Ispravno djelovanje?

[preatorian]

adriatic kaže:

I da ponovim M. Aurelija po sedmi put:
Mudrost je ispravno djelovanje.

Još samo kad bi imali neki dostupni katalog koji bi nas uputio u listu "ispravnih djelovanja" .

"Ispravno djelovanje" je iluzija koja se ogleda u percepciji individue koja teži zadovoljenju svog vlastitog ega.

Kako definirati šta je uopće "ispravno"?

[nitko i ništa]

preatorian kaže:

Kako definirati šta je uopće "ispravno"?

U skladu sa svrhom.

[preatorian]

nitko i ništa kaže:

U skladu sa svrhom.

"Ispravnost" možemo definirati skladno sa svrhom?

Neće moći, ove noći.

Ispravnost možemo podvrgavati testovima sa onim alatima kojima raspolažemo. U njima smo ograničeni na svoje intelektualne, motorne, dimenzionalne granice koje uvjetuju našu percepciju kao i vremenski trenutak.

Ono što je djelovalo "ispravno" prije 3 ili 10 milenija danas više ne djeluje već se modificiralo sukladno progresu svijesti i evolucijskom odskoku.
Svrha je bila i ostala ista, ali su drugačije spoznaje.

Filozofija pretpostavlja i nikada u ništa nije sigurna. Ona dovodi sve u pitanje i nije optrećena dogmama. Ne nameće "ispravnost" niti joj je to namjera već se isključivo bavi seciranjem svega što primjećuje tragajući za uzrocima i posljedicama.

[nitko i ništa]

preatorian kaže:

Ono što je djelovalo "ispravno" prije 3 ili 10 milenija danas više ne djeluje već se modificiralo sukladno progresu svijesti i evolucijskom odskoku.

O čemu ti? Kakvom progresu svijesti? Kakvom evolucijskom odskoku?

[preatorian]

nitko i ništa kaže:

O čemu ti? Kakvom progresu svijesti? Kakvom evolucijskom odskoku?

O čemu smo do sada pisali? O receptu za kolače?

Kakav je to uopće termin "ispravnost"?
Šta je ispravno i na osnovu čega?
Bitna je zakonitost po kojoj donosimo određenu ispravnost, matematički parametri odnosno uvjetovanost u poznatim dimenzijama i nije mi jasno kakve veze ima svrha sa "glinenim golubovima".

[nitko i ništa]

Pa onda reci da ne razumiješ što govorim, a ne o ''progresu svijesti''...

Ako imaš npr. sat, kriterij njegove ispravnosti je da pokazuje vrijeme, jer je njegova svrha pokazivati vrijeme. No neki sat je jako lijep, a nije baš točan, plus minus pet minuta. Ako ga stavimo u dnevnu sobu da služi kao ukras i otprilike nam pokazuje vrijeme, onda je ispravan, služi svrsi - ukoliko je svrha da bude lijep i otprilike točno pokazuje vrijeme. Ako hoćemo znati jako precizno vrijeme, onda taj sat ne služi svrsi, neispravan je. Ako neki sat potpuno prestane ići, još može biti ispravan ukoliko ga namijenimo da služi kao pritiskač za papir.
Dakle, ispravnost nekog uređaja je određena svrhom tog uređaja.
OK?

[Druid]

preatorian kaže:

Još samo kad bi imali neki dostupni katalog koji bi nas uputio u listu "ispravnih djelovanja" .

"Ispravno djelovanje" je iluzija koja se ogleda u percepciji individue koja teži zadovoljenju svog vlastitog ega.

Kako definirati šta je uopće "ispravno"?

Ispravno je dok ispraviš kičmu za kompjuterom jer se inače iskrivi ...

[preatorian]

nitko i ništa kaže:

Ako imaš npr. sat, kriterij njegove ispravnosti je da pokazuje vrijeme, jer je njegova svrha pokazivati vrijeme. No neki sat je jako lijep, a nije baš točan, plus minus pet minuta. Ako ga stavimo u dnevnu sobu da služi kao ukras i otprilike nam pokazuje vrijeme, onda je ispravan, služi svrsi - ukoliko je svrha da bude lijep i otprilike točno pokazuje vrijeme. Ako hoćemo znati jako precizno vrijeme, onda taj sat ne služi svrsi, neispravan je. Ako neki sat potpuno prestane ići, još može biti ispravan ukoliko ga namijenimo da služi kao pritiskač za papir.

Ne znam kakve sve to ima veze sa "mudrim djelovanjem" koje je osnova započete diskusije. Naime, adriatic citira Aurelija gdje kaže da je "ispravnost mudro djelovanje". Ti se opet nadovezuješ na ispravnost da je ona sukladna svrsi svog djelovanja.

