Poremećaj hranjenja

[diabolo]

vilenica kaže:

diabolo, a otkud tebi to da si tako ruzan? izuzetno mi se rijetko dogodi da vidim zbilja ruznog tipa, a obavezno je bas taj s nekom zgodnom curom

Splet okolnosti koje su se poslozile bas na najgori moguci nacin tjera me da mislim kako sam ruzan.U osnovnoj skoli su mi se izrugivali i ismijavali moj fizicki izgled.Ok,vjerovatno nisam jedini.Ali postoji problem.Moji roditelji imaju puno dvojnika izgledom,90% ljudi koje sretnem na ulici barem mrvicu lici na nekoga koga sam vec sreo,ali zato jos nisam naisao na osobu koja lici na mene.I tu nastaje problem.Da licim na nekoga unatoc tome sto su ismijavali moj izgled,ja bih rekao aha taj i taj dvojnik izgledom ocito nije tako ruzan cim se evo ljubi sa curom na ulici,ma oni su mene zajebavali samo zato sto su bili ljubomorni zbog moje ljepote.Gotovo,evo samopouzdanja i evo vjere,nisam ruzan,mozda nisam ni ljepotan ali sam prosjecan izgledom,sigurno cu se barem jednoj curi svidjeti.I nema problema.Problem je taj sto neobicno izgledam i zbog toga se ne mogu usporedjivati sa drugima,a kako su me uvjerili da sam ruzan i odvratan,ja sam takvo misljenje morao prihvatiti jednostavno zato sto ne mogu pronaci nekoga a da lici na mene i po odnosu zena prema njemu suditi o svojoj ljepoti odnosno ruznoci.

Ali to nije sve,da stvar bude gora imao sam zeznutu baku koja je sve ljude promatrala samo po tome koliko su lijepi.Ljepota je automatski znacila i dobrotu,a ruznoca zlocestocu.Kao mali sam je slusao i slusao kako prica,pa ja ne znam na koga ti licis,svi tvoji rodjaci su lijepi....

Uvijek su bile one price slicne tvojima,uh sto je ovaj ruzan,sto tako lijepa cura radi sa tako odvratnim muskarcem?Ajme,pogledaj na sta ova lici,kako je samo uhvatila tako zgodnog i dobrog muskarca,ona krmaca blabla.Te isprazne i povrsne spike uvijek su me zamarale i uvijek sam bio protiv njih,ali evo sad sam postao rob toga sto je uslo u mene.Posto sebe smatram ruznim muskarcem,kako sada uopce mogu pokusati prici nekoj curi koja mi je lijepa,ja tako ruzan i gadan?Sto ja imam traziti sa njom,kako joj se uopce USUDJUJEM prici tako drznicki?Eto,doslo je do toga da bih osjetio krivnju ako bih pokusao osvojiti neku curu,a meni su ionako sve cure lijepe,tako da nema teoretske sanse da se izvucem iz depresije i oporavim psihicki.
Izlaza jednostavno nema....

Vec sam polako umoran od svega.Od frustracija svojih roditelja,od njihovih izivljavanja,od primtivizma i zaostalosti nekih ljudi kojima sam okruzen.Ma umoran sam od svega i stvarno ne vidim zasto bih zivio,sve manje i manje razloga ZA zivot pronalazim,a samoca je nepodnosljiva....

[tar@]

diabolo kaže:

U pravu si,sada sam u tim godinama kada mi uzasno fali zenska toplina i briznost.Znam da smijesno zvuci (kao da trazim mamu),ali ta potreba da se osjetim voljenim je tako prisutna da mi sva mastanja idu u tom smjeru,dodiri,poljupci i tako to.Ali opet moja nesigurnost mi ne dozvoljava da pridjem nekoj curi.Nisam ocajni tinejdzer koji nema curu a svi njegovi frendovi imaju,pa jako pati zato sto nije u trendu.Da sam barem malo privlacan vjerovatno bi me neka cura vec uocila,ali posto sam gadan i odbojan jednostavno ne zasluzujem da se neka cura zaljubi u mene.

