Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.12.2006., 18:48   #81
Una, moja iskrena sućut...
manny is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2006., 19:09   #82
iskreno saucesce
phoebe is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.12.2006., 20:40   #83
Quote:
Lara123 kaže:
Od trenutka kada sam pročitala prvi Lein post na njenoj tužnoj temi, ni jedno popodne nisam odvela dijete na čuvanje baki, potrudila sam se svoje vrijeme organizirati tako da moje dijete ne trpi ni trenutka...
Cijeli sam svoj život reorganizirala u korist bebaća... jer... nažalost, nikad ne znaš kad ga možeš izgubiti.
Hvala Vam što ste nam ispričale svoje sudbine.
Hvala Vam, jer nakon što sam suprugu pokazala Vaše priče, više nikada nije bio ljut što usred noći mora 3 puta ustajati i praviti čaj...
Hvala Vam što ste nam pokazale da se nesreća ne događa "nekom drugom", već se u svakom trenutku može dogoditi i nama....

Za sve to... hvala Vam, objema...
Potpisujem svaku rijec!
__________________
"Daj mi mirnocu da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga."

Zadnje uređivanje putnica : 08.12.2006. at 18:14.
vemar1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2006., 10:54   #84
Draga Una...ljuti se, nemoj imati snage za ništa, plači, vrišti, razbijaj, moli, pilji u jednu točku bez prestanka, vozi se bez cilja, hodaj bez cilja, svaki dan najmilijoj nosi cvijeće, pričaj s njom....imaš pravo na svoju tugu i na svoju bol. Pa ti si ju nosila ispod srca! Ali jednog dana ćeš se probuditi i malo po malo izaći iz crnila, opet prihvatiti život i živjeti ga. Malo sporije i uvjek ćeš misliti kako nije u redu i nije fer. I nije. Ali je tako i povratka nema. I opet ćeš se smijati i biti sretna i zahvalna što imaš sina i muža i svoju najmiliju samo što ste se privremeno razdvojili ali ćeš ju opet vidjeti sretnu i zdravu i zagrliti i ljubiti. Imaj nade i vjere i držite se svi skupa. Mislim na sve vas. Drži se i čuvaj se
anna0207 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2006., 11:02   #85
Draga Una,
želim hrabrosti tebi i suprugu da izdržite predstojeće dane, nedavno sam izgubio roditelja, pa otprilike znam kakva je to bol, iako ne mogu ni zamisliti kako bi se osjećao da se mojim malenima nešto takvoga dogodi. Nemoj da te muči osjećaj da si mogla nešto drugačije učiniti ili reći u tvojem odnosu sa najmilijom, taj osjećaj je prirodan, znaš i sama da si uvijek postupala kako si mislila da je u tom trenutku ispravno, drži se.
Freud is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2006., 16:28   #86
una, javi se...
__________________
Čudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni i još čudnije, kako često nam baš to malo nedostaje!
traxdata is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 10:15   #87
Vec sam nekoliko puta pocela pisati i prestajala. Imam stranice i stranice razbacanih misli.
Znam da je vise nema, ali ne mogu prihvatiti da nikada vise necu zagrliti moje predivno njezno lice i ljubiti okice i naprceni nosic, dok se ona brise i vice: "Mama, balis me!!!"
I da nikada vise necu lakirati nokte, svaki nokat razlicitom bojom, i nikada vise necu toliko uzivati u shoppingu i tenisu i presvlacenju po tisucu puta.
I nikad vise necu naci nered u kuhinji nakon sto ona ide kuhati ili peci kolace.
I nikad vise nece leci preko mene dok i maziti se kao mace iako je bila moje visine.

Danas mi je palo na pamet: kako sam uopce mogla pustiti da netko ili nesto odvoji onako predivno bice od mene???!!!
To nije bila moja odluka, mozda ce netko reci. Znam. I to je ono sto je cini nepravednom.
Kako netko, bilo tko, moze uzeti nesto moje??????
Daje li to meni pravo da uzmem nesto sto nije moje??????

Uzasno me boli.
Uzasno mi nedostaje.
Moja djeca su centar mog svijeta.

