Bulimija

[chupava&dlakava]

cura je prelijepa i prezgodna...
ljetos je sama prošla kroz pakao (meni je cijelu priču ispričala kad je to sve prošlo)...i budući da je bila pod velikim stresom, puno je jela i zdebljala se kojih 5-6kg...
uvijek sam joj govorila da je mršava, a sad kad je nabacila tih par kila, bila mi je preslatka-malo guza narasla, cice i u faci se zbucala...i to sam joj i rekla, da joj baš dobro stoji tih par kila viška. a ona mi na to uvijek odgovarala da želi smršaviti, jer ju živcira kak joj svi govore, 'joj, jesi se ti zdebljala?'
i tako je sve počelo...u početku je jednom tjedno otrčala u wc i povratila kad bi se prejela, onda je to postalo svakodnevna rutina...nakon nove godine se pokušava kontrolirat, ali ne uspije svaki put.
meni je cijelu ovu priču ispričala prije par dana i ja sam jedina osoba koja to zna...pošto ne živimo blizu, ne mogu biti stalno uz nju i kontrolirati ju...iako ne vjerujem ni da bi ju mogla kontrolirati.
ona je jako pametna cura i svjesna svog problema, proučila je sve članke na internetu o bulimiji i želi prestati, ali nije sigurna da li će uspjeti.
ne može/ne želi reći roditeljima, tako da to nije opcija...također ne želi ni doktorima ići...

kako joj ja mogu pomoći? šta da radim? da ju stalno zivkam? da ju pustim da mi se javi kad poželi? da ju pokušam nagovoriti da ode doktoru?
ne, stvarno ne znam šta da radim i to me ubija...

[ambasadorica]

ako se to već razvilo,ti niš nemreš napravit. bulimija je vrlo ozbiljna bolest. jedna od najgorih posljedica je ta što oboljeli često dobiju infarkt jer se povraćanjem gube ti neki kationi (il anioni?). možda bi i vrijedilo kaj da joj to veliš,možda se splaši i ode potražit stručnu pomoć. ja znam za dr. vidovec (na rebru) koja se specijalizirala za poremećaje prehrane,ali ima ih još.
ne znam,možda bi ju trebalo scimat,to stvarno nije za zajebanciju....ali u svakom slučaju,mora potražit stručnu pomoć. što prije to bolje jer teško da će sama prestat. kolko ja znam,i anorexia i bulimija svoj korijen imaju u kroničnom nedostatku samopoudanja,ali u tolkoj mjeri da se to pretvori u psihosomatsku bolest-to je posao za stručnjake.

[chupava&dlakava]

ma znam da nije za zaebanciju s tim...i ona je svjesna svih posljedica...sve je to ona pročitala i meni ispričala...
a najgore u svemu je to što je cura stvarno prelijepa i pametna...i može birat fraere...

budem ju pokušala natjerat da ode doktoru...
ne želim da misli da je sama u svemu tome, a opet ne znam kako da se ponašam, šta da joj kažem, da ju zovem svaki dan? ...

[Elektra]

Nagovori ju neka potraži stručnu pomoć. Bojim se da se sama neće izvući iz tog pakla.

[jimmy jazz]

chupava&dlakava kaže:

ma znam da nije za zaebanciju s tim...i ona je svjesna svih posljedica...sve je to ona pročitala i meni ispričala...
a najgore u svemu je to što je cura stvarno prelijepa i pametna...i može birat fraere...

to je fakat najgore od svega.

[chupava&dlakava]

a jel ima slučajeva da je netko sam uspio izvuć se iz svega toga?

jer ona još uvijek može kontrolirati, da li želi povratiti, ili ne...odnosno, organizam joj još nije počeo automatski odbacivati hranu..
a i sama želi prestati...dodatni poticaj joj je što su joj i roditelji postali sumnjičavi...

[Elektra]

Iskreno, ne bih se kockala time dal ona sama može ili ne. Već ako i sama prepoznaje i priznaje da ima problem - to je nešto. I baš zato neka odmah traži stručnu pomoć. Što prije to bolje. Dobro je ako još nije preduboko zaglibila u sve to.

A to što je ona lijepa nemam nikakve veze. Bulimičari i anoreksičari itekako imaju iskrivljenu sliku o sebi tj. o vlastitome izgledu. A mislim kako su anoreksičari još gori (barem meni osobno tako djeluje).

[chupava&dlakava]

ma znam...sutra ću s njom popričati...ali ne znam kako će reagirati.
ako ju prejako 'pritisnem', mislit će da ju ne razumijem i kajaznamkajsvene...jer ona je uvjerena da će ona to uspjeti potisnuti i da će sve biti uredu.

[Elektra]

Neće to sama uspijeti. To je zaista ozbiljan problem. I ti s njom polako o tome. Jer baš ono što si rekla, mogla bi 'pobjeći'.
Ali kako god, budi uz nju. Trebat će joj i bit će ti zahvalna.

