Inače sam nepopravljiva romantičaka i volim ljubavne pjesme. Ponekad, kad sam raspoložena i inspirirana i sama koju napišem. Pa bi voljela pročitati neke koje još nisam, vesele ili tužne - svejedno...
... Kad me budu za Tebe pitali, znat će koliko boli o tebi pričati.
Nitko nema pravo nama suditi, svatko barem jednom može pogriješiti.
Vjeruj kad Ti govore, otišla sam zbog Tebe,
Nisam mogla podnijeti da te druga ruka zagrli ...
... Baš svaki put kad Tebe vidim, uvijek srce zadrhti.
Kad zorom na Te pomislim, suza suzu pretopi ...
Večer, i vlak u daljini probija zrak
Misli mi lete, lete daleko u prošlost, jer budućnosti nema
Nasukala se i zadnja lađa potonula je i zadnja nada.
Tišina i posljedne svijetlo u daljini, gasi se.
Sve se ugasilo, ostala je samo hrabrost umirućeg ratnika,
no i on zna da izlaza nema, čeka svoj siguran kraj.
Kraj je sustigao i mene, nisam ga vidio, jer nada je gorjela.
Ali sada otvaram oči, a ispred mene... ništa.
mrzim kad me ljubiš ujutro za dobro jutro 58 puta
i ostavljaš žvakaću na šalici od kave
mrzim kad šetamo u parku
a ti spašavaš leptire i mrave
mrzim kad iz novina iskineš stranicu sa horoskopom
kao da je to neka važna stvar
samo da me podsjetiš
kako smo idealan par
mrzim kad poslije tebe u kupatilo odem
ništa na svom mjestu nije
i odmah kontrolu gubim
a na ogledalu
ružem za usne napisano
„uzmi One od Calvin-a jer hoću da te ljubim”
mrzim zimu
i kad je snjeg
i kad ti je zima
ruke su ti stalno po mojim džepovima
nevidiš ni semafore ni aute kao da si slijepa
a prilijepiš se uz mene kao da ti je kaput od selotejpa
mrzim kad spavamo
i ukradeš mi jastuk
i svejedno dal ja molio il trubio
znam da ćeš tužna u ranu zoru da me budiš
„danas me nijednom još nisi poljubio”
mrzim kad plačeš
jer je Raul ostavio Consuelu
što je Bradd oženio Angelinu
kao da je katastrofa teška
i kad mora da ti objašnjavam
šta je ofsajd a šta tehnička greška
mrzim jer znam da ti znaš da sve ovo mrzim
i ti to opet iznova radiš
džabe da se bunim
glas mi se u tvojim očima gubi
odgovor znam
„ne filozofiraj... LJUBI !”
i sve ove gluposti su sitnica
i mrzim svaku stvar što mrzim s ovog spiska
mrzim što te premalo volim
ne kako treba
jer volim te samo do neba
Ukrašću tvoju sjenku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odijevanja svega nježnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izblijedelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove djetinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mjestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vjetrom. Poslije ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipio, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
Prepoznajem svake tvoje misli dah
Kada me pohodiš
I svakog tvog uzdaha tijek
Kada na me pomisliš
Od svakog tvog šapata
Znam gdje je nestao glas
I svakog otkucaja tvog bila zvuk
Kad sjetiš se nas
Prepoznajem nemira uzrok
Što negdje u tebi tinja
poneki trenutak čežnje
Koji nas zauvijek veže
Znam kako krvotok u tebi kola
Jer poznajem tvoje nade i sne
Da i promijeniš i srce i ime
Među svima ja prepoznajem te
Upravo danas
tek u prolazu na izlogu
vidjeh poznato lice
sa ocima bistrim
koje vise
se ne boje,
i tijelo
sa kojem u skladu zivjeh,
a koje vise nije moje...
Upravo jucer
spoznah ogledalo duse,
u izlogu
s druge strane
vidjeh tebe,
imala si oci kao moje
i tijelo koje,
rekla si :
sad je i tvoje.
Jubin te zato.
Jubin te svake minute
svakog dana
jubin te mislima pismama
porukama ričima
šutnjom
odlascima ucjenama
zahtjevima
dobrotom
sebičnošću suzama
trikovima
nježnošću
svime te
jubin...
Ne vidiš me, ne gledaš me, ne poznaš me…
Ne zanimam te, ne sviđam ti se, ne voliš me….
Ne zapitkuješ me, ne odgovaraš mi, ne ljubiš me…
Ne smatraš me dostojnom, nisam tvoja…
Ne osjećaš toplinu, ne osjećaš dušu..
Kad sam kraj tebe, patim, smrzavam se…
Bolim, nemam zraka, davim se…
Grlo mi je suho, mučno mi je, ne znam govoriti…
Tresem se, vrti mi se, zaboravljam se…
Odajem se, predajem se…
A ti to znas…
I uživaš u moći koju imas…
I samo se smješkaš, pokvaren si, zao si…
Bahat si, sladak si, neodoljiv si…
Topim se, pjevam, isčezavam…
Toliko me posjeduješ da je strašno…
Kad se sve to dogodilo…
Otkad me imaš?
Ne sjećam se…. odnedavno…
Ili oduvijek…
Bojim se, odlazi molim te…
Nestani zauvijek, ne trebaš mi….
Noćas mi ne trebaš, a sutra….a dan poslije…
Sutra ću žudit za tvojom blizinom…
Volim tvoj dah, volim ga do bola, izludi me..
Samo je tvoj i ničiji više, i moj…
Volim kad zajedno dišemo.…ali ja uvijek dišem tiho, tiše nego ti…
Umrem kad ti osjetim postojanje…
A tu sam…evo baš tu…odmah do tebe…
Vičem iz petnih žila…vičem tiho…
Obuci me, molim te, odjeni me…
Bit ću ti najdraža, uvijek ćeš me imat sa sobom…
Ne mogu više biti točkica, ne mogu…
Razmaži me snažno, obojaj me tobom…
Ja ću bit cvijet…u jednom komadu…i imat cu listove… i da, smijat ću se, iskreno…
Ljubavne pjesmice...
LJUBAV, MRŽNJA
Linearni mod
