jednom išla s prijateljicom i njenim sinom (3 god.) gledati sat i mali je rukama udarao po staklu i ostali su tragovi sline... Prijateljica je tek nakon drugog udarca reagirala i samo je rekla da će se teta u trgovini ljutiti na njega ako to radi Mogla je reći da je opasno udarati po staklu kao i da nije pristojno. Ako skaču u obući po stolicama, diraju odjeću u trgovini (a jedu smokiće usput) čekam da moje prijateljice ragiraju na to. Meni bude neugodno zbog tuđe djece nekad

Jeste li spremni korigirati samo ponašanje tuđe djece ili ponekad se upletete u odgoj? Recimo, da je vašim prijateljima jaaaako simpatično da svoje dijete uče psovati i cijela obitelj to snima i smije se jer je mali ''cjadak'' kad psuje.
__________________
I'm fist-fighting with fire
Just to get close to you
Can we burn something, babe?
darija* is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:28   #8
Quote:
Jack Daniel's kaže: Pogledaj post
Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.
kod mene je još gradić peyton na snazi, ali ta mala je jednostavno, božemioprosti, mutava.
ne znam što bih dobila s tim da joj glasno govorim BOK!!, zapravo sam je pozdravljala dok nisam skužila da šuti kao mula. sad je jednostavno ignoriram, svejedno mi je.

i skužila sam da sam lagala da ne bacam komentare nepoznatoj djeci , pa ću se korigirati i reći da ovisi o situaciji.
kumčetu bacam 'odgojne' naputke kad smo solo ili su mu roditelji zauzeti, ali to su iste stvari koje bi mu oni rekli pa nikome nije bed.
isadora w. is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:29   #9
Quote:
Nykas kaže: Pogledaj post
Ovo me sad podsjetilo, davno sam u igraonici svjedocila izderavanju neke random mame na tude dijete. Ta mama je bila sa svojim djetetom u "bazenu" s lopticama, s drugo dijete se spustilo niz toboga u taj bazen pa skoro sletilo na glavu djetetu od te mame. Isuse kaj mu je ova izgovorila. Djelatnici igraonice se nisu umijesali.
Definitivno je ta zena prekoracila granicu. Na njenom mjestu ja bi opomenula to dijete da gleda i pazi na drugu djecu, ali bilo kakva deracina je nedopustiva.
Svog malog pratim pogledom i u blizini sam. Nemam problem s tim da ga netko opomene ako je blize, a on radi nesto sto nije okej, ali da mi se netko dere na malog, to ne bi proslo.

Edit: sad vidim da sam na ZK, zabrijala sam da sam na RID-u pa gledam kolko novih nickova zainteresirano za temu

Poslano sa mog HUAWEI LYO-L21 koristeći Tapatalk
Užas...
Ovo me podsjetilo nečega čega se sjećam još u magli...
Ispred kuće smo kao djeca s tatom jeli orahe i tata je rekao sestri da mu donese kamen koji je stajao tu blizu kuće. Ona je tada imala nekih 4-5 godina. U trenutku kad je uzimala kamen ulicom je prošao neki automobil i zaustavio se. Izletjela je žena koja joj je bacila kamen iz ruke i opalila joj šamar, sve se odvilo nekako prebrzo...
Jer je mislila da uzima kamen da gađa auto. Kad se prisjetim toga još uvijek me bijes obuzme...
petrunjela84 is online now  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:29   #10
Kad mene neko dijete ne pozdravi u haustoru ja se zaderem dobar dan.
Onda od šoka odzdrave.
I svaki put me poslije pozdravljaju.
Smatram se prosvjetiteljem
BondWannabe is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:32   #11
Quote:
Flying Buttress kaže: Pogledaj post
Gdje je granica - ako ne reagirate, što bi dijete moralo napraviti da dreknete?
Isto tako, ako reagirate, koliko daleko idete u korekciji tuđeg dijeteta? (Oduzimanje mobitela, time-out, nešto treće?)
ako je dijete nekog bliskog, reagiram kao da je moje (iako nemam djecu). ovo smiješ, ovo ne smiješ. to se naročito odnosi na mobitel i torbu. ako ih zanima nešto u stanu, pokažem, pustim da razgledaju, pustim im crtiće ako žele. doduše, ta djeca su dobro odgojena pa poslušaju. imala sam jednog nemogućeg nećaka, taj bi okrenuo stan naglavce. tu nije pomagao ni prigovor roditeljima. čak bi se malo i uvrijedili. ali malac je izrastao u dobrog dečka, sad smo si super. obično kroz smijeh komentiramo kako sam ga drilala, tj. pokušavala drilati u mladim danima.
s nepoznatom djecom nisam imala problema. susjedi pozdrave, random djeci se nasmiješim ako me gledaju. ako se zalete u mene, upozorim ih da bi se mogli ozlijediti i da gledaju oko sebe.
imam više strpljenja s djecom nego s odraslima.