Svoju potrebu za prisnijim kontaktima mogao bi ostvariti kada bih platio nekoj zeni ali prije bih se ubio nego to ucinio zato sto meni ne fale samo dodiri i poljupci vec spoznaja da sam nekoj curi vazan i da me voli,upravo ono sto u nesto vise od dvadesetak godina nikada,niti jednom nisam dozivio.A to je nesto presveto da bi se dogadjalo osobama koje nisu dovoljno dobre da bi zadovoljile kriterije pozeljnosti....

mislim da te ne shvacam bas najbolje
prosao si pubertetsko doba, pa ne znam zasto jos uvijek zivis u zabludi....pokusaj se osloboditi svojih kompleksa jer oni upravljaju tvojim zivotom, i dovode te do takvog zakljucka
kada sam o sebi imas tako negativnu sliku i svi drugi ce te tako dozivljavati...
znam da sam malo pregruba, ali ne volim kada me ljudi podupiru u necem sto nije zdravo za mene
pokusaj pisati o bilo cemu, svojim osjecajima....a, da ne spominjes svoj izgled.
cula sam da je dobro svaki dan ispred ogledala sam sebi reci : kako sam danas lijep!!!! - neka terapija vracanja samopouzdanja

[mrnjau]

ok, diabolo
vjerojatno neces vjerovati, no bila sam u toj fazi (iako je to malo vise od "faze") sve sam pripremila, cak i famozno pismo, digla ruku na sebe nisam samo zbog majke.da joj ne priustim takvu bol, a kakva je mislila bi da je ona kriva,nemogu ni zamisliti u kakvom bi stanju bila i koliko bi je drzalo.a da "propadne" od tuge isto nisam mogla dopustiti, a drustvo i ljudi nebi znali drugo nego nju optuzit za to,,jer ipak su roditelji najutjecajniji.....
zasaad ti mogu savjetovati jednostavno da zivis, odnosno postojis..
glup nisi, dapace, mozda i prepametan i previse si toga shvatio,pa ti vecina stvari djeluje banalno,,,nema onog cara ako vidis malu kornjacu ili jednostavno udises svjez zrak nakon kise. ali provaj iskoritit svoju inteligenciju,evo npr. svaki ti je post podug. pa lijepo,svako put kad te pritisnu emocije, prenesi ih na papir...nisam ni ja vjerovala ali stvarno pomaze, pisi to sa sebe, ne mora nitko citat, ne moras pazit na tocku, zarez, itd...
ili crtaj ili raspali muziku pa skaci, trci, vozi biciklu....(btw za to ce ti trebat eng. voce ti ne deblja, a ni zobene koje su pune kalcija-koji ti treba za kosti- pa makar zlicicu...)
drugo, provaj promjenit nacin razmisljanja, meni je to puno pomoglo...nakon masu uzastopnih sr.nja, pocela sam voditi dijalog sa zivotom kao zivotnom neprijateljem, reces mu da neces dopustit da te unisti, da si jaci od njega, da nemoze igrat ni na emocije, pitas ga je li to sve sto zna...i cak kad ti je ubitacno dosadno kazes "nista? sto je ? nemas inspiracije? je li stoko? da te vidim sto ces sljedece izmislit.a li ja cu poslije svakog tvog sr@nja biti jos jaci!.." nadam se da hvatas bit
a sto se samopouzdanja tice, isto tako, imam drukciji pristup:
trebas odvojit sebe od "sebe". ovaj pod navodnicima si fizicki "ti", tvoj zatvor, tamnica. ali to je zapravo jedan momak, ni kriv ni duzan sto si ti u njemu i sto si ti u bedu. ti, taj unutrasnji, software ... TI si odgovoran za tog momka i nesmijes dopustit da mu se drugi izruguju, da ga gaze i omalovazavalju, on je nemocan i ti si taj koji ga treba uspravit, dignut mu glavu, sapnut sto da rece, ne dopusti da on pati ako si ti vec sheban...on ti zapravo cini uslugu, da nema njega nebi mogao nista vidjet, opipat, pomirisat, a ti za protuuslugu moras njega podupirat, odrzavat mu ugled i iskoristit ga maximalno za vlastitu korist.
a ako je on toliko neobican (neobican nije jednako ruzan! ) da ti to smeta, uvijek postoji plasticna kirurgija, nemoj ovo molim te krivo shvatit. ja bas volim sitne pogreske majke prirode i ne bi ih nikad mijenjala, ali ako bi ti to pomoglo da budes zadovoljnija osoba, pa nece ni taj momak imat nista protiv, ma zapravo nema on pravo glasa
nadam se da sam bila barem malo od koristi, zelim ti puno srece!

