Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 02.10.2006., 17:36   #61
ma uopće ne mora bit binge. postoji i kategorija undefined eating disorder, ne moraju bit ni anoreksija ni bulimija ni binge ni ortoreksija ni ne znam šta je najnovije izdvojeno iz skupine. stvar je u tome što ljudi vjeruju da je "poremećaj" samo kad imaš kila ili povraćaš bar 3 puta dnevno. čim ti nešto poput hrane kontrolira način na koji ti razmišljaš, koliko se cijeniš, što radiš itd, imaš problem. možeš to ali i ne moraš nazvat poremećajem. problem svakako jest.

da ja ne drobim svoje, dajem linkove na nekoliko jednostavnih online testova i pozivam sve, a pogotovo Azrailicu, da ih ispune, pa makar i bili "sigurni" da oni nemaju takvih problema.

1, 2, 3 (na dnu), 4, 5, 6... itd.

nisam ih baš sve pogledala, pa možda neki i nisu baš predobri, al nadam se da će bar nekom bit dovoljni da se zapita. ovakvih testova na netu ima na desetke. nekom će neki možda ukazat da ima ED, drugi neće... al mislim da je dovoljno da je jedan jedini potvrdan.

sretno, Azrail
misery- is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2006., 22:16   #62
imam srece pa mi se nista ne prima iako dnevno imam 5 obroka, obilnih..
puno ljudi me zbog toga mrzi
prebrz mi je metabolizam pa sve sto pojedem odmah i izbacim, ali ne kroz usta tako da se nikad nemrem zasititi
to je fakat koma.. znam da bi puno ljudi htjelo bit na mom mjestu, al vjerujte - it sucks..
__________________
You say potato, I say vodka
frikusha is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 00:06   #63
Quote:
wasted kaže:
tvoj poremećaj hranjenja se zove binge eating disorder. ja ga imala i bilo mi je pakao. gle, ti sebe mrziš kad si u debljoj fazi, mrziš se kad jedeš previše i ne možeš se zaustaviti, sva ti je energija usmjerena na to koliko ćeš hrane pojesti, kako ti takvo mučenje sebe može predstavljati nešto oko čega se ne trebaš brinuti?

e da i di je nestao post od ygraine, bio je baš majstorski
brinem se i mučim s tim već oko 4 godine al stvarno neznam kako da se toga rješim,sve ovo vrijeme sam brijala da će samo od sebe proć al eto još nije...nije da se ja grozim poremečaja pred 3 godine sam bila kod psihijatra,privatnog zbog nekih drugih problema i pokušala mu natuknut neke stvari o toj mojoj muci s prehranom a on mi je rekao tipičnu mušku rečenicua nisi ti debela!Razmišljala sam tisuću puta da odem s nekim razgovarat o tome al uvijek me strah da mi ne uvale neke tablete jer to neželim ni pod koju cijenu,tako da evo trenutno nemam izbora nego to proživljavat sama,para za privatnog psihića nemam,od tableta mi se diže kosa na glavi,na grupne terapije se ne usuđujem pa mi je onda bolje uvjerit se da se oko toga ne brinem nego da se još više izdeprimiram..
azrail is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 00:18   #64
kažu mudri da pretvaranje da problem ne postoji ne rješava problem. čak ga uglavnom i uveća..

