Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.08.2007., 07:58   #21
Draga Mystery ja tu nikoga ne zagovaram niti držim stranu, ali "dijeta od sutra, ponedjeljka, prvog u mjesecu" je najtipičniji simptom bulimije. I dijeta se krene, zgriješi se najmanjim zalogajem, pa se do kraja dana pretrpava hranom i sa dijetom se počinje sutra. Ali se sutra ponavlja ista priča. Probaj nazvati npr. Dr.Tentora na Rebro, isto to će ti reći.
I curi ne trebaju stranice gdje to piše jer ako je znala doći na forum zna malo i proguglati, njoj treba konkretna pomoć čim prije. S obzirom kakvi su naši liječnici opće prakse, najbolje neka se javi nekom tko barata konkretnim informacijama.
Belzebub is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2007., 20:12   #22
Quote:
Belzebub kaže: Pogledaj post
Draga Mystery ja tu nikoga ne zagovaram niti držim stranu, ali "dijeta od sutra, ponedjeljka, prvog u mjesecu" je najtipičniji simptom bulimije. I dijeta se krene, zgriješi se najmanjim zalogajem, pa se do kraja dana pretrpava hranom i sa dijetom se počinje sutra. Ali se sutra ponavlja ista priča. Probaj nazvati npr. Dr.Tentora na Rebro, isto to će ti reći.
E sad stvarno, ne volim kad ljudi govore o nečemu o čemu nemaju pojma, a misle da to znaju jer su pogledali jednu emisiju o bulimiji i anoreksiji.
Pošto ne želim da sad netko tko ima sličan problem a nije čuo za kompluzivno prejedanje, pomisli da ima bulimiju,ne daj Bože jer to je veoma opasnija bolest nego KP!

Sad dok čitaš ovo primijeti da su ove dvije bolesti slične, da kod obadvije bolesti osoba konzumira velike količine hrane, da obadvije osobe provode neprestano dijete ali su dijete često popraćene prejedanju.
Razlika je OGROMNA!
Bulimičar nakon prejedanja ili konzumiranja neke hrane koju smatra da nije trebao pojesti POVRAĆA, razumiješ POVRAĆA!

Kod komluzivnog prejedanja osoba ne povraća već samo stvar želi riješiti dijetom, samo dijetom i/ili vježbanjem, ali ne povraća.

Bulimiju karakterizira pretjerano konzumiranje hrane (20000 – 40000 kcal) i namjerno povraćanje. Oboljela osoba nema kontrolu nad sobom dok jede, tek nakon prejedanja shvaća što je učinila i onda je pogađa strašan osjećaj srama i krivnje. Namjerno izaziva povraćanje da iz organizma izbaci što više hrane, i/ili pretjerano koristi laksative da izluči ostatak hrane. Bulimičari nikada ne mogu iz organizma izbaciti svu hranu koju konzumiraju, tako da im je težina normalna za dob i visinu ili barem približno normalna.

Kompulzivno prejedanje-Osobe oboljele od ovog poremećaja jedu puno i često. Osjećaju da nemaju kontrolu nad glađu i da jednostavno moraju jesti. Često jedu brzo i tajno, ili jedu po cijeli dan. Ovakve osobe iza sebe obično imaju povijest neuspjelih dijeta. Obično su to deprimirane i gojazne osobe. Ove osobe jedu jer ih hvata glad nakon neuspjelih dijeta ili da riješe svoje emocionalne probleme.

Da li ti je sada jasno?!ili treba nacrtat..