Nedostaje nam svima.
Njen brat danas kaze kako je razmisljao o tome kako ce odrastati zajedno, imati svoje obitelji, svoju djecu.
Kako ce imati nekoga samo svoga cijeli svoj zivot.

Zasto je to moralo biti???
Ne zelim nista, bas nista, samo moju Najmiliju. To mi je jedina zelja za sve moje rodjendane i Bozice od sada pa dok ne umrem.
Zelim samo moju Najmiliju.

Osjecam fizicku bol, raspadanje u dusi, osjecam kako mi se srce lomi. Osjecam grceve nemoci i zelim da sve ovo stane.

Zelim njen glas i predivne okice i ruke oko mog struka dok me grli.

Boze, cuje li me itko!!!!!!!!!!!!!!
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...

Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
Una67 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 10:32   #88
Quote:
Una67 kaže:
Boze, cuje li me itko!!!!!!!!!!!!!!
Čujemo te mi Una. Čuje te i Lea koja prolazi sličnu priču.
Piši, pričaj, urlaj! Nek izlazi sva ta bol van iz tebe. Time nećeš umanjiti njeno prisustvo u tebi. Piši čak i besmislice i rastrgane misli. Nije važno da budu smislene. Ovo što prolaziš nema neki smisao. Čini sve što ti olakšava - na bilo koji način. Čujemo te i tu smo.
__________________
Vidiš, godine nas obrade različito... Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 11:05   #89
Maja

Majina mama nam je jednog dana rekla da ce nas voditi na rucak. U lijepi restoran na cosku, blizu skole. Isle smo u 4-ti razred. Bila je vesela, zabavljala nas je, tamo je bio i Majin dvije godine stariji brat.

Od toga dana, cesto smo se isli prosetati u park, igrati, nosili smo mali radio i Majina mama se uvijek trudila da svatko ima prilike slusati svoju radio stanicu po par minuta.

Bila je uvijek nasmijana i zabavna.

Nakon par dana, ujutro nas je uciteljica obavijestila da je Majina mama umrla od raka.

Cesto se sjetim Majine mame, iako je proslo jako puno godina. Nadam se da se Maja sjeca tih zadnjih dana. Blage njezne zene koja je svojoj djeci njenim prijateljicama dala do znanja da ih voli i postuje. Meni je ostala prekrasna uspomena.
Shtefitza is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 11:08   #90
Quote:
Una67 kaže:
Zelim njen glas i predivne okice i ruke oko mog struka dok me grli.
Imas ih zauvijek, u svom sjecanju.
Shtefitza is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 12:12   #91
za Unu: jako mi je žao, moja sućut

za sve ostale na forumu:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=155&Show=438
bubbles is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 19:13   #92
Last night while I was trying to sleep
My son’s voice I did hear
I opened my eyes and looked around
But he did not appear.

He said "Mommy you’ve got to listen,
You’ve got to understand
God didn’t take me from you, Mommy
He only took my hand.

When I called out in pain that night,
The instant that I died,
He reached down and took my hand,
And pulled me to his side.

He pulled me up and saved me
From the misery and the pain
My body was hurt so badly inside,
it could never be the same.

My search is over now,
I’ve found happiness within,
All the answers to my empty dreams
And all that might have been.

I love you and miss you so,
And I’ll always be nearby.
My body’s gone forever,
But my spirit will never die!

And so, you must go on now,
Live one day at a time.
Just understand
God didn’t take me from you,
He only took my hand."
__________________
Nek me vodi labud bijeli | kojeg pozna šumski svijet | il nek hladni vjetar veli | gdje je taj moj mali cvijet

Vjetar šušti, grane dira | pita cvijet gdje sniva sad | još mi srce nema mira | dođi cvijete, smiri jad
Lea12 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 21:36   #93
Nakon tjedan dana sjela sam za kompjuter i nasla ovu tuznu vijest.
Tugujem s tobom i tvojom obitelji...
Donata is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2006., 23:15   #94
Iskrena sućut Una....
Moraš biti jaka.....
Barby love is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2006., 02:38   #95
Stavljam bozicna svjetla, budi mi sjecanja na prosle Bozice. Sjetila sam te se, Una67...
Kako prezivjeti blagdane...?