[wasted]

angelgabriel,

postoji utopija kojoj svi težimo. bilo bi savršeno da smo lijepi, pametni štogod.

iz dva razloga imamo taj sklop u glavi. jedan je taština, drugi je da mislimo da nas drugi neće voljeti ako nismo savršeni.

oba razloga se trebaju preispitati. taštinu razrješavamo tako da svaki put kada nam dođe misao "ja moram biti bolji od drugih" pomislimo "za sve ima mjesta pod suncem, ono što se kod nekoga čini prednost, može mu biti mana i obratno, ja vrijedim onakav kakav jesam". a to da nas drugi neće voljeti ako nismo savršeni je totalna zabluda. postoje ljudi koji ne znaju voljeti, i na koje baš stalno nailaze oni koji ne vole sami sebe. ali oni koji znaju voljeti, voljet će nas da imamo kugu.

to su dve važne iracionalne misli, stava u podlozi mnogih psi. poremećaja, nesreće u životu. i treba ih konstantno osvještavati i raditi na tome da ih se ukine. nakon toga dolazi osjećaj snage i samopouzdanja, što više ne ovisimo o tuđem mišljenju već samo o svojem.

i zato upitaj se zašto stvarno želiš biti mršava i što time želiš postići

[haligali]

Diabolo, jel mogu pitati koliko imaš godina. Sviđa mi se tvoje viđenje žena. Vrlo produhovljno i zrelo.

[diabolo]

mrnjau kaže:

ok, diabolo
vjerojatno neces vjerovati, no bila sam u toj fazi (iako je to malo vise od "faze") sve sam pripremila, cak i famozno pismo, digla ruku na sebe nisam samo zbog majke.da joj ne priustim takvu bol, a kakva je mislila bi da je ona kriva,nemogu ni zamisliti u kakvom bi stanju bila i koliko bi je drzalo.a da "propadne" od tuge isto nisam mogla dopustiti, a drustvo i ljudi nebi znali drugo nego nju optuzit za to,,jer ipak su roditelji najutjecajniji.....
zasaad ti mogu savjetovati jednostavno da zivis, odnosno postojis..
glup nisi, dapace, mozda i prepametan i previse si toga shvatio,pa ti vecina stvari djeluje banalno,,,nema onog cara ako vidis malu kornjacu ili jednostavno udises svjez zrak nakon kise. ali provaj iskoritit svoju inteligenciju,evo npr. svaki ti je post podug. pa lijepo,svako put kad te pritisnu emocije, prenesi ih na papir...nisam ni ja vjerovala ali stvarno pomaze, pisi to sa sebe, ne mora nitko citat, ne moras pazit na tocku, zarez, itd...

Ma ima cara,zivot je prelijep zbog sitnica koje covjek moze uociti i koje ga mogu natjerati da uziva u cudesnosti i neobjasnjivosti iskaza svega sto se pruza oko njega govoreci jezikom tajni.Da nema upravo tih sitnica,da nema mijena i uvijek novih nijansi kojima mozemo obogatiti nasa zapazanja,ja bih se vec odavno ubio.Upravo me to drzi na zivotu,nikad ista igra oblaka sa Suncem,milovanje koje pruza vjetar rasprostrt daljinama i pucketanje bukovine natjerane da grije zimama naoruzanim bjelinom hladnoce,zov cvrcaka i miris borova zagledanih u ljetno morsko predvecerje mamece za kupace izmucene od vrucine,njezne kose i sjajne oci nepoznatih zena koje se primjecuju negdje na nekim usputnim stanicama zajednickih slucajnosti....

Sve to i vise od toga tako je zanimljivo i vrijedno osjecanja,i ako sa te strane promatramo zivot,on zaista jest divan jer nas uz sve patnje i teskoce kroz koje najcesce svi moramo proci (doduse ne jednakim intenzitetom) daruje necim neizmjerno uzbudljivim i tajnovitim sto osjecajima mozemo dozivjeti na samo nas nacin.No,covjek tako mali djelic radnje moze spoznati,ta on je tako malen da kada svemu sto ga okruzuje podje u zagrljaj,ipak ostaje ignoriran i neprimjetan djelicak radnje ma koliko ocajno i uporno pokusavao zagrliti svijet koji ga okruzuje.Ima toliko zivotinja koje mogu covjeka nagraditi za osjecaje koje je spreman pruziti,ima toliko zivih bica koja mogu zadiviti,razgaliti i izmamiti osmijeh na lica,no nista pa cak ni pseca vjernost,niti umiljatost macaka ne moze nadomjestiti ljudsku osobu koja nas je spremna cuti.Upravo zbog nerazumijevanja toga cini se da su neki ljudi nezahvalni zato sto su usamljeni unatoc tolikim mogucnostima komunikacije sa zivotom bilo kojeg oblika i drski zato sto su sami i neprimjetni i kao takvi skloni odustati od zivota.Ja patim i zato sto zelim spoznati,osjetiti i dozivjeti Sve,a ostajem Nista zivuce u uzaludnosti.Pohlepa i nezasitnost su lose osobine,no takav sam.Ako vec ne mogu spoznati sve ma koliko napora ulagao u znanje,onda bi barem htio biti djelic ljepote,a nisam.Kako to podnijeti,pitam se?

