Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.07.2008., 10:42   #61
Quote:
Marija10 kaže: Pogledaj post
Trebaš čuti razna mišljenja. Čini mi se da te kritika previše boli.
Dovoljna ti je jedna osoba koja će te razumjeti i poticati, a ako je sada nemaš, može čekati.
Ma i sama sam ljubitelj filozofiranja, pa zato ulazim u te rasprave. Jednostavno sam raspravljač po prirodi. Razonoda. U biti se uvijek lijepo smješkam dok to radim. Vjerojatno zvuči tako, ovako bez gestakulacije i bez izraza lica, ali nije iz zlobe. Bole me neke druge stvari.

Zapravo, oko sebe imam dovoljno i puno ljudi koji me obožavaju, potiču, razumiju, ne kritiziraju, a ja ih u međuvremenu isključujem jer, hvala nebesima, nisu u tome i teško im je argumentirati.
samokritika je moj najveći problem, nitko nikada od mene nije tražio kao ja sama, a najteže je boriti se protiv samog sebe.
zato sam ovdje jer želim čuti ljude koji mogu reći: 'da, prošla/o sam to' ili 'prolazim to sada i osjećam se tako i tako'.

u svakom slučaju hvala na podršci.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.07.2008., 10:51   #62
Quote:
Marija10 kaže: Pogledaj post
Ne možeš "dočekati" trenutak umjerenosti, spasit će te jedino razmišljanje, ali ne stalno isti začarani krug. Trebaju ti nove spoznaje o sebi, o tome kako svijet funkcionira. Za takve stvari treba vremena. Nisam mislila na čekanje, vrijeme ne liječi rane samo tako.
ne, uistinu ne 'dočekujem'. samo si dajem vremena da sve posložim: razloge, okidače, čime ih zamijeniti, kako ih prepoznati i eliminirati, a da u tome budem ja jedinstvena, ne prema nekoj preporučenoj terapiji jer mi to ne funkcionira.
vrijeme sam spomenula jer se zbog svoje želje za kontrolom običavam ispreforsirati sada i odmah. a to me uvijek dovede do razočaranja.
zapravo, dobro sam sada već par dana. ovdje sam spoznala većinu uobičajenih ponašanja, pa ih sada lakše prepoznajem i dajem si vremena razmisliti prije nego napravim glupost. upravo zato trebam vrijeme. vrijeme netom prije, da se ne pretvori u vrijeme poslije.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.07.2008., 11:09   #63
Quote:
Delilah_ kaže: Pogledaj post
Ja sam na dijeti naprimjer, dva tjedna, i sve to ide super, malo jedem, pazim šta jedem i to... I onda me nešt pukne, i počnem jesti sve na što naiđem, i obićno se udebljam duplo onoliko koliko sam uspjela skinuti.
kod mene također. dijeta, prejedanje, dijeta, prejedanje i opet i opet i opet i tako dalje..
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.07.2008., 11:28   #64
ej..
isti slučaj..još gori..
još nisam ni punoljetna a u bulimiji do grla...
prežderavam se..pa povraćam..pa se prežderavam..pa povraćam..pa 2 tjedna niš ne jedem..pa se opet prežderavam i povraćam...
strašno nešto...
to je valjda došlo od cijelokupnog nezadovoljstva svojim životom...
neznam kako si pomoći...ni kako van iz ovog..
__________________
Nekad sudbini jednostavno moramo pokazat srednji prst i reć...znam..hoću...mogu..!!
nobady's angel is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.07.2008., 11:28   #65
Quote:
violia kaže: Pogledaj post
samokritika je moj najveći problem, nitko nikada od mene nije tražio kao ja sama, a najteže je boriti se protiv samog sebe.
Zato sam i rekla da trebaš prihvatiti samu sebe, nemoj se kažnjavati za mane, tvoje dobre osobine su bitne.

I znaj: 1. Mršavija nećeš biti sretnija.
2. Moraš se riješiti opsjednutosti hranom.
Nemoj razmišljati o hrani, nezdravoj hrani, zdravoj hrani, kilogramima, kalorijama, centimetrima, bokovima, trbuhu...

