Danas.....

[teichy]

Una67 kaže:

jesam li vam ikada rekla koliko mi je drago da ste tu, vi, moji virtualni kompici?!?!

[Una67]

“When you're down to nothing, God is up to something."

This is beautiful! Try not to cry.

She jumped up as soon as she saw the surgeon come out of the operating room. She said: "How is my little boy? Is he going to be all right? When can I see him?"

The surgeon said, "I'm sorry. We did all we could, but your boy didn't make it."

Sally said, "Why do little children get cancer? Doesn't God care any more? Where were you, God, when my son needed you?"

The surgeon asked, "Would you like some time alone with your son? One of the nurses will be out in a few minutes, before he's transported to the university."

Sally asked the nurse to stay with her while she said good bye to son. She ran her fingers lovingly through his thick red curly hair. "Would you like a lock of his hair?" the nurse asked.

Sally nodded yes. The nurse cut a lock of the boy's hair, put it in a plastic bag and handed it to Sally.

The mother said: "It was Jimmy's idea to donate his body to the University for Study. He said it might help somebody else. "I said no at first, but Jimmy said, 'Mom, I won't be using it after I die. Maybe it will help some other little boy spend one more day with his Mom."
She went on, "My Jimmy had a heart of gold. Always thinking of someone else. Always wanting to help others if he could."

Sally walked out of Children's Mercy Hospital for the last time, after spending most of the last six months there. She put the bag with Jimmy's belongings on the seat beside her in the car.

The drive home was difficult. It was even harder to enter the empty house. She carried Jimmy's belongings, and the plastic bag with the lock of his hair to her son's room.

She started placing the model cars and other personal things back in his room exactly where he had always kept them. She laid down across his bed and, hugging his pillow, cried herself to sleep.

It was around midnight when Sally awoke. Laying beside her on the bed was a folded letter. The letter said:

"Dear Mom, I know you're going to miss me; but don't think that I will ever forget you, or stop loving you, just 'cause I'm not around to say "I Love You". I will always love you, Mom, even more with each day. Someday we will see each other again. Until then, if you want to adopt a little boy so you won't be so lonely, that's okay with me. He can have my room and old stuff to play with. But, if you decide to get a girl instead, she probably wouldn't like the same things us boys do. You'll have to buy her dolls and stuff girls like, you know. Don't be sad thinking about me. This really is a neat place. Grandma and Grandpa met me as soon as I got here and showed me around some, but it will take a long time to see everything. The angels are so cool. I love to watch them fly. And, you know what? Jesus doesn't look like any of his pictures.
Yet, when I saw Him, I knew it was Him.
Jesus himself took me to see GOD! And guess what, Mom? I got to sit on God's knee and talk to Him, like I was somebody important. That's when I told Him that I wanted to write you a letter, to tell you good bye and everything. But I already knew that wasn't allowed. Well, you know what Mom? God handed me some paper and His own personal pen to write you this letter. I think Gabriel is the name of the angel who is going to drop this letter off to you.
God said for me to give you the answer to one of the questions you asked Him 'Where was He when I needed him?' "God said He was in the same place with me, as when His son Jesus was on the cross. He was right there, as He always is with all His children.
Oh, by the way, Mom, no one else can see what I've written except you. To everyone else this is just a blank piece of paper. Isn't that cool? I have to give God His pen back now. He needs it to write some more names in the Book of Life. Tonight I get to sit at the table with Jesus for supper. I'm sure the food will be great.

Oh, I almost forgot to tell you. I don't hurt anymore. The cancer is all gone. I'm glad because I couldn't stand that pain anymore and God couldn't stand to see me hurt so much, either. That's when He sent The Angel of Mercy to come get me. The Angel said I was a Special Delivery! How about that?

Signed with Love from God, Jesus & Me.

(Let's see Satan stop this one.) Take 60 seconds and repost this, within the hour, you will have caused a multitude of believers to pray to God for each other. Then sit back and feel the Holy Spirit work in your life for doing what you know God loves "When you're down to nothing, God is up to something."