edit: ako ih vodim nekud, a roditelji nisu prisutni, objasnim kud idemo, kako se trebaju ponašati i sve 5.
kem is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:32   #12
Quote:
petrunjela84 kaže: Pogledaj post
Užas...
Ovo me podsjetilo nečega čega se sjećam još u magli...
Ispred kuće smo kao djeca s tatom jeli orahe i tata je rekao sestri da mu donese kamen koji je stajao tu blizu kuće. Ona je tada imala nekih 4-5 godina. U trenutku kad je uzimala kamen ulicom je prošao neki automobil i zaustavio se. Izletjela je žena koja joj je bacila kamen iz ruke i opalila joj šamar, sve se odvilo nekako prebrzo...
Jer je mislila da uzima kamen da gađa auto. Kad se prisjetim toga još uvijek me bijes obuzme...
isuse i bože. jel dobila svoju porciju?
isadora w. is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:33   #13
Sve ja korigiram.
I odrasle i djecu.
I svoje i tuđu.
Kvartovska sam baba roga i svi plaše svoju djecu mnome.
Luzeri.
__________________
Well, I'm not going to sit around moping. I'm going to do what every woman does when they hit rock bottom.
I'm going to go out and meet some boys. And crush their hearts one by one.
Smart_bitch is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:33   #14
Quote:
isadora w. kaže: Pogledaj post
isuse i bože. jel dobila svoju porciju?
Ne, jedva smo skužili što se zapravo dogodilo, već je auto odlazio.
petrunjela84 is online now  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:34   #15
Quote:
isadora w. kaže: Pogledaj post
ne družim se s ljudima s početka priče. tj. ljudi s kojima se družim nisu roditelji koji bi šutili da im dijete tlači nekoga.
ako ne želim da nešto diraju, tipa mobitel, jednostavno ga maknem.
Tako je i kod mene bilo do jedne nedavne grupne kave s novim ljudima.
Recimo da je dijete htjelo mobitel, ja ga maknem, i dalje tlači, ja lijepo objasnim - i dalje tlači. Kažem mami/tati, oni maloj kažu nešto u stilu "Ajde nemoj", ona se primiri minutu i onda opet počne.

Quote:
isadora w. kaže: Pogledaj post
ovo iz prvog primjera mi nije korigiranje odgoja.
Za to me inspirirala ista kava na kojoj je mala našla popustljivu osobu koja joj je dozvolila sve, iako joj nije bilo drago. Mislim da bi takva osoba popustila i na suze/pustila da dijete ne napiše zadaću, a možda i druge stvari, u konačnici štetne po dijete, zbog straha - ili da će djetetu prestat bit simpatična, ili da će ju roditelji iznapadat.

Quote:
isadora w. kaže: Pogledaj post
nisam dosad bila u prilici da urlam na tuđe dijete dijelom jer sam tolerantna prema njima, a dijelom jer nisu divljaci. dreknula bih da su u opasnosti.
Quote:
petrunjela84 kaže: Pogledaj post
Sve zavisi od situacije, ali mislim da je najvažnije postaviti jasne granice oko sebe. Nitko me, pa ni bilo koje dijete, nema pravo ugrožavati ili uznemiravati.
A što da vas dijete udari? Pljune? Nazove pogrdnim imenom?

Quote:
Jack Daniel's kaže: Pogledaj post
Ali, nekako čak mislim da je to i do udaljavanja općenito koje je danas prisutno. Zgradski život koji danas živim je desetljećima udaljen od nekadašnjeg zgradskog života kad su se susjedi međusobno pozdravljali i pomagali i puno više ulagali u tu malu zajednicu nego danas.
Kod mene je najsmješnije što se radi o minijaturnoj zgradi (jedva dvoznamenkasti broj stanova) i njihovi roditelji održavaju normalnu susjedsku komunikaciju.
Sad se sjetih, ima i jedan mali vrtićarac koji razgovara samo kad i kako on želi.
Flying Buttress is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:36   #16
Quote:
Flying Buttress kaže: Pogledaj post