Ako jesi filozofski nastrojena zapitaj se: tko si? što te čini sretnom? koje su tvoje težnje?
Marija10 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 09:33   #66
...

dakle ljudi..i ja sam jedna od vas...
gladujem par dana i onda par dana doslovno R A S P A Š O J !!!!
idem na psihoterapije kod glavne psihijatrice za poremećaje u prehrani u adolescenciji..je li mi pomogla???
i ne baš.... jer sama si moram pomoć..
tamo samo imam izljeve bijesa jer sam sama ko Pale sam na svijetu..a do toga me doveo ovaj poremećaj..u biti ja idem iz extrema u extrem..jer kod nje sam došla radi anorexie...

nimalo života nisam imala... počela sam pit i laxative i to je bilo bzvz ali mi se više svida od ovog natrpavanja...

i svako prejedanje završava s tim...od sutra ću isponova, novi je dan, bit ću jača, čvršća i ne bum se prejedala...par puta sam pokušalapovratit..al sam faking slaba
je vrajt..moš miiisliiit....


stvar je u tome što mene kriza lovi navečer oko 6-7-8 sati...i kaj onda kad se prejedem????
nikaj od muke i grizodušja legnem u krevet..pokrim se dekom da ne vidim svoj trudnički trbuh i idem spat...
a znam da faking nije dobro!!!

e sad...problem...imam previše slobodnog vremena..jer kako se debljam..tako mi više nikaj ne stoji na meni..pa mi se ne da van... pa mi se ne da na kavu...pa mi se ne da sređivat se...

preočajno..

a psihijatrica... veli da je to normalno...jer imam problema....i da nek riješim problem...

moj je veliki problem.. puno premalo samopouzdanja....
ubiti...rekla je da ga nisam od koga imala i "pokupit" tj. naučit..

pa je još rekla da imam krivu percepciju sebe...da sam mršava...a ja sebe pogledat nemrem

i pripisala mi olfo prosac i xanax... prozac kao smanjuje apetit...je moš mislit...
kaj ćemi to..kad ja jedem i kad apetita nema...

iza mene je jedna jebeno glupa veza....s likom zbog kojeg sam skinula 15 kila...
na kraju ni tad nije bio zadovoljan jer sam bila kost i obješena koža...

i da zaključimo.... u kurcu sam...
ali vjerujem da ima riješenja...
čak sad postoje trenuci kad znam da mi je dosadno..i da bi sad jela.,.pa navalim na vodu....al tog je malo...možda svega jednom u 2 faking tjedna...
ali i to je početak....

btw...jučer..kaj sam jela....

hm.... pojela oko 5-6 kila lubenice... kilu i pol breskvi i pol kile krušaka....

svinja...nema kaj....
dobra.vila is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 12:54   #67
Quote:
dobra.vila kaže: Pogledaj post

btw...jučer..kaj sam jela....

hm.... pojela oko 5-6 kila lubenice... kilu i pol breskvi i pol kile krušaka....

svinja...nema kaj....
Ti jedeš voće, ali ja navalim na sve moguće što je jestivo...

Ni meni se neda ić van, jer kad vidim kak izgledam, neda mi se uopće ništa...
__________________
In a strange way, I had fallen in love with my depression.
Delilah_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 14:08   #68
Quote:
dobra.vila kaže: Pogledaj post
stvar je u tome što mene kriza lovi navečer oko 6-7-8 sati...i kaj onda kad se prejedem????
nikaj od muke i grizodušja legnem u krevet..pokrim se dekom da ne vidim svoj trudnički trbuh i idem spat...
a znam da faking nije dobro!!!

hm.... pojela oko 5-6 kila lubenice... kilu i pol breskvi i pol kile krušaka....
svinja...nema kaj....
priča moje svekodnevice. jedem, pa ne mogu ništa od SVOJE, ali svoje robe navući na sebe, koju sam do prije recimo par dana normalno oblačila, ili čak jučer, prekjučer, pa se zbog toga živciram, pa si mislim kako bi se trebala trgnuti, izaći među ljude, da vrijeme brže prođe, ali ne mogu takva nikuda, nitko me ne smije vidjeti takvu, jednostavno se moram pritajiti dok se ne vratim na staro, a to zna portajati tjedan, dva, tri, a tada sam sama i iživcirana, i naravno oppet i još jedem, da si olakšam skrivanje.
Čovjek nije siguran gdje to počinje a gdje staje.

a žderem sve. previše voća. previše povrća. previše zdrave hrane. previše nezdrave hrane. previše..

