__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
Tisucu puta sam krenula pisati i odustajala...
Nebrojeno puta vas se sjetim...
Ono na cemu bih vam zahvalila - i tebi Una i Lei je uvid u vasu bol...
Tesko je kada poznajes nekoga kome se dogodila takva tragedija... Nikada nisam znala kako se postaviti, sto reci... sve uvijek zvuci isprazno...
Da li pitati kako su? Da li govoriti o necemu drugome? O cemu?
__________________
The face of a child can say it all, especially the mouth part of the face.
Da li pitati kako su? Da li govoriti o necemu drugome? O cemu?
Vrlo dobro pitanje.
Ja cu ti reci iz moje perspektive.
Ljudi su cesto, u jednostavnoj zelji da pokusaju pomoci, jako ignorantni. Od komentara, recimo "kak to da je umrla?! pa ja sam cula za jednu...bla bla.....isto je imala rak i prezivjela je". Ili.... "jeste li sigurni da ste sve pokusali?!"
Iskreno, sa takvim spodobama se uopce vise ne upustam u razgovor. Sto se mene tice, nisu vrijedni zraka kojeg disu! (Da, dobro ste primjetili, takvi me kreteni ljute!!)
Dalje, meni je recimo jako odgovaralo sto su moje kolege, sa prijasnjih i sadasnjeg posla, organizirali ruckove, kad sam pocela raditi, tako da bih svaki dan od, otprilike, 12-14h bili negdje vani na klopi.
Pricali smo o svemu, upoznavali su me sa promjenama koje su se desavale, a kad bih pocela pricati (uglavnom o Najmilijoj) usutjeli bi i jednostavno me pustili da pricam (i dodavali mi papirnate maramice!).
Znaci, pokusavali su se ponasati sto je vise "normalno" u mom prisustvu. Isto tako nisu me sazaljevali jer znaju da je to zapravo ono sto mrzim najvise!!
Ako ne znas sto reci, mislim da je jedno najobicnije "zao mi je!" najiskrenije i najprihvatljivije.
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
Mojoj prijateljici je nedavno iznenada mama umrla.
Mene je to isto jako pogodilo i nekako sam bila totalno nesposobna prijateljici biti prijateljica, da joj bilo kako pomognem. Kao blokirana sam kad se o takvoj situaciji radi.
Uvijek se bojim da cu onog koji pati jos nekako vise povrijediti s nekom malom rijeci ili tako nekako.
A da nebi bila totalni luzer kao prijateljica, napisala sam joj pismo. Rekla joj da sam uvijek tu za nju i ako ima potrebe o bilo cemu pricat nek mi se javi.
I tako je bilo. Prekjucer me je nazvala
Draga Una, mislim da je ovo sto ti prozivljavas nezamisljivo tesko i bolno. Zelim ti svu snagu ovog svijeta da nades neki put da se uspijest nostiti s tom cinjenicom da ti tvoje Najmilije vise nema.
Uvijek misli na to da imas sina i muza, koji te vole i koji te trebaju. A tvoja Najmilija ce uvijek u vama i vasim srcima biti.
jos uvijek nisam izbrisala njen broj iz mog mobitela
gledam njene slike iz rujna prosle godine, tocno na dan kad joj je receno da odlazi....zauvijek
Boze.............................................. ................................
opet se vrtim u krug
pokusavam je vratiti snagom svojih misli i snagom svoje volje, a ne desava se nista!!!
pa bilo joj je samo 15 godina
toliko je bila lijepa i pametna i sposobna i duhovita i najbolja i najmilija i moja..........
necu ovo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
A ja ti ponovo govorim (iako nema smisla jer ti ne slusas nikoga osim same sebe) da je ona tu, ali ne mozes ju viditi i osjetiti od toga sto si sama radis!
Kao sto sam se nekad molila da ona ozdravi tako se sada molim da ti napokon nades put!