Evo napisao sam nesto o tome,nesto o tim osjecajima isprepletenim sa pesimizmom koji me tjera da odustanem:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=6017546&postcount=18

Ne,ne mislim se ubiti tako ocigledno da skocim ili se bacim pod vlak.Vise zivim na taj nacin da ne dozivim tridesetu godinu.Recimo prije dvije godine pojavila mi se mala kvrzica koja raste.Neki bi se zabrinuli i otisli lijecniku,no ja ne zelim i cak se potajno nadam da je to zlocudna izraslina koja mi nece dopustiti da zivim jos dugo.Zatim sam poceo osjecati i posljedice gladovanja,zdravlje mi se pogorsalo.Ne pijem,ne pusim i ne drogiram se,ali samo i jedino zato sto ne zaradjujem,a ne zelim trositi tudji novac.Ali zato ono sto dobijem od tete iz Amerike i sve ostalo skupljam kako bi se ukoliko tako odlucim mogao zadnja dva tjedna drogirati do smrti.

A zbog zelje da se ubijem uopce ne osjecam krivnju.Ukoliko je takav nacin funkcioniranja i razmisljanja posljedica bolesti,ja ne mogu biti niti kriv niti odgovoran ako mi u jednom trenutku pukne film pa se ubijem.Da li su oboljeli od raka krivi zato sto umiru mladi i ostavljaju iza sebe uplakanu obitelj,da li je dijete koje se rodi kao stopostotni invalid krivo zato sto je nesposobno cijeloga zivota ciniti bilo sto bez pomoci majke ili drugih ljudi?A za to kako ce okolina reagirati nije me briga,ionako smo ovdje gdje ja zivim svi otudjeni jedni od drugih,svatko gleda samo sebe i ne pita za prvog susjeda pa ne bi niti primijetili promjenu.

mrnjau kaže:

drugo, provaj promjenit nacin razmisljanja, meni je to puno pomoglo...nakon masu uzastopnih sr.nja, pocela sam voditi dijalog sa zivotom kao zivotnom neprijateljem, reces mu da neces dopustit da te unisti, da si jaci od njega, da nemoze igrat ni na emocije, pitas ga je li to sve sto zna...i cak kad ti je ubitacno dosadno kazes "nista? sto je ? nemas inspiracije? je li stoko? da te vidim sto ces sljedece izmislit.a li ja cu poslije svakog tvog sr@nja biti jos jaci!.." nadam se da hvatas bit
a sto se samopouzdanja tice, isto tako, imam drukciji pristup:
trebas odvojit sebe od "sebe". ovaj pod navodnicima si fizicki "ti", tvoj zatvor, tamnica. ali to je zapravo jedan momak, ni kriv ni duzan sto si ti u njemu i sto si ti u bedu. ti, taj unutrasnji, software ... TI si odgovoran za tog momka i nesmijes dopustit da mu se drugi izruguju, da ga gaze i omalovazavalju, on je nemocan i ti si taj koji ga treba uspravit, dignut mu glavu, sapnut sto da rece, ne dopusti da on pati ako si ti vec sheban...on ti zapravo cini uslugu, da nema njega nebi mogao nista vidjet, opipat, pomirisat, a ti za protuuslugu moras njega podupirat, odrzavat mu ugled i iskoristit ga maximalno za vlastitu korist.
a ako je on toliko neobican (neobican nije jednako ruzan! ) da ti to smeta, uvijek postoji plasticna kirurgija, nemoj ovo molim te krivo shvatit. ja bas volim sitne pogreske majke prirode i ne bi ih nikad mijenjala, ali ako bi ti to pomoglo da budes zadovoljnija osoba, pa nece ni taj momak imat nista protiv, ma zapravo nema on pravo glasa
nadam se da sam bila barem malo od koristi, zelim ti puno srece!