Dakle, ispravni sat je mudar?
(jer je ispravnost mudro djelovanje, po vašoj definiciji)

nitko i ništa kaže:

Dakle, ispravnost nekog uređaja je određena svrhom tog uređaja.

A ispravnost ljudskog djelovanja?

[Druid]

preatorian kaže:

A ispravnost ljudskog djelovanja?

Isto ovisi o svrsi.
Ako lopov ima svrhu da opljačka banku za svog bossa, on je poslužio svojoj svrsi i prema tome je ispravno djelovao.
Mislim prema tome što nitko & ništa kaže. To ima smisla, ali u praksi može biti sklisko...

[preatorian]

Druid kaže:

Isto ovisi o svrsi.
Ako lopov ima svrhu da opljačka banku za svog bossa, on je poslužio svojoj svrsi i prema tome je ispravno djelovao.
Mislim prema tome što nitko & ništa kaže. To ima smisla, ali u praksi može biti sklisko...

Ako pojedinac odluči istrijebiti jedan narod i pritome se dosjeti da upotrijebi Ciklon B koji vrlo učinkovito provodi njegovu zamisao predložiti ćemo ga za
mudrački "Hall of fame"?

[adriatic]

preatorian kaže:

Još samo kad bi imali neki dostupni katalog koji bi nas uputio u listu "ispravnih djelovanja"

Ne znam izvorni tekst M. Aurelija. Možda i nije precizno prevedeno.

U svakom slučaju naglasak je na djelovanje (danas bismo rekli: čovjekova praksa), za razliku od shvaćanja da je mudrost u mišljenju ili čak riječima.

Kataloga naravno nema, ali može ti kao orijentir poslužiti Kantov imperativ, ako ne znaš ništa bolje.

U svakom slučaju "katolog" valja raditi svatko za sebe: ne postoji univerzalni.

Pokušaji poput dekaloga, za onoga koji kritički misli, naprosto su smiješni:
Prva zapovijed obezvrijeđuje sve ostale.

Drugim riječima: glavna je zadaća čovjekova graditi vlastitu etiku, odnosno etičku praksu.

Heteronomna etika i djelovanje na njoj zasnovano uglavnom dergradira čovjeka i osuđuje ga na niže razine egzistencije.

[nitko i ništa]

preatorian kaže:

(jer je ispravnost mudro djelovanje, po vašoj definiciji)

A ispravnost ljudskog djelovanja?

Nema ''naše'' definicije, nismo mi partijska ćelija.

Najprije valja razumjeti lako, pa se onda možda bude lakše približiti razumijevanju teškog. Razumljivo nam je što je ispravnost nekog uređaja.

Ispravnost ljudskog djelovanja se po analogiji lako može odrediti ako govorimo o nekom tehničkom djelovanju, ili čak i ako govorimo o čovjeku kao biološkoj jedinki, pa je ispravno ono što je zdravo, odnosno doprinosi funkcionalnosti organizma.

To nas dovodi u teže područje, moralno.
Osobitost je čovjeka njegovo slobodno postavljanje/prihvaćanje svrha. Naročito je važno tu osobitost je uvažavati kod sebe i kod drugih ljudi. Utoliko vrijedi Kantov kategorički imperativ: ''Djeluj tako da čovječanstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakoga drugog, uvijek istodobno koristiš kao svrhu, nikada samo kao sredstvo.''

[Helder]

Ispravno djelovanje?

Tako nešto u općenitom smislu ne postoji, postoje samo subjektivne projekcije i očekivanja. Dobro jednome, zlo je nekom drugom i obratno. Ovdje, na ovoj nama poznatoj životnoj razini, zaista nema OPĆEG DOBRA koje bi moglo zadovoljiti sve podjednako. Ali zato postoji ILUZIJA da ga je moguće uspostaviti. I upravo u svrhu uspostavljanja tog OPĆEG DOBRA, jednakog za sve, proliveno je u povijesti najviše krvi.

[nitko i ništa]

Helder, to ne smatraš pogrešnim, to što je proliveno toliko krvi?

[planinar]

«Ispravno djelovanje» bi bilo svako ono djelovanje koje uključuje dobrobit onog koji djeluje, usklađeno s dobrobiti cjeline.

Ono što je stvarna nepoznanica u tom smislu, nije što je dobrobit, nego – što je to «sve» i «svi», što je «cjelina»? Ljudski rod je određena cjelina, ali je ipak entitet odvojen od životinjskog i biljnog roda. Sav živi svijet je cjelina, opet entitet koji ne uključuje neživi svijet. Poznati živi i neživi svijet je opet «enklava» u odnosu na nepoznati zajedno s poznatim, itd.
Tako smo usmjereni na otkrivanje cjeline, a to je svakako «ispravno djelovanje/usmjerenje».