[putnica]

chupava&dlakava kaže:

ma znam...sutra ću s njom popričati...ali ne znam kako će reagirati.
ako ju prejako 'pritisnem', mislit će da ju ne razumijem i kajaznamkajsvene...jer ona je uvjerena da će ona to uspjeti potisnuti i da će sve biti uredu.

pitaj ju da li zna da je to sto si radi samoubojstvo? polagano, ali sigurno.

ona jos uvijek prolazi kroz pakao, nije prosla, pa da joj je ostalo par kila viska. to kroz sta je prolazila jos traje.
ili nesto drugo, dublje.

potisnuti mozda hoce, ali puknut ce negdje drugdje. treba strucnu pomoc da iskopa ono radi cega se ne prihvaca.

[Elektra]

link
evo, ovo sam našla pa ti možda pomogne

[chupava&dlakava]

Elektra kaže:

link
evo, ovo sam našla pa ti možda pomogne

hvala ti na linku...umjesto da učim za rokove, ja proučavam bulimiju...al sve za moju ribicu...

zapravo, što je cura inteligentnija, to je sklonija samoanalizi, a time dolazi i do (krivih) zaključaka, a opet njoj su ti zaključci sasvim logični...i tako sve započinje...

[chupava&dlakava]

hvala svima na komentarima...sve je dobrodošlo...jer kad mi je to rekla, noge su mi se sasjekle...jer znam da nije bezazeleno i da joj moram pomoći, a u tom trenutku nisam znala kako...jedva sam našla riječi utjehe...jednostavno, nije bilo lako shvatiti da se to stvarno događa baš njoj...i da to nije bolest o kojoj sam puno čula, ali zahvaća'druge' meni nepoznate ljude

[Elektra]

chupava&dlakava kaže:

hvala ti na linku...umjesto da učim za rokove, ja proučavam bulimiju...al sve za moju ribicu...

zapravo, što je cura inteligentnija, to je sklonija samoanalizi, a time dolazi i do (krivih) zaključaka, a opet njoj su ti zaključci sasvim logični...i tako sve započinje...

Zato kako bi shvatila kako su njezini zaključci glede njezine težine i izgleda krivi i treba stručnu pomoć.

Imaš ovdje dosta linkova pa pogledaj.

[chupava&dlakava]

putnica kaže:

pitaj ju da li zna da je to sto si radi samoubojstvo? polagano, ali sigurno.

ona jos uvijek prolazi kroz pakao, nije prosla, pa da joj je ostalo par kila viska. to kroz sta je prolazila jos traje.
ili nesto drugo, dublje.

potisnuti mozda hoce, ali puknut ce negdje drugdje. treba strucnu pomoc da iskopa ono radi cega se ne prihvaca.

problem koji je imala je riješila... tako da je taj dio života iza nje, što ne znači da nema posljedica...

[chupava&dlakava]

Elektra kaže:

Zato kako bi shvatila kako su njezini zaključci glede njezine težine i izgleda krivi i treba stručnu pomoć.

Imaš ovdje dosta linkova pa pogledaj.

je, hvala...sve sam to već 'prelistala' danas...

[Karmela]

chupava&dlakava kaže:

je, hvala...sve sam to već 'prelistala' danas...

"Važno je shvatiti da adolescenti koji pate od anoreksije ili bulimije ne moraju izgledati vidno pothranjeni. Tjelesna je težina samo fizički pokazatelj poremećaja, dok u biti adolescent pati od dubljeg emocionalnog konflikta kojeg treba riješiti. Opsjednutost hranom samo je simptom dubljeg problema, kao što je nisko samopoštovanje, depresija, loša slika o sebi i mržnja usmjerena na sebe. Slijedi nekoliko psiholoških karakteristika adolescenata koji pate od poremećaja hranjenja:

Perfekcionizam: Mnogi adolescenti koji pate od poremećaja hranjenja su perfekcionisti i imaju visoku motivaciju za postignućem. Obično najpametnije i najpopularnije djevojke imaju potrebu biti i najmršavije, a ta ih želja dovodi do neadekvatnih navika i stavova prema hrani. Te perfekcionističke navike često budu dodatno podržavane izvana ako adolescent dobiva komplimente od okoline na račun izgleda i tjelesne težine. Oni pokušavaju postići savršenstvo u svim aspektima svog života. Silno žele ugoditi drugima i u tom procesu izgube svoje "pravo ja". Kada im se čini da nisu uspjeli postići savršenstvo, često nerealno krive sebe za taj neuspjeh i pokušavaju se kazniti. Kazna obično slijedi u obliku izgladnjivanja kod anoreksičara, ili pročišćavanja kod bulimičara. Ti načini kažnjavanja predstavljaju ozbiljnu prijetnju njihovom zdravlju, uključujući dehidraciju, hormonalnu neravnotežu, gubitak važnih minerala u tijelu, oštećenja vitalnih organa, a ponekad i smrt.