Ne osjecam potrebu da mi se cure dive i govore "Gle kako zgodan frajer".Ne bi htio biti ljepsi nego sto jesam niti zato sto bi tada mozda mogao svaki tjedan spavati sa drugom curom.Mozda se cini nevjerovatno,no nije mi do toga.Samo osjecam strasnu potrebu da me neka cura zavoli i prihvati,a posto se to do sada niti jednom nije dogodilo sumnjam i da hoce,ne vjerovatno samo zbog fizickog izgleda.Pretpostavljam da sam i psihicki previse odvratan da bih mogao privuci neku curu jer i ja sam ne gledam samo fizicki izgled,niti vjerujem da vecina ljudi samo na taj nacin funkcionira.Mozda svojim vibrama ili karmom odbijam druge,a to se nikako ne moze popraviti estetskom operacijom na koju nikada ne bih otisao zato sto mislim da sam zasluzio ovo sto mi se dogadja.

Ne mogu biti roditelj svojem fizickom "ja" zato sto mi ne dopusta da budem lijep.Osim toga ne mogu uzivati u samom sebi,ne mogu ljubiti samoga sebe,ne mogu milovati svoje tijelo onako kako mogu tudje ljepote.Covjek iako je precesto previse usmjeren na sebe samoga,ne moze si biti samodostatan.Kad bi to bio slucaj,ljubav mu nista u zivotu ne bi znacila,sebeljublje bi preuzelo kontrolu nad svim osjecajima i emocijama i zivo bi mu se fuckalo za cijeli svijet oko njega u kojem nije on gazda....

Iskrena ljubav ma koliko lijepa bila,mora biti uvjetovana cak i ako ta uvjetovanost nagrdjuje tako svet pojam.Ona i izvire iz nase sebicne zelje da imamo pokraj sebe nekoga tko ce nas VOLJETI,a ne dozivljavati poput obicnog prolaznika,jednog od mnogih.Potrebno je samo osvijestiti sebicnost i dopustiti pravo drugima da odluce da li nas zele ili ne,a to pravo glasa neki ljudi drugima oduzimaju nasilno,pa upravo zbog toga nastaju teski zlocini pocinjeni u ime ljubavi (a zapravo ispraznog sebeljublja).Ljubav je davanje,ali i primanje.Ljubav bez primanja (pa makar i bajkovitog oduzetog stvarnosti) izaziva patnju i frustraciju.Da li ce dijete voljeti roditelja koji ga svakodnevno mlati,vrijedja i zlostavlja,pa cak i ako bi trebalo?Nece,ili ce takvo ponasanje poistovjetiti sa onim sto je potrebno i neophodno,a to je lose....
A roditelj ce to ciniti zato sto ce mu vaznije biti vlastite frustracije od toga kako ce se one manifestirati na drugome.

No,sto ti zelim reci,cak i da se podijelim na tjelesnu i duhovnu osobu,opet sam to sve ja razjedinjen da bih se lakse podnio,i kao takav nemocan dozivjeti ono cemu tezim i sto jedino smatram vrijednim i smislenim....

Recimo evo sto sam ja napravio nenamjerno,unistio sam temu od angelgabriel zato sto sam se sebicno raspisao o sebi i na taj nacin preokrenuo temu u drugom smjeru,umjesto da sam skrto odgovarao i ne spominjao svoja stanja i osjecaje (uostalom,nitko me nije nista pitao o njima a ja sam ih ipak nametnuo).Ja sam vjerovatno zbog podsvjesne zelje da budem u centru paznje,ili zbog samoce,svejedno,postao vazniji od problema sa kojima se nose cure i zbog kojeg je ova tema i nastala.To je vrlo ruzno ali samo dokazuje da sam covjek i da grijesim....

Barem sam uocio jos jednu losu osobinu,virtualno se namecem,a uzivo povlacim....

[diabolo]

haligali kaže:

Diabolo, jel mogu pitati koliko imaš godina. Sviđa mi se tvoje viđenje žena. Vrlo produhovljno i zrelo.

21 godinu imam,ne jos dugo....

Zene su mi inspiracija,bas zato sto se razlikujete od muskaraca.A muskarce-ne volim (ne samo zato sto mi predstavljaju konkurenciju koja osvaja bica o kojima mastam a nisam uspjesan poput vecine njih )....

Ne stvarno,ako netko pogleda koju ulogu imaju zene u izazivanju zala,a koju muskarci,uvidjet ce da su zene precesto glas razuma,ali nazalost nedovoljno glasne da bi ih se culo....

