Forum.hr

Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić
Korisničko ime
Lozinka

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.03.2007., 05:27   #1
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
Exclamation ZABRANJENO ZA MLAĐE ISPOD 21. GODINE

RIBIČIJA

Oduševio sam se Ninovim prijedlogom
Da vikend provedemo na ribičiji
Rekao sam ženi, vraćam se u ponedjeljak
A ona je rekla, idi gdje hoćeš i ne moraš se više
Ni vratiti!
Uzeo sam štapove, mrežu, mamce, dvije boce
Konjaka, desetak piva, sombrero, čizme,
Kuhinjski nož, motornu pilu za samoobranu,
Šatorsko krilo i vreću za spavanje

U ribarnici sam kupio šarana, smuđa, soma,
Malog morskog psa i smrznute filete oslića,
Jer nisam se mogao sjetiti idemo li pecati
Na jezero ili more

Nino je našao zaklon od sunca i postavio
Štapove u sjeni jablanova
Njegova je žena pila moje pivo, a ja sam
Crtao zeleni krastavac

Nakon nekoliko sati sve mi je dosadilo
I vratio sam se doma...
A na hladnjaku zatekoh poruku
Na kojoj je pisalo:
- Podgrij večeru i dođi u krevet

A ispod toga malim slovima:
- Muž mi je na ribičiji čitav vikend, a
Glupan uopće ne zna pecati

PODMORNICA

To što tonu podmornice i nije neka stvar
Za one koji su potonuli u kontejnere u potrazi
Za nečim jestivim
Iz ruke vadim komadić stakla razbijenog prozora
I pitam se s pravom
Za koji kurac uopće postoje podmornice i zašto
Sam, dovraga, razbio prozor na njezinim vratima
Kad onaj njen još nije otišao na posao


MIRIS

Moj stari je uvijek govorio da je sreća pišljiva vreća
Iz koje svatko vadi osim njega
I da je zato oženio moju mamu i dobio mene
Za sina
I takav posao, i takav auto, i takvog psa, i usrane
Ruže u vrtu koje nikada da procvatu, i takve susjede
U čije dvorište pljucka i baca smeće...
....
I moj stari je uvijek govorio da je sreća prolazna stvar
Koja njega mimoilazi
Kao da ima jebenu kugu, ušljive gljivice, samo jedan
Bubreg i jedan testis, mogoloidsko lice i začaranu čakru
Iz koje vire sva govna ovoga svijeta.
….
I moj stari je uvijek govorio da samo pederi sjede na nečemu
Da je sreća naklonjena budalama, kloniranim
Klaunovima, sisatim ženama, patuljcima bez muda,
Grbavim snjegovićima, Afroamerikancima, i
Mojoj mami i meni

Jer
Govna uvijek pronalaze put
Samo ih treba usmjeriti

A on je zato tu


NESKRIVENE AMBICIJE

Davno sam raščistio stvari oko sebe
Pomirio se s većinom prijatelja & neprijatelja
Upisao fakultet s neskrivenim ambicijama
Odveo ženu po prvi put na večeru
Djeci dao džeparac
Priznao sina maloljetne ljubavnice
Vratio dugove
Pomogao susjedu unijeti klavir
Nabavio psa
I prestao piti

Sada još samo čekam da se i probudim
Iz ovog jebeno
Opakog sna

PARADOKS

Ljudi su u stanju vjerovati
Bajki o sedam patuljaka
Filmu
O sedam godina na Tibetu
Priči
O sedam smrtnih grijeha
Ali

Nitko, baš nitko ne vjeruje
Da ja
Sedam dana ne pijem

Jebiga,
Takav je život
Bez imalo mašte


BUTLEROVA KUHARICA

Popeo sam se na krošnju i gledao
Vlastiti sprovod
Svećenik je drobio o tome
Kako sam - negdje duboko u sebi -
Ipak bio dobar
I to me do suza nasmijalo

Obje su žene stajale jedna
Uz drugu
I prepričavale recepte iz
Butlerove kuharice, a ona druga je
Ustvrdila da nisam imao pojma
O kuhanju
I da je sada sretna što je
Štednjak napokon čist

Djeca su kamenčićima gađala
Poklopac mog lijesa
I bila zaigrana, sve dok jedan
Nije pao preko lopate
I razbio nos
Na drveni križ

Sve u svemu i nije izgledalo tako loše,
Kako sam u prvi mah očekivao

SOK OD BOROVNICE

Nužna je promjena, rekla je, i kupila mi
Odijelo, kravatu i cipele broj četrdesetdva
Odvela me kod svoje majke i rekla: to je to,
A ja sam bio smrtno ozbiljan i pio samo
Sok od borovnice

Nakon nekog vremena ponovno je rekla,
Nužna je promjena i poslala me na liječenje
U Vinogradsku
Bio samo tamo mjesec ili dva, i smrtno ozbiljan
Pio samo sok od borovnice

Vrativši se kući, zatekao sam mačku po imenu
Prudy, papigu Karla, zlatnu ribicu i
U spavaćoj sobi muškarca atletu koji je
Sportski iskočio kroz prozor

Rekao sam smrtno ozbiljan:
Nužne su promijene
I po tepihu povratio sok od borovnice

MEDVJEDI

Svako ima svoju zvijezdu, rekla je i pokazala na jednu,
Koja i nije izgledala bog zna kako
Ako si dobar čovjek, rekla je, možeš uživati i u malim
Stvarima,
Veseliti se, primjerice, bijelim medvjedima

Šutio sam i razmišljao:
Ako su medvjedi male stvari,
Što će onda reći kada se skinem pred njom?


BEZNAĐE

Netko je u mom dvorištu ostavio strojnicu
I poruku:
Ubij se, da te ja ne moram ubiti
Kraj poruke streljivo, dvije granate
I nešto sitnog novca
Za ukop i misu zadušnicu
Napravio sam popis onih koji me
Žele ubiti i suzio broj osumnjičenih
Na šezdeset i dvije stranice:
Otac, majka, bivše žene, ljubavnice i njihovi
Muževi, prijatelji & neprijatelji, konobari,
Kurve, makroi, dileri, policajci, zelenaši,
Pederi, narkomani, i vlast
Vlast, vlast, vlast, vlast....
Valjda sam postao beznadan slučaj
Samo što toga još nisam svjestan
ŠKOLA

U školi sam najviše mrzio matematiku,
Kemiju, fiziku i sat likovnog odgoja
A volio sam mladu učiteljicu engleskog jezika
Koja je ostala u drugom stanju
S profesorom biologije

Ja sam pobacio u sedmom razredu,
Ona u drugom mjesecu

MENE PITA

Rasplinula se poput kisika u zaglavljenom liftu
Pretvorila oči u vijak zgloba
I mene, mislim, mene pita
Gdje sam sinoć bio
Nakon poklona pougljenih bubrega
Natečene jetre i, vidi vraga,
Muškosti do kosti slomljenih bedara
Mene, mislim, mene pita
Gdje sam sinoć bio

Kako da znam
Kad sam bio pijan


IDI

Crvljiva je ovo ljubav, draga moja
I gliste imaju više sreće
Ako ne završe kao mamac
Za ribe
Puklo je nešto davno
I zaudara
Puklo je u tebi
I u meni
Donesi mi još jedno pivo
Iz hladnjaka
Očisti pepeljaru
I dodaj novine
A onda idi
Muž ti je postao odveć
Sumnjičav


LOV NA KITOVE

Počela je sezona lova na kitove
A ti i ja sjedimo u sobi
I ispijamo wisky
Kojega smo jutros kupili
Na buvljaku
Ne ulazim u rasprave o kitovima
Jer bilo bi uzaludno razgovarati s nekim
Tko je do jučer tvrdio
Da su delfini nimfomanke
I da moja mama nosi najlonke
Kako bi prekrila kovrče
Na nogama
Tužan sam,
Ali ću se večeras ipak napiti
I možda već sutra kupim pravog kita
Pa makar i prepariranoga


DRVO U ŠUMI
(dječja pjesma)

Sinoć me je posrao jelen lopatar
Pred svima, da me vide,
Stidio sam se, odrvenio
I u kasnu jesen pozelenio
A onda je došao lovočuvar
Sa ženom vjeroučitelja
Da sam imao oči zažmirio bih
I ne bih više nikada progledao
Na kraju tu je i drvosječa
Šljem, rukavice i motorna pila
Kasno sam shvatio da sam najebao
Tek kad sam čuo:
Brr, brrrr, brrrrrrrrrrrrrrrr


DOBRI MIKE

Poznavajući Mikea znam da će zakrenuti
Vrat ženinom ljubavniku
A zatim će ženu nježno baciti
Kroz prozor s trećeg kata
I, na kraju,
Uzeti hašiš
Da ponovno postane
Pacifistom

Dobri, stari Mike
Uvijek je bio cool
Samo mu treba
Poticaja


NAKON

Pitala si me, jesam li oženjen
Šutio sam
Pitala si me, imam li djece
Šutio sam
Pitala si me, kakav sam to čovjek
Šutio sam

I nastavio pušiti cigaretu
Jer poslije seksa s tobom
Svaki je razgovor besmislen

RJEŠENJE

Neki su rekli da je frigidna,
Drugi da je uobražena,
Treći da to naplaćuje po satu
A ja sam samo slegnuo ramenima
I otišao u zahod
Maštati o njoj


POLOVNI FORD

Iza mene je bio drugi razvod, troje klinaca,
Neotplaćena hipoteka na ruševnu kuću
I polovni Ford Taunus iz 1967.
Žene sam uglavnom prepustio dojučerašnjim
Prijateljima, djecu njihovim majkama
A hipoteka i polovni Ford prešli su u
Moje vlasništvo. Posebno me je veselio
Ford iz '67.

Ford Taunus s pet vrata, prelakiran
Bezbroj puta, posljednja boja tamnozelena
S kričavim flekama korozije
Ima li što ljepše od auspuha pričvršćenog žicom,
Rasklimanih sjedala, napukle šajbe
I dopirućih zvukova s jeftinog zvučnika?
Nema.

Jer kada te žene ostave, djeca odu
Neistraženim putovima i vrate se tek sa slomljenim
Vratovima, a hipoteke propadnu zajedno s ruševnim
Kućama, ostaje Ford koji trune zajedno s
Tobom.

I uvijek stigneš, gotovo uvijek, ubaciti u
Četvrtu brzinu prije slijetanja s mosta.

GODIŠNJICA

Dogovorili smo se točno u osam, u restoranu gdje cijene
Lete (al' tko mari za takve stvari kada se slavi
Godišnjica braka). Bio sam uzbuđen k'o malo dijete
I cijeli sam dan pio samo vodu.

Naručio sam se kod frizera odmah nakon posla
U dućanu kupio bolju kravatu
Nazvao ljubavnicu, otkazao termin. Rekla je:
- Nema problema, postoje sprave, al' ti si nađi
Neku drugu drolju

Od Alana sam posudio nešto za džeparac, oprao
Kola, izvana - iznutra, iz novčarke izvadio fotografiju
Bivše, i stavio njenu u koloru.

Točno u osam, na minutu, zakoračih u restoran hrabro.
Debeli konobar, uz naklon, mi kaže:
- Jebemti mali, budi samo dobar!
Taman kad htjedoh mu opsovati mater, shvatih
Da čovjek odrađuje smjenu. Pustio sam da s mene
Svuče jaknu što, priznajem, vonja po dimu.

Kraj tanjura vaza i buket umjetnih ruža
A za stolom ubrzo shvatih da nema žene
Samo koverta kričavo ružna na kojoj piše
Moje ime

- Ne mogu više, život je kratak da s tobom patim
Čitavo vrijeme, piješ i jebeš što god stigneš
A ja sam ipak još dosta mlada
Odlazim stoga kod svoje mame i, molim te, ne
Dosađuj, znaš da mi je otac bivši boksač
I bilo bi šteta da te zgrabi
Voli te tvoja, sada već bivša i, zaboravih skoro,
Nahrani mačku!