Cini mi se da picis krivim smjerom, trazis nju u tjelesnom obliku, umjesto da shvatis i spoznas sebe. Tjelesno je Una samo jedan oblik postojanja, ako on nestane neznaci da je nestalo sve. Problem ce biti dok god ne shvatis da se ne radi o tom tjelesnom, da ono nije toliko vazno, da se tu ne radi o nasim/tvojim zeljama vec da postoji nesto puno dublje, vise, lijepse...dio toga cemo svi postati onoga dana kad to zasluzimo!
Vjerujem ti da boli da ti fali, ali nemoj na taj nacin.
Nadam se da se ne ljutis, nisam valjda zvucala grubo???
Al fakat trgni se i pocni slagati kockice, vidjet ces da ce bit bolje kad se probudis iz ovog horora!
Vrlo lijepo receno. Vjeruj da znam teoretski sto bih i kako trebala. Samo, prozivljavanje je nesto sasvim deseto.
(Kroz ovaj tvoj zadnji post si me podsjetila na mene, iz onog mog prethodnog, bezbriznog, opustenog zivota.)
Nedavno smo upoznali jednog gospona, 60 i neka godina, ubijena mu je kcerkica kad joj je bilo 9 godina, sad bi imala 23. I bez obzira na sve ove godine, bol nije nista manja, samo je on naucio (konacno, kako i sam kaze) balansirati tugu i bol.
Znas, nije to tako lako (kako izgleda) samo reci: "well, svi mi kazu da je ona posvuda oko mene, zato je vrijeme da prestanem tugovati". Vrlo dobra formula, ali neprimjenjiva. Trust me on that!!
Netko je vec napisao na jednom od topika kako je nama svima (koji smo u ovoj situaciji) jasno da su nasa djeca u Raju, ali mi ih ipak zelimo sa nama sto je duze moguce.
Ipak, hvala ti na javljanju.
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
Draga Una!
Nemam dovoljno dobrih riječi kojima bih Ti mogao izraziti suosjećanje.
Tek danas pročitah Tvoju kalvariju.
Otac sam,dvoje djece,curica od 13 i momak od 18.
Plakao sam cijelo vrijeme čitanja.
Plačem i sad.
O jadna Una!
Ne znam što ti reči, riječi ne mogu nikako ublažiti ono što osjećaš i tvoju bol. Svaka riječ je suvišna. Već sam ranije ti se javljala, kao i ostali ovdje. Svi ti želimo sve najbolje, da smogneš snage, da izdržiš... Normalno je da te sve tako jako još boli, boljet će uvijek. Ali, nadam se da će s vremenom bol barem malo splasnuti. Neće nikad prestati, ali će malo olabaviti. Svako malo će se javljati trenuci neizdrživi, podsjećati ti bilo što na nju. Plači, izbaci to iz sebe kad god možeš.
Draga Una, nisam ti jos pisala, ali stalno citam. Virim uvijek da vidim kako si. A rijeci koje bi ti pomogle ionako nemam. Ne postoje valjda na ovome svijetu.
Samo sam htjela reci da mislim na tebe i nadam se da ce i za tebe uskoro doci dan kad ces moci "izbalansirati tugu i bol" koje nikad nece isceznuti posve. Vjerujem da ce ti Bog dati jos snage. Dovoljno za svaki novi dan.
Vjerujem da je Najmilija ponosna na tebe. I cuva te sa neba.
Ja ti se divim na snazi, jer ne mogu ni zamisliti koliko je treba da prezivis odlazak djeteta.
Draga Una, stalno te čitam..nikad nisam smogla hrabrosti da ti i napisem nesto jer ne znam sto da ti kazem. Iskreno suosjećam s tobom povodom gubitka tvoje Najmilije i vjerujem da ti je tesko.
