Malo o ratu osim samog napada na PH...
Japanska strategija je bila slična njemačkoj, u što kraćem roku zauzeti što više teritorija, zadati što veće gubitke i neprijatelja toliko odbaciti da to tog istog neprijatelja demotivira za daljni rat, u krajnem slučaju da neprijatelj izbori kompromisni mir. Uistinu Japanci su to i postigli, Filipini, Malezija, Indonezija, Nova Gvineja, bezbrojni otoci, otočja, atoli padaju u roku od nekoliko mjeseci, zaista niz iznimnih uspjeha...
Ali s druge strane našao se nevjerovatno tvrdoglavi protivnik, SAD-e...
Japanci su smatrali da je prodor do otoka blizu Japana nemoguć jer osvajanje tih pustih otoka bi bilo plaćeno s previše žrtava. Samo Amerikanci mnogobrojne otoke uopće nisu napali, pogotovo one dobro branjene.
Najbolji primjer je za to Rabaul, Japanci su tu držali goleme snage koje nikada nisu vidjeli borbe, ameri ih nisu napali, nisu ni mogli otići drugamo se boriti jer su ih odsjekli...
|