SUĆUT

Čitav sam dan tražio zamjenu
Za ženu koja me ostavila
I lagano me svladavao umor
Kad ugledah pekara iz ulice
Rekao je, imam posao i dobru
Plaću, jutrom donesem topli kruh
I krafne, radim za kredit i
Otkup stana
A žena me vara s jebenim
Frizerom

Slegnuo sam ramenima, i uzdahnuo:
Danas je teško biti pekar
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 05:58   #2
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
PRIRODA I DRUŠTVO

Nisam od onih koji plaču za svaki kurac, ali taj dan sam, kunem se, plakao kao kišna godina. Umro je stric poznanika mog prijatelja u pedesetdrugoj godini života. Patolozi su stavili u izvješće da je umro prirodnom smrću, dakle laički gledano umro je na kraju svog života. Nema ništa ljepše od obdukcijske dijagnoze: prirodna smrt, jer to bi ako ništa drugo trebala biti utjeha za sveukupnu ožalošćenu rodbinu i tugujuće prijatelje. Nije se eto patio od dugotrajnih i iscrpljujućih bolesti, poput raka, trihineloze ili kravljeg ludila. Jednostavno je umro prirodno. Još ako je kihnuo u snu, znači da su mu svi anđeli i svi sveci bili naklonjeni za života. A to nije mala stvar.

Vijest o smrti strica poznanika mog prijatelja dobio sam pod čudnim okolnostima.

Pod jedan, noć prije sanjao sam da mi je ispao lijevi kutnjak što je, prema starinskim vjerovanjima, siguran znak da će ti odapeti neko blizak. Iako nisam praznovjeran, ovakvo pretkazanje u snu obično bi me čitavi dan držalo budnim. Istinabog, probdio bih i one dane kada sam sanjao žive mrtvace.

Ako usniš da sam umrla, znači da si mi produžio život za još par godina., govorila je moja pokojna mama koja je postala pokojnom već u tridesetsedmoj. Pregazio je tramvaj kada se pijana vraćala s poslovne večere na kojoj je, kakve li ironije, pred poslovnim parterima iz inozemstva referirala o sigurnosti prometa na našim cestama. Preživjeli svjedoci tvrde da je uspjela šarmirati alkoholizirane predstavnike transportne tvrtke iz Amsterdama. No umjesto da osvoji uglađenog ljubavnika iz Nizozemske odjednom je na sebi imala šezdesetak putnika tramvaja, mahom šljakera iz obližnje cementare. Ni danas si ne mogu oprostiti što je nisam sanjao mrtvu. Možda bi je to spasilo od tramvaja.

Pod dva, koliko god ovo blesavo zvučalo, to sam jutro ustao na lijevu nogu. Ne bilo koju, već baš na lijevu. Obuzela me je jeza čim sam vršcima prstiju lijeve noge dotaknuo parket. Odmah sam je zabacio unatrag poput jebenog Bruce Leea i tri puta hračnuo na pod od čega je jedan pogodak bio u sridu moje papuče. Da nisam pod hitno morao ići pišati, kunem se da bih čitav dan ostao u krevetu. Ovako me je sila prirode natjerala da se suočim s nadolazećim nedaćama. I nisam ih dugo morao čekati.

Pod tri, taman kada sam novinama brisao zahodsku dasku, koju sam maločas popišao, na vratima se pojavio električar Mika. Mislim, kurac je moj on električar, nema ni osnovnu školu, ali se čovjek razumije u fiziku pa tako i u struju. Kako je meni hitno bio potreban štednjak, jer sam od silnih sendviča s polly salamom prestao srati, pustio sam Miku u stan. Pokazao sam mu pokvareni štednjak i dobronamjerno ga upozorio na crne slutnje.

- Zar je petak trinaesti?, prestravljeno me je pitao.

- Nije, odgovorio sam nakon kraćeg razmišljanja.

- Onda se nemamo čega bojati., zaključio je u svojoj naivnosti.

Slegnuo sam ramenima i prepustio ga sudbini. A to da je sudbina ko ježeva guzica, shvatio sam kada sam jadnog Miku pronašao ukopčanog u šteker. Tresao se u ritmu Sambe i samo Bog zna da sam tada imao kameru i bilo kakve udaraljke, snimio bih spot za Porina. Ovako sam se morao zadovoljiti lopatom. Dva srdačna udarca između trećeg i četvrtog pršljena Mikine kralježnice bilo je dovoljno da odložim lopatu pod krevet. Rezlutat svega: Mika će još dugo nositi chirokezu, a ja i dalje ne serem zbog pokvarenog štednjaka.

Kako sam do sada naveo tri elementarne pretpostavke za nadolazeću katastrofu u mom životu, tojest smrt strica poznanika mog prijatelja, jasno je i svakoj budali da sam se za to trebao pripremiti. Ali nisam. Barem ne u potpunosti. Živa je istina da nisam dugo dizao slušalicu, iako je telefon zvrndao poput moje žene pred menstruaciju.

Istina je i da sam uši začepio starim krpama, flaxom i špenadlama, čak sam se jedno vrijeme i zatvorio u ormar, ali ništa od toga nije pomoglo. Naprotiv, telefon je postajao sve uporniji, a ja sve luđi i neoprezniji. Između dva zla, totalnog duševnog poremećaja i slinjenja nad slušalicom, izabrao sam ono drugo. Prekrižio sam se i okrenuo oko svoje osi. Tako sam uroke usmjerio prema slici svoje pokojne punice koja se uokvirena smiješi s kuhinjskog kredenca.

Isprava me je razveselilo kada sam čuo glas prijatelja čijem je poznaniku umro stric. Ipak, tada još nisam znao da će mi priopćiti tragičnu vijest. Razgovor je tekao ovako:

- Bok, kaže on.

- Bok, kažem ja.

A onda dramatska pauza od cirka dvije - tri sekunde. Ne znam čemu te pauze, ali činjenica je da su one ukorijenjene u svijest poštanskih pretplatnika. Pretpostavka je mnogih da je to vrijeme rezervirano za tajne službe, kako bi blagovremeno stisnuli tape. Kako god bilo meni je ta pauza dobro došla da izvadim zaostalu špenadlu iz uha.

- Čuj, imam ti nešto važno za reći.

E tu sam znao da sam najebao. Bolje da me je strefila očeva kletva - da Bog da se oženio crnkinjom - nego što sam podignuo prokletu slušalicu. Ali nisam mogao ubaciti u rikverc, pa sam vozio dalje. Postoji još jedna vrlo bitna stvar u ovoj priči: neki ljudi jednostavno nisu stvoreni za priopćavanje loših vijesti.

Sjećam se događaja iz vojske. Bilo je to tako davno da je pravo čudo što nisam zaboravio. Jednom je vojniku umro otac od zapetljaja crijeva pa je tom prilikom stigao i telegram sljedećeg sadržaja:

- Umro ti je stari STOP, neki mu je kurac bio STOP u crijevima, dođi odmah kući STOP, tvoj komšija Jovo STOP.

Po primitku STOP telegrama u vojarni je nastala neopisiva panika, jer je vojnik o kojem pišem ostao siroče, sam na svijetu bez igdje ikoga. Nesretni otac koji je umro "od nekog kurca u crijevima" bio je jedini živi rod ucviljenom vojniku. A sad je umro i to je, prema vojnom pravilniku, trebalo što suosjećajnije prenijeti sinu. Ali kako? Poznato je da su vojnici uglavnom nepismeni ljudi koji se lirski izražavaju samo u bordelima.

S obzirom da Adamu (tako se zvao jadnik) nismo mogli reći:

- Druže, od danas si siroče - trebalo je između 250 nepismenjaka pronaći pametnu glavicu koja je iz školskog predmeta – hrvatske književnosti - imala najmanje trojku.

Kako takvoga nije bilo, izbor je pao na Muradifa koji je iz tog predmeta, istina, imao samo dvojku ali je zato iz prirode i društva bio vrlo dobar. Sama činjenica da je iz tako važnog predmeta bio visoko ocijenjen, diskvalificirala je nas ostale glupane pred zapovjednikovim očima.

Legende govore, a ja sam tome živi svjedok, da je Muradif nekoliko sati trenirao govor u poljskom zahodu, dok su samo odabrani imali čast držati mrtvu stražu pred vratima wecea. Kada je izišao u očima mu se sjajila sva pamet i plemenitost ovog svijeta, a na čizmama komad toaletnog papira umrljanog dvadesetgramskim komadom dreka. U pratnji nekolicine nas Muradif je stao pred Adama koji je glasno prdio ispred 60 -milimetarskog topa, simulirajući napad na obližnje neprijateljsko selo.

- Adame, prijatelju naš plemeniti i druže naš, koga voliš najviše na svijetu?, započeo je Muradif i tako zbunio sve nas.

- Tatu., odgovorio je i sam zbunjeni Adam.

- A državu, vojsku, našu valutu?!!! Šta, to ne voliš?, uzbudio se Muradif.

- Ma jebeš to.

- Znači tako, najviše voliš tatu?, zacvilio je Muradif, očito sjebane koncepcije,

- A imaš li još nekoga koga tako puno voliš?

- Nemam, imam samo tatu.

- Znači, imaš samo tatu?

- Da.

- E, ajmo se kladiti da ni njega nemaš! Evo ti telegram pa se sam uvjeri!

Adam je nakon tih riječi pao u duboku komu iz koje se do danas nije probudio, a Muradifa smo streljali po kratkom postupku. Neki ljudi, kako sam rekao, očito nisu sposobni za objavljivanje loših vijesti. Muradif je tipični primjerak takve nesposobnosti bez obzira na visoku ocjenu iz prirode i društva. Moj prijatelj čijem je poznaniku umro stric drugi je takav slučaj za koji znam. Evo i zašto:

- U srijedu je sahrana strica onog mog poznanika. Jel dođeš?

- Ne volim sprovode.

- Trebao bi se pojaviti.

- Zašto? Od čega je umro?

- Prirodnom smrću.

- Jebeš ga, to više nije popularno.

- Mislim da bi se svejedno trebao pojaviti.

- Za koji kurac? Pa jedva sam ga poznavao.

- Ali mi smo mu bili jamci za kredit, sad ćemo ga morati vraćati. Banka će odbijati od naših plaća idućih šest godina njegove rate kredita, jebo te! Pa valjda je zaslužio da mu se isplaćemo nad grobom?

I te kako je zaslužio, pomislio sam, i odmah stao oplakivati smrt strica poznanika mog prijatelja. A plakao sam, kunem se, cijeli dan.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:15   #3
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
1. Ženske sise postoje da bi se u njih buljilo! Nemojte to, pobogu, pokušati promijeniti! Toga su svjesne i druge žene, pa nose kratke majice, dekolteiće i dekoltelčine, često su bez grudnjaka, lamataju sa sisama kao Carla Del Ponte vratnim kralježnicom kad dođe u posjet nekoj zemlji na brdovitom Balkanu. Da, kojim slučajem, Bog nije želio dati ženama sise, vjerojatno ih one ne bi ni imale. A mi, muškarci, gledali bi ženama u oči, recimo. Samo, recimo. Drugo, drage žene, a to je još uvijek pod točkom jedan, muškarac koji gleda u tuđe ženske sise ista ga ta slika neodoljivo podsjeća na rano djetinjstvo, dakle dok je još kao dijete sisao kako bi preživio. Znači, s druge strane tu su i rane uspomene iz mladosti. Stoga vodite računa da si ne nabacimo neki kompleks iz tog doba. Netko je jednom rekao, sigurno ženski šovinst, da se u malim ženskim grudima nalazi veliko srce. Ja pak tvrdim da svaka ima veliko srce, samo je treba ljubazno pitati.

2. Naučite se pravilima ponašanja s wc školjkom! Ta odrasle ste osobe i tvrdite da smo ravnopravni u svemu! Ako je daska dole, dignite ju gore. Za potrebe školjke nama je potrebno da daska bude gore, a vama dole. Mi vama nikada ne prigovaramo kad ostavite dasku dole, zar ne? Jednostavno je dignemo. Nismo ludi zalijevati pločice, dasku, kadu… i poslije s wc papirom brisati popišano. Vama je puno lakše jer vi u sjedećem položaju obavite sve nužne radnje. Mi stojimo i ciljamo na jedno oko. S drugim zažmirimo a kroz ono otvoreno nišanimo. Ako je daska gore, onda je meta u koju gađamo šira i puno preglednija. Tako imamo manje zajebancije s uklanjanjem tragova.