Quote:
Belzebub kaže: Pogledaj post
I curi ne trebaju stranice gdje to piše jer ako je znala doći na forum zna malo i proguglati, njoj treba konkretna pomoć čim prije. S obzirom kakvi su naši liječnici opće prakse, najbolje neka se javi nekom tko barata konkretnim informacijama.
Ja se nisam obraćala curi koja je začela temu, da progugla pa da pročita o tome, već sam to rekla LadyZg i svima (kao npr. tebi) koji nemaju pojma o čemu pričaju i govore da se radi o bulimiji,a radi se o kompluzivnom prejedanju!i postavljaju tu neke dijagnoze koje su krive.
Ja sam curi(bitsey) dala temu na kojoj se o tome pričalo jer joj ovdje nitko ne odgovara, a pošto je tamo veća rasprava neka tamo zamoli za pomoć,savjet ili barem nađe one koji imaju slične probleme!A i ona sama već zna da može potražiti stručnu pomoć, i uostalom ovdje je tražila nekog da joj da savjet kod kojeg psihijatra da ide.A nitko nije odgovori, dok se na drugom topicu kojem sam joj dala, može naći mnogo osoba s istim problemom, i tamo može pitati tu osobu da joj preporuči psihijatra, i razgovarati s nekime.
Pa malo pročitaj prije negO što nekoga osuđuješ, kao što se može vidjeti ja sam kvotala prvo bitsey dala joj odgovor, a onda LadyZg i njoj rekla da potraži na google ako ju zanima.Molim lijepo!

I ti nazovi Dr.Tentora jer si ti dragi/a jedini/a u zabludi !Pa mi javi što ti je rekao/la!
__________________

Moji snovi nisu tek puke želje, ja ne postojim bez njih.
Ja ne živim u snovima, oni žive u meni..


mystery is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2008., 18:42   #23
Emocionalno prejedanje: vaša iskustva?

sama se već dugo borim sa istim. prije par godina sam prešla 20tu.
sve je to u glavi, znam. gladna nisam, samo sam prazna. 'ispunim' se nabrzinu bilo čime i svim što mi padne pod ruku, bez razmišljanja, bez prethodnog žaljenja, dok se skoro ne raspuknem. onda žalim, plačem, smišljam kako ću se postaviti drugi dan-sutra, sastavljem jelovnike, pišem osjećaje nakon i prije prejedanja.

ugl. stvari su mi jasne, nisam glupača, obično i previše razmišljam, ali tome uvijek podlegnem instantno, bez razmišljanja,nabrzak - na način suprotan od onoga kako prilazim bilo komu ili čemu drugom.

razlozi? hm.. - jer stvari ne idu kako si ih zamislim, prije nego se moram susresti sa nekime s kime ne želim, jer mi je dosadno, jer sam sve obavila i više jednostavno se nemam čime zaokupiti, ukratko u bilo kojoj situaciji kada ne znam što bih natrpam se do fizičke boli.

iskreno, više se ne znam nositi sa time. sve znam, jasno mi je, priznajem, znam koliko mi šteti, znam da se ne volim kada u tjedan dana uspijem nabiti po 5 kila i mučiti se narednih tjedana da bi ih skinula i onda se opet u jedan tjedan kaznila i vratila ih.

upravo je ovaj tjedan jedan od tih kada ne mogu zakopčati ni jedne svoje hlače koje sam prošli mogla. i ta me činjenica vuče još dublje.