Zlo je rasprostranjeno i kod muskaraca i kod zena,naravski,ali kod muskaraca zlo je opasnije,nemilosrdnije i bezosjecajnije,i upravo takvo zlo je klica koja kreira daljnje nesrece.Silovanja,ubojstva,pljacke,obiteljsko nasilje,ratnohuskacka politika koja je za posljedicu imala milijune mrtvih,sve to statisticki predvode muskarci,a zena je 1% vise na svijetu od muskaraca....

Samim time sasvim je logicno da su i za vecinu kompleksa,trauma,fobija i slicnih psiholoskih poremecaja odgovorni uglavnom muskarci....

[ANUŠKA]

Opet si se ti diabolo raspisao o svojoj ružnoći neviđenoj , kompleksima , debljini i mršavosti. Što želi s tim postići? da i svi govore da nisi ružan , nego ustvari lijep , prelijep , da ti je duša lijepa ?Skrati malo postove, naporan si !

[mrnjau]

nisi ti nista unistio, nego iskreno ukazao na temelje ovakvog poremecaja

[zazie1]

Ljudi moji, čitam vas u takvom šoku i zaprepaštenju da bih najradije urlala i penjala se po stropu od bijesa! Pa što je vama, ŠTO JE VAMA???? Hoćete umrijeti? Dobro! Idemo se mijenjati! Ja imam 39 godina i rak, svaki dan mi je borba, svaki dan mogu odmrčati, ja, žena u najboljim godinama, u snazi, sretna sa svojim životom, ja umirem, a vi kukate? Ma dajte mi svoj život, ja ću radije uzeti sve vaše dane i riješiti se svih vaših kompleksa i živjeti dalje. Ja želim biti debela žena! Ja želim biti ružni muškarac! Gdje su vam glave djeco, gdje su vam glave? Svaki dan plačem za svojim životom, strašno mi je čitati o ljudima koji ga odbacuju. Moj život nije bio ni lijep ni lagan, ali sam radila na njemu i odigrala ga u svoju korist. A vi, pred kojima stoje sve mogućnosti, otkazujete suradnju prije vremena... Ne razumijem.

[azrail]

Dragi diabolo!Ja stvarno neznam otkud ta tvoja čvrsta uvjerenost da si toliko ružan?I zar stvarno misliš da bi bilo drugačije kad bi se smatrao privlačnim?I zar misliš da je curama toliko važno da im dečko bude lijep,ljepota nije uvjet,nužnost da bi mogao bit s nekim ljepota je više ukras,šlag na torti...
Ti prekrasno razmišljaš,pišeš i izražavaš se,gledaš žene na način na koji ih večina tih "zgodnih frajera" ne vidi!Misliš li da je curi važnije da joj dečko bude savršeno lijep a da su jedine teme o kojima priča auti i žene i da je to gotovo jedino što smatra životno važnim?I zašto toliko omalovažavaš svoj život?Što te toliko povrijedilo da misliš da si ružan i nevrijedan?Kažeš da te tvoje izgladnjivanje ne može koštati ničega OSIM TVOJEG ŽIVOTA?Osim tvojeg života?Ničiji život nije toliko nevrijedan da bi se tako ponašali prema njemu!Ne poznam te ali samo po ovome što sam pročitala na forumu mogu sa sigurnošću reći da je tvoj život itekako vrijedan,možda si samo previše inteligentan,presenzibilan ili razmišljaš malo drugačije nego večina ljudi!A to za ružnoču neželim uopče komentirat,imaš dovoljno toga što curi možeš dat i nevjerujem da izgledaš tako ružno kao što si si umislio!Rekla bi ti da stisneš zube i priđeš nekoj curi koja ti se sviđa ali znam kako je to teško jer sam i sama užasno sramežljiva al nama curama je lakše,dečki su ti koji moraju napravit prvi korak!Zato ču ti reći da imaš puno kvaliteta i da če netko kad tad to zamijetiti i nadam se da če te uspijet uvjerit da si prekrasan i veličanstven jer to jesi!I stvarno mi je žao kad vidim da osobe koje razmišljaju o životu,ženama na način na koji ti razmišljaš misle i duboko su uvjerene da su toliko nevrijedne i beznačajne!O kako se grdno varaju!