3. Subota - sport i sportska kladionica, druženje s prijateljima uz pivo ili gemišt, ili jednostavno u vertikalnom položaju razmišljati zašto smo se, dođavola, morali oženiti; zašto mi nismo žene (nosili bi zavezani madrac na leđima); je li ona mala s posla udana ili me samo zajebava... Dakle, promijeniti tu našu naviku je kao da promijenite zakon plime i oseke. Zapitajte se samo čemu tražite druženja subotom? Zar se ne družimo i previše ostalim danima? Bog se odmarao u nedjelju, mi jadnici tražimo barem subotu. Dovoljno je što nedjeljom idemo na ručak kod naših punica ili one dođu kod nas. Zar to nije već dovoljna božja kazna? Zato vas molimo, ne budite toliki sadisti prema nama. Dajte nam taj jedan dan da uživamo bez vas.

4. Šoping NIJE sport. I ne, mi nikada to nećemo misliti drugačije. Možda vama obilazak dućana stvara zadovoljstvo, ali nama muškarcima ne. Osim ako ne kupujemo sportsku opremu, pornografske časopise i slične, muškarcima neophodne, stvari. Ali mi onda ne tjeramo vas da idete s nama, jesmo u pravu? Zar niste naučile u onim španjolskim sapunicama kako muškarci ne vole odijevati haljine; eventualno ih mogu skidati – ali ne sa sebe. Najbolje niti s vlastitih supruga. Draže ste nam ovako odjevene. Puno draže. Ionako trošite našu lovu, zar ne? Onda nas barem ostavite na miru. Zamislite, grozomoran primjer, gori od horora: u obližnjem dućanu ja guram ona aluminijska kolica, ona ide ispred mene, za jedno, pola koraka. Onda mi prvo u kolica ubaci deterdžent, pa dvije vrećice tjestenine i na kraju higijenske uloške. «Ove su dobre, ne propuštaju», obraća se meni na sav glas kao da ih meni kupuje.

5. Plakanje i cmizdrenje je isto što i ucjena ! Kad vidimo ženske suze bolje da nas pregazi kamion gradske čistoće. Prije bi se oporavili. Znate li na kojem dijelu tijela postoji najviše mišića? Jeziku. Koje je najjače oružje žena? Opet jezik. E, ali kad nas ne uspijete razjebati s glupostima, onda udarate u plač. «Ti mene ne razumiješ», «Ti ne znaš kako je meni»… ma dajte to pretočite u neku narodnu pjesmu a ne da kroz vaše plakanje moramo to slušati. Najgore u čitavom tom dijelu je to što vi žene možete plakati za svaki kurac. Kad god vam jezik ne pomogne, suzama rješavate probleme. To je ucjena! I prema važećim zakonima bilo koje države - kažnjivo djelo. Zato se ide u zatvor!

6. Kada nešto trebate - pitajte. Da to malo pojasnimo:
- mi ne razumijemo vaše diskretne znakove!
- mi ne razumijemo kada okolišate!
- mi ne razumijemo kad nam nešto pokušavate reći!
- JEDNOSTAVNO TO RECITE! Znakovima i simbolima služe se gluhonijeme osobe. Čim smo u braku, znači da je diskrecija u potpunosti zajamčena. Tko je lud hvaliti se da je u braku? Pogotovo pred drugim ženama. Onda čemu plaženje po nama kad nešto imate za reći. Okolišanje tipa: «znaš onu susjedu kojoj je muž kupio za godišnjicu braka auto, pa vidiš, i nama je uskoro godišnjica». Treba vam auto? Recite! Odgovor ionako znate unaprijed: postoji gradski prijevoz, jeftiniji je. Nemojte nam tri sata pričati o kojekakvim glupostima kad sve to možete sročiti u dvije rečenice. Ionako znate što ćemo vam odgovoriti. Da pojasnim: naš odgovor uvije glasi: ne. Jer da glasi «da»,vi nas ne vi ni pitale. Kad nešto pokušavate reći zaboravite da razgovarate na telefonu s najboljom prijateljicom. Pristajemo plaćati ogromne račune za vaše jadikovke, ogovaranja, tračeve i slično na telefonu, ali nemojte nas još i psihički lomiti. Interaktivnim sučeljavanjem, ili licem u lice.

7. "Da" i "ne" su sasvim normalni i uobičajeni odgovori na pitanja koja postavljate. Zašto pobogu moramo poslije da, obvezno davati obrazloženje. Pitanje: - «Ideš li na piće»; odgovor: - «Da»; pitanje: - «Zašto?»; odgovor: - «Boli te kurac.» Mislim, stvarno ne razumijem, «zašto» svako mora imati svoje «zato». Ili recimo «ne». Pitanje: - «Idemo li večeras van?»; odgovor: - «Ne.» pitanje: - «Zašto?»; odgovor: - «Zato.» Jednostavno, kratko i jezgrovito. Pokušajte vježbati nasamo pred ogledalom. Olakšajte nam malo život. I glumci vježbaju pred ogledalom, i političari, i prostitutke (ups, one ne, osim u iznimnim situacijama), pa zašto i vi ne pokušate?

8. Nemojte nas mučiti sa svojim problemima, osim ako stvarno ne želite da ih riješimo. Jer mi to radimo, rješavamo probleme. Za sažaljenje imate svoje prijateljice!
Kad god sjednete preko puta nas s facom kao da vas je Pablo Picaso portretirao, znamo da smo najebali. Prvo počnete od Adama i Eve, pa se priča rastegne kroz rani vijek, srednji vijek, pa sve do prije nekoliko godina. Tu onda stavite sebe kao žrtvu koja je, unatoč vanjskim i unutarnjim neprijateljima, uspjela izdržati sve napade na vaš (i naš!) suverenitet. Tek se onda prebacite na suštinski problem koji otprilike ovako glasi: «Jutros dok sam prostirala rublje, susjeda me nije ni pozdravila. Kurva, što si ona zamišlja?!». E, onda bi mi trebali uzeti raketni bacač i ispaliti ga susjedi u ćelo. Ali, toliko smo već izmućeni historijom vaših problema, da bi na kraju sami progutali aktiviranu bombu.

9. Glavobolja koja traje 3 mjeseca je veliki problem. Idite posjetiti doktora! Smjesta. I mi imamo svoje potrebe, bez obzira što ste nam zakonite žene. Možda ljubavnica ima menstruaciju ili je na putu… Uzmite u obzir da vas ne jebemo u glavu nego u ono mjesto koje niste depilirali od prošlog ljeta. Žrtvujte se malo, znate i same koliko se mi s vama, i na vama, žrtvujemo! I mi imamo svoje fiziološke potrebe, makar ste nam žene. Čovjek kad je gladan ne pita je li za ručak grah ili fino pečeni odresci. Svejedno mu je, samo da napuni želudac. Tako je i s vama. I da ste fino pečeni odresci, ako ih jedemo svakodnevno, mi se katkad zaželimo i graha.


10. Sve ono što je muškarac rekao prije 7 dana više ne vrijedi. Zato ne pitajte zašto ne održavamo obećanja. Na nama je da mijenjamo odluke. To je odredila viša sila od pamtivijeka. Kad god je muškarac nešto zajebao u povijesti to je zato što je bio dosljedan svome cilju, tj. odlukama. A zato su žene najviše krive. U vama je, drage moje i tuđe žene, usađen neki nevidljivi procesor koji jednostavno mora upravljati s nama muškarcima. Mi smo stvoreni za to da mijenjamo odluke. One traju od dva dana do jedan tjedan. Nakon toga ako ostane – ostane. Ako ne, stjeramo sve u fini kurac i donesemo novu odluku.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:32   #4
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
OSTAVKA

Rekla je, ostajem pri svome
I ne želim te, zaista ne želim,
Više nikada vidjeti
U dječji ruksag "Save The Earth"
Spakirao sam majice, gaće
I čarape, i tada rekoh:
Zbogom, idem ja, umjesto
Pozdrava - Do viđenja.
Okrenula je glavu na stranu
I promrmljala:
Crkni, gade
Kao da samo gadovi
Crkavaju

Na ulici se ništa neobično
Nije događalo,
Kao da svijet nije znao
Za još jednoga beskućnika

Ipak, spremala se kiša
I ja otrčah u prvu birtiju
Na konjak
I topli sendvič
























NASLJEĐE

Nisam dovoljno pijan, ljubavi, za jutarnje rasprave
Razumjet ćeš to jednom (ili nikada, svejedno je)
Neke stvari valja prešutjeti
Iskrenost je samo utopija za naivne
Kad si me pitala, volim li te dovoljno da
Prestanem piti, smatrao sam da si previše mlada
Kako bi razumjela čari mamurluka
I jasno sam rekao da te volim
Iako si znala da sam lažov
Ogrezao u biću
Djeda i oca
Ili nekoga od njih


































SEOSKI AMBIJENT

Netko mi je pričao o tebi
Da si se udala za seljaka
Da imaš retardirano dijete
Da si mu dala moje ime
I da stravično sliči na mene

Draga moja, ponavljam opet,
Ne odgovara
Svakome
Seoski zrak


































RUDARSKA

Parafrazirajući nekoga za koga nisam čuo
Dobio si bod kod mene, ćelavi čovječuljče
S malog ekrana, i bio bih kompletan idiot
Da na idućim izborima ne glasujem baš za tebe
Tvoju ću fotografiju dva put uvećati i
Možda te stavim na zid dnevne sobe
A onu malu fotku sa štanda već sam
Pohranio u novčanik s iskaznicom socijale
Na radiju sam čuo da ćeš gostovati
Širom naše brdovite zemlje i već sam
U rudniku uzeo godišnji odmor da
Nosim transparente u stopu za tobom
A ako te slučajno atentatori upucaju
Plakat ću, groba mi, ko jesenja kiša
Jer nakon tebe ništa neće biti isto
Ni zemlja, ni nebo, ni usne moje drage
Kontraobavještajca Sadamove garde




























O, DA

Zovem se...
Zoveš se...
Kako si...
Hvala na pitanju...
Još jedno piće...
Lijepa večer...
O, da...
I zvijezde...
O, da...
Još jedno piće...
Ne, hvala...
Onda...
Kod tebe ili kod mene...
Kod mene, muž mi je na putu...
O, daaaaaaaa....?

Jebote, do sad najbolja
Komunikacija



























BEVERLY SHIT

Čak je i Clinton prevario ženu
A on je jebeni saksofonist
U Bijeloj kući
Bio je predsjednik, jebiga
A tko sam ja
Da ne griješim
Tko sam ja ?
Stoga, idemo dalje
Treba platiti račun za struju
I ispratiti klinca u školu
A večeras te vodim na ćevape
U somunu
S duplom porcijom luka

































ZRAKE

Bez žiga žigosani žiguju
Klinčevano klinče klitiče
Pramac hirovitog vira piči
O hride
O more
Razbijene krhotine kršim

I možda odležim
Još ovaj tjedan
Ne volim pjeskovite plaže





































POGLED

Priznajem
Ateistički
Anarhistički
I
Pomalo bogobojažljivo
Veselim se Nietscheovom bogu
Jer
Mrtvi ne vide dobro





































RAPSORD

Ne trebam te
I ne trebam te
A opet mi nedostaješ
Glupačo moja i
Moja
Kao i njegova
Osobnost je tu najmanje
Bitna i
Bitna si ti
Jer
Ne trebam te
I ne trebam te
A nedjelja je
I petak trinaesti
I pun je mjesec
I pun je zvijezda
I pun je kurac

Ali to je već
Druga priča



























BIVŠA

Bivše su bivše
A moja još diše
I jezikom radi kao nekad davno
Nema pomirenja, ni duboka razočarenja
Jer i ja sam, jebiga,
Ostao isti







































GENUG

Pišanje u Wordu
Nedostaje jedan zarez
Idemo dalje
Das ist normal
Tko radi taj i griješi
Ispočetka
Genug

Fuck You Tamara
Zbog tebe sam zajebao
Još jedno svitanje
Odreži mi maloga
I spremi u hladnjak

Jer
Sljedeće svitanje je
Moje
























POSLJEDICA

Džino je naručio pivo i pelin
Sasha samo votku
Ona deci crnog vina
A ja sok od borovnice

U jednom je trenutku
Nastao tajac
Konobar je doživio
Moždani udar
Muha se mrtva ispružila
Preko stola
Uragan se nadvio nad
Gradom
A komunisti su došli na
Vlast

Jebiga,
Znao sam da ne smijem
Prestati piti
Uvijek se dogodi
Neko sranje

























BUREK

U ovitku bureka napisala je poruku:
Kupi mlijeko, jogurt, cigarete i novine
Zatim na placu kilu krumpira i salatu
A kad to završiš ravno doma,
Ni za Boga miloga u birtiju!