udruga Nada
misery- is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 00:46   #65
Sad si me priznajem malo zbunila no moram ti se zahvalit što si uopče pridala važnost mom problemu i tretirala ga stvarno kao problem..još jednom ti zahvaljujem..
azrail is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 11:58   #66
angelgabriel, stvar je vrlo jednostavna, a naravno teška u provođenju - promijeni percepciju sebe. kriterije, stanje koje ti želiš postići postavilo ti je društvo koje zapravo boli briga kako ti izgledaš... psi laju a karavane prolaze!
ja nisam anoreksična, nemam problema s prehranom, tamanim sve, a ne uspijevam se nadebljati... a htjela bi... zato da me muž ne zove; kraljevna na dva zrna graška (aludirajući na moje dupe) što je sprdnja, a zapravo me boli dupe...
uostalom, valjda svijetu i sebi imaš još štogot za ponuditi osim mršavosti ili debljine... ne opterećuj se tol'ko time, a ako baš moraš onda gledaj na problem iz drugog kuta; nemoj svesti dilemu samo na jesti ili ne jesti nego na; vježbati, šetati, pozabavit se hranom na način da ti je bitno što unosiš, a ne koliko... radi na tome da se osjećaš "u formi" bez obzira koliko kila imaš...
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2006., 21:37   #67
kad smo već u tim pričama,ja imam isto neki poremećaj s tom hranom,al nit je anoreksija,nit bulimija....baš to prejedanje na faze,pa izgladnjivanje na faze....variram po 10 kila u mjesec dana....jednostavno ne mogu se postaviti prema hrani normalno...kao da mi je droga...pa kad jedem trpam,a kad ne jedem apstiniram...htjela bih više nego išta imati pogled na hranu kao sredstvo za život,a ne centar svijeta oko kojeg mi se sve vrti....mučim se s tim već uffffffffffff...sad sam samu sebe prepala: 10 godina....i eto samo da se izjadam jer sad sam u debeloj fazi...a sve drugo što sam postigla u životu mi je tako nebitno jer sam debela...jadno...no eto bit će bolje
__________________
I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in rain.
Time to die.
andjeo is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2006., 22:50   #68
been there done that. imala sam taj poremecaj dvije godine, ne mogu ni zamisliti kako je nekom jos dulje s tim.

cure, morate prestati ici na dijetu u debeloj fazi. mozda vam se cini ko da sam vam rekla naj svetogrdniji savjet. ali tako sam se ja rijesila te bolesti. inace za vrijeme te dijete ste toliko psihicki opsjednute s hranom da mora doci do faze prejedanja, jer vam je nagon za hranom prejak.

ono sto se jos desilo kod mene, da mi je tijelo prestalo slati signale, gladna-sita. uvijek sam mogla pojesti jos. mogla sam jesti istu hranu do besvijesti. kada sam rekla, da mi je stvarno svejedno jesam li debela ili mrsava, i pocela jesti onoliko koliko sam htjela, isprva sam se pocela debljati, ali onda nakon par mjeseci mi se javio onaj osjet kada sam gladna, a kada sita. i tako sam polako pocela normalno jesti. i za godinu dana sam smrsavila na svoju normalnu tezinu koju sada imam vec 5 godina, dakle, bolest se ne vraca.

najgora stvar je znaci dijeta. poznat je onaj jo-jo efekt kod dijete. uvijek ti se vrati vise nego sto si imao na pocetku dijete. ostaviti se dijete. mrsavite vjezbom i promjenom rezine prehrane. nikad nemojte varati tijelo. kad ste gladne jedite, u tom je sva mudrost. sretno.
__________________
Desire, despair, one day you'll discern it's true meaning. And it's not a love love song.
wasted is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2006., 23:46   #69
a blago tebi meni se ćini da nikad neću doć do te faze da mi je svejedno da li sam debela ili mršava...grozno, da ti hrana određuje tko si i koliko ćeš se cjenit u biti smiješno ali bolno istinito.
azrail is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2006., 01:36   #70
gle, ionako imaš "debele" faze, tako da se nemaš čega bojati. samo odluči da nećeš ići na dijetu u debeloj fazi i prejedanje bi trebalo prestati. kad se riješiš prejedanja, onda si na konju, težina će se sama smanjiti. probaj s tim da jedeš samo kada si gladna, ako malo previše pojedeš za to vrijeme nemoj se gristi. tijelo će samo rasporediti dane kada više jedeš i kada manje jedeš. nemoj se nikada izgladnjivati. javljaj kako ide. i onda kad dođe do točke da uspostaviš stalnu težinu, ako još uvijek misliš da je previsoka, onda ćeš morati paziti koje namirnice jedeš, ali nikada, nikada se ne baviti izbjegavanjem hrane kad si gladan kao metodom mršavljenja.

