Dijete alkoholičara danas - traumatiziran roditelj sutra?
... a u vezi djece i alkohola.
Čitam drugu temu pa me ponukalo da se javim... iako o tome razmišljam već neko vrijeme.
Možda mi netko ovdje uspije pomoći.
Ja sam DIJETE ALKOHOLIČARA, iskompleksiranog i isfrustriranog čovjeka iz kojeg je alkohol izvlačio samo ono najgore: agresiju. Svima nama je život bio pravi pakao…
Nikad, ali nikad mi nije palo napamet pit alkohol (prvi put sam se napila sa 19, kad sam znala što i zašto pijem) upravo zato što sam doma imala primjer toga što alkohol može učiniti čovjeku, odnosno onima oko njega. Na žalost… No, svjesna sam da je moglo lako ispasti I drugačije. Recimo, da krenem istim stopama.
Ali, nema veze, nije ovo tema o tome.
No, u skladu s napisanim, imam problem s time kako se zdravo postaviti prema djeci i konzumiranju alkohola budući da ne želim biti istraumatiziran već razuman roditelj (iako sam još daleko od toga)
Za početak imam problem općenito sa kulturom pijenja u nas koja se njeguje kao da pričamo o multivitaminskim sokovima. Ne razumijem zašto je alkohol “opće prihvaćena stvar” bez koje niti jedan događaj ne može proći. Zna se što znači “proveseliti se”, svaki glavni događaj u životu treba “zaliti”, prvu plaću treba “zapiti”, na tvu nam govore da piva stvara prijatelje od neznamnikoje godine...
Nikad neću zaboraviti onog malog koji se na „slavlju“ napio i skočio u prazan bazen... i, naravno, poginuo. Srce me zaboljelo... A činjenica je da se o pijanoj djeci priča samo kad se ovakva sranja događaju.
Bez problema možete naći kafić u kojem se normalno alkohol servira djeci od 13 godina (znam,vidjela na svoje oči), dućan također.
Zašto je alkohol toliko poželjna i normalna stvar u životu?
Zašto se unaprijed moram pomiriti kako je prijanstvo normalna stvar koju moje dijete mora proći?
Kako da se ja, danas – sutra, postavim kao roditelj prema alkoholu i svom djetetu, a uzevši u obzir moju averziju prema alkoholu i općenito nerazumijevanje konzumiranja istog?
I postoji li način da djeci danas – sutra alkohol učinimo interesantnim koliko i, recimo, čaj od koprive?
(oprostite ako je post malo zbrkan, nadam se da ste razumjeli što me muči)...
I ja sam dijete alkoholičara, i u potpunosti te razumijem kad pričaš o tome. Do 23 godine nisam okusila alkohol, a kao student sam prvi put popila. Danas popijem čašu vina uz jelo,tu i tamo ali do 38 nisam nikad pila vino. U nekim posebnim prilikama, kad se malo više pije, kao da imam ugrađen senzor, točno znam kad je dosta. Svom djetetu objašnjavam da čovjek može popiti, ali da mora imati granicu i znati kad je dosta,i ne dozvoliti da alkohol vlada tobom. Nerado vidim djecu blizu alkohola, ali to je valjda postao trend. Znam da je neću moći spriječiti ako to želi, ali pokušavam joj staviti u glavu da mora ona gospodariti alkoholom , a ne on njome, i da nikad ne dozvoli da zbog alkohola radi budalu od sebe.
tocno to. to moras ti shvatiti prvo kao roditelj, da ne dopustis da te ta briga pretvori u paranioicnu osobu, a onda to objasniti i svom djetetu.
i ja sam dijete alkoholicara i shvacam o cemu pricate. jednostvano ne smijes dopustiti ta ti takve stvari kontroliraju zivot.
Da... kad razumski sagledam ovo što ste rekli, sve ima smisla.
No, pitam se: zašto se moram unaprijed pomiriti s time da će mi se dijete kad-tad susresti sa alkoholom i da će odluka o tome biti prepuštena samo njemu, a da ja neću moći to zabraniti bez da prouzročim neki kontraefekt (ovo su razmišljanja koja sam "pokupila" na drugom topicu u djetetu koje se napilo)?
Alkohol je poprilično opasna stvar (bar ju ja tako doživljavam) i smatram da ga djeca nemaju što konzumirati.
Kako tome doskočiti na kraj jer... danas se piva tretira kao sok... što me, razumljivo, nikako ne veseli.
Alkohol je poprilično opasna stvar (bar ju ja tako doživljavam) i smatram da ga djeca nemaju što konzumirati.
Shvacam da zivot sa alokoholicarem stvara traume i nazalost unistava zivote ljudi u okolini, posebno djece, ali htio bih ti samo skrenuti paznju da konzumacija nije nuzno zlo samo po sebi. Moj djeda je imao vinograd i pune podrume vina, ali nikada, ama bas nikada nisam vidio pijane ni svog oca ni djeda. Kultura pijenja (nadam se da sam pogodio izraz) je nesto sto se razvija u obitelji i podrazumjeva uzivanje (u okusu, u gurmanstvu, u opustanju), a ne opijanje do besvjesti. Mi smo kao djeca pili bevandu (dobro, malo zaprljanu vodu u kojoj se mikroskopski dalo naslutiti tragove vina), ali poanta je u tome da smo od malih nogu razvili spram konzumacije gurmanski odnos, a ne dozivljaj alkohola kao sredstva za potvrdivanje frajerstine ili utapanje tuge. Bolje je djetetu dati ispravan model ponasanja nego mu sve skrivati i onda ga gurnuti u real life ko pure na streljanju!