Imam prijateljicu koja je prije godinu dana izgubila brata u prometnoj nezgodi i ma koliko se god ja trudila da budem uz nju. Ona me je nesvjesno izgurala iz svog zivota. Prolila sam mnogo suza i odučila da ću je pustiti da se malo smiri. I uistinu prošlo je podosta vremena, nakon toga javila se i nasle smo se. Nisam znala sto bih joj rekla. Međutim shvatila sam da tu temu ne smijem izbjegavati, stoga pričamo o njenom bratu o uspomenama na njega i to je veseli. On uvijek zivi u njenom srucu i uspomenama.
Ovo sam ti napisala čisto da napravim kratku usporedubu.
Molit ću se za tebe da izdržiš i naučiš se zivjeti s tugom jer nazalost uvijek će biti pristutna.
Neka ti bog pomogne.
prije jedno dva mjeseca posadili smo cvijece na grob
cisto da ne bude pre-pusto dok ne postavimo spomenik
inace, u AU je velika susa i restrikcija vode tako da nismo nista zalijevali....neki dan smo isli, nakon 3 tjedna
ljudi, nikad u zivotu nisam vidjela zbuncice cvijeca toliko rasirene i velike i guste i predivno zelene
a u dnu, kod nogu, neven.....jedno 20cm visok, prepun velikih narandzastih cvjetova
nisam puno plakala tada.....bila sam toliko sretna zbog cvijeca.....ako grob moze biti lijep, grob moje Najmilije je tada bio uistinu lijep
________________
isto tako, vec mi se desilo dva puta da je vidim u kuci......gleda me i smjeska se......ne zelim to niti analizirati......bila sam se sva istopila
________________
kako si ti Lea?!
pita li Alen za bracu?!
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
una,prekrasna si mama,uživaj u sijećanju i uspomenama na svoje dijete...iako je jako teško...mi samo možemo suosijećati sa tobom i čitati tvoje prekrasne postove..
prije jedno dva mjeseca posadili smo cvijece na grob
cisto da ne bude pre-pusto dok ne postavimo spomenik
inace, u AU je velika susa i restrikcija vode tako da nismo nista zalijevali....neki dan smo isli, nakon 3 tjedna
ljudi, nikad u zivotu nisam vidjela zbuncice cvijeca toliko rasirene i velike i guste i predivno zelene
a u dnu, kod nogu, neven.....jedno 20cm visok, prepun velikih narandzastih cvjetova
nisam puno plakala tada.....bila sam toliko sretna zbog cvijeca.....ako grob moze biti lijep, grob moje Najmilije je tada bio uistinu lijep
________________
isto tako, vec mi se desilo dva puta da je vidim u kuci......gleda me i smjeska se......ne zelim to niti analizirati......bila sam se sva istopila
________________
kako si ti Lea?!
pita li Alen za bracu?!
Vidiš, toliko si ju htjela vidjeti i došla ti je. Vrata na drugu stranu nikad nisu zatvorena, štoviše, širom su otvorena, samo čovjek treba biti otvoren i naučiti gledati i slušati. Ona je s tobom i biti će uvijek.
__________________
This is a little bit more information than I needed, Vincent, but just go ahead.
isto tako, vec mi se desilo dva puta da je vidim u kuci......gleda me i smjeska se......ne zelim to niti analizirati......bila sam se sva istopila
________________
ovak'
mrdam po kuci, pospremama, bila sam sagnuta, skupljala nekaj s poda, i neko svjetlo na trosjedu u dnevnoj sobi.....okrenem se i pogledam, kad ono Najmilija....u svojoj narandzastoj majci i kratkim hlacama, smjeska mi se
gledala sam u nju par sekundi, nasmijesila joj se i ... otisla dalje poslom
nakon jedno par sati, otisla sam gore u sobu na tusiranje i spavanje.....izlazim iz ormara kad ono Najmilija u toj istoj odjeci......lezi na krevetu nalakcena na desnu ruku, gleda me i smjeska se
kao stoprije rekoh....ne zelim to analizirati....uzivala sma u trenutku i jos uvijek se topim kad se sjetim
valjda je to i najbitnije
(hvala kaj ste tu!!)