ako tko ima iskustva sa istim, bilo bi lijepo čuti neka tuđa razmišljanja i iskustva, jer koliko god ti voljeni htijeli pomoći, te je stvari preteško razumjeti i zvuče ridikulno i pretjerano ako sam nisi u tome.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2008., 21:08   #24
eh, jedino shto mogu rech je da razumijem... ja sve neke emocionalne praznine lijechim hranom. nije tako drastichno kao u tvojem sluchaju ali dogadja se. znam u nekoliko dana nabiti par kila. a jedini nachin da ih skinem je opet razdoblje kad sam bash jako sretna, onda gotovo i nemam potrebe za hranom.
nachin kak se izvuch josh nisam nashla, i mene zanimaju tudja razmishljanja
rejni_dej is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2008., 14:26   #25
Quote:
rejni_dej kaže: Pogledaj post
znam u nekoliko dana nabiti par kila. a jedini nachin da ih skinem je opet razdoblje kad sam bash jako sretna, onda gotovo i nemam potrebe za hranom.
ma i meni je tako u biti. sada sam sva tupa. dosadno mi je, a opet ništa mi se ne da. to me drži ovako u komadu nekih 2 tjedna. dok obično u razdoblju kad mi se 'sve kockice poslože' mogu u tih istih tjedan dana izgubiti svih tih par kila koje sam nabila. ali to jednostavno nije prirodno. na početku sam bila uvjerena da je to nešto tipa pms, kao kada kažeš: ma jako mi se jede čokolada ili kao neka trudnica, kao ma to je period, ali to se stalno ponavlja: mršavljenje, debljanje i tako nanovo, u kratkim razdobljima. ili sam na dijeti ili se prejedam. više se ne znam uopće normalno najesti, više nemam pojma odrediti kada sam sita, osam ako se skoro ne raspuknem. a opet kada uđem u potpuno suprotno razdoblje tada mi je osjećaj gladi prefenomenalan i obožavam ga. cijelo vrijeme želim biti gladna i to mi odgovara, uopće ju nemam potrebe utažiti jer ju obožavam i tada me to usrećuje, isto kao što me sad usrećuje pretrpati se.

ne bi me to diralo samu, da ne shvaćam da se to kuži. ljudi jednistavno mogu znati kada sam loše psihički jer se tada udebljam u par dana i sva sam nikakva.

Znam to po svom frendu. Dečko je stalno na djetama, kupuje sve moguće sprave za vježbanje, nedavno se pregladnjivao i u tj dana je skinuo 7 kila. sav je bio oduševljen što je jeo samo kuhano povrće jednom na dan i cugao da ne bi bio gladan, a do nedavno je jeo neprestano, svakih pola sata, po noći, stalno.
ukratko već ga neko vrijeme ne viđam. ne da mu se kaže. igra igrice kao. a znam da nije dobro. a on je još i muško. nema šanse da to izgovori, a kamoli da priča ili se povjeri o tome.
ugl. na njemu se uvijek fizički vide sve njegove brige i psihička stanja i to me strašno ljuti, jer ne moram ništa kamuflirati, sve se kuži.

ali ugl. ja vodim trenutno tu svoju bitku. držim si fige da , ako ništa, barem me uskoro uhvati to da 'padnem na dno' ili postanem euforična pa da skinem tih 5 kila u par dana. žalosno, ali trenutno mi je to jedino dobro čemu se mogu nadati.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2008., 15:05   #26
pisalo se o tome dosta.

naslov teme je poremećaj hranjenja.

gore, u top temi imaš popis tema, pa ju tamo nađi.