jedini način da riješiš problem je da skočiš u ponor
__________________
Desire, despair, one day you'll discern it's true meaning. And it's not a love love song.
wasted is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2006., 17:54   #71
Zasto b itko mjenjao ppercepciju sebe? u cemu je poanta, oblikovati nekoga po nekom kalupu? zasto bi bila debela? ako mene pitas zajebi doktore, ako imas imalo zdravog razuma znas sta je stetno a sta nije i da je bolje i zdravije biti mrsav nego debel... anureksija i bulimija su opasne samo u extremnim oblicima a vjerujem da ti nisi bila jedan od njih...
ako mene pitas, trci i jedi koliko zelis... ako se dobro osjecas, aktivna si, krvna slika ti je u normali... onda nema nikakvih problema.
goran_acd is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2006., 12:11   #72
Ako se zavoliš, istinski, i sebe prihvatiš onakvim kakvim jesi, tu više nema mjesta anoreksiji, bulimiji, poremećajima hranjenja itd.
Nemoguće je da čovjek koji voli sebe, natrpava hranu u sebe, nemoguće je da čovjek koji voli sebe, sebi uskraćuje hranu, energiju koja mu je potrebna za život.
A zašto čovjek ne voli samog sebe? Zbog čega ta ljubav ne dođe kao nešto sasvim normalno i prirodno? Zašto čovjek dozvoli da mu okolina nametne NEljubav?
Možda i nije toliko važan razlog ili uzrok, važno je kako doći do te ljubavi u sebi.
(Btw, poremećaj u prehrani započeo je kod mene sa ca. 15-16 godina i trajao slijedećih 15-tak. Prestao je nakon jedne traume koja je povukla druge probleme na površinu - no, bar je taj poremećaj nestao, odnosno samo sam ga osvjestila. Naravno, problem nije u hrani, problem je duboko duboko u nama samima, u našem shvaćanju života i našem shvaćanju i poznavanju sebe)
Anais is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2006., 15:41   #73
i ja tako nekako mislim ako se uspiješ zavoljet i što je najvažnije prihvatit da si takav kakav jesi onda bi mi se ćinilo logično da i problemi s hranom nestanu samo mi se nekako ćini da je to dugotrajan i težak posao,hm zavoljet sebe?neki to ne uspiju cijeli život a neki se oduvijek poštuju i vole..
btw. i meni su problemi s hranom počeli sa 15...ah taj pubertet i odrastanje..
azrail is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.10.2006., 23:52   #74
ma sve to počne od nedovoljnog cijenjenja sebe....istina...al zamislite onda ovo,u meni je nešto totalno krcnulo sada,ne kažem da je problem prehrane nestao,ali evo nešto motivacijski da vidite da ne gledaju ljudi u nama kile: nikad deblja...ali svejedno sretna jer sam dala sve ispite na faksu,spremim se za van,zanemarim činjenicu da će ljudi vjerojatno ostat šokirani jer sam prije mjesec dana na istim mjestima izlazaka izgledala bar 7 kila tanje...no eto lako za sve ostale,ja točno znam koga bih čak voljela sresti,ali mislim se kako će on tek komentirati....no zamisli..."nikad nisi bolje izgledala,nečim zračiš iznutra"
eto....odričem se dijete,i idem polako poraditi na ljubavi prema sebi
__________________
I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in rain.
Time to die.
andjeo is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.10.2006., 11:01   #75
Quote:
goran_acd kaže:
Zasto b itko mjenjao ppercepciju sebe? u cemu je poanta, oblikovati nekoga po nekom kalupu? zasto bi bila debela? ako mene pitas zajebi doktore, ako imas imalo zdravog razuma znas sta je stetno a sta nije i da je bolje i zdravije biti mrsav nego debel... anureksija i bulimija su opasne samo u extremnim oblicima a vjerujem da ti nisi bila jedan od njih...
ako mene pitas, trci i jedi koliko zelis... ako se dobro osjecas, aktivna si, krvna slika ti je u normali... onda nema nikakvih problema.
da samo što to neide tako u ženskoj glavi,izjave tipa trči i jedi koliko želiš su super samo baš i ne pomažu..i treba promjenit percepciju sebe pogotovo anoreksične cure koje kolko god bile mršave sebe vide DEBELIMA...
azrail is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.04.2007., 23:39   #76
Ne znam vise na koji forum staviti post. Ako je i ovdje krivo - isprike unaprijed. Trebam savjet. Frendica mi je bolesna - poremecaj hranjenja, bulimija. Koja je sada moja uloga ? Sto raditi ? Imam osjecaj da joj pola vremena idem na zivce a drugu polovicu da me bjesomucno treba... Ne znam kako se postaviti. Ona sada ide kod psihijatra. Prozac i te spike. Dakle, potrazili smo pomoc, rekli starcima, nekim frendovima, decku... Ipak, cini mi se da sam ipak ja ostala nekako centralna figura u cijelom zivotu. Ne znam je li zahvalnost sto sam jedina (kako ona kaze) skuzila ili nesto trece... Procitala sam tisucu glupih i ne tako glupih clanak, knjiga i inih stvari. Od toga da im treba davati podrsku, do toga da treba sve pasivno, pa sve aktivno, pa ih ne antagonizirati, pa im ne govoriti da su debeli, pa im ne govoriti da su mrsavi, pa davati potporu... A ona i dalje povraca i kada mi to kaze, samo nesto umre u meni koliko mi je tesko. Rekla mi je da ne kuzim. I u pravu je, ne kuzim... Ima li netko tko bi htio objasniti - mozda je lakse kada se ne poznajemo. Sta joj je u glavi ? Sto zeli od mene ? Kako da se postavim ? Jel da budem tu ? Jel da odem ?
AnitaP is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.04.2007., 02:21   #77
pa zamijeni si anorexiju za nešto drugo čime bi mogla bit sretna, npr neki sport možda da si oblikuješ tijelo štajaznam...od sporta se iscrpiš ko pas, i poslije toga se moš osjećat super...
i pa bitno je da sebe zavoliš, svi smo mi nekad mazohisti, i volimo kad se patimo itd. al ono, moraš vidit da to nije pravi put, jer od anoreksije moš umrijeti itd, a i vald znaš sve te posljedice, i moraš vidit šta ti je bitno u životu.