Dakle, jebeš burek
I tko ga izmisli
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Sponsored links
Advertisement
 
Advertisement
Old 24.03.2007., 06:36   #5
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
OPCIJE

Nisam za vojsku, monahe, žigole, ekstreme, umjerenjake,
Menadžere, pedere, trezvenjake, naturiste,
Radnike, lijenčine, kilavce i supermane

Ja sam za razne opcije
Uglavnom bez truna ambicije


FILOZOFIJA

Život je ispunjen detaljima,
Rekla je i povukla dim cigarete
Znalački se pokrila do brade
I nastavila:
Rodila sam troje djece i svi su,
Bogu hvala, živi i zdravi
I da me leđa tako ne bole
Radila bih sve do smrti

Platio sam joj obavljeni posao
I zamolio da napusti stan
Jer mrzim kurve koje filozofiraju
Na sat


KRAJ

Neki mi put dođe da zajebem sve
I ostavim sve
I odem
Otputujem
I odem
Negdje
Gdje me ne znaju
Okrenem stranicu
I kažem
To je nov početak
Ovo ću jutro
Oprati zube
Staviti kravatu
Popiti kavu
Potražiti posao
Koji traje do pet
Oženiti se – ne oženiti
U svakom slučaju
Prestati piti
Naučiti govoriti
Naučiti hodati
Naučiti plesati
A to nije mala stvar
Prestati piti
Igrati tenis
Biti human
Slušati vijesti
Ići na more
Kupiti odijelo
Prestati piti

Jebiga, to sam već rekao,
A tako mi teško neke stvari
Leže

BILA JE

Bila sam silovana u petnaestoj,
Dečko me je napustio u trećem mjesecu trudnoće,
Ovisna sam o drogi, uglavnom lakšoj,
I sad me ti jebeš u polovnoj Škodi
Rekla je
I dodala:
Nikada nisam tako nisko pala

Dao sam joj nešto kovanica
Da kupi pivo i cigarete
I dugo u noć pričao o štetnosti droge
I sigurnom seksu
U polovnoj Škodi









































I BOLI ME

Ako imaš nešto
- reci
Ili se skloni u stranu
Dosta mi je tvojih
Praznih riječi
I uzdaha za vrijeme
Jutarnje kave
Posoljene
Mediteranskom travom

Boli me dupe za
Gladne i siromašne
Za tvoje starce
I krastavce
Za umjetnost,
Pravdu,
Zubare,
Koncerte,
I sve tvoje bivše
Koji su
Uspjeli u životu

Jebiga, draga, ja nisam
Kirurg,
Niti glumac,
Pilot,
Odvjetnik
Ni mesar
Al ima nešto valjda u meni
Što ću otkriti
Jednom
Kad – tad
Kad – tad

Il’ nikad

Jer,
boli me, stvarno boli,
Dupe
Za to






BUDA

Kažu da vrana donosi
Smrt
I sova
I vađenje zuba
I rak
I infarkt
I ti
Mala moja
Koja me već tjednima ždereš
Kad pijan dođem
Doma

Al’ ko ga jebe…

I Buda je jednom imao
Muda
I bio ponosan
Na njih
A danas se gruda
U obliku soba
Il’ tuljana
Il’ ružnog
Pingvina
Negdje na
Sjevernom polu






















VISOKA ŽENA

Viša od mene za dvadeset centi'
S ogromnim stopalima veličine
Dječjeg groba
Rekla je, poljubi me sroljo
Ko da je to jednostavno
S obzirom na moju visinu

A ne volim, stvarno ne volim
Visoke žene

Uzdigao sam se na prste
Poput balerine
I poljubio je u vrat
A ona mi je uzvratila nježnost
S dva kratka poljupca
U tjeme

A ne volim, stvarno ne volim
Visoke žene

Zatim smo se pohrvali kao
Profesionalci
I ja sam srećom pao na nju
Nakon nekoliko trzaja
Bilo je jedan nula za mene
Pa,
Jedan nula za nju
I na kraju
Neriješeno
Bez produžetaka
I
Bez pucanja penala

Jer,
Ne volim, stvarno ne volim
Visoke žene










POSAO

Još jedan posao, nakon
Agencije osiguravajućeg društva, vojske,
Policije, trgovine, novinarstva i pisanja knjiga.
Uglavnom male stvari na prohibiciji
Ambicija i žigolo s tetoviranom metom
Na čelu
Aloha s Havaja i komadom psećeg
Govna na cipeli
(Siguran sam u uspjeh crva u grobu,
U svoju se sigurnost ne kladim)
Maleni je ovo grad za luzere, kad
Gubiš - gubi na veliko,
I bivše i buduće su mrtve, spremne
Na kompromis s vragom,
A onda lopata ognja i želja za mužem,
Koji, ako već pije, neka onda i radi,
Ili krade, ili dobije na lutriji, ili u čelo
Ako je osiguran
Glavno je imati zdravstveno, mirovinsko,
Nešto novca za račune, novi auto, cipele
S visokim petama, uloške, šminku,
Kino, vrtić,
Srati ujutro točno u sedam, biti
Nasmijan, trijezan, imati smisla za
Humor, prihvatiti kritiku, slagati
Se u svemu, umrijeti prije nje
I po mogućnosti unaprijed platiti
Sprovod

Eto,
Zato mi treba još jedan posao
















KIŠA

Jedan od onih dana
Kada je na ruci gips,
Žena ima glavobolju,
Ljubavnica menstruaciju,
Kada su džepovi prazni,
Mamurluk razbija lubanju,
Birtija ne daje kredit,
A vani pada kiša
Praćena tučom

I poslije svega toga,
Kako ne bih bio depresivan
Kako?

































KONDUKTER

Ja - pijan, on - pijan,
Ali on je glavni
Sa službenom kapom
I kožnom torbicom
Iz koje nesigurno
Vadi bocu
Domaće brlje

Jebiga, sine, šverc se
Ne isplati, kazne su
Velike, sramota je
Velika, a - osim toga -
Koji si ti uopće kurac
Da se besplatno
Voziš državnim vlakom,
Kaže i dodaje mi bocu

Nagnem brlju da se ne
Uvrijedi i ispijem deci - dva,
Iz znatiželje
A onda mi sine da se
Vozim u pogrešnu smjeru
I stanem rigati ispod znaka
Na kojem lijepo piše:
U slučaju nužde povucite ručicu





















MALA SVAĐA

Divljački me napala škarama, psujući mi
Majku, oca, djeda, babu, užu i širu
Rodbinu, razbila je televizor, posuđe, keramičkog
Psa i mačku
I pojela grah iz lonca da se smiri

Zatim je legla na počinak,
A ja sam ostao proboden ležati






































RUPA

Kada se more
Uškropi
I tvoja rupa
Jednom za svagda
Začepi

Pronađi me
Na nultoj stranici
Telefonskog imenika
I nazovi me,
Bit ću samo tvoj



































NEMOJ SE CERITI

Sudba je uljudbena, brate moj,
Samo je treba pritegnuti
Ne varaj sebe, ako varaš ženu
Ostavi nešto i za kasnije
Poput bezdušnika bezdušno diši
Diši i diši ranjena zvijeri
I konobari već znaju jasnije
Da si uginuo u prljavoj čaši

Svi smo mi dio nečijeg plana
A plan je analno-logičan, brate moj,
U nekom geometrijskom liku
Prepoznaj sebe, i sebe, i dušu,
Jer duša je Černobil, i Krško,
I Tomahawk,
Smrdi kad ustaje poput ribe
S Dolca, poput ribe tvoje žene
Poput onoga psa kojega si s prozora
Ubio pištoljem svoje kćeri

A onda opet, jebiga, brate moj,
I Smrt je svirepa starica depiliranih nogu
Nemoj se ceriti kada je vidiš, nego joj
Pucaj u rožnjaču oka
Ubij je kao onoga psa, ubij je i ne sanjaj
Jedino tako možeš prevariti smrt
Ako
Ciljaš visoko


















ZA GUZICU UBIJAM

Juda je rekao da su stvari promjenjive
Ali da on ostaje isti
I ne da guzicu za publiku ma kakvi
Šupci oni bili
Uzeo je gitaru i izišao na ulicu
Svirajući baladu o Petrici Kerempuhu
Ja sam ga čekao uz izlog birtije
Lagano srčući svoje pivo
Nakon što ga je iscipelario pijani vatrogasac
I razbio mu gitaru o kontejner za smeće
Juda se vratio za stol krvav
I ponosno rekao, da ga gosti čuju:
Život dajem, ali za guzicu ubijam

A ja sam naručio novu rundu































PETKOM

Ne volim petkom psovati
Izbjegavam to
Jer petkom se jede riba
I petkom se posti
Krulećem želucu kažem
...em ti mater ludu
Danas si fin ko pas
Evo ti riblje kosti
I udavi se






































DOMAĆE

S tvojim volumenom
I nekakvom kemijom u zraku
Mi se već tjednima svađamo
Kao da smo, ne dao bog, u braku
I ako je fakat tvom starom ko lakat
Zažmiri kad pogasim svjetla
Ne želim da se uplašiš kad zgrabiš
Kažiprst umjesto domaćeg pijetla





































SLONOVI

Sinoć sam gledao dokumentarac o lavovima
Kada su lijepo rekli
Da se lavovi pare po potrebi,
Kad im dođe
Između obroka antilope i, recimo,
Vlastite mladunčadi koja su
Nastala kada se slonovi
Napuše afričke trave

Slonice se prečesto vade na migrenu
Jer najlakši način je reći slonu:
- Ne večeras, dragi
Sutra ćemo, obećajem


































PECANJE

Joe je rekao, 'ajmo na pecanje
Ove je godine riba glupa
Moći ćemo loviti na paštetu,
Džem, margarin ili juhu
Joe je rekao, 'ajmo na pecanje
Nećemo ni nositi štapove
Dovoljno je da nas ribe vide
Svaka će zagristi udicu
Joe je rekao, 'ajmo na pecanje
Obuci odijelo i stavi kravatu,
Lažni Rollex i jeftini parfem
Ove je godine riba glupa

Joe je rekao
I ja sam se složio
Ali Joe je retardiran
A ja...
Volim ribu
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:37   #6
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
ŽIVJELI SU SRETNO

Kada je Žare sreo Saru
Bio je kronični alkos, dva puta rastavljen
I tri puta liječen
Neuspješno
Iz usta mu je izbijao smrad, gori od onog
S nogu
(a i taj nije bio bezazlen)
Imao je kredit za auto kojeg je prokockao,
Triper, hepatitis i
Drvenu nogu

Kada je Žare sreo Saru
Ona je bila narkomanka, jeftina drolja s ulične
Štajge, nimfomanka zečjih usta
I djetetom
Sumnjivog podrijetla
(Nije imala kredit za auto, ali je dileru dugovala lovu)

Kada je Žare sreo Saru
Umjesto cvijeća poklonio joj je
Triper i drvenu nogu
Ona je njemu prepisala dijete i besplatno dala
U predvorju hotela

Vjenčali su se skromno, kako i priliči,
I živjeli dugo, sretni i kreposni


ZAŠTO TI PONAVLJAM

Poput Sinatre sereš o mafiji, o uhu Van Gogha,
Wiskeyu W. Churchilla, Mannovom pederluku, govoriš
o Tolstoju, Vivaldiju, Jongu i Shakespeareu kao
O susjedima, listaš Times i National Geographic,
Zbunjuje te moje umijeće budale i glasno prdenje
Za stolom, nisu ti jasne moje knjige i sumnjivi
Kupci istih
I zašto ti, zaboga, zašto stalno ponavljam:
Budi svoj i ostani glup


KONSTRUKCIJA BROJ 5

Neke sam stvari namjerno prešutio
Veliki sam dio izmislio, preoblikovao i dopunio
Izbacio sam ono od – do, i uglavnom glumio
Nevinašce u pokajničkom grču

Ali nije mi povjerovala...