[Satyricon]

Ljudi u mojoj okolini toliko osudjuju poremecaje u ishrani da to nije normalno. Smatraju da su to "djecije" bolesti i ko god pokazuje bilo kakve znake anoreksije ili bulimije, automatski je nezreo. Izvinjavam se ali to se desava i starijim ljudima, ne samo tinejdzerima zeljnim paznje.

Nekada su to bile nestvarne ili egzoticne bolesti. Mediji nisu imali takav uzasan uticaj na sve. U drugoj polovini proslog vijeka, to su bili poremecaji od kojih su patile "bijele curice iz srenje klase". Ali danas? To ne bira. Priznajem, u godinama koliko se vec borim sa tim demonima susretala sam vise onih koje zele da "nauce" kako da se izgladnjujes samo da smrsas 2-3 kilograma. To nije dijeta. To je zelja da umres, da nosis svoju bol sa vanjske strane.

Trenutno sam na oporavku. Ne jedem sasvim normalno ali se trudim. I nadam se da cu uspjeti.

[Neli]

angelgabriel kaže:

Ne znam kako početi, u svakom slučaju bolovala sam od anoreksije i bulimije oko 5 god. Vise se ne liječim jer sam kao izlječena čitaj debela. ustvari tako se osiječam i vidim a razumski znam da sam u nekoj normali što mi ne pomaže da promijenim percepciju gledanja na sebe. svaki put kad jedem osiječam krivnju i mrzim se,isto tako kad se vidim u ogldalu. grozno zvuči ali ja žudim za anoreksijom jer sam tada bila puno sretnija i aktivnija i kajem se što sam dopustila da me doktori slome,slomili su mi duh
I daje idem na kontrole kod psihijatra ali nikakvog pomaka. bilo kakav savijet bi možda mogao pomoči,samo želim biti sretna

Sretna ili mrtva?

Nejedenje, to su ti objasnili, ostavlja i trajne posljedice na fizičko tijelo, organe, ne "samo na duh".

Kakav savjet i pomoć ti konkretno tražiš?

Ideš psihijatru, nikakvog pomaka, doktori ti slomili duh jer jedeš.

Što očekuješ od nas forumaša, koju vrstu pomoći???

[Neli]

Satyricon kaže:

Ljudi u mojoj okolini toliko osudjuju poremecaje u ishrani da to nije normalno. Smatraju da su to "djecije" bolesti i ko god pokazuje bilo kakve znake anoreksije ili bulimije, automatski je nezreo. Izvinjavam se ali to se desava i starijim ljudima, ne samo tinejdzerima zeljnim paznje.

Nekada su to bile nestvarne ili egzoticne bolesti. Mediji nisu imali takav uzasan uticaj na sve. U drugoj polovini proslog vijeka, to su bili poremecaji od kojih su patile "bijele curice iz srenje klase". Ali danas? To ne bira. Priznajem, u godinama koliko se vec borim sa tim demonima susretala sam vise onih koje zele da "nauce" kako da se izgladnjujes samo da smrsas 2-3 kilograma. To nije dijeta. To je zelja da umres, da nosis svoju bol sa vanjske strane.

Trenutno sam na oporavku. Ne jedem sasvim normalno ali se trudim. I nadam se da cu uspjeti.

Ja VJERUJEM da ćeš uspjeti!
Sretno!

[Neli]

zazie1 kaže:

Ljudi moji, čitam vas u takvom šoku i zaprepaštenju da bih najradije urlala i penjala se po stropu od bijesa! Pa što je vama, ŠTO JE VAMA???? Hoćete umrijeti? Dobro! Idemo se mijenjati! Ja imam 39 godina i rak, svaki dan mi je borba, svaki dan mogu odmrčati, ja, žena u najboljim godinama, u snazi, sretna sa svojim životom, ja umirem, a vi kukate? Ma dajte mi svoj život, ja ću radije uzeti sve vaše dane i riješiti se svih vaših kompleksa i živjeti dalje. Ja želim biti debela žena! Ja želim biti ružni muškarac! Gdje su vam glave djeco, gdje su vam glave? Svaki dan plačem za svojim životom, strašno mi je čitati o ljudima koji ga odbacuju. Moj život nije bio ni lijep ni lagan, ali sam radila na njemu i odigrala ga u svoju korist. A vi, pred kojima stoje sve mogućnosti, otkazujete suradnju prije vremena... Ne razumijem.

Znam da ti je užasno teško, i sama sam , indirektno, prolazila i bila podrška osobi koja je imala volju za životom veću nego ja.