[Gulpa]

I ona je na tom lijepo mjestu

[Una67]

emmanuella kaže:

Draga Una.......nemam rijeci
I sama se borim s tom odvratnom bolescu......i meni su rekli da nema vise nade......a vas dvije ste mi bile poput nekog svijetla u toj mojoj borbi.....vjerovala sam u cuda.....
Najmilija.....cuvali te svi dobri andeli
Moja iskrena sucut

Draga,
nade ima dok ima zivota, zato nikada ne gubi nadu. Ako zelis, pisi mi malo o tvojoj bolesti, mozda te, ako si zainsteresirana, mogu uputiti na neke od bolnica koje su voljne uplesti se u kostac s tvojom bolescu.
Pusa i zagrljaj.

[7777777]

Una draga!
Ne otvaram često ovu tvoju stranicu, iz nekog straha, grča valjda. Onda opet otvorim, čitam i plačem.
Sve je ovdje već rečeno i nema se što puno ni novo reči, a opet još puno bi se moglo, ali...
Mogu osjetiti tvoju bol i patnju, patnju tvoje obitelji ali ne mogu ti pomoći. Ili ne znam kako...
Ipak, vidim da u tebi ima života, smisla za humor - tako mi je drago zbog toga.
Moj prijedlog je: okiti bor za Božić, probajte dalje kao da je Najmilija s vama, naravno, koliko je to moguće jer tvoja Najmilija sigurno ne bi htjela da toliko patite. Ona bi sigurno htjela okičeni bor, lampice... Mogu zaključiti da je bila divno, pametno biće, svjesna svojeg stanja i SIGURNA sam da ona ne bi voljela da ovaj, kao niti svi Božići pred vama, budu drugačiji nego su bili do sada. Ona gore slavi, sretna je, gleda vas, grli i voli na svoj način, pa tako i vi učinite za nju. Ne dajte da ona pati prizivajući je previše u ovaj naš grozni svijet. Glavu gore, smijte se, plačite, ali živite jer - ONA BI TAKO ŽELJELA, uvjerena sam.
Zbrkano pišem, ali...

[ljubaznagospodja]

Draga Una,
Želim ti izraztit svoje najdublje i najtužnije saučešće.
Puno mislim na tebe u poslijednje vrijeme.
Željela bih da ti mogu uzeti tvoju tugu i ostaviti ti samo tople trenutke, u kojima ti sjećanja na Najmiliju poput sićišnih zvjezdica zaigraju oko srca.
Dirnuo me tvoj post o Najmilijoj kad je bila mala djevojčica. Veselim se trenutku kada ćemo moći pročitati još takvih.

[baja]

Una67 kaže:

jesam li vam ikada rekla koliko mi je drago da ste tu, vi, moji virtualni kompici?!?!

virtualni smo samo u načinu komuniciranja... tuga koju dijelim s vama je stvarna, boli mi dušu.
pogotovu te se sjetim, kao majke, gledajući svoju dvogodišnju curicu... misleći što nam žvot sprema.... priželjkujemo uvijek najbolje al' "life is a bitch" kako bi rekla Najmilija.

[Shtefitza]

Una67 kaže:

Oh, I almost forgot to tell you. I don't hurt anymore. The cancer is all gone. I'm glad because I couldn't stand that pain anymore and God couldn't stand to see me hurt so much, either. That's when He sent The Angel of Mercy to come get me. The Angel said I was a Special Delivery! How about that?

Signed with Love from God, Jesus & Me.

[jupi]

Žao mi je
Primi moje saučešće

[alexxx]

nikad, dok ovo čitam, ne znam što ti reći.

[Ruža]

Draga Una, pričaj što više možeš o Najmilijoj, o stvarima koje ste zajedno radile, sjećaj se svakog trenutka. Razmišljaj na glas o njoj i vidjet ćeš da će vremenom sjećanje na nju postati manje bolno, ostat će samo tvoja bezgranična ljubav i privilegija da upravo ti budeš njena mama.
Pričaj o svojim osjećajima, kada ih izraziš riječima, kada ih imenuješ počinješ se navikavati na život s njima. Oni će uvijek biti tu, ali moći ćeš živjeti sa njima.