A par mladenackih opijanja se mora proci, to je "krstenje" koje se ne smije zaobici.
Strasno je to sto alkohol moze izvuci iz covjeka. To je kao u onom filmu maska gdje Jim Carrey postaje neizljecivi romantik kada ju stavi dok se onaj drugi koji je los u dusi pretvara u zlo cudoviste. Mislim da se tu radi bas o tome, sto ce alkohol izvuci iz tvoje duse. Ja kad se napijem doma, ljubim sve oko sebe tako da djeca izena znaju da ce dobiti par desetaka pusa i pregrst lijepih rijeci.....Nazalost, neke koje znam se pretvore u cudovista i jedino se agresijom znaju izrazit. Nije da sam pomogao, al eto, to je moje misljenje. Ako je doma sve lijepo i toplo, to dijete nece trazit bijeg od stvarnosti u alkoholu i drogama. Jest, napit ce se i napraviti par gluposti al zato da se pokaze u drustvu i smatram da tu netreba puno brinut. Brinite se samo dam u osigurate topli dom pun ljubavi i brige nema.........
Razumijem u potpunosti što mi želiš reći. Gledajući alkohol u gurmanskom smislu, nemam apsolutno ništa protiv njega. Također mi je jasno da bi se dijete trebalo sa alkoholom upoznati ponajprije doma, i to upravo na ovaj način - gutljaj vina poslije nedjeljnog ručka i slično.
No, vrlo mi je neprijatna činjenica da dijete moram upoznati sa alkoholom kako bi se ono jednog dana znalo nositi sa alkoholom (osobito ako uzmeš u obzir da alkohol smatram potpuno nepotrebnom, ali potencijalno opasnom stvari u nečijem životu). Zašto je alkohol toliko neizbježan?
Također se ježim utjecaja sa strane koji su van moje kontrole. Evo ti primjer mog oca i klinca moje sestre. Mali ima 7 godina i već zna da "deda sjedi u birtiji i pije pivu". Deda mu je već objasnio da je piva fina. Mali je već probao čašu pod njegovim pokroviteljstvom. I bila mu je fina. Mali neće tražit da pije pivu, ali neće niti odbiti da mu se ponudi čaša.
"Malo mu je bilo vruće." I svi su se na to nasmijali. Kak je mali sladak. I vidiš, to me isto smeta. U mojoj okolini svi alkohol smatraju sastavnim i normalnim dijelom svačijeg života. Njima je moj stav oko toga - smiješan.
A što da ja radim? Da li da svoje dijete nikad ne ostavim sa dedom i bakom? Jer činjenica da moj otac ikako utječe na moje dijete po pitanju alkohola mi je potpuno neprihvatljiva.
Zbog uzitka. Sto bi zivot bio bez uzitaka? A kombiniranje vina i jela jest vrhunski gurmanski uzitak. Dobar je i osjecaj opijenosti (ne pijanstva) koju alkohol izaziva (naravno pod uvjetom samokontrole i primjerene situacije). Vino (govorim o vinu jer to uglavnom konzumiram) je vazan dio kulture mojeg zivljenja i sasvim sigurno cu to nastojati prenijeti i na svoju djecu.
A kultura pijenja u HR je devijatna, tu se slazem s tobom, posebno u nekim dijelovima zemlje.
Ako ne bude tvoj otac, biti će netko drugi, susjed, prijatelj iz razreda, bilo tko. Ako i ne bude nitko, gledati će one silne reklame na Tv za pivo,vino ili žestice, pa će pomisliti "to još nisam probao, moram vidjeti što je to". Kad dođe u 7 ili 8 razred društvo će mu pričati kako su bili vani i kako su se dobro proveli jer su svi bili pijani. Čak se i cure hvale sa tim. Ne možeš ga staviti pod stakleno zvono. Jednostavno je tako, živimo u doba kad je alkohol , naročito kod mlađe generacije, nešto što se samo po sebi razumije. Na žalost, mi smo nacija u kojoj se na alkohol ne gleda prijekim okom, čak ni država ne čini apsolutno ništa da kontrolira potrošnju alkohola .Kao fol imamo neki zakon koji kaže da se mlađima od 18 ne smije prodavati alkohol, ali to je samo mrtvo slovo na papiru. S druge strane, ako pogledamo Švedsku ili Finsku, tamo je alkohol skup i prohibiran, pa sam, kao student radeći u turizmu znala vidjeti njihove cijele obitelji u kojima su bili i petogodišnjaci, pijane ko zemlja. Od djeda i bake, preko mame i tate do malenih. Svi redom. Jedino što možeš , to je da naučiš dijete da je alkohol loš, kao i droga, i da ga treba držati dalje od sebe. Da li će te poslušati, to ne možeš znati.Ponekad ih baš to zaintrigira.