inače, ja se po top pitanju još uvijek vrtim u krug i teža sam za otprilike 15kg. idem na psihoterapiju i nadam se da ću uspjeti kontrolirati emocinalnu glad koju već dugo liječim prejedanjem.
ljubav-je-bol is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2008., 20:12   #27
Ja kada se iznerviram,praznim se u nekom sportu,sto bih i tebi preporucio...Sto se tice jela,meni ne trebaju lose stvari da bih se prejeo,i bez toga sam dobar u tome...Ja imam tu zelju da jedem dok mi se ne pocne povracati a najbolje od svega je sto se uopste ne debljam
__________________
Pain is an ilusion...
Trent Reznor is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2008., 22:15   #28
imam sličnih problema kao i ti. kad mi je dosadno i ne znam što bi sa sobom onda se najčešće prejedam. ko da jednostavno moram jer ne znam što bi drugo. i kad se udebljam onda sam isto ko i ti na dijeti pa gladujem. i osjećam se super jer imam kontrolu. kontrola mi je jako bitna. i volim planirati stvari. planiram dijete, ciljeve, sve. ali u jednoj stvari koju si napisala sam se jako poistovjetila. ja isto više ne znam naći zlatnu sredinu. ili se prejedam ili gladujem. to već traje toliko dugo da drugačije više ni ne znam. iskreno, čudim se kako da do tebe ne dolazi do povraćanja nakon prejedanja, jer ja sam već odavno ušla u taj začarani krug bulimije. ako ti još nisi, nemoj ni pomišljati na to. jer više nećeš moći stati. kad jednom kreneš jako se teško izvući iz toga. znam po sebi. ne znam kako bih ti pomogla jer i sama još uvijek tražim rješenje, kako popuniti tu prazninu bez da se prejedam. mislim da je to vječna borba u kojoj se moraš truditi ne pokleknuti, i umjesto hrane zaokupljati se nečim drugim. bilo čim. sretno.
Pancakes is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2008., 11:45   #29
Quote:
Pancakes kaže: Pogledaj post
ikontrola mi je jako bitna. i volim planirati stvari. planiram dijete, ciljeve, sve. čudim se kako da do tebe ne dolazi do povraćanja nakon prejedanja, jer ja sam već odavno ušla u taj začarani krug bulimije. ako ti još nisi, nemoj ni pomišljati na to. jer više nećeš moći stati.
kao sam ja ovo sa kontrolom tipkala. katkad brijem da je upravo u tome neka generalna caka. kada se zbrojim i u drugim stvarima u životu znam biti kompletni kontrol freek. ali, cim se stvari imalo izmaknu kontroli, ja ih pustim da potpuno 'padu', do dna. što se prejedanja tiče: primjerice, ako si isplaniram da ću jesti 'to i to' za ručak, i pokleknem u samo nekom segmentu: pojedem nešto kruha uz ručak, a htijela sam ga preskočiti, onda puknem i dopustim si sve, sve, sve i natrpam se. podsvjest mi provodi neku glupu strategiju: sve ili ništa.

a povraćanje -ne, još nisam 'u tome'. za sada se još uvijek nakon prejedanja samo grčim u bolovima i ostalo, ali 'zadržavam'. voljela bi reći da i nikada neću. ali realno, svi smo mi školski primjeri nečeg jačeg od nas. prejedanje, gladovanje, prst u usta. razmišljanja su uvijek toliko slična, priče su nam svima gotovo identične, bilo bi naivno misliti da ako do sada nisam imala 'snage volje' ili čega već, da neću slijediti tu uobičajenu putanju rješavanja problema hranom. ipak, snaga volje je samo glupi mit.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2008., 17:13   #30
sve ili ništa, uh kako mi je to poznato. baš sam nedavno isplanirala kako ću ići na dijetu i vozit se s biciklom svakodnevno, i čim nisam bila u mogućnosti da se vozim biciklom, nije više bilo ni dijete ni ničega. sve po starom-što znači prejedanje i povraćanje. joooj kako me to sve već žifcira! ne razumijem zašto mi je ta kontrola nad svime toliko važna, ali čim je nemam u potpunosti, događa mi se baš ono što i tebi, krenem u potpuno suprotnom smjeru. kao da mi je lakše biti u potpunom kaosu prejedanja i ne poduzimanja ničega, nego da se prepuštam planu koji ne mogu provoditi u potpunosti. da li to zvuči ludo?
Pancakes is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2008., 19:56   #31
Quote:
Pancakes kaže: Pogledaj post
kao da mi je lakše biti u potpunom kaosu prejedanja i ne poduzimanja ničega, nego da se prepuštam planu koji ne mogu provoditi u potpunosti. da li to zvuči ludo?
savršen opis, prosto savršen.
naravno da je ludo. da nije ludo, ne bi sada bile ovdje i tipkale o tome. to je totalno luđaštvo. i jasno nam je. i možemo ga prepoznati, definirati, uprti prstom u njega kada se pojavi.