[tough_cookie]

draga Una, i nama je drago sto si tu.
da, tuzna je tvoja prica, pretuzna, ali divno je vidjeti ovakve ljude, ovako velike, jake, i prebogate duhom i ljubavlju.
imam osjecaj da ce moj zivot biti obiljezen tvojim pisanjem na forumu, skoro nijedan dan ne prodje da se ne sjetim vas, i onda zamolim Boga da vam svima da mir, Najmilijoj onaj vjecni, nebeski, a vama zemaljski, u dusi, da se nje sjecate s mirom.
i vise cijenim i zivot i sve ljude oko sebe, i one koji su mi bliski, i one druge.
Najmilija, a i ti, ste inspiracija svima nama da budemo bolji ljudi. nadam se da ne govorim samo u svoje ime.

iako mi je strasno zao sto je moralo biti na ovaj nacin, sretna sam sto sam vas "upoznala".

drzi se, draga Una, sigurna sam da se Najmilija smijesi kad te vidi mirnu.

nisi nam pisala kako je bilo kod psihologa. meni su ti razgovori nevjerojatno puno pomogli kad sam izgubila mamu. onako, malo te utjese, poslusaju, i natjeraju da ides i guras dalje. nadam se da si nasla nekoga dobrog, nekoga tko ce ti biti oslonac dok ne prodje ono najgore. dalje ces moci i znati sama. you can do it!

zamisli kako ce Najmilija tek onda biti sretna!

[putnica]

..citiram dio odgovora koji si postala na temi koju je pokrenula Lea12

Una67 kaže:

U rujnu ove godine dok smo jos radili sve pretrage, sjedili smo u bolnici izmedju dva testiranja, Najmilija je vec znala u kojoj je situaciji, i onda nam je rekla: "vas dvoje ste najbolji roditelji na svijetu i svako dijete zasluzuje roditelje kakvi ste vi i zato, morate mi obecati da cete imati jos djece".
Rekli smo joj tada da hocemo, cim ona ozdravi, tako da ih ima netko cuvati.

Braco, neki dan, kaze, kao....i da imate jos djece, razlika bi bila jako velika izmedju mene i njih, ali kad odrastu to i ne bi bilo tako strasno, ja bih imao 37, a oni 20.

kako predivno da je ta misao pokucala na tvoje srce u ovim teskim trenucima i kako divna nesebicna misao od Najmilije. djeca nam doista govore jezikom ljubavi

kad covjek ostane bez onoga sto mu je drago, najdraze, u dusi ostane velika praznina koja se polako ispunja. sad...treba odbolovati, isplakati, isprati suzama svu tu tugu, ali ne dopustiti da tu prazninu ispuni bol i gorcina. ispuni je ljubavlju, Una, ulij u nju dobro, ljubav, davanje, nadu, suosjecanje. praznina stoji, na tebi je da je dobrim istisnes bol.

ne misli na to da bi itko ikada mogao zamijeniti tvoju Najmiliju, ali majcinska ljubav se ne dijeli, sva tvoja ljubav prema njoj bit ce jednaka i ako jednoga dana budes voljela jos nekoga.

[Soprano]

tough_cookie kaže:

draga Una, i nama je drago sto si tu.
da, tuzna je tvoja prica, pretuzna, ali divno je vidjeti ovakve ljude, ovako velike, jake, i prebogate duhom i ljubavlju.
imam osjecaj da ce moj zivot biti obiljezen tvojim pisanjem na forumu, skoro nijedan dan ne prodje da se ne sjetim vas, i onda zamolim Boga da vam svima da mir, Najmilijoj onaj vjecni, nebeski, a vama zemaljski, u dusi, da se nje sjecate s mirom.
i vise cijenim i zivot i sve ljude oko sebe, i one koji su mi bliski, i one druge.
Najmilija, a i ti, ste inspiracija svima nama da budemo bolji ljudi. nadam se da ne govorim samo u svoje ime.

iako mi je strasno zao sto je moralo biti na ovaj nacin, sretna sam sto sam vas "upoznala".

drzi se, draga Una, sigurna sam da se Najmilija smijesi kad te vidi mirnu.

:

Potpisujem od riječi do riječi

Una, draga, spavaš li ti što? Primjetila sam da se vremena tvojih postova provlače kroz svih 24 sata. Trebala bi spavati makar malo, makar uz tablete.
Dobro je da Najmiliji hoće pričati o sestri, najgore je kad svatko pobjegne u svoj kut i pati sam.
Ideja Najmilije o još jednom djetetu je predivna. Novo dijete ne bi umanjilo tvoju tugu, niti zamijenilo Najmiliju, ali bi donijelo mnogo radosti u vaša srca.
Teško mi je poželjeti ti sretan Božić jer znam da ti imaš samo jednu želju, ja ti želim da uspiješ preživjeti blagdane. Čuvaj svoje muške.