Razmišljala sam dosta o tome ovih dana. inače, trenutno sam u periodu kada sam dobro sada već 5. dan (što je za mene ono: yeeeeeeee), a započelo je nekako sa tipkanjem po forumu.
Našla sam neku staru praznu bilježnicu u radnom stolu i počela opet sa tim zapisivanjem dnevnika obroka: zapisujem nakon jela ili na kraju dana što pojedem na lijevi papir u bilježnici, a desno zapažanja: tipa vrijeme javljanja te luđačke gladi, kako se prije toga osjećam, što se netom prije desilo i tako, ali ništa preopširno, natuknice. Pored toga sam odlučila da ću jesti isključivo za stolom, bez skrivanja. Nikako pred Tvom, uz muziku, čitanje novina, časopisa, knjiga -što sam pod obvezno radila do sada. Želim se vidjeti dok jedem, doživjeti se. Cijeli dan razmišljam o hrani, svaki je***i trenutak, a onda sjednem pred tv ili pred neku literaturu i prežderavam se uopće ne razmišljajući o samoj hrani, baš tada kada bi jedino trebala.
Već sam probavala to sa zapisivanjem ranije,ali nije upalilo, ali ovo sa jedenjem za stolom me za sada prilično trgnulo, mada sam i dalje gladna i mnogo jedem, ali izložena sam pogledima svojih ukućana i najbitnije vlastitom pogledu. Pa makar neka me drži do nekog skoro životnog iznenađenja.
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 16:10   #69
Quote:
violia kaže: Pogledaj post
priča moje svekodnevice. jedem, pa ne mogu ništa od SVOJE, ali svoje robe navući na sebe, koju sam do prije recimo par dana normalno oblačila, ili čak jučer, prekjučer, pa se zbog toga živciram, pa si mislim kako bi se trebala trgnuti, izaći među ljude, da vrijeme brže prođe, ali ne mogu takva nikuda, nitko me ne smije vidjeti takvu, jednostavno se moram pritajiti dok se ne vratim na staro, a to zna portajati tjedan, dva, tri, a tada sam sama i iživcirana, i naravno oppet i još jedem, da si olakšam skrivanje.
Čovjek nije siguran gdje to počinje a gdje staje.

a žderem sve. previše voća. previše povrća. previše zdrave hrane. previše nezdrave hrane. previše..