Znala je da sam spavao s njezinom tajnicom
Zato što nosi grudnjak broj 5


S POTPISOM

Upoznao sam je na čitanju poezije, iako sam bio odveć pijan,
A ona odveć lijepa, nisam se izrigao na pod već u pisoar
I dijelom na čizmu, pušio sam švercani Marlboro s falsifikat
Markicom, a ona Ronhil s plaćenim porezom, i ja sam čitao
I nitko nije pljeskao, nije ni ona, ali je gledala mršavog tipa
Za šankom koji je kupio moju knjigu i platio mi dupli konjak,
Gazda lokala ponudio mi je svoju šogoricu, rekao je: stara je,
Ali još radi sve, ali nisam mogao jebati, gledao sam njezin Ronhil
I mislio na njezino srcoliko dupe, i studira li književnost ili veterinu
Jer o oboje znam ponešto, i dao bih svoja jetra za samo pet minuta
Na njoj i prestao bih razmišljati o smaku svijeta kojega ću ionako
Dočekati pijan i bio bih optimist do prvog slijetanja i ne bih više pisao
Loše stvari, možda bih prestao piti, mada u to čisto sumnjam, i sve
Bih dao na ovom jebenom svijetu za samo pet minuta na njoj

A onda je ona prišla za moj stol, sjela i kurvinski se nasmijala
Pitala je za koliko prodajem knjigu i može li je dobiti
Besplatno, s potpisom
S gnušanjem sam odbio takvu ponudu
I pitao gazdu lokala za šogoricu

I zaista, bio je u pravu...
Stara je, ali još radi sve


POKER PONEDJELJKOM

Stigao je red na mene
Zatražio sam dvije karte
I dobio poker kraljeva
Tada je Joe prdnuo
A Chris srknuo gutljaj Wiskeya
Iako sunce još nije izišlo
Nešto je zabljesnulo u kutu sobe
Bila je to Margita
Mikeova prva žena
Koja je zaspala na stolcu
I nehotice pokazala
Glazirane gaće s ljubičastim cvjetićima
Na kojima je pisalo
Petak
Iako je bio
Ponedjeljak

Siguran sam da je bio ponedjeljak
Jer ponedjeljkom uvijek kartamo
Poker
Mada postoji pretpostavka i da
Sam se zajebao
(Ili Margita ipak nosi već četiri dana
Glazirane gaće?)
Kako god bilo
Taj dan sam digao dosta love
Dovoljno da odem na jug zemlje
I posjetim Margitinu sestru
Koja uopće ne nosi gaće
I nikada, baš nikada,
Ne igra poker
Ponedjeljkom


TORPEDO

Jednom sam bio na selu i tamo upoznao seljaka
Po imenu Jurek
Sva moja stremljenja postadoše usmjerena
Na njegovu malodobnu kćer i traktor marke Torpedo
Jurek, rekao sam, posudi mi traktor da skoknem do
Grada, kupit ću gajbicu piva i lilihop za tvoju kćer
Ako hoćeš prijatelju, kćer ti odmah dam, ionako je
Za kurac i ne znam što ću s njom, al' traktor ne dam
Neznancu u ruke, previše je dragocjen
I prirastao srcu

Bacio sam opušak kraj štale
(Koja se istu večer zapalila)
I odveo sedamnaestogodišnjakinju na sladoled
Gdje je dugo u noć lizala dvije kuglice sladoleda
Od vanilije

Torpedo nikada više nisam vidio
I to me žalosti


PRAVILO

Kada je moj otac doveo ljubavnicu bio sam dijete
Da bih shvatio zašto moja majka plače i jadnoj
Djevojci urla: - kurvo!
Kao mali nisam razumio stenjanje iz tatine sobe i
Djevojkin uzvik: - Nemoj stati, matori!
Kada je soba bila mala i tata nije imao gdje trčati

Od onda sam mnogo naučio i svojoj sam djeci
Rano objasnio
Da žena koja urla na supruga:
- Nemoj stati!
Nikada drugoj ne govori:
Kurvo!

To je pravilo
I treba ga zapamtiti


ROGER

Roger je jedan od onih
Koji svake subote pere svoj automobil
A poslije usisava prašinu iz dnevnog boravka
I iznosi smeće iz stana
Spada u onu kategoriju roditelja koji djecu
Izvode u zoološki vrt, izlete, kazališta ili kina,
Daju kakav – takav džeparac
I redovito odlaze na roditeljske sastanke

On nema osobnih problema i često govori
U množini
Srijedom i petkom se seksa, osim kad je spriječen
Višom silom
Od osiguranja ima sve što mu treba
I štedi na svakom koraku

Roger je moj omiljeni lik iz stripa
I ja ga kao takvog obožavam
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:38   #7
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
ONA MRZI PEDERE

Kada sam ga pustio u sobu
Da prespava svađu sa ženom
Alen je priznao da je peder

- Ti si fin čovjek, rekao je plačno,
Ali si grub i iz usta ti smrdi
Osim toga, stalno si bez novca,
Jer sve što imaš ostaviš za šankom

Složio sam se s Alanom i dao mu posljednju
Bocu piva

- Iako sam peder, kladim se da sam imao
Više žena od tebe, jer seks je tehnika u
Kojoj uživaju oba partnera
Poznavajući tebe, previše si sebičan
Da tako misliš.,
Rekao je
A ja sam ga onesvjestio
Bocom u glavu i otišao do
Njegove žene
Koja u principu mrzi
Pedere


ŽRTVA

Na božićnom domjenku
(jednoj od onih ceremonija gdje se
Puno jede i pije)
Praznio sam drugu bocu vina kada je
Gare rekao da je kupio snajper
S kojim će ubiti
Ženinog ljubavnika

Božićni blagdani, rekao bih, izvrsni su
Za razgovore o savršenu ubojstvu
Posebno ako je žrtva
Ženin ljubavnik
Iako nisam imao ništa s tim, pomno
Sam ga slušao
(Čak mu i dao nekoliko korisnih uputa)
A onda pao u duboku
Depresiju

Dok sam govorio Gari o važnosti drugog hica
Netko mi je odnio bocu vina sa šanka
I netragom nestao


DA LJUBAV POSTOJI

Da ljubav postoji
Ti ne bi imala jezik
Bila bi nijema, a ja bih
Te razumio
Ne bi imala ni bore
Iznad ćela, kad bi ljubav
Postojala, već možda
Tragove oko usana
Od smijanja i
Pijančevanja


STVARANJE

Kada je Bog stvorio ženu
Napravio je fatalnu pogrešku
Dopustio joj je da rađa
I stari
I tako stvorio
Pakao


IDEALIST

Znam da se neke stvari ne mogu promijeniti
Ali još uvijek sam notorni idealist
(Ma što drugi mislili o idealima)
Jer ujutro kad popijem prvo pivo za šankom
Čvrsto vjerujem da ću se uvečer vratiti doma
Trijezan

MLIJEKO

Već sedmi put ovaj mjesec prestajem piti
Jer mi se nos izbrazdao poput oranice
Jer mi je jetra natečena kao goveđi odrezak
I druga žena odlučno rekla:
Zbogom budalo, vraćam se mami

Ujutro sam iz hladnjaka, umjesto konjaka,
Izvadio mlijeko iz tetrapaka
Ulio punu čašu
Sjeo za stol
I prekrižio noge

Satima sam čekao odgovor;
- I što sad?
- I što sad, kada sam trijezan?


POETESA

Rekla je, ja sam poetesa i pišem jednako dobro
Kao i vi, mada su moje pjesme posvećene ljubavi
Rekao sam, ja sam alkos i jednako strastveno pijem
Kao i prije, mada o ljubavi možemo raspraviti
U mojoj sobi

Pristala je, i
Više ne piše o ljubavi


SVETKOVINA

Noć je bila protkana svetkovinom
(blagdanom nekog zaslužnog sveca)
Ljudi su molili nad mirisnim svijećama
Puricu, sarmu, pršut i vino
A onda gong na zvoniku crkve
Križanje, režanje, cviljenje i trans
Netko je u krivi čas
Zajebao vjernike preranim gongom

Skrušeno priznajem svoj mali grijeh:
Pokušao sam se objesiti ispod crkvenog
Zvona,
Ali nisam uspio
Štrik me nije izdržao


PROBUDILA SE UZ TIHI PRDAC

I rekla:
Sanjala sam Mickeya Mousa u obliku penisa
I bio je tako sladak da sam ga pojela

Ispraznio sam pepeljaru punu opušaka
I duboko udahnuo plin iz štednjaka
Na hladnjaku je stajalo nešto vina od sinoć
Koje sam istresao u suho grlo

Mislim da sam tada donio odluku:
Neću više petljati sa ženama
Koje sanjaju
Jebene Mickey Mouse


ROMEO I BALKON

Ni najbolji remont ovoga svijeta
Ne bi popravio moje tijelo i ponos
Kada sam se pijan penjao na tvoj balkon
I pao na glavu u ružičnjak

A za sve je kriv Shakespeare i onaj
Idiot Romeo
Mogao se ubiti prije Giulietine prve menstruacije,
Mogao je platiti kurvi za seks,
Mogao je drkati u parku,
Mogao se kastrirati

Toliko je imao mogućnosti da stvarno ne razumijem
Za koji se kurac penjao na balkon


ODMAH IZA UGLA

Bilo je to vrlo važno...
Čak sam i potrčao za tramvajem
(što nikada ne činim)
Ali nisam stigao, preduhitrila me trudnica
(udarcem u prepone)
I vrata su napravila flok
I tramvaj je otišao
A ja sam popio posljednju limenku piva
I pišalo mi se, strašno pišalo,
Pao sam u deliričnu komu i pričinilo mi se
Da trudnici razbijam glavu
A onda je netko od prolaznika povikao:
Odmah iza ugla, gospodine,
Požurite se, do podne je besplatno
Poslije je dvije kune
Odmah iza ugla
Ne možete promašiti, na vratima piše
WC
A ispod je grafit:
- U tuđoj je ruci uvijek veći komad!

Pa ti sad 'ajde
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:39   #8
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
DOBRI MIKE

Poznavajući Mikea znam da će zakrenuti
Vrat ženinom ljubavniku
A zatim će ženu nježno baciti
Kroz prozor s trećeg kata
I, na kraju,
Uzeti hašiš
Da ponovno postane
Pacifistom

Dobri, stari Mike
Uvijek je bio cool
Samo mu treba
Poticaja

































NAKON

Pitala si me, jesam li oženjen
Šutio sam
Pitala si me, imam li djece
Šutio sam
Pitala si me, kakav sam to čovjek
Šutio sam

I nastavio pušiti cigaretu
Jer poslije seksa s tobom
Svaki je razgovor besmislen




































RJEŠENJE

Neki su rekli da je frigidna,
Drugi da je uobražena,
Treći da to naplaćuje po satu
A ja sam samo slegnuo ramenima
I otišao u zahod
Maštati o njoj









































POLOVNI FORD

Iza mene je bio drugi razvod, troje klinaca,
Neotplaćena hipoteka na ruševnu kuću
I polovni Ford Taunus iz 1967.
Žene sam uglavnom prepustio dojučerašnjim
Prijateljima, djecu njihovim majkama
A hipoteka i polovni Ford prešli su u
Moje vlasništvo. Posebno me je veselio
Ford iz '67.

Ford Taunus s pet vrata, prelakiran
Bezbroj puta, posljednja boja tamnozelena
S kričavim flekama korozije
Ima li što ljepše od auspuha pričvršćenog žicom,
Rasklimanih sjedala, napukle šajbe
I dopirućih zvukova s jeftinog zvučnika?
Nema.

Jer kada te žene ostave, djeca odu
Neistraženim putovima i vrate se tek sa slomljenim
Vratovima, a hipoteke propadnu zajedno s ruševnim
Kućama, ostaje Ford koji trune zajedno s
Tobom.

I uvijek stigneš, gotovo uvijek, ubaciti u
Četvrtu brzinu prije slijetanja s mosta.




















GODIŠNJICA

Dogovorili smo se točno u osam, u restoranu gdje cijene
Lete (al' tko mari za takve stvari kada se slavi
Godišnjica braka). Bio sam uzbuđen k'o malo dijete
I cijeli sam dan pio samo vodu.

Naručio sam se kod frizera odmah nakon posla
U dućanu kupio bolju kravatu
Nazvao ljubavnicu, otkazao termin. Rekla je:
- Nema problema, postoje sprave, al' ti si nađi
Neku drugu drolju

Od Alana sam posudio nešto za džeparac, oprao
Kola, izvana - iznutra, iz novčarke izvadio fotografiju
Bivše, i stavio njenu u koloru.