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
ovak'
mrdam po kuci, pospremama, bila sam sagnuta, skupljala nekaj s poda, i neko svjetlo na trosjedu u dnevnoj sobi.....okrenem se i pogledam, kad ono Najmilija....u svojoj narandzastoj majci i kratkim hlacama, smjeska mi se
gledala sam u nju par sekundi, nasmijesila joj se i ... otisla dalje poslom
nakon jedno par sati, otisla sam gore u sobu na tusiranje i spavanje.....izlazim iz ormara kad ono Najmilija u toj istoj odjeci......lezi na krevetu nalakcena na desnu ruku, gleda me i smjeska se
kao stoprije rekoh....ne zelim to analizirati....uzivala sma u trenutku i jos uvijek se topim kad se sjetim
valjda je to i najbitnije
(hvala kaj ste tu!!)
draga una, dosla je vidjeti kako si
a smijeskom ti zeli poruciti da je ona dobro.
__________________
Bože molim cuvaj nase klince
To love and be loved is to feel sun on both sides. D.V.
ovak'
mrdam po kuci, pospremama, bila sam sagnuta, skupljala nekaj s poda, i neko svjetlo na trosjedu u dnevnoj sobi.....okrenem se i pogledam, kad ono Najmilija....u svojoj narandzastoj majci i kratkim hlacama, smjeska mi se
gledala sam u nju par sekundi, nasmijesila joj se i ... otisla dalje poslom
nakon jedno par sati, otisla sam gore u sobu na tusiranje i spavanje.....izlazim iz ormara kad ono Najmilija u toj istoj odjeci......lezi na krevetu nalakcena na desnu ruku, gleda me i smjeska se
kao stoprije rekoh....ne zelim to analizirati....uzivala sma u trenutku i jos uvijek se topim kad se sjetim
valjda je to i najbitnije
Draga Una.....cvijeće koje buja bez vode i njen smješak....to je dobar znak draga moja. Najmilija ima mir i dobro je
A i ti mi se činiš bolje
Pozdrav muškima a tebi
ovak'
mrdam po kuci, pospremama, bila sam sagnuta, skupljala nekaj s poda, i neko svjetlo na trosjedu u dnevnoj sobi.....okrenem se i pogledam, kad ono Najmilija....u svojoj narandzastoj majci i kratkim hlacama, smjeska mi se
gledala sam u nju par sekundi, nasmijesila joj se i ... otisla dalje poslom
nakon jedno par sati, otisla sam gore u sobu na tusiranje i spavanje.....izlazim iz ormara kad ono Najmilija u toj istoj odjeci......lezi na krevetu nalakcena na desnu ruku, gleda me i smjeska se
kao stoprije rekoh....ne zelim to analizirati....uzivala sma u trenutku i jos uvijek se topim kad se sjetim
valjda je to i najbitnije
(hvala kaj ste tu!!)
tako mi je drago sto je dosla posjetiti te i umiri te! uvjek mi je drago kad se potvrdi da nas odlazak od ovog zivota je samo prijelaz u drugu dimenziju.
znam nekoliko ovakvih istinitih prica.
kao kad je jednoj maminoj prijateljici umro sin, a onda sa one druge dimenzije joj je popravljao kucanske aparate kad bi se pokvarili, isto kao sto je radio i kad je jos bio na nas svijet.
upravo razgovarah sa sinom
kaze da mu nije dobro vec par dana
i nakon mog inzistiranja kaze kako je OK fizicki, ali je tuzan....nema seke, prazno je kad dodje doma, ona se stvarno ne vraca
pricali smo jedno sat vremena, zapravo uglavnom je on pricao
ja sam slusala
cini se da su se uloge zamijenile sada
isto je tako i sa Starim.....sve vise ga vidim vlaznih ociju
kod muskih to moze ici nekim drugim tempom kaze moja psihologica
sa Starim je lakse jer prica
Sin je tip koji vise drzi u sebi....voljela bih da ga potaknem na razgovor, medjutim ne bih htjela pretjerati jer znam da ce ga to povuci jos vise u sebe
kaze da je pricao s prijateljima
kaze kako se sad bolje osjeca kad je pricao samnom
ima netko iskustva u ovome?!