SRETAN ČOVJEK JE SRETAN I KAD NIŠTA NEMA, NEMOJ DA TVOJA SREĆA BUDE UVJETOVANA NEČIM,.jer ni onda opet neš bit sretna.
znam ja npr..ovak imam par kila viška (i par kila znači par kila,a ne 10,15,20),i mislim si kak bi bila sretnija kad bi smršavila,i onda i kad smršavim opet si izgledam jednako i nisam niš sretnija,
a sretna sam kad sam sretna bez obzira na moj trenutni izgled.
to si jednostavno moraš utuvit u glavu, samo pozitivno razmišljanje, i bezuvjetna sreća.
isto tako neko može reć-eh, bio bi sretan kad bi imo novaca, onda ih dobije i nije sretan, jer bi sretan bio kad bi imo još..i tak nikad neće bit sretan.
isto tak sa kilama, ak misliš da ćeš bit sretna sa par kila manje, pa sa još par,..pa dok ne postaneš prozirna.
i nemoj sebe mrzit.
ajoooj,pa jelo je super stvar, to je ko muzika, štajaznam, glup sad primjer,.al i to je jedno od osjetila, i lijepo je osjetit miris,i zvuk, i vidit neš lijepo ,i isto tako je lijepo probat neki fini okus..mmm...mmmm...ah
ok, ne znam oče ti ovo šta pomoć, i vjerovatno ćeš mislit da serem zabezvez, jer ja neam pojma niš o tome kak je bit anorexiča itd.al makar se kužim kolko tolko u pozitivno razmišljanje, i mislim da je to bitno bitno.
seronjaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2007., 23:27   #78
e pa kad netko nezna normalno živjet onda nezna ni jest kako treba i od tog filozofija ,eh kad ti nije suđeno nije ..eto još kad se i te hrane sjetim odmah mi se smuči.. jedino je problem što ti jadan organizam ode u kuratz..ah taj život a kažu da bi trebao bit lijep
azrail is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2007., 04:02   #79
Anoreksija,bulimija i ostale bolesti

topic 'bulimija'

Quote:
Aidy kaže: Pogledaj post
Nije to sramota, bolest nitko nije trazio!
a tražilo ih je da guraju prste u usta?

kao, nevine curem ni krive ni dužne a podmuklo ih napala neka bolest...
Khor is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2007., 19:46   #80
Quote:
Khor kaže: Pogledaj post
topic 'bulimija'



a tražilo ih je da guraju prste u usta?

kao, nevine curem ni krive ni dužne a podmuklo ih napala neka bolest...
ispričavam se na off topicu, ali moram reći da to jest bolest. psihička, uzrokovana raznim faktorima. i zato njena izjava nije smiješna ni nebulozna.
__________________
.

Zadnje uređivanje cosanostra : 12.07.2007. at 12:44.
Endimion17 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:34.