[guest]

[preatorian]

nitko i ništa kaže:

Nema ''naše'' definicije, nismo mi partijska ćelija.

Pod "vasim" sam iskljucivo mislio na stavove koji imaju zajednicki naziv (bar o pojmu o kojem smo diskutirali).

nitko i ništa kaže:

To nas dovodi u teže područje, moralno.
Osobitost je čovjeka njegovo slobodno postavljanje/prihvaćanje svrha. Naročito je važno tu osobitost je uvažavati kod sebe i kod drugih ljudi. Utoliko vrijedi Kantov kategorički imperativ: ''Djeluj tako da čovječanstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakoga drugog, uvijek istodobno koristiš kao svrhu, nikada samo kao sredstvo.''

Kantov "imperativ" je pusta fraza bez cvrstog uporista. Ono sto je meni dobro, nece biti nekom drugom ili trecem i obrnuto, a da ne govorimo o cijelom covjecanstvu kao i o njegovim interesima.
Realno bi bilo posmatrati da je sve sto se cini u ocuvanju ljudske vrste dobro i pozitivno jer je nasa egzistencija jedini imperativ. Medjutim, tu mozemo lako doci u razne eticke dileme.

Primjer:
Ljudska vrsta je vec davnih dana premasila svoju kriticku tocku naseljavanja ovog planeta. Nekontrolirani rast stanovnistva dovodi do ubrzanog trosenja svih resursa, unistavanje prirode, narusavanja ekoloskog sistema. Sukladno tome su ratovi i bolesti prirodni procesi koji reguliraju taj broj, ali ljudska empatija kao i medicinski napredak nam omogucuje da prirodi zadamo kratkotrajne udarce i da se i dalje naseljavamo i razmnozavamo u svakom djelicu ove male kugle.

Medjutim, prirodna ravnoteza ce se kad tad uspostaviti. Vrijeme je tu apsolutno irelevantno jer smo tu bitku izgubili prije nego smo je i poceli.

[preatorian]

planinar kaže:

«Ispravno djelovanje» bi bilo svako ono djelovanje koje uključuje dobrobit onog koji djeluje, usklađeno s dobrobiti cjeline.

Tako smo usmjereni na otkrivanje cjeline, a to je svakako «ispravno djelovanje/usmjerenje».

I kako mozemo definirati sta je "ispravno djelovanje" kad nismo sigurni ni sta je "cjelina"? Tapkamo u mraku nasih vlastitih "enklava" i u okviru njenih granica pokusavamo donositi zakljucke koji nam pomazu da prezivimo u trenutku, ali nam nije preostalo bas previse vremena.

Ljudska vrsta se iskljucivo koncentrira na trenutak i ne zamara se buducnoscu.
Imperativ "egzistencije" joj doseze maksimalno u okvirima postojece generacije. Po tome se ne razlikujemo previse od onih vrsta cija je samosvijest na nivou amebe.

[Helder]

nitko i ništa kaže:

Helder, to ne smatraš pogrešnim, to što je proliveno toliko krvi?

Upravo to, što se ovdje zlo čini iz dobrih namjera, najveći je paradoks naše životne stvarnosti.

[Helder]

preatorian kaže:

Medjutim, prirodna ravnoteza ce se kad tad uspostaviti. Vrijeme je tu apsolutno irelevantno jer smo tu bitku izgubili prije nego smo je i poceli.

Prirodna ravnoteža se neprestano uspostavlja, samo toga nismo svjesni.
Koliko god stvari pokvarili, priroda ima samo-regulaciju koja se brine za njeno održanje.
Ali ta samo-regulacija uvijek je usmjerena protiv onih koji je remete.
A onaj koji remeti prirodnu ravnotežu je čovjek, i on to čini samim svojim postojanjem.
Svaka patnja, nesreća i jad onih koji su je narušili znak je da se prirodna ravnoteža vraća u svoje prirodne okvire.
Mi dakle zlom doživljavamo ono što je za samu prirodu dobro; ono što je nama dobro, njoj čini bol.

Kantov "imperativ" je doduše zgodno sročen i nosi u sebi lijepu poruku, ali riječi su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo.
Ljudi jedni druge promatraju kao sredstva, a svrhu vide jedino u zadovoljenju vlastitih golih životnih potreba.
To nije pesimizam, to je ogledalo surove stvarnosti u kojoj živimo, i nitko od ovoga nije pošteđen.