A što da vas dijete udari? Pljune? Nazove pogrdnim imenom?
Pa reagirala bih, naravno.
Ljetos na moru je jedan klinjo u plićaku udario mog muža. On nije htio reagirati, ali ja jesam. Opomenula sam i malog i roditelje mu da pripaze na ponašanje svoje djece. Bili su na plaži s troje djece i nije se znalo koje više divlja, gazi po tuđim ručnicima, prska sve naokolo...
petrunjela84 is online now  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:37   #17
Quote:
BondWannabe kaže: Pogledaj post
Kad mene neko dijete ne pozdravi u haustoru ja se zaderem dobar dan.
Onda od šoka odzdrave.
I svaki put me poslije pozdravljaju.
Smatram se prosvjetiteljem
Quote:
Smart_bitch kaže: Pogledaj post
Sve ja korigiram.
I odrasle i djecu.
I svoje i tuđu.
Kvartovska sam baba roga i svi plaše svoju djecu mnome.
Luzeri.
:klap:
kem is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:42   #18
Nisam ja za ta pozdravna izderavanja.
U zgradi mojih roditelja ima jedno autistično dijete. Dugo to nismo kužili, dok je bio mal jako slabo smo ga viđali, uglavnom izašlo je na vidjelo. Na prvu ili drugu bi nekome djelovao kao neodgojeno derle. Prema tome, nikad ne znaš što može biti u pozadini.
petrunjela84 is online now  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:43   #19
Quote:
darija* kaže: Pogledaj post
Iako sam jednom išla s prijateljicom i njenim sinom (3 god.) gledati sat i mali je rukama udarao po staklu i ostali su tragovi sline... Prijateljica je tek nakon drugog udarca reagirala i samo je rekla da će se teta u trgovini ljutiti na njega ako to radi Mogla je reći da je opasno udarati po staklu kao i da nije pristojno.
Ovo često doživim po šoping centrima. Kad tuđa djeca na blagajni izvode neke majmunarije, onda im roditelji kažu nešto tipa "nemoj, vidi teta je iza tebe, bit će zločesta ako nastaviš". Ono, ne petljaj mene u to što ti dijete radi cirkus.

Tuđu djecu ni njihove roditelje ne upozoravam na ništa. Trpim buku, dreku, lupanje i skakanje, poskrivam stvari koje neću da mi diraju i to je to. Djeca iz zgrade su očito fino odgojena. Često mi otključaju, pridrže vrata i pozdrave.
Od sve djece iz okoline, samo nećaka upozorim ako nešto krivo radi (i to samo nećaka s moje strane, dečkove nećake i nećakinje se ni on ni ja ne usudimo "korigirat" jer, tako, njihove mame... ), a vrlo vrlo rijetko malo graknem na njega. Najčešće kad poludim čekajući 2 sata da pojede ručak. Osim prehrane je sasvim pristojno dijete.
__________________
Reciklirajmo zajedno! :)
Ariana B. is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2017., 16:44   #20
Quote:
petrunjela84 kaže: Pogledaj post
Ne, jedva smo skužili što se zapravo dogodilo, već je auto odlazio.
grozno.

Quote:
Flying Buttress kaže: Pogledaj post
Tako je i kod mene bilo do jedne nedavne grupne kave s novim ljudima.
Recimo da je dijete htjelo mobitel, ja ga maknem, i dalje tlači, ja lijepo objasnim - i dalje tlači. Kažem mami/tati, oni maloj kažu nešto u stilu "Ajde nemoj", ona se primiri minutu i onda opet počne.

Za to me inspirirala ista kava na kojoj je mala našla popustljivu osobu koja joj je dozvolila sve, iako joj nije bilo drago. Mislim da bi takva osoba popustila i na suze/pustila da dijete ne napiše zadaću, a možda i druge stvari, u konačnici štetne po dijete, zbog straha - ili da će djetetu prestat bit simpatična, ili da će ju roditelji iznapadat.
kužim. ja sam navikla da roditelji broje djetetu da se mobitel ne dira i meni paralelno govore da im ne dam dragoj djeci svejedno nekad stavim na avionski mod i dam da čačkaju, ionako je krntija. nepoznatoj djeci izmislim nešto i maknem.

jadna ta osoba ali mislim da je tu odgovornost na roditelju. valjda vidiš da nekome nije ugodno da mu razvlači stvari i gnjavi. jasno, ako su oni takvi ignoranti, nekako se moraš snaći.


Quote:
A što da vas dijete udari? Pljune? Nazove pogrdnim imenom?
kad sam bila u srednjoj, desilo mi se da sam vidjela jednog malog iz naselja koji je skoro pao s tobogana. točnije, visio je sa zadnje prečke. to je bio onaj tip djeteta kojeg su svi hejtali jer je bio divljak, a mama je stalno išla za njim i branila. moj marko ovo, moj marko ono, nemojte mog marka.
išla sam ga podići gore i mali me pljunuo uopće se nisam snašla, danas bih mu bukvicu očitala. iako mislim da je beskorisna, ali nisam ni ja sebe na cesti našla.

ovisi je li mi to dijete blisko ili nepoznato, rekla bih mu da se to ne radi i da me povrijedio i blablabla, samo bih prilagodila ton ovisi s kime pričam.
isadora w. is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:43.