[moon_child]

Jedno vrijeme nisam bila na forumu i zaista nisam znala....
Una, tako mi je zao zbog tvog gubitka... Bas sam sad htjela da ti napisem da sam se nocas, u Badnjak molila za tvoju malu, sjetila sam te se, i onda procitam ovo... Strasno, nemam rijeci...

Znaj da se i ja osjecam sada slomljeno...
Od srca ti zelim da to prebrodis nekako... ... Neka ti dragi Bog da snage i Isus Spasitelj , da ostanes pribrana, jer to je strasan gubitak...
Ako ti ikako mogu pomoci, tu sam...

zelim ti CESTIT BOZIC I SRETNU NOVU GODINU... s puno vise zdravlja i srece... i nekad ti ova Nova odnese svu tu bol koju sada osjecas...


EDIT: Upravo sam redom sve postove citala... pa i sve tvoje...Una... , imas pravo biti takva... naravno da ces zaplakati kad god nadjes nesto njeno, kad osjetis koliko ti nedostaje... Naravno da sada mislis da to neces moci prezivjeti, ali hoces... Ti si jaka , zena , nikad nisam vidjela jacu od tebe i svaka ti cast!

Nisam ovo htjela da ti pisem ranije, ali sada mogu...Moj profesor je izgubio u ratu sina... Prijavio se u vojsku da ga cuva u rovu, ali nije uspio... On je ostao ziv, a sin mu je umro na rukama... Ne zelim ni da znam kako se oporavio... Inace je imao jos dvije kceri... I da, upravu si sto se pitas : Je li ovo fer? Zasto bas tako?!
Prosle godine mu je kcerka umrla od mozdanog udara (imala je svega 30 godina) i bebicu od oko godinu dana...
Inace sam jako prisna bila s njim i njegovom zenom, ali prosto nije bilo rijeci kojom sam mogla da izrazim bol... Ljudi su pokopali dvoje djece...
Da li je stvarno ista na ovom svijetu Fer?!
Izgubila sam 4 prijatelja u posljednje dvije godine i cini mi se da ih nikad necu prezaliti... Posebno mi tesko bude kada im sretnem roditelje,,, Nemam rijeci... nestanu... zatruju grlo...

Mislim da je Lea rekla...Da, jeste ona,,, Kako nema naziva za roditelja koji izgubi svoje dijete... I nema, Drage moje Lea i Una... Jer VI NikADA NECETE PRESTATI BITI NJIHOVE MAJKE, A VASI MUZEVI NJIHOVI OCEVI...
(O Ovome nam je pricala prof. Pedagogije... Sjetila sam se tvojih rijeci, Lea...)
Objema

[Una67]

kazu da je danas bio Bozic
ne znam
kazu tako
nas nije jutros imao tko probuditi

bili smo kod Najmilije
kad god odem kod nje osjecam kao "out of body experience"....placem, pricam joj, ...... ali jos uvijek postoji tracak....pa sto ja to radim.....pa nije moguce da je nema

jucer su bile njene frendice u posjeti....njih 5....Najmilija je zeljela da si uzmu njenu odjecu, ako nesto zele.....uzele su si vecinu toga.....predivne djevojcice.....samo im nedostaje "vodja"

zatvaram vrata za njima i proleti mi misao kroz glavu "mozda je ovo sve prebrzo....sto ako se moja beba ipak vrati"

prije par noci se javila i rekla da joj donesemo kaugume ili bombone (blesava mama, zaboravila)
danas smo joj odnijeli.....kaugume, bombone i omiljenu cokoladu

i bas mi nedostaje i bas mi fali
njen smijeh po kuci i galama u rano Bozicno jutro.....i jos uvijeks se okrecem po kuci, ocekujuci da cu je vidjeti kako juri niz stepenice

pile moje maleno

nekoliko dana prije nego sto ce otici rekla je kako je njen tata najsjajnija zvijezda na njenom nebu

dan prije nego ce otici dobila sam svoju posljednju pusu, na usne i tada mi je rekla da me voli......jos osjecam dodir njenih usnica i milih rucica

kaze mi poznanica da ljudi koji prolaze kroz ovo kroz sto ja prolazim, obicno nadju utjehu u dobrotvornom radu sa ljudima u slicnom problemu.....doslo mi je da joj kazem da ja nisam ta......ja sam sebicna (jos uvijek!!) i ja ne zelim ovo iskustvo
ovo je vjerojatno jedino iskustvo u zivotu koje NE ZELIM!!!!!