ali, recimo ja, prije prejedanja ne postižem biti pametna. jednostavno sam u tom trenu potpuno retardirana i glupa i ne uspijevam izvući ni jedan trenutak svjesnog razmišljanja u kojem bih sigurno mogla izvući 1000 i jedan razlog zašto ne vjerovati svojoj bjesomučnoj gladi i nakon ručka i nakon 10 kolača i nakon previše bilo čega.
samo da mi je prije jedan ne-ludi trenutak da stignem izvući sve te argumente koje imam protiv daljnjeg pretrpavanja, da si uspijem reći:
'Pa budalo, kako ne kužiš da te ta glad samo zaje****?! Pa što ako si sada nakupila tih par kila? skinuti ćeš ih polako. Ako si sada zaznula stvar ne znači da je to nepovratno. Pa nije to neki generalan zaheb. Polako ćemo dalje. Dan po dan.'

ali ne! meni je to sve ili ništa. odmah. sad sam debela i idem se dalje debljati, jer ionako ne mogu smršavjeti do sutra. a valjda je to ono što bi htijela. da odlučim sada-ovog trena i da se stvari odmah promjene i da već od sutra sve bude drugačije, jer inače nema smisla.
Instantno ili nikako.
ali nažalost, tako svijet ne funkcionira, a ja još manje.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2008., 20:13   #32
Quote:
violia kaže: Pogledaj post

ali ne! meni je to sve ili ništa. odmah. sad sam debela i idem se dalje debljati, jer ionako ne mogu smršavjeti do sutra. a valjda je to ono što bi htijela. da odlučim sada-ovog trena i da se stvari odmah promjene i da već od sutra sve bude drugačije, jer inače nema smisla.
Naravno da nema smisla, pa ako ću već promijeniti sebe i postići sreću i zadovoljstvo promjena mora biti korjenita i savršena. koji je smisao sad stati, nakon tih 10 kolača previše? ionako taj mali napredak ne bi ništa značio, ne bi jednostavno bio dovoljan. zašto se onda mučiti kad se može još uživati do sutra, jer od sutra će sve, ali sve biti drugačije. savršentsvo je ono čemu ja težim, predanost koja ne dopušta polu-rješenja. a prestati nakon već 10 kolača previše, za mene je to ništa drugo nego li polu-rješenje.
Pancakes is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2008., 20:14   #33
btw, ovaj zadnji post je bio samo samo presjek mojeg bolesnog razmišljanja. nemojte to uzeti kao savjet ili nešto slično
Pancakes is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2008., 21:53   #34
evo i mene ................
ja nisam još ni punoletna a već sam upala u ovu glupost, ja se uporno režderavam tokom školsake godine jer nemogu podneti taj pritisak u školi a moram imati sve 5. a onda žderem sve i stalno jer neznam koko da se oslobodim tog silnog stresa i praznine, neizlazim, nema društvo nemam hobi samo po celi dan buljim u te odvratne knjige i uopšte nemam svoj život i idem u školu koju iz dna duše mrzim.................
a neznam kako da se spasim iz tog pakla, niko me narezume, nepokušava da me razume i nekonta da nešto nije ok. nesećam se kad sam zadnj put pojela nešto bez griže savesti od svoje 14 godine.
preko raspusta malo skinem te kile a onda opet ih nabacim, ili u malo boljem slučaju gladujem 3-4 meseca i onda počnem da se prežderavam..... i tako beskonačno.
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2008., 12:00   #35
Quote:
maria 8 kaže: Pogledaj post
evo i mene ................
ja nisam još ni punoletna a već sam upala u ovu glupost,
e draga moja. i meni je to krenulo prije punoljetnosti. mislim da se pocelo desavati u prvom srednje. mozda i nesto ranije. nekako sa pubertetom. sve mi je prestalo biti smisleno. očekuju od tebe da se ponašaš kao čovjek a tretiraju te kao djete. onda se ti prestaneš ponašati kao djete i potišćeš tu potrebu da budeš zagrljena, pomažena, da se rasplačeš pred svima, da pokažeš da imaš emocije. jer moraš biti odrasla, jaka, čovjek. a hrana ne osuđuje, neće te rasplakati, ne pita, ne naređuje, trenutan je osjećaj divan i tako djetinji, bez razmišljanja. ali poslije si opet odgovorna sama za svoje postupke, opet si poluodrasla djevojčica koja se sama odlučila prejesti i shvaćaš kako ti nije lakše ni bolje i da je godilo samo u trenutku dok si se pretrpavala ali ni prije ni poslije toga.