Nekidan sam gledala Oprah show, o zeni koja se htjela ubiti, nakon sto je izgubila troje djece. Govorila je o svojoj tugi, inspirirala ostale zene u slicnoj situaciji da se okrenu od najmracnijih misli. Osjecaj da nisu same...

Saljem ti zagrljaj...
Shtefitza is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2006., 12:14   #96
Una i Lea, svaki dan vas imam u mislima. osjecam dio vase boli, jer znam da ni priblizno ne mogu osjetiti sve, ali proplakala sam vec nekoliko puta citajuci ove tuzne teme. molim za vas i za snagu koja ce vam pomoci da se izvucete iz najgore patnje i da osim lijepih sjecanja sve tesko sto prije prodje.

drzite se, cuvajte sebe i obitelj koja je jos tu, sjecajte se svojih andjela s mirom u dusi, mirom koji oni vec imaju.

grlim vas.
__________________
Bože molim cuvaj nase klince
To love and be loved is to feel sun on both sides. D.V.
tough_cookie is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2006., 15:47   #97
Draga Una, pročitala sam o tvojoj boli. Toliko me ganulo i počele su mi suze teći. Ne znam što bi ti rekla. Najgore je kad majka pokopa svoje dijete. Budi jaka u ime svoje Najmilije. Sending you a big hug...
__________________
De lingua stulta, veniunt incomodia multa.

Kingdom of Dr.Diva
Piggy is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2006., 19:07   #98
Tako bih željela da postoje riječi koje bi te utješile. Ali znam da ih nema.

Doista se počnemo pitati što je život i zašto smo ovdje.

Mudri ljudi i mudre religije kažu da smrt nije završetak, da je početak. I da ju treba prihvatiti kao sastavni dio života. Ali, to je tako jako teško, jer smo samo ljudi, vezani uz svoje fizičko tijelo.

Tuguj Una...nemoj se susprezati. Uroni u svoju tugu i ljubav prema svom djetetu. Znam da ti je sada teško vjerovati, ali doći će vrijeme kada će tuge biti manje, a ljubavi sve više.

Ne mogu niti zamisliti kako ti je... i zato ne znam što da ti kažem.

Ne gubi vjeru.
__________________
This is a little bit more information than I needed, Vincent, but just go ahead.
bigblue2010 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2006., 10:12   #99
Od jucer mi se mota po glavi misao: "Kako sam mogla sebi dozvoliti da mi je netko/nesto oduzme iz zivota?!"
Znam da je bila bolesna i sve to, ali ne mogu nikako prihvatiti neravnopravnost ove borbe.
Moze li netko samnom popricati u vezi toga?! (Barem dok ne odem do psihica.)

Dakle, kuzim kaj se desavalo, kuzim ozbiljnost situacije, kuzim da joj zapravo nije bilo definitivne pomoci, ali....ALI.....ne mogu preci preko onoga "zakaj moje dijete"...."zakaj D".......

Bila je apsolutno obozavana od strane svih ljudi koji su je samo susreli u njenom kratkom zivotu, a kamoli od obitelji, prijatelja, ucitelja, trenera,......
Rasciscavala sam njen email i MSN.....zapravo pocela i skoro sam se ugusila od suza.

Jesam li ja prihvatila cinjenicu da je Najmilija preminula?! Ne mislim da da, barem ne u potpunosti. Pitam se prestaje li ikada onaj osjecaj praznine u dusi i osjecaj krvarenja u srcu.

Isto tako, bojim se. Jako se bojim. Svega. A nikad se nisam nicega bojala u zivotu. Uvijek sam bila samouvjerena i sigurna u sebe i u svoju obitelj.
Bojim se da ce se nesto desiti kad idemo vani. Danas je prvi dan da nismo bili svi zajedno cijeli dan i umirem od straha jer se stari nije jos vratio doma, a ne bih ga htjela zvati da jos njega ne uznemiravam.

Jednostavno, nisam ona svoja stara Ja i, iskreno, nedostajem si.
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...

Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
Una67 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2006., 10:30   #100
samo sam ti htjela dati jedan
Tija is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:13.