Točno u osam, na minutu, zakoračih u restoran hrabro.
Debeli konobar, uz naklon, mi kaže:
- Jebemti mali, budi samo dobar!
Taman kad htjedoh mu opsovati mater, shvatih
Da čovjek odrađuje smjenu. Pustio sam da s mene
Svuče jaknu što, priznajem, vonja po dimu.

Kraj tanjura vaza i buket umjetnih ruža
A za stolom ubrzo shvatih da nema žene
Samo koverta kričavo ružna na kojoj piše
Moje ime

- Ne mogu više, život je kratak da s tobom patim
Čitavo vrijeme, piješ i jebeš što god stigneš
A ja sam ipak još dosta mlada
Odlazim stoga kod svoje mame i, molim te, ne
Dosađuj, znaš da mi je otac bivši boksač
I bilo bi šteta da te zgrabi
Voli te tvoja, sada već bivša i, zaboravih skoro,
Nahrani mačku!












SUĆUT

Čitav sam dan tražio zamjenu
Za ženu koja me ostavila
I lagano me svladavao umor
Kad ugledah pekara iz ulice
Rekao je, imam posao i dobru
Plaću, jutrom donesem topli kruh
I krafne, radim za kredit i
Otkup stana
A žena me vara s jebenim
Frizerom

Slegnuo sam ramenima, i uzdahnuo:
Danas je teško biti pekar
































BRIGA

Rekla je, jebemtisuncegdjesicijelunoć
A onda polako, brinula sam se
I nisam spavala
I nisam jela
I nisam na zahod išla
Ali
Popila sam
Onaj tvoj konjak
Kojeg si krio
Pod krevetom

Rekao sam, jebemtisunceibrigama
A onda polako,
Idem u dućan
Po novu bocu
A ti se ni za živu glavu nemoj
Ponovo
Brinuti




























NEKOLIKO DOBRIH RAZLOGA

Imam
Da me proglase ludim,
Oslobode svih optužbi,
Sudskih taksi,
Vojske,
Braka,
Alimentacija,
Da mi uruče
Žuti karton
I dozvole
Zabiti penal
Onoj maloj
Preko puta

Imam…
Ali se ne mogu sjetiti
Niti jednog

Evo, i to je jedan od onih
Nekoliko
Dobrih razloga

























PARANOJA

Još jedna noć i tupa
Bol u leđima
U zrcalu gledam nepoznata
Starca
Koji se kolje starim žiletom

I vičem:
Nemoj stati, taman dolaziš
Do rješenja
Umri, umri, umri, seronjo
Još samo danas plačem
Za tobom

I tad čujem poznati glas:
Ne znam trebam li se prije zaklati
Ili posrati

U dilemi sam od rođenja




























NA VRIJEME

Stvarnost je bizarna i lako je samoubojicama
Koji su platili stanarinu, račun za struju, telefon,
Plin i toplo grijanje, koji su petnaestog poslali
Alimentaciju, sredili dug za šankom i uplatili
Dječji vrtić do lipnja

Lako je njima
I ja bih se ubio da sam sve to platio
Na vrijeme





































LJUBAV U LJUDOŽDERA

Sinoć smo pojeli tortu od ruma
I popili sve vino
Poslije smo prešli na ostatke
Konjaka i njemačkog piva
Pijano je legla na krevet
I rekla je hajde lezi kraj mene
Rekla je svuci se
I rekla je dotakni mi bedra
Rekla je poljubi me kao nekad
I rekla je
Voli me strastveno barem ovu noć

Pogladio sam je po licu
Onako nježnu i lijepu
I okrenuo se na drugu stranu
Rekao sam glasom dovoljno nježnim:
- Pobogu, ljubavi, pa nema smisla
Ti si mi ipak samo
Žena



























KONTROLA

Nekontrolirano sam urlao nakon petnaeste pive
Kada je konobarica rekla da sam pijan
I da im je zabranjeno točiti pijanim gostima
Pozvali su kordon policije s gumenim pendrecima
Koji su nekontrolirano urlali na mene
I vježbali borilačke vještine kao da sam jebena
Vreća.

Smlavljen vratio sam se doma
I zatekao na stolu hrpu
Neplaćenih računa, poštara Mikea,
Muža moje bivše koji mi je uručio
Neposlanu alimentaciju,
Dok je sa sadašnjom gledao pornjavu
I pio moje vino

Krvav, sjeo sam u fotelju
I razmišljao o tome
Da se upišem na neki borilački sport
Poput karatea i sličnog sranja
A onda sam uzeo iz Mikeove ruke bocu vina
I popio ostatak
Jer, jebiga, život je ionako kratak da bih se
Znojio bez valjanog razloga


MISLIM DA MI NEDOSTAJE

Nosila je debele čarape za vene
I crne cipele svoje babe
Učinilo mi se da šepa, ali nisam
Shvatio je li to zbog preboljene
Dječje paralize ili kurjeg oka
Na palcu lijeve noge

Imala je naočale s povećom dioptrijom
I bluzu s laticama uvenulog kaktusa
Na ruci istetovirani lik Mickey Mousa
I suknju poput vreće za spavanje

Bila je starija od mene dvanaest godina
I zvala se Vesna
Prva je koja mi je rekla:
Ljubav je izmislila sirotinja,
Da bi mogla badava jebati
Navuci gumicu i lezi na mene
Poslije ću ti ispričati bajku
O Crvenkapici i pohotnom vuku

Iako je umrla već jako davno
Ja sam ipak preživio























SKICE JEDNE SKITNICE U DELIRIJU

Bolja da kasnim ja,
Nego da kasni NJOJ
Rekao sam
I ugledao Faraona
Tita
Kako u obližnjem
Supermarketu
Kupuje nogu
Za svoju dragu

Nisam rasist
Ali ne podnosim
Crnce,
Arape,
Žute,
Crvene
I sve one koji nisu
Bijeli
A ne smrdi im iz
Usta

Ja sam zvijer
U krevetu
Rekao sam joj
Ali neću te
Uvjeravati
Uvjeri se sama
Rekao sam joj
I svršio
Sat vremena
Prije nje
A potom
Otišao na pivo
Dok je ona
Listala neki časopis
O modi

S mislima
Kako je ubiti
A nekažnjeno se izvući
Učini mi se
Da je prdnula
Ali sam prešutio
Jer možda sam
To – zapravo –
Bio ja
LAVINA

Odmor na snijegu idealna je prilika
Da zamrznemo naše odnose i po tiho,
U sebi, kažemo:
Kad proljeće dođe sve otopli
Pa zašto ne bi onda i naše svađe
Kupit ćemo tebi skije, a meni nekoliko
Boca konjaka (znaš da sam nespretan na
nogama) i otići ćemo u Austriju
(jebeš naša skijališta)
Gdje ćemo provesti najljepši
Tjedan bračnog Titanica

Ma koliko se mi trudili govna obilaziti
Ona su u nama
(evo ja ih i sada spremno nosim do
sljedećeg istovara)
I ne možeš poreći da nam jednom
Nije bilo lijepo
(ili sam te možda zamijenio s nekom drugom?)
Mada je kratko trajalo
Taman toliko koliko i tvoje uvjerenje
Da me možeš promijeniti

Kažem ti, odmor na snijegu idealna je
Prilika da zamrznemo naše odnose
A ako se to i ne dogodi
Popit ćemo konjak
I pobiti se
Kako već priliči
Civiliziranim ljudima
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:41   #9
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
NEDJELJNO POPODNE

Pojeo sam juhu, krumpir, dva komada
Piletine, kolač od banane, popio kavu, ispušio
Cigaretu i zadovoljan se vratio u sobu
Gdje sam s telefona nazvao bivšu
I vrijeđao je
Poslije sam pogledao dokumentarac o
Vijetnamskom ratu, napisao ovu pjesmu,
Istuširao se, odrezao nokte i iščupao
Dlake iz nosa

Tada mi sine:
- Dobro je, sutra je ponedjeljak



























PODMORNICA

To što tonu podmornice i nije neka stvar
Za one koji su potonuli u kontejnere u potrazi
Za nečim jestivim
Iz ruke vadim komadić stakla razbijenog prozora
I pitam se s pravom
Za koji kurac uopće postoje podmornice i zašto
Sam, dovraga, razbio prozor na njezinim vratima
Kad onaj njen još nije otišao na posao






































MIRIS

Moj stari je uvijek govorio da je sreća pišljiva vreća
Iz koje svatko vadi osim njega
I da je zato oženio moju mamu i dobio mene
Za sina
I takav posao, i takav auto, i takvog psa, i usrane
Ruže u vrtu koje nikada da procvatu, i takve susjede
U čije dvorište pljucka i baca smeće...
....
I moj stari je uvijek govorio da je sreća prolazna stvar
Koja njega mimoilazi
Kao da ima jebenu kugu, ušljive gljivice, samo jedan
Bubreg i jedan testis, mogoloidsko lice i začaranu čakru
Iz koje vire sva govna ovoga svijeta.
….
I moj stari je uvijek govorio da samo pederi sjede na nečemu
Da je sreća naklonjena budalama, kloniranim
Klaunovima, sisatim ženama, patuljcima bez muda,
Grbavim snjegovićima, Afroamerikancima, i
Mojoj mami i meni

Jer
Govna uvijek pronalaze put
Samo ih treba usmjeriti

A on je zato tu





















NESKRIVENE AMBICIJE

Davno sam raščistio stvari oko sebe
Pomirio se s većinom prijatelja & neprijatelja
Upisao fakultet s neskrivenim ambicijama
Odveo ženu po prvi put na večeru
Djeci dao džeparac
Priznao sina maloljetne ljubavnice
Vratio dugove
Pomogao susjedu unijeti klavir
Nabavio psa
I prestao piti

Sada još samo čekam da se i probudim
Iz ovog jebeno
Opakog sna
































PARADOKS

Ljudi su u stanju vjerovati
Bajki o sedam patuljaka
Filmu
O sedam godina na Tibetu
Priči
O sedam smrtnih grijeha
Ali

Nitko, baš nitko ne vjeruje
Da ja
Sedam dana ne pijem

Jebiga,
Takav je život
Bez imalo mašte





















NEKU VEČER

Netko je rekao (a nisam ja, znam da nisam ja)
Kako smo se neku večer hrvali na zadnjem
Sjedalu tvog novoga auta i još je rekao,
Kako je, pobogu, pristala na seks s njim, kada je
Lijepa i bogata i ima stan u centru, a on zgužvano lice
Alkosa, natečen nos i garsonijeru u pripizdini

Netko je rekao (a nisam ja, znam da nisam ja)
Kako sam pijan urlao na policajca koji nas je
Omeo, i da sam muški podnio udarac pendreka
U glavu, a ti si me, iako gola, branila
Kao gorila

Netko je sve to ispričao, a nisam ja,
Znaš vrlo dobro da ja o takvim stvarima ne pričam































NAJGORE STVARI

Najgori su vječni studenti, propali policajci,
Bivše žene i bivši svećenici, revolucionari,
Loše vino, filatelisti, skupe kurve, udavače, pederi,
Televizijske reklame, pokvareni zubi, apstinencije,
Ambicije…

I onaj tvoj kreten što mi je polomio rebra
Kad nas je zatekao
Na svom
Šugavom trosjedu





































SAMO JEDAN DAN

Nisam nikakav romantičar, ali
Volim osjećaj da ću, kada odeš od mene,
Promatrati prirodu i smijati se
Stijenama
Koje bi jednostavno
Nestale, propile se, ubile
Da su s tobom bile u braku
Samo jedan dan






































DO LUDILA

Još jedan sjeban dan
I sjebana ti
I sjeban ja
I sjeban
Onaj
Što je naručio cappuccino
Do nas
Sjeban konobar
Sjeban poštar
Sjeban policajac
Koji nas privodi
Zbog grama ili dva
A za sve je kriv
Pun mjesec
Sjeban do ludila
































RAZLOG

Antilamentacijske lamentacije i zen budizam
I napušenost robom s juga
I vinjak, i wiskey, i pivo poslije gemišta
I, onda, ona tvoja plava kosa, frčkava do balčaka
I srcolika guzica bez Amorove strijele
I onaj gad od tvog brata, boksač teže klase
I stari moj, alkos bez premca
I sve je to krivo, i krivo je, jebiga
Što sam ovu večer
Impotentan, draga




