Razmišljala sam dosta o tome ovih dana. inače, trenutno sam u periodu kada sam dobro sada već 5. dan (što je za mene ono: yeeeeeeee), a započelo je nekako sa tipkanjem po forumu.
Našla sam neku staru praznu bilježnicu u radnom stolu i počela opet sa tim zapisivanjem dnevnika obroka: zapisujem nakon jela ili na kraju dana što pojedem na lijevi papir u bilježnici, a desno zapažanja: tipa vrijeme javljanja te luđačke gladi, kako se prije toga osjećam, što se netom prije desilo i tako, ali ništa preopširno, natuknice. Pored toga sam odlučila da ću jesti isključivo za stolom, bez skrivanja. Nikako pred Tvom, uz muziku, čitanje novina, časopisa, knjiga -što sam pod obvezno radila do sada. Želim se vidjeti dok jedem, doživjeti se. Cijeli dan razmišljam o hrani, svaki je***i trenutak, a onda sjednem pred tv ili pred neku literaturu i prežderavam se uopće ne razmišljajući o samoj hrani, baš tada kada bi jedino trebala.
Već sam probavala to sa zapisivanjem ranije,ali nije upalilo, ali ovo sa jedenjem za stolom me za sada prilično trgnulo, mada sam i dalje gladna i mnogo jedem, ali izložena sam pogledima svojih ukućana i najbitnije vlastitom pogledu. Pa makar neka me drži do nekog skoro životnog iznenađenja.
Znam da ti se moji postovi čine neosobni, poopćeni, daleko od tvoje patnje. Ali svi smo sami u svojoj patnji. Bez obzira na roditelje, braću, sestre, prijatelje, dečka... I nisam prestala zato što sam postala mudrija ili shvatila nešto bitno. Jednostavno sam se umorila i postala preodvratna sama sebi. Više nije išlo tako. Kada sam "pogledala svoj život" i "oduzela" zajebancije vezane uz hranu= nije bogznašto ostalo. U takvim trenutcima nemaš puno opcija. Zapravo samo dvije. Ali je samo jedna prihvatljiva. I tako sam ja izabrala pravu opciju iz pogrešnih razloga: ne bi bilo pošteno prema onima koji me vole. Zajeb od razloga, tek kasnije sam progledala. A onda je trebalo ponovo "uskočiti" u život, ali vrijeme nije jednako teklo meni u mrtvilu i ostatku svijeta, oboje smo se promijenili, ali izolirani jedno od drugoga, teško je to objasniti pa se neću truditi. I kada je krenulo nekako drhtavim koracima, kada se vidjelo da sam snažnija, i to mi je teško objasniti, ali mislim da je važno, nitko to nije uobličio riječima baš tako i sve bitne rečenice ubačene su usput u neki banalni razgovor, ali oni meni najmiliji najprije su se izjadali kojiko su propatili dok sam ja bila nerazumna, a zatim su od mene tražili potvrdu da oni nisu nimalo odgovorni za bilo što. Istina da sam ja odrasla osoba i odgovorna za vlastite postupke, ali to ti je zona sumraka od manipulacija.
Što se tiče dnevnika, ja ti ne vidim osobite koristi od zapisivanja što jedeš (možda griješim), ionako si svjesna da jedeš previše, čak ni puko zamjećivanje trigera nije presudno jer se odbačeni trigeri mogu zamijeniti novima, trebalo bi dokučiti što je iza trigera, inače je sve to grebanje po površini.
Tvoje neke rečenice bude neugodna sjećanja. To da te nitko ne smije vidjeti takvu i da ćeš izaći među ljude kad se dovedeš u red. Ajoj kakva sam ja bila. Nećeš tako na zelenu granu. Sve ih mentalno odjebi, sve njihove ušminkane živote, lažna mjerila i cool image.
Moraš prekinuti niz.
Marija10 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 16:47   #70
Quote:
Marija10 kaže: Pogledaj post
Znam da ti se moji postovi čine neosobni, poopćeni, daleko od tvoje patnje.

Jednostavno sam se umorila i postala preodvratna sama sebi. Više nije išlo tako. Kada sam "pogledala svoj život" i "oduzela" zajebancije vezane uz hranu= nije bogznašto ostalo.

Što se tiče dnevnika, ja ti ne vidim osobite koristi od zapisivanja što jedeš (možda griješim), ionako si svjesna da jedeš previše, čak ni puko zamjećivanje trigera nije presudno jer se odbačeni trigeri mogu zamijeniti novima, trebalo bi dokučiti što je iza trigera, inače je sve to grebanje po površini.

To da te nitko ne smije vidjeti takvu i da ćeš izaći među ljude kad se dovedeš u red.
Postovi ti ne mogu biti neosobni. Tu si i pomagažeš meni i ostatku jedača, i samim time što se i u nekom daljem sjećanju vidiš kroz moje i bilo čiji tipkarije ovdje već stvar čini osobnom i za tebe. Zato, hvala što se prisjećaš svega toga. Znam da ti to nije najsvjetliji trenutak u danu.

a ja- ja sam si mislim prije tih par dana postala preodvratna. odvratnija nego ikada prije. uvijek do sada je bilo: 'a je..ga! prežderala sam se, fuj sam. opet sam utukla loš dan u premiloj hrani i idemo sad na dijetu.', ali sad imam neki drugi osjećaj. teško mi ga je definirati, ali kao da se gledam odozgora i poželim se pogladiti po vlastitoj kosi, kao neko izgubljeno dijete i reći si: 'a sirotica moja'. Žalim se. Čitajući ovdje sam shvatila da uopće ne uživam u hrani, nego u razmišljanju o njoj kao nečemu što zaslužujem nakon bilo koje zajebade koja se desi. Kao da mi ona treba da usprkosi svemu lošemu, a zapravo uopće ne uspijevam uživati u njoj jer ju proždirem, gutam, ne doživljavam, trpam. Prvi put nisam ljuta ni ogorčena, već se istinski žalim i suosjećam sa sobom. A dnevnik: osobno mi za sada pomaže i zadržati ću ga neko vrijeme, više zbog analize emocija nego zbog popisa namirnica i trigera, jer ih u biti do danas lako prepoznajem, predugo sam u tome, tako da i znam kada mi slijedi prejedanje.