molim da nas se vrati u 2003. godinu.....mi ne zelim ovo iskustvo......cisto smo bili zadovoljni u svom malenom zatvorenom poznavajuci ovakva i slicna iskustva samo iz prica

dodje mi da viknem "ne trazite u meni uzvisenu dusu.....ja sam samo jedna obicna mama, koja zapravo najvise uziva u tome sto je mama i zelim moju djecu uz mene.....do kraja MOG zivota"

i da
znam da je bila bolesna jako i tesko
i znam da je postajala ovisna o nama sve vise
i znam da je to zapravo zivot koji ona nije zeljela tako zivjeti
i sve to znam......

i opet se vracam na pocetak (uvijek se vracam na prokleti pocetak, nikad da privedem kraju)
izgubila sam smisao zivljenja
da da da
znam
imam sina
imam muza
(i macka)

ali nema Najmilije
ljudi da li znadete da nema moje Najmilije.......nema je!!!!!!!
sto je s nasim planovima.....imale smo ih hrpu

tako nam je prazno u kuci
kazu decki da imaju osjecaj kako je Najmilija jos na kampovanju i oni je isto ocekuju da se vrati

zbrkana sam
misli su mi tako cesto zbrkane
zeljela bih da nisu......ponekad mislim da gubim um

kaze moja psihologica da je to normalno u mojoj situaciji.....depresija i te fore
ja tvrdim da nisam depresivna.....to se meni nemre dogoditi......

he he
kako ironicno

sjecam se kad je Dr dijagnosticirao Najmiliju 2004...... pocela sam se bila svadjati s njim, da kaj je njemu
mi nismo obitelj koja dobije tu uzasnu bolest....mi smo obitelj koja placa dobrotvorni prilog za istrazivanje

i ne, ja nisam osoba kojoj se moze dogoditi depresija.....ja sam ona jaka, inteligentna osoba, koja jako dobro razlikuje crno od bijelog
oh, shut up Una!!!!!!!

i tako.....misli mi se vrte u krug
i vracam se na istu tocku.....nemoguce je da je nema
kad ce me vec jednom netko probuditi


i ne zamjerite na razbacanim mislima........u krajnjoj liniji......Bozic je (kazu tako!!) a za Bozic se govori istina


Cestit Vam Bozic svima i neka nam Gospod cuva nase Najmilije, ma gdje bili!!

[Ruža]

Draga Una, iako svi mi suosjećamo s Tvojom boli, ipak, samo onaj tko je to prošao može te i razumjeti u potpunosti.
Zato bih ti preporučila da se ipak uključiš u grupu roditelja koji su ostali bez svoje djece.
Tu ćete moći razmjeniti svoje misli i osjećaje i lakše ćete naći tračak svjetla u budućnosti.

Za početak pokušaj na portalu www.mama-mami.com, gdje postoji grupa roditelja koja je prošla istu tragediju kao ti.
Možda će ti i oni svojim primjerima olakšati život bez tvoje Najmilije.

Grlim Te i molim dragog Boga da ti da snage.

[tough_cookie]

draga Una, hvala sto si se javila i opet s nama podijelila ono najdublje i najbolnije u sebi.

opet sam proplakala citajuci te.

da si mi blize samo bih te cvrsto zagrlila. drzi se, misli samo na Nju kako te gleda odozgo i ne zeli da patis.

[dersu]

[moon_child]

Una, uz tebe smo svi ovdje i nemamo ti sta zamjerati...
Naprotiv, hvala TI sto dijelis tu bol s nama... Pisi sta god i kad god ti je najteze, kad mislis da te niko nece saslusati ... mi smo uvijek tu...


Ljubimmm te i molim Boga da ti da snage...