uvijek 'poslije' znaš da ti to nikada neće biti od pomoći, ali ćeš toliko puta opet otupjeti i poželjeti ako ništa, onda samo tih par minuta u kojima se pretpravaš osjetiš kako ti seratonin raste, usprkos svemu lošemu što će iz toga proizaći. debljina, samoprezir, začarani krug. jedina osoba čije ponašanje bismo trebali moći kontrolirati smo mi sami, a ni to ne možemo postići.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2008., 12:03   #36
Quote:
Pancakes kaže: Pogledaj post
savršentsvo je ono čemu ja težim, predanost koja ne dopušta polu-rješenja.
čitaš mi misli. gotovo sablasno. svaka čast.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2008., 13:47   #37
ja jedem kad sam napeta i pod stresom, nežvaćem hranu samo je gutam i onda me želudac boli jer sam se pretrpala hranom i to nesažvakanom i jako mi je loše,neosećam ukus te hrane samo žderem i žderem.
ja znam da su uzroci emocionalne prirode ali nemogu ih promemiti nikako a moj problem je što imam jako nisko samopouzdanje. pred ljudima glumim savršeno jako curu kojoj niko ništa nemože a onda se zatvorim u sobu i plačem 2 sata..............................
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2008., 18:46   #38
nes me zanima
jel kuzite da vi imate ovisnost
jel kuzite da je ovisnost nesto lose sto vam smanjuje kvalitetu zivota
jel kuzite da se treba boriti protiv neceg sto vam smanjuje kvalitetu zivota
mirko77 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2008., 19:18   #39
mirko777
-kužiš li ti da otvaranje ovakve teme je priznavanje ovisnosti i traženje pomoći jer su sve probale i nije im pomoglo?
-kuži li ti da je ovo ovisnost ista kao i svaka druga?
-kužiš li ti da nije dovljno priznati da si ovisan i vidjeti sve loše strane toga i borit se , treba im(nam) pomoć to
nitko ne može sam?

misliš da drogeraš ne shvaća da je ovisan i da ga to može ubiti, i da si ne kaže jedan dan sa silnom željom ja ovo više neću radit i svejedno mu ne uspije koliko god se trudio odluči tražiti pomoć i opet posustane, nije to lako koliko god se trudio i opet kad ti netko pomaže isto ide teško jednostavno treba puno snage i vremena da se toga riješi, nemoj to shvaćat lako i nemoj mislit da se ne trude(mo)...

Sigurno nisi mislio ništa loše i nisam htjela bit bezobrazna al živcira me kad se neko tko nema pojma o ovome petlja i soli pamet...
__________________

Moji snovi nisu tek puke želje, ja ne postojim bez njih.
Ja ne živim u snovima, oni žive u meni..


mystery is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2008., 20:33   #40
Ja sam još jedna sa sličnim,ili bolje reći,istim problemom.i ZNAM da imam problem,a to je gadni poremećaj hranjenja,našla sam sebe u vašim pričama,posebno tvojoj,Violia...a najgore od svega je što se nemam kome povjeriti,odnosno,ne želim da itko od mojih prijatelja,a prilično ih je malo (onih pravih) sazna moju tajnu..iako,mislim da se vjerojatno vidi,jer mi tjelesna masa varira iz mjeseca u mjesec...

posljednja dva tjedna prejedam se svaki drugi dan - jedan se dan uspijem iskontrolirati i unijeti u sebe nekih 500tinjak kalorija,ovisno o prilici,vozim bicikl i slično...ali drugi dan posustanem i,baš kao što si napisala ti,Violia,pošto sam pokleknula,puknem i u sebe unesem sve što stignem,jer sam ionako posustala i ne mogu smršavjeti do sutra...

imam osjećaj da sam dotakla dno,jer se cijeli moj život počeo vrtjeti oko hrane...
ashestoashes is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:25.