BUTLEROVA KUHARICA

Popeo sam se na krošnju i gledao
Vlastiti sprovod
Svećenik je drobio o tome
Kako sam - negdje duboko u sebi -
Ipak bio dobar
I to me do suza nasmijalo

Obje su žene stajale jedna
Uz drugu
I prepričavale recepte iz
Butlerove kuharice, a ona druga je
Ustvrdila da nisam imao pojma
O kuhanju
I da je sada sretna što je
Štednjak napokon čist

Djeca su kamenčićima gađala
Poklopac mog lijesa
I bila zaigrana, sve dok jedan
Nije pao preko lopate
I razbio nos
Na drveni križ

Sve u svemu i nije izgledalo tako loše,
Kako sam u prvi mah očekivao





















SOK OD BOROVNICE

Nužna je promjena, rekla je, i kupila mi
Odijelo, kravatu i cipele broj četrdesetdva
Odvela me kod svoje majke i rekla: to je to,
A ja sam bio smrtno ozbiljan i pio samo
Sok od borovnice

Nakon nekog vremena ponovno je rekla,
Nužna je promjena i poslala me na liječenje
U Vinogradsku
Bio samo tamo mjesec ili dva, i smrtno ozbiljan
Pio samo sok od borovnice

Vrativši se kući, zatekao sam mačku po imenu
Prudy, papigu Karla, zlatnu ribicu i
U spavaćoj sobi muškarca atletu koji je
Sportski iskočio kroz prozor

Rekao sam smrtno ozbiljan:
Nužne su promijene
I po tepihu povratio sok od borovnice


























MEDVJEDI

Svako ima svoju zvijezdu, rekla je i pokazala na jednu,
Koja i nije izgledala bog zna kako
Ako si dobar čovjek, rekla je, možeš uživati i u malim
Stvarima,
Veseliti se, primjerice, bijelim medvjedima

Šutio sam i razmišljao:
Ako su medvjedi male stvari,
Što će onda reći kada se skinem pred njom?





































BEZNAĐE

Netko je u mom dvorištu ostavio strojnicu
I poruku:
Ubij se, da te ja ne moram ubiti
Kraj poruke streljivo, dvije granate
I nešto sitnog novca
Za ukop i misu zadušnicu
Napravio sam popis onih koji me
Žele ubiti i suzio broj osumnjičenih
Na šezdeset i dvije stranice:
Otac, majka, bivše žene, ljubavnice i njihovi
Muževi, prijatelji & neprijatelji, konobari,
Kurve, makroi, dileri, policajci, zelenaši,
Pederi, narkomani, i vlast
Vlast, vlast, vlast, vlast....
Valjda sam postao beznadan slučaj
Samo što toga još nisam svjestan






























ŠKOLA

U školi sam najviše mrzio matematiku,
Kemiju, fiziku i sat likovnog odgoja
A volio sam mladu učiteljicu engleskog jezika
Koja je ostala u drugom stanju
S profesorom biologije

Ja sam pobacio u sedmom razredu,
Ona u drugom mjesecu




































ČETRDEST MINUTA

Ona je
Prekrila tragove na svojoj ruci
Žiletom
Odjenula vojničke hlače
Zapasala ih
Remenom od svinjske kože
Udahnula
Miris nikotina i kalcija
Šumeće tablete
Otvorila prozor
Što gleda prema sjeveru
I pljunula

Bio je to znak da je
Otišao

Na redu je mojih četrdeset
Minuta



























MENE PITA

Rasplinula se poput kisika u zaglavljenom liftu
Pretvorila oči u vijak zgloba
I mene, mislim, mene pita
Gdje sam sinoć bio
Nakon poklona pougljenih bubrega
Natečene jetre i, vidi vraga,
Muškosti do kosti slomljenih bedara
Mene, mislim, mene pita
Gdje sam sinoć bio

Kako da znam
Kad sam bio pijan


































IDI

Crvljiva je ovo ljubav, draga moja
I gliste imaju više sreće
Ako ne završe kao mamac
Za ribe
Puklo je nešto davno
I zaudara
Puklo je u tebi
I u meni
Donesi mi još jedno pivo
Iz hladnjaka
Očisti pepeljaru
I dodaj novine
A onda idi
Muž ti je postao odveć
Sumnjičav































LOV NA KITOVE

Počela je sezona lova na kitove
A ti i ja sjedimo u sobi
I ispijamo wisky
Kojega smo jutros kupili
Na buvljaku
Ne ulazim u rasprave o kitovima
Jer bilo bi uzaludno razgovarati s nekim
Tko je do jučer tvrdio
Da su delfini nimfomanke
I da moja mama nosi najlonke
Kako bi prekrila kovrče
Na nogama
Tužan sam,
Ali ću se večeras ipak napiti
I možda već sutra kupim pravog kita
Pa makar i prepariranoga






























DRVO U ŠUMI
(dječja pjesma)

Sinoć me je posrao jelen lopatar
Pred svima, da me vide,
Stidio sam se, odrvenio
I u kasnu jesen pozelenio
A onda je došao lovočuvar
Sa ženom vjeroučitelja
Da sam imao oči zažmirio bih
I ne bih više nikada progledao
Na kraju tu je i drvosječa
Šljem, rukavice i motorna pila
Kasno sam shvatio da sam najebao
Tek kad sam čuo:
Brr, brrrr, brrrrrrrrrrrrrrrr
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:55   #10
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
KAKO SE UBITI
Nakladnik moje prve knjige Sasha W. depresivni je tridesetogodišnjak, tri puta razveden i dva puta liječen od kojekakvih ovisnosti. Kada sam ga upoznao, govorio mi je o raznim, svemogućim, načinima samoubojstva. Jebeš vlak il' skakanje s nebodera. K'o prvo, ako se baciš pod vlak postoji neka, makar i mala, vjerojatnost da ćeš preživjeti, ali sakat. To ti je lako moguće. Kužiš? Ti se zafuraš pod neku lokomotivu, ali tresneš tako da ti glava i jaja ostanu u dubini tračnica. A onda ti vlak prereže ruke i noge, a ti i dalje dišeš.... Završiš u invalidskim kolicima i netko ti drugi do kraja života mora brisati šupak. A opet, ako skočiš s nebodera, letiš, letiš i letiš u pičku materinu i nikada ne znaš gdje ćeš završiti. Možda opizdiš nekoga u glavu, možda se zapizdiš u kantu sa smećem, a možda se i raspeš po čitavom gradu. Jebeš to. Zamisli da ti klinci pronađu ***** na nekoj ljuljački pa ga daju nekom olinjalom šugavom psu za doručak!?
A vješanje? To je cool., pomagao sam mu da pronade rješenje.
I to je sranje. Čitao sam da se svaki obješeni usere u gaće. Štrik ga valjda stegne tako da mu se mišići naglo ukoče i još naglije popuste i onda puk! Govno. Usereš se. A ljudi se prije vješanja okupaju, nabace na sebe najbolje odijelo i još stave kravatu. Koji će im to ***** kad plivaju u vlastitim govnima!? Jebiga, ne misle valja na to?
Ne misle, nego šta. Zato ja analiziram. I, mogu ti reći, našao sam način. Kakav? Čekaj, čekaj, mislim da znam! Upucaš se!, želio sam ispasti bistar. Joj, kako si ti glup! To ne bih nikad napravio. Zar ne znaš da je to sumnjiva smrt!? Policija naloži da te oni govnari iz patologije izrežu. Izvade ti crijeva, mozak i sve to važu, mjere. A onda, kad te trebaju zakrpati, vrate ti nazad samo dio toga. A ništa sumnjivog ne pronadu. Tvoji te samo pokopaju u zatvorenom lijesu, a pojma nemaju da ti fali polovica organa.
Pa dobro, kak se onda ubiješ?!, bio sam na rubu strpljenja.
Tablete! Tablete, stari moj! To je zakon. Popiješ dvije – tri kutije apaurina ili nekog drugog sranja, uglavnom da su za spavanje ili živce, znaš. Onda ti se lagano počne spavati. Ne onesvjestiš se, već te hvata lagani san. Namjestiš telku na MTV, ili ubaciš neku pornjavu na svom DVD-u i lagano, lagano zadrijemaš. Nema straha, panike, samo blaženstvo. Za oko sat vremena utoneš u duboki san iz kojega se više nikad ne probudiš.
Znači tablete. Tako ću se roknuti kad za to dođe vrijeme, razmišljao sam.
2.
Od našeg susreta prošlo je nekoliko mjeseci, možda godina dana. U međuvremenu sam shvatio kako je najbolje još malo pričekati. Ne stoga što sam imao nešto važno za obaviti, nešto što bih dovršio u ovozemaljskom životu, već stoga što sam lijen, čak i za tako sporedne stvari kao što je samoubojstvo. Osim toga, moja je žena rodila drugo po redu dijete, malog žuću, za kojega sam bio uvjeren da pripada našem prvom susjedu, poštaru Mići. No, kako to obično biva, s vremenom zavoliš i štene a gdje nećeš dijete, iako mu je otac veća propalica od mene. Na svog izdavača vjerojatno bih i zaboravio da baš danas nisam sreo Adolfa K., pisca upitne darovitosti, ali neupitne lojalnosti svakog gradanskog društva. Osim toga, Adolf je daleko poznati homoseksualac, a poznato je da pedere ***** samo u mozak. Ne zato što se oni jebu u šupak (i sam sam to jednom uradio s izvjesnom Susanom G. i bilo je sasvim okej) već iz principijelnih razloga o kojima ne bih ovdje govorio. Kako su nam se pogledi sreli, nije bilo druge nego se pozdraviti i izmijeniti nekoliko oštroumnih, ali opreznih riječi.
Baš jučer, eto, promovirao sam svoju novu knjigu, znaš? Zar nisi bio obaviješten? Ne. Tako mi je žao..., odglumio sam razočaranje najbolje što sam znao.
Da, šteta. Bili su sve sami ljudi iz..., pokaže prstom u zrak, a onda nastavi kako bih valjda shvatio to dizanje kažiprsta: ...iz vrha, znaš?
Klimnem glavom s odobravanjem što bi, kao, trebalo značiti da mu se beskrajno divim. Bila je i televizija, znaš?, oni iz Kulturnog programa.
Ajde?
Da, da, moj prijatelju, postao sam velika faca...
Valjda te netko gura...?, nedvosmisleno sam pitao.
Nije shvatio, ili se pravio:
Ma kakvi, moj prijatelju, ma kakvi... Tko bi me gurao?! Sve moraš sam, svojom upornošću i talentom. Ti ga, mislim, imaš, ali moraš još dosta raditi na rukopisu, znaš? Fali ti rutine. Vjerojatno bih ga udario i pobjegao, (jebiga, pederi su poznati po žilavosti i izdržljivosti, a ja sam od stalne alkoholiziranosti slab kao dijete) da nije nastavio govoriti nešto što me je dotuklo: Srećom da više nemamo onog izdavača Sashu W. Koliko čujem nakon rehabilitacije više neće biti sposoban ni ***** držati u ruci. On je stvarno idiot. Ni jednu knjigu nije pošteno distribuirao... Kako to misliš? Šta mu je?, prekinuo sam ga, blijed od znatiželje. Zar ti nisi čuo? Nisi? Pa Sasha ti je već četiri mjeseca u Kliničkoj bolnici, jedva se izvukao. Ma on je budala, znaš? Priča se da se htio ubiti s tabletama. Čak je napisao i oproštajno pismo. Onda mu je pozlilo, valjda rigalo. Nije htio povratiti na tepih pa je pokušao doteturati do zahoda. Ali je fulao vrata i izletio na balkon. Kako je bio totalno ošamučen nagnuo se preko ograde i pao sa šestog kata. Sva sreća da je pao baš kad je tuda prolazio vlak iz Mađarske, pa mu se kravata zakačila za jedan od vagona. Umalo ga to nije ugušilo. Govori se da se usrao u gaće i da je kravata pukla. Onda je pao na tračnice, ali je opet imao sreću. Vlak mu je prešao samo preko ruku i jaja.
Jebeš, dakle, tablete., zaključio sam i bez pozdrava, bogobojažljivo, držeći se za jaja, produžio svojim putem.