Ali, nije anorexija hir, nije to nečiji izbor.
Puno komplexnije stvari su se "sakrile" u anorexiji i šire se po duhu, kao metastaze po tijelu.

Ne trebaju osudu, treba im pomoć, HITNO!!!
Dok još nije kasno!
Njima treba, između ostalog,kao i svima nama

[HummingBird]

ANUŠKA kaže:

Opet si se ti diabolo raspisao o svojoj ružnoći neviđenoj , kompleksima , debljini i mršavosti. Što želi s tim postići? da i svi govore da nisi ružan , nego ustvari lijep , prelijep , da ti je duša lijepa ?Skrati malo postove, naporan si !

Draga Anuška, sram te bilo. Uistinu. Mora da si trula iznutra kada si mu ovako nešto napisala. Koji vrag ga nisi jednostavno stavila na ignore, umjesto da ovdje vrijeđaš? Koga briga što ti misliš i je li ti on naporan? Ja ga čitam i znam da nisam sama...

Hvala D., budi hrabar... i nemoj prestati pisati.

Hum.

[azrail]

Da istina je da anoreksija definitivno nije hir a najmanje da bi se ti ljudi trebali osuđivati...
Ja ne patim od anoreksije niti od bulimije ali lagani poremečaj hranjenja mislim da imam tj možda nebi to trebala nazvat poremečaj već problem s hranom..
Kod mene se radi o fazama izgladnjivanja i prežderavanja i to takvih da u prilično kratkom vremenu znam izgubit po 10,15 kila a isto tako ih i dobit...to me opterečuje i psihički i fizički,psihički jer sam si lijepa jedino kad sam mršava a grozim se i sramim sebe kad sam u fazi debljanja,fizički jer mi je teško podnosit glad kad mršavim a kad se debljam teško mi je podnosit ta silna prežderavanja...
Možda je stvar u tome da mršavost nebi trebala predstavljat ideal ljepote i opterečujuća je ta konstantna težnja da budeš što mršaviji i koliko god smršaviš uvijek želiš još i još i još...

[misery-]

Azrail, trebala bi to nazvat poremećajem u hranjenju, trebala bi. i to nije "lagani" poremećaj hranjenja nego pravi, punokrvni, kompletni...

[azrail]

misery- kaže:

Azrail, trebala bi to nazvat poremećajem u hranjenju, trebala bi. i to nije "lagani" poremećaj hranjenja nego pravi, punokrvni, kompletni...

Zašto misliš da je to pravi poremećaj hranjenja?
Ipak ja se izgladnjujem al ne do te mjere da bi to bilo opasno za moj život i prežderavam se al poslije ne povračam tako da to nije ni anoreksija ni bulimija po meni samo krivo doživljavam hranu i previše vremena i živaca trošim razmišljajuči o tome kako ću najuspješnije bit mršava..nije to sad neki teški poremečaj, nezdrave su te konstante oscilacije u kilaži i psihički me to zamara i opterečuje ali toliko stvari ima u životu koje mi smetaju i koje me opterečuju pa ih ne nazivam poremečajem jer onda bi ih imala milijun..eto zato mislim da te moje varijacije nebi trebala nazvat poremečajem niti se previše zabrinjavat oko toga!

[wasted]

azrail kaže:

Zašto misliš da je to pravi poremećaj hranjenja?
Ipak ja se izgladnjujem al ne do te mjere da bi to bilo opasno za moj život i prežderavam se al poslije ne povračam tako da to nije ni anoreksija ni bulimija po meni samo krivo doživljavam hranu i previše vremena i živaca trošim razmišljajuči o tome kako ću najuspješnije bit mršava..nije to sad neki teški poremečaj, nezdrave su te konstante oscilacije u kilaži i psihički me to zamara i opterečuje ali toliko stvari ima u životu koje mi smetaju i koje me opterečuju pa ih ne nazivam poremečajem jer onda bi ih imala milijun..eto zato mislim da te moje varijacije nebi trebala nazvat poremečajem niti se previše zabrinjavat oko toga!

tvoj poremećaj hranjenja se zove binge eating disorder. ja ga imala i bilo mi je pakao. gle, ti sebe mrziš kad si u debljoj fazi, mrziš se kad jedeš previše i ne možeš se zaustaviti, sva ti je energija usmjerena na to koliko ćeš hrane pojesti, kako ti takvo mučenje sebe može predstavljati nešto oko čega se ne trebaš brinuti?

e da i di je nestao post od ygraine, bio je baš majstorski