Nisko samopoštovanje: Osjećaji neadekvatnosti česti su kod adolescenata koji pate od poremećaja hranjenja. Oni imaju lošu sliku o sebi i iracionalno vjeruju da su debeli, bez obzira na to koliko zaista mršavi bili. Imaju osjećaj unutarnje praznine, nesigurnosti i bespomoćnosti, te nedostatak samopouzdanja i povjerenja u sebe. Često misle da će ih drugi smatrati glupima. Dobivaju samopouzdanje tako što gube na težini, ali pate od osjećaja bezvrijednosti i krivnje ako im to ne uspijeva. Za njih je također karakteristično da misle da ne zaslužuju dobre stvari u životu i to da budu sretni.

Depresija: Promjene raspoloženja, osjećaj bespomoćnosti, anksioznost (tjeskoba), izolacija i usamljenost, česti su osjećaji onih koji pate od poremećaja hranjenja. Bulimičari doživljavaju gubitak kontrole koji dovodi do depresije, dok anoreksičari doživljavaju depresiju kao rezultat dobivanja na težini. Često su i jedni i drugi vrlo iritabilni, povučeni i ponašaju se indiferentno prema ostalim članovima obitelji. Također se često osjećaju bezvrijedno, omalovažavaju se i žale se da su "predebeli" ili da "nisu dovoljno dobri".

Opsjednutost: Ovi adolescenti imaju veliku opsjednutost hranom, kalorijama, masnoćom i tjelesnom težinom. Težina postaje najvažniji atribut kojim sebe definiraju.

Krivnja: Adolescenti s poremećajima hranjenja često imaju osjećaj krivnje zato što misle da nisu ostvarili očekivanja drugih ljudi. Oni teže savršenom tijelu i osjećaju kontrole, ali u tom procesu počinju osjećati krivnju zbog svojih navika hranjenja. Laganje postaje od izuzetne važnosti. Laganje o tome koliko su hrane pojeli ili da nisu ništa jeli postaje svakodnevna stvar, kao i upotreba laksativa, diuretika, te pročišćavanje, pretjerano vježbanje i izgladnjivanje.

Iako, površno gledano, poremećaji hranjenja mogu izgledati samo kao opsjednutost hranom i težinom, oni zapravo predstavljaju ozbiljne emocionalne probleme koji ako se ne riješe mogu dovesti do smrti."

Pitaj je kad je bila kod zubara zadnji put? Zubi prvi stradaju, zatim bubrezi....
Ako je bulimicna ti joj ne mozes pomoci, osim biti joj potpora, treba joj strucna pomoc.
Ako povraca hranu jer zeli pozornost onda bi je mogucnost da joj ispadnu zubi moglo navesti da razmisli o drugim nacinima privlacenja pozornosti.

Ne zelim biti gruba, ali zivjela sam u studentskom domu i nagledala se svakavih poremecaja u ishrani (od kojih su vecina, hvala bogu bile samo faze).

Neke shvate nakon par mjeseci da ti od povracanja smrde usta, dobijas razne upale grla/nosa, glavobolje, boli te grlo, boli trbuh, nevoljna si, nemas snage...
Izgledas kao smrt a u stvari radis to radi boljeg izgleda. E one koje to mogu shvatiti (ne krivim one koje ne mogu) prestanu jednako kako su i pocele, bez puno razmisljanja.

E d ai nemoj vise komentirati njezinu tezinu. Mozes joj reci da izgleda sviejze ili da joj novo sjajilo lijepo stoji ili da izgleda odmorno i veselo, a o kilazi nikad vise ni k.
Sretno.

[chupava&dlakava]

ja sam joj kilažu komentirala dok još nisam uopće znala o čem se radi...
a njeno povraćanje traje 'tek' nekih 2-3mj...i to nije konstantno...a kao što sam već rekla, pročitala je i ona sve te posljedice...budem ja tupila i tupila... pa možda nešto i uđe u glavu

hvala

[Cadillac_Tramp]

Čula sam za udrugu Libella, koja se bavi rješavanjem upravo takvih problema, nešto kao Društvo liječenih alkoholičara, s tim da imaju i Web stranicu...
Zapravo, nisam skroz sigurna, o svemu tome sam čitala u autobiografskoj knjizi o bulimiji "Polupani lončići", Jasne Šurine (btw, možda bi joj donekle pomoglo da je pročita)...

[misery-]

Libella je udruga iz Rijeke. ako se odluči stručnjaku, nek stvarno, stvarno bude oprezna kod izbora kome će otić jer stručnjaka za poremećaje hranjenja kod nas NEMA, a ostali su toliko neupućeni u svojoj upućenosti da joj samo mogu pogoršat stanje. svakako je dobro otić nekome i potražit pomoć, al nikako ne očekivat da će pomoć stvarno dobit odmah i to od prvog/prvih kojima se obrati. frendica s anoreksijom se tako razočarala i samo otišla korak natrag..

nešto više se tiče anoreksije, ali Tajni jezik prehrambenih poremećaja (Peggy Claude - Pierre) mi se čini trenutno najboljom knjigom o tematici prevednom kod nas. knjigu je napisala psihologinja, majka dviju anoreksičnih cura, koja im je uspjela pomoć i sad pomaže i drugima u svojoj klinici.