(p.s. hvala ti beskrajno na tvojim realnim postovima. svijesnija sam zbog njih. podrška je za k**ac, ako se temelji na uljepšavanju i pričama: drži se, sutra je novi dan. napokon se želim probuditi sama u tom novom danu i samo želim činjenice i ružnu istinu. sipaj sve. sve. )
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 17:13   #71
Quote:
violia kaže: Pogledaj post
sama se već dugo borim sa istim. prije par godina sam prešla 20tu.
sve je to u glavi, znam. gladna nisam, samo sam prazna. 'ispunim' se nabrzinu bilo čime i svim što mi padne pod ruku, bez razmišljanja, bez prethodnog žaljenja, dok se skoro ne raspuknem. onda žalim, plačem, smišljam kako ću se postaviti drugi dan-sutra, sastavljem jelovnike, pišem osjećaje nakon i prije prejedanja.

ugl. stvari su mi jasne, nisam glupača, obično i previše razmišljam, ali tome uvijek podlegnem instantno, bez razmišljanja,nabrzak - na način suprotan od onoga kako prilazim bilo komu ili čemu drugom.

razlozi? hm.. - jer stvari ne idu kako si ih zamislim, prije nego se moram susresti sa nekime s kime ne želim, jer mi je dosadno, jer sam sve obavila i više jednostavno se nemam čime zaokupiti, ukratko u bilo kojoj situaciji kada ne znam što bih natrpam se do fizičke boli.

iskreno, više se ne znam nositi sa time. sve znam, jasno mi je, priznajem, znam koliko mi šteti, znam da se ne volim kada u tjedan dana uspijem nabiti po 5 kila i mučiti se narednih tjedana da bi ih skinula i onda se opet u jedan tjedan kaznila i vratila ih.

upravo je ovaj tjedan jedan od tih kada ne mogu zakopčati ni jedne svoje hlače koje sam prošli mogla. i ta me činjenica vuče još dublje.

ako tko ima iskustva sa istim, bilo bi lijepo čuti neka tuđa razmišljanja i iskustva, jer koliko god ti voljeni htijeli pomoći, te je stvari preteško razumjeti i zvuče ridikulno i pretjerano ako sam nisi u tome.
Pozdrav,
Mislim da si s ovim boldanim gore sve rekla. Što je dobro, jer shvaćas i prihvaćaš da tvoj problem nije hrana nego unutarnja praznina. Hrana je samo posljedica, kao i kod svakog oblika ovisnosti (alkohola, droge, kocke, video igrica....).
Nemoj pokusati liječiti posljedicu jer će se s vremenom pojaviti druga ovisnost odnosno poslijedica.
Lijeći prazninu, uzrok. Osvijesti problem. Probaj biti iskrena prema sebi i uvidjeti što stvara toliku prazninu, emocionalno ... nezadovoljstvo, strah. I bori se protiv toga. Ako ne zivis zivotom koji zelis promjeni ga. Ako nemozeš sama, nadi podrsku u ljudima kojima je stalo do tebe, strucnim osobama...