Kako će žene najbolje razumjeti muškarce (opet pravila):

Muškarac se umoran rodi i žene ga moraju ostaviti da se za života odmori.
Muškarac će uvijek reći da vas voli, ali će nakon 15 minuta to zaboraviti.
Muškarac ljubi televizor svoj, kao sebe samoga.
Muškarac se odmara danju, da bi mogao noću spavati.
Muškarac ne spava, on duboko razmišlja o vašoj budućnosti.
Muškarac kad je pijan, iskoristite ga. Ujutro se neće sjećati.
Muškarac nikada ne uradi danas, ono što može ostaviti za sutra.
Muškarac radi što manje, a i ono malo prebaci na drugoga.
Muškarac misli da je rad bolest. Zašto bi umro mlad?
Muškarac kad pomisli raditi, pričeka malo da ga ta ideja prođe.
Muškarac nikada ne vara ženu, on samo troši kalorije s nekom drugom.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 06:58   #11
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
Ženske bolesti i druga veselja

Jeste se ikada upitali zašto se aktualne bolesti nazivaju ženskim imenom? Kravlje ludilo. Ptičja gripa. Tko? Ova – krava, ova – ptica, ova- sida. Problem je kad lav urlikne cijela se džungla zatrese od straha. A džungla nije mala. Ili uzmimo medvjeda. Vladar šume. On kad se izdere sve životinje popadaju u nesvijest. I sad, nakon svega toga, dođe jedna kokoš koja samo jednom kihne a cijeli svijet se usere od straha. Sreća je da ptičju bolest možete dobiti samo ako kokoš jedete sirovu. Nesreća je ako joj stanete u drek. Znači pažljivo hodati. Pazi – minirano / ptice kakaju. Staneš li nezgodno, u govnima si do grla. Posve druga stvar je s kravljim ludilom. Krave ne lete. Kad bi krave letjele i kenjale po zraku padale bi kasetne bombe. Što znači još pažljivije hodati. Jednim okom prema nebu, drugim po putu. To bi se zvalo ptičje ludilo.
Ja nemam tih problema. Prirodno sam cijepljen od svih tih boleština. Dovoljno je što sam oženjen. Da me sada ne bi krivo shvatili i pomislili da sam ženomrzac. To nije istina. Ja u biti obožavam žene samo što to još nisam priznao svojoj ženi. Momentalno bih imao i kravlje ludilo i trakavicu ptičje gripe. Neka misli da sam imun. Objasnio sam joj svoju teoriju relativnosti. Muškarci imaju urođenu antenu među nogama da bi do braka hvatali signale. Poslije braka ista ta antena im služi samo zato da imaju duboki glas.
Siguran sam kako ste primijetili da žene godišnje u prosijeku slave desetak praznika. Valentinovo, rođendan, Dan žena, Majčin dan, puničin rođendan, imendan, godišnjicu braka, PMS, SMS i šta ti je znam što sve ne. Mi muškarci slavimo samo Novu godinu. Valjda se zato toliko i puca iz sveg raspoloživog arsenala. Da nadoknadimo. Moja žena i ja smo proslavili 13 godina braka. Htjela je da zakoljemo prase i okrenemo ga na ražnju. Ja sam htio to isto, ali sam se predomislio. Pa nije svinja kriva što smo se upoznali na taj dan.
Za godišnjicu sam dobio jeftin parfem od nje. Valjda sam se usmrdio u ovih 13 godina. Ja sam ipak bio puno darežljiviji. Otišao sam u Generalturist i uplatio joj dva tjedna odmora u egzotičnim krajevima. Nije me puno koštalo. Dva tjedna u Bagdadu – hiljadu kuna. Pun pansion i besplatna kaciga. Jedini je problem što ne priznaju putno osiguranje. Pitala me je kojim se jezikom govori u Iraku. Rekoh, engleski. Ustvari rekao sam govori engleski gdje god stigneš. Iračani ga jednostavno obožavaju. Sva sreća da sluša rep glazbu. Pa zna nešto engleski. Po cijele dane pjevuši; mader faker, bum – bum! Jedino što joj se u aranžmanu ne sviđa je prijevoz. Nije joj jasno zašto se mora voziti u otvorenom kamionu. Nikad zadovoljna.
Kad malo bolje razmislim matičar koji nas je oženio bio mi je odmah na početku užasno sumnjiv. Izgledao mi je kao sudac koji osuđuje na doživotne kazne. Istina, htio sam ga zaribati. Odmah sam počeo igrati loto. I, vjerovali ili ne, nakon dva mjeseca sam dobio neku lovu. Utrčao sam u stan i urlao od sreće. Kad me je ona moja pitala šta mi je, rekao sam da sam bogat i da se odmah počne pakirati. A ona će meni, gdje ćemo na more ili u planine. Po prvi put sam joj u životu hrabro odbrusio: gdje god hoćeš samo odjebi iz stana. Od onda se sjajno slažemo. Uglavnom me uredno složi sa stolicom.
Znate li da po našem zakonu sve morate jednako podijeliti sa ženom kad se razvodite. To sam se raspitao kod jednog dimnjačara, inače mog prijatelja. On se tri puta razvodio pa čovjek zna više nego odvjetnici. A i puno je jeftiniji. Podjela naše stečevine bila bi otprilike ovakva: njoj stan, meni minus na računu, njoj auto, meni kredit za taj auto, njoj dobrovoljno zdravstveno, meni bolesna punica. I tako redom. Nije mi žao za punicu, obožavam tu ženu. Ja sam tako dobar zet da sam joj već sam rezervirao i nadgrobni spomenik. Dao sam da se na njega ugravira zlatnim slovima: Ovdje leži moja punica, a ja doma počivam u miru.
I ona mene voli. Ma šta voli, obožava. Rekla je, zete da sam te svijećom tražila ne bi te našla. A onda je kupila naočale i stavila slušni aparat. I sve se promijenilo, mada mislim da me i dalje voli. Negdje duboko u duši. Recimo kad je prošle godine imala infarkt tražila je od doktora da je prvo ja posjetim. Ja je nazovem i pitam što da joj donesem. Neće ništa, hoće mene vidjeti. Rekoh da vam draga punice kupim neku knjigu. A ona će meni, šta ćeš kupovati knjigu kad doma već imam jednu u regalu. I ima lijepe kožne korice, taman se slaže s bojom regala. Tako sam došao praznih ruku. Što će te, moja punica štedi na svakom koraku. Toliko štedi da je od milja zovem: punica- štedionica. Kad sam je vidio smrznuo sam se. Jadna nepomična leži, ne može rukama, ne može ni nogama, samo jezikom može. Ko na prijemnom ispitu za kazališnu akademiju, dva monologa pa recitacija, pa ispočetka, dva monologa i recitacija. Kad je hvatala zrak, ja da bi je utješio rekao sam: punice kakav god da je infarkt, glavno da je od srca.
Kad sam kod punice moram spomenuti i tasta koji je genijalac. Izuzetno pametan čovjek. On je smislio zakon relativnosti. Ovako glasi: jedna dlaka u juhi je relativno puno, dok je jedna dlaka na glavi relativno malo. On ima dvije dlake na glavi koje nosi raščupano. Tako izgleda mladenačko. Ko fol, ne treba mu gel za kosu, više voli one afro frizure. Nosi zlatan lanac oko vrata i uske farmerice. U farmerice stavi jabuku da izgleda još muževnije. Prije je nosio krastavac, ali ga je punica jesenas ukiselila. Od onda nosi jabuku. I jabuka se s vremenom smežura, ali traje bar jednu sezonu i ne može završiti u kaci s kupusom. Nosi košulje iz sedamdesetih prošlog stoljeća s onim velikim kragnama. Da se zna da je on dijete krastavaca.
Da ne bi vi mislili kako ja volim samo punicu i tasta, reći ću vam nešto i o svojim roditeljima. Oženili su se vrlo mladi, znam da ja još nisam krenuo u školu, onda znate kako su bili mladi. Mama mi je uvijek tepala kad sam bio dijete. Govorila mi je u trenucima nježnosti: neuspjeli moj spontani pobačaju. A i pričala mi je priče prije spavanja, Ružno pače, Rugoba i zvijer, Glup – gluplji prvi dio, Glup – gluplji, drugi dio. I tata mi je pričao priče za djecu. Rekao je da su najbolje priče one od Andersona. Ne onog Andersona, nego od Pamele Anderson. Zato je kupovao Plejboje. I čitao mi. Bili su tu i drugi autori ali i sjajne ilustracije. Sjećam se da mi se najviše sviđala slika na sredini, ona duplerica. Bio je sjajan kad mi je čitao priče sa zadnjih stranica. Sve divne bajke za djecu: Crvenkapljica, Snjeguljica na sedam malih patuljaka, Moj Pinokio, Djevojčica sa rupicama i druge.
Kad sam završio srednju školu za pomoćnog radnika na baušteli platili su mi za polaganje vozačkog ispita. Rekli su, sine sad imaš kruh u rukama i napunio si dvadeset i šest godina, pa je vrijeme i da polažeš vozački. Ja sam taman svladao vožnju na biciklu tako da me nije bilo strah. Mislim ako si frajer i možeš se voziti na dva kotača, kakav je onda problem voziti auto na četiri kotača. Pomno sam se pripremao za ispit i pao četrnaest puta. Petnaesti put sam položio u Tuzli. Tata je umjesto mene polagao jer sam ja ostao zaključan u veceu jedne burekđinice. Jebeš ga, odem pišati a netko zaključa vrata za mnom. Nije važno, bitno je da sam položio vozački. Tata je potrošio svu ušteđevinu na moje polaganje tako da mi nije mogao kupiti auto. Da ja ne bih bio previše žalostan jer ne vozim auto s četiri kotača, ugradio mi je pomoćne kotače na biciklu i stavio žmigavce. Bio sam glavna faca u ulici. Jedini sam imao takvo vozilo, a nisam još bio napunio ni dvadeset i osam.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:03   #12
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
Povijest moje bolesti

Psihijatrijska vještačenja uglavnom su pičkin dim u usporedbi s razrušenim odnosima na relaciji muž-žena. Nema tog idiota koji ne uspije prevariti psihića. Malo cerenja, micanje obrvama, patološke laži o incestu, fobijama, nesanicama i slične gluposti dovoljne su za dijagnozu ps2, ps57, ps13...Sranje je ako to u stvarnosti funkcionira.
Trebalo mi je bolovanje da riješim problem sa ženom. Preko noći me je ostavila, ostavivši tek nerazumljivu poruku. Našao sam samo svjetložuti papirić zataknut za hladnjak. Pisalo je:
- NE TRAŽI ME, ZA TEBE SAM ZAUVIJEK MRTVA.
Otvorio sam vrata frižidera i popio pivo. Ponovno sam pročitao poruku:
- NE TRAŽI ME, ZA TEBE SAM ZAUVIJEK MRTVA.
A onda sam popio još jedno pivo i ponovo pročitao poruku:
- NE TRAŽI ME, ZA TEBE SAM ZAUVIJEK MRTVA.
Jebi ga, ništa se nije promijenilo od prvog čitanja.
Ako kupiš akvarij i u njemu ribicu s vremenom se navikneš da je to živi stvor koji s tobom dijeli dio životnog prostora. Hraniš tu jebenu malu životinjicu, raduješ se kada ždere, uljepšavaš joj akvarij s glupim dvorcima, školjkama i sličnim pizdarijama, vesele te njezine seksualne potrebe, paziš da se na vrijeme posrala... a da ne govorim o psu ili ženi koje izvodiš u park ili kino, već prema potrebi ili mogućnostima. Navikneš se na njih kao na bubrežni kamenac kojeg imaš od rođenja. Ako ti ga izvade, nešto fali.
Preko rodbinskih veza saznao sam da je žena otišla kod sestre u selo. U selu nema telefona. Nema ni asfalta, ni vode, ni plina, ali ima struje. Struja mi ne pomaže, kao što mi ne pomaže ni to što nemam auto. Autobusom mi treba oko dva sata do sela. Dva sata do tamo, dva natrag, dovoljno da zajebem posao za taj dan.
Ne bi bilo prvi put, pomislio sam, i nazvao šefa. Šef mi je rekao, odjebi i ti i tvoji slobodni dani, boli me ***** za tvoju ženu i od kad si ti to, molim te lijepo, oženjen. Rekao sam da je to duga priča a on je spustio slušalicu. Shvatio sam da imam slobodan