thanks tete i striceki......stvarno mi je lakse kad znam da ste tu
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
draga moja...meni je umro brar 6 dana nakon što sam rodila prvu kćer...nije ju uspio ni vidjeti...tog dijela kad su mi rekli ne sijećam se baš najbolje...kao neki ružan san...tada smo stanovali u n.zgb...kažu mi da sam se htjela baciti sa 7og kata...strašno...nit na sprovod nisam mogla...tek rodila...ni sa kim nisam pričala,tata se kajo zatvorio...mama se posvetila meni i bebi...bilo mi je strašno teško...razgovor,razgovor i samo razgovor...to uvijek pomaže,sigurno...
E vidis i kod nas je tako. Moj muz je isto puko prije 2 sedmice. "Doslo mu"... odvalio plakat...
A znas, ja mislim da to ima veze sa okolinom u kojoj zivimo. Nekako muskarci moraju biti jaki, moraju biti tu za tebe, ti si majka, ti si zena, ti si njezna...
Meni je najgore kad kolege s posla pitaju mog muza "Kako je Lea"... pa *ebo te! I on je izgubio dijete! Pitaj ga kako je on!
U glavnom, moj muz mi je priznao da je on u pocetku morao biti jak, jer sam ja bila totalni uzas, zombi... nije mogao racunat na mene... nije mogao sa svojim jadom kod mene... e sad, kad sam se ja malo pridigla = pocelo je njega popustat... Nekako kao da smo se dogovrili na smjenu...
Sad on treba da ide kod psihologa...
Znas nama zenama je lakse, nasa priroda, mi pricamo, mi placemo, mi vristimo... al muskarci... “O da, oni trebaju biti snazni, jaki”... a ne moze tako
Eh sad savjet... ne znam, 100 ljudi 100 cudi
Ja sam svog muza pitala kako mu ja mogu pomoc, za cim ima potrebu, sta on misli da mu moze pomoc. Tako pitala sam konkretne stvari... i sta je rekao-to postujem i probam da mu pomognem na njegov nacin...
A za sina ne znam... ne znam kako to djeca sa 17 godina prezivljavaju... mozes ga isto pitat, pa mozda ce rec nesto...
Ovdje u NL sam isto vidjela da postoje knjige ”Greaving za bratom ili sestrom”... mozda bi on volio da procita tako jednu knjigu, gdje ce naici na poznate stvari, emocije, stanja, razumijevanje...
Ides li ti jos uvijek kod psihologa? Ako da, mozes nju/njega pitat kako ces to sa sinom?
Joj, nabacah ja ovdje sve s brda-s dola kako mi je palo na pamet... al eto to je sto mi je palo odmah na pamet...
Grli te i ljubi
Lea
__________________ Nek me vodi labud bijeli | kojeg pozna šumski svijet | il nek hladni vjetar veli | gdje je taj moj mali cvijet
Vjetar šušti, grane dira | pita cvijet gdje sniva sad | još mi srce nema mira | dođi cvijete, smiri jad
muskarci moraju biti jaki, moraju biti tu za tebe, ti si majka, ti si zena, ti si njezna...
Ja sam svog muza pitala kako mu ja mogu pomoc, za cim ima potrebu, sta on misli da mu moze pomoc. ...
mozda bi on volio da procita tako jednu knjigu, gdje ce naici na poznate stvari, emocije, stanja, razumijevanje...