Puno ti sreće zelim!
__________________
Shame and disgrace over mental unrest
Keeps us from saving those we love
The grace within our hearts and the sorrow in our souls
darknes is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 17:17   #72
Quote:
Pancakes kaže: Pogledaj post
Naravno da nema smisla, pa ako ću već promijeniti sebe i postići sreću i zadovoljstvo promjena mora biti korjenita i savršena. koji je smisao sad stati, nakon tih 10 kolača previše? ionako taj mali napredak ne bi ništa značio, ne bi jednostavno bio dovoljan. zašto se onda mučiti kad se može još uživati do sutra, jer od sutra će sve, ali sve biti drugačije. savršentsvo je ono čemu ja težim, predanost koja ne dopušta polu-rješenja. a prestati nakon već 10 kolača previše, za mene je to ništa drugo nego li polu-rješenje.
Možda bi ti, i postavljačica ove teme, trebale početi kontrolirati svoju potrebu za kontrolom. Potreba za "savršenošću" je, mislim, samo osveta onima kojima jednom, nekad, davno, nismo bili dovoljno dobri, nismo bili savršeni.
I sve dok se u mislima budete zabavljale radikalnim potezima koje ćete povući, nećete uspjeti. jer svaka radikalnost (u društvu, obitelji, našoj glavi, itd.) izaziva automatsku pobunu. Vaše tijelo neće nikad prihvatiti takve radikalne poteze, pošto ti potezi nisu ništa zdraviji od totalne prepuštenosti. Vaše tijelo će možda odlučiti surađivati kad postanete...beskrupulozno nježne prema sebi. Da. Budite nježne prema sebi. Nemojte "prestajati" raditi neke stvari. Pokušajte ih nježno...preusmjeriti, ublažiti. Vašem želucu treba poruka. Poruka da je tijelo kojem pripada, voljeno. Dijete ne postoje. Vožnje biciklom ne postoje. Programi za mršavljenje, knjige za samopomoć...zar vam ne zvuči kontradiktorno "Knjiga za samopomoć"? Ako si "pomažemo sami", što će nam onda knjiga? Tko bolje od nas poznaje naše tjeskobe? Zašto bi pokušavale slijediti nečiji primjer? Odrađenu dijetu? Vi niste netko drugi. Nađite si vlastiti, najbolji način. Koji će dozvoljavati nesavršenosti. Drugim riječima, način koji će vam dopuštati da se volite. I kad "pokleknete".
manitusha is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2008., 21:57   #73
eh... ja se opet izgladnjujem kada nesto ne ide kako treba. stvarno, nije da namjerno ne jedem ili sto, samo sam previse zaokupljena unutarnjim "ja" da bih se sjetila jesti. uoci ispita skinem obicno 5 kila..
moon girl is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2008., 11:47   #74
Quote:
darknes kaže: Pogledaj post
Pozdrav,
shvaćas i prihvaćaš da tvoj problem nije hrana nego unutarnja praznina.
Ne radi se o unutrašnjoj praznini nego o neizražavanju emocija i stavova, autodestruktivnom ponašanju umjesto borbi za sebe.
Marija10 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2008., 12:11   #75
Quote:
manitusha kaže: Pogledaj post
Možda bi ti, i postavljačica ove teme, trebale početi kontrolirati svoju potrebu za kontrolom. Potreba za "savršenošću" je, mislim, samo osveta onima kojima jednom, nekad, davno, nismo bili dovoljno dobri, nismo bili savršeni.
Mislim da je potreba za kontroloiranjem vlastitog tijela supstitucija za izgubljenu kontrolu u nekim drugim aspektima života. Umjesto kontroliranja kilaže trebalo bi preuzeti konce vlastitog života u vlastite ruke. A uvijek se nađe onih koji bi donosili odluke umjesto nas, davali "savjete", ili mogućnosti koje nam se nude nisu ono što priželjkujemo. Pa se kažnjavamo zato jer smo iznevjerili sebe ili druge. A nismo znali bolje.
Marija10 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2008., 15:32   #76
Quote:
darknes kaže: Pogledaj post
Pozdrav,
Nemoj pokusati liječiti posljedicu jer će se s vremenom pojaviti druga ovisnost odnosno poslijedica.
Lijeći prazninu, uzrok. Osvijesti problem. Probaj biti iskrena prema sebi i uvidjeti što stvara toliku prazninu, emocionalno.
To i pokušavam. Samo što moram usput izlječiti i posljedicu koja mi tu prazninu popunjava. ne mogu prejedanje staviti na čekanje. Naravno da bi emotivno rješenje značilo prestanaka prejedanja. Ali to će biti proces za mene, kompliciran poput same ljudske psihe.
Uzrok je možda tako davan, nevidljiv, svjesno zaboravljen, nesvjesno urezan u mom umu. Realno, sada? Imam sve što mi je potrebno da budem ispunjena i sretna, ali nešto me udaljava da to vidim. Bježim.
Uzrok? Još uvijek mi je neopipljiv. Možda ispliva netom prije nego sljedeći put padnem. Postane malo očitiji. Sada samo želim biti dovoljno trezvena kada se to desi.
__________________
hit.. the bang! bang!