Zbog uzitka. Sto bi zivot bio bez uzitaka? A kombiniranje vina i jela jest vrhunski gurmanski uzitak. Vino (govorim o vinu jer to uglavnom konzumiram) je vazan dio kulture mojeg zivljenja i sasvim sigurno cu to nastojati prenijeti i na svoju djecu.
A kultura pijenja u HR je devijatna, tu se slazem s tobom, posebno u nekim dijelovima zemlje.
Upravo tako.
Sljubiti odgovarajuće vino uz jelo je vrhunski užitak i ne treba ga se odricati. Problemi nastaju kada se alkohol zlouporabi. Nije li npr zakon 0,0 upravo pogodio ljude koji imaju kulturu pijenja.
Slatkiši, alkohol, hrana, sve je loše ako se pretjeruje.
Ti imaš "problem" jer si odrasla u takvoj obitelj kakvoj jesi, ali ZDRAVO je popiti deci vina poslije ručka i tu i tamo malo hmelja iz pive
Ono što je vidljivo kod tebe je mogućnost represivnih mjera nad vlastitim djetetom.
Ti želiš biti razuman roditelj, ali duboko u tebi osjećaji zbog groznog djetinjstva prevladavaju nad razumom i biti će tako dok ćeš alkohol gledati kao neprijatelja.
Kultura pijenja je takva kakva je, ali onaj tko je postao alkoholičar sam si je to napravio.
Dakle, pazi da djetetu ne lupiš kontru ili zabranu, pa da ispadne njesra.
Ja sam kao vrlo mala probala alkohol. Vino, pivo, viski...
Misliš da mi se išta od toga svidjelo tada? Ne. Bila sam šokirana anti-sok okusom
Imam inače sličan problem kao i ti.
I zbog toga se valjda nisam napila do 25-te
Moj život je počeo imati smisla kad sam prestala gledati na alkohol kao neprijatelja. Ljudi ne postoje radi alkohola, nego alkohol radi ljudi.
Dakle, alkohol je izbor isto kao i sve ostalo u životu
__________________
It is not down in any map; true places never are. ~Herman Melville
No, vrlo mi je neprijatna činjenica da dijete moram upoznati sa alkoholom kako bi se ono jednog dana znalo nositi sa alkoholom (osobito ako uzmeš u obzir da alkohol smatram potpuno nepotrebnom, ali potencijalno opasnom stvari u nečijem životu). Zašto je alkohol toliko neizbježan?
zato sto postoji.
roditeljska odgovornost nalaze ti da dijete upoznas sa svim sto ga ceka u zivotu na za to primjeren nacin, pa je bolje da zna tvoje razloge sto si tako odlucan protivnik alkohola, ali mora cuti i drugu stranu, jer ce kroz zivot dobivati druge informacije od ljudi i postat ces nevjerodostojna, a mozes izazvati djetetov bunt koji ce ga gurnuti putem koji mu nitko nije objasnio.
__________________
Najopasnija hrana je torta. Svadbena.
Jedini poraz koji sam doživio u životu...nisam uspio sjebat škuribandu. (walter, 2010.)
Ja sam dijete roditelja alkoholičara (i otac i majka),al moram priznati da ponekad mislim da će me to pratiti cijeli život. Nikad u životu nisam popila kap alkohola. Kad vidim pijanog čovjeka ja se počinjem tresti od bijesa. Mlađi sin mi se napio na bratovoj oproštajnoj-i to mu bilo prvi put u 18 godina.
Bila sam totalno zabezeknuta,osječala sam se ko da sam nešto promašila u odgoju. Drugi dan se dijete ispričalo i od tada više nije ni okusio alkohol.Al ja stalno promatram ispod oka kad dođe izvana.Djeca znaju zašto tako reagiram,kakvo sam djetinjstvo imala i shvačaju me. Ali ja si jednostavno ne mogu pomoći
Mene nerviraju reklame za pivo na televiziji, ali općenito me nerviraju reklame (naprimjer ona za uvin čaj). Pivo se kod nas ne smatra alkoholom već namirnicom. Da ga zakon smatra alkoholom ne bi se mogao reklamirati na TV. Vino se smatra alkoholom i ne može se reklamirati na TV. Kao ni duhanski proizvodi. Tu rupu u zakonu(pivo je namirnica) itekako koristi pivska industrija. Mene to jako nervira, jer svi znamo kako su djeca podložna reklamama.
Dijete alkoholičara danas - traumatiziran roditelj sutra?
u kojoj se mikroskopski dalo naslutiti tragove vina), ali poanta je u tome da smo od malih nogu razvili spram konzumacije gurmanski odnos, a ne dozivljaj alkohola kao sredstva za potvrdivanje frajerstine ili utapanje tuge. Bolje je djetetu dati ispravan model ponasanja nego mu sve skrivati i onda ga gurnuti u real life ko pure na streljanju!
Linearni mod