Ides li ti jos uvijek kod psihologa? Ako da, mozes nju/njega pitat kako ces to sa sinom?
e to je ono sto su oni "muskarci"
moj Stari se ipak isplace kad mu se place, najcesce ode u njenu sobu (valjda misli da ga ne cujemo i ne znamo sta radi)
selimo se u ponedjeljak, jucer je pakovao njenu sobu i kaze da mu nisu prestale teci suze
sin.....on je poceo imati dobre i lose dane
bas me maloprije nazvao da mi kaze kako je imao nocne more proslu noc.....sjeca se samo jedne i to da nam je netko ubio macka
na zidu pored radnog stola u sobi je napisao sitnim slovima: "zasto si me morala ostaviti?!"
pokusavam ga potaknuti na razgovor o sestri (mi smo inace pricljiva i otvorena obitelj), ali kaze da jednostavno ne zeli pricati o tome
ne zelim zato navaljivati jer ima dana kad on inicira razgovor
sve je to "tanka crta" po kojoj se moram pazljivo kretati da ga slucajno ne udaljim sa previse pitanja i inzistiranja
osim toga, dosta je opterecen u skoli, zadnja godina srednje
to mi uglavnom kaze i psihologica
jos uvijek zivimo dan za dan.....dat ce Bog
ljubim te Lea
__________________
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest ...
Boze daj mi Ti od svoje milosti, a ne onako kako sam zasluzio...
Lea i Una, čitam vas često i molim se da nađete snagu za svaki naredni dan.
Tko to ikada može razumjeti( a kamo li prihvatiti) takav gubitak, jer nema i ne može biti razloga zašto je nekoga dopala takva silna bol?
Jučer su dva mala anđela : ona 4 a brat 2 godine ostali u istom danu bez mame i tate.Što li se to događa, Bože moj što to radiš????
Lea i Una, čitam vas često i molim se da nađete snagu za svaki naredni dan.
Tko to ikada može razumjeti( a kamo li prihvatiti) takav gubitak, jer nema i ne može biti razloga zašto je nekoga dopala takva silna bol?
Jučer su dva mala anđela : ona 4 a brat 2 godine ostali u istom danu bez mame i tate.Što li se to događa, Bože moj što to radiš????
Grozno, grozno, grozno... Jako mi je zao te djecice... Nadam se da ce ostati u familiji kod tetke ili tako... mada ti niko ne moze zamijeniti oca i majku... a joj, jadna djeca...
ako ih znas, molim te grli ih ljubi kad god mozes...
a ovo... "Bože moj što to radiš???"... puno, puno, puno sam razmisljala... i nikako ne mogu da povezem da to Bog radi... a ne znam kako je... ne znam...
Ufff!!!
Una svaki put kaze "Dace bog!"...
a ja svaki put pomislim "al nikad nikad ne moze biti kako je bilo... nikad, nikad mi ON ne moze nadomjestiti sta sam izgubila"
Sta god da se desi... nikad nece biti...
__________________ Nek me vodi labud bijeli | kojeg pozna šumski svijet | il nek hladni vjetar veli | gdje je taj moj mali cvijet
Vjetar šušti, grane dira | pita cvijet gdje sniva sad | još mi srce nema mira | dođi cvijete, smiri jad
una, lea...
istina, nikad nece biti isto.
ja vam zelim da s vremenom zaraste, kao sto batrljak kad ti odrezu ruku zaraste i vise ne boli, osim kad se mijenja vrijeme...
i da cete naci novu, drugaciju srecu u svom "invalidnom" zivotu, zivotu bez leona i najmilije.
zbog sebe i svojih obitelji. nije dobro kad zivot stane.
kasno je, umorna sam, nadam se da ste shvatile sto govorim
hvala sto ste me razumjele, kad sam ono za svog brata napisala
mislim puno na vas, a ne usudjujem se javiti...
sve sto imam za reci zvuci tako beskorisno.
grlim vas u srcu.
Stalno misliš o meni 
Linearni mod