Zadnje uređivanje violia : 17.07.2008. at 18:42.
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2008., 15:36   #77
Quote:
Marija10 kaže: Pogledaj post
Mislim da je potreba za kontroloiranjem vlastitog tijela supstitucija za izgubljenu kontrolu u nekim drugim aspektima života. Umjesto kontroliranja kilaže trebalo bi preuzeti konce vlastitog života u vlastite ruke. A uvijek se nađe onih koji bi donosili odluke umjesto nas, davali "savjete", ili mogućnosti koje nam se nude nisu ono što priželjkujemo. Pa se kažnjavamo zato jer smo iznevjerili sebe ili druge. A nismo znali bolje.
savršeno rečeno
__________________
hit.. the bang! bang!
violia is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2008., 15:37   #78
Quote:
violia kaže: Pogledaj post
savršeno rečeno
slažem se
__________________
In a strange way, I had fallen in love with my depression.
Delilah_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2008., 17:11   #79
Biljezim se u klub.
Nemam sto napisati, vec ste i same sve rekle.
Mozda bar ovaj topic bude od neke pomoci, jer se jos od srednje borim s ovim.
Belle is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2008., 09:00   #80
...viola, zanima me jesi li u vezi?
imaš li posao ili još studiraš?
...ja sam do prije 2 godine imala isti problem...znala sam otići u trgovinu, nakupovati slatkiša i ostalih gluposti i na blagajni mi je bilo neugodno jer sam mislila da je blagajnica pročitala moju namjeru da ja to planiram sve sama pojesti....
...isto sam imala ili fazu gladovanja, ili fazu prejedanja...nije bilo sredine....
gladovanje-sretna sam
prejedanje-živa depresija

...u tom razdoblju sam bila sama, nesretna u ljubavi, roditelji koji te ne razumiju,poremećaj prehrane niti ne primjećuju...a vukla sam to 10godina...
...moja mama kada bi na televiziji vidjela nešto na tu temu, samo bi komentiraka iskompleksirane glupače......tako da nije bilo nikakve šanse da joj bilo što priznam....čak niti bilo kome drugome....moja mala tajna....
....isto kao i ti nisam nikada povraćala, ali ne zato jer nisam htjela, nego zato jer jednostavno nisam mogla....

ali, prije 2 godine sam ušla u sretnu vezu....i tako da je to polako nestajalo....pogotovo kada smo počeli živjeti zajedno....
imala sam sve manje potrebe za takvim načinom rješavanja negativnih emocija....
...moj dečko,sada muž je primjetio neke znakove poremećaja, ali me nije osuđivao, nego mi je pomagao razgovorom...ništa na silu...kada bi ja bila u lošem raspoloženju, razvedravao me,vodio u šetnju,grlio...
u trgovini me uvijek odvodio iz redova sa slatkišima ili bi mogla izabrati samo jednu stvar...

...možda smiješno zvuči sve skupa, možda je on dosta nesvjesno sve to radio, ali mi je sretna veza jako, jako puno pomogla.....


zato cure koje muči taj problem...nije stvar u tome jesi li od sutra na dijeti, obećaješ li sama sebi da si više nećeš dozvoliti da se prejedeš, da zbog toga trpiš bolove i osjećaš se odvratno....
probajte malo razmisliti a čime u ž+ivotu nisi zadovoljna?
posao? dečko? nešto drugo?

i probaj to nekako popraviti...barem malo....

ne želim nikome s ovim postom soliti pamet....jer ja sam se s ovim mučila 10 godina, a tek zadnje 2 je bolje...nekada se znam zapitati nije li ovo neka faza u svemu ovome i hoću li pokleknuti i vratiti se na staro???
...svaki dan je borba, svako nezadovoljstvo u životu novo iskušenje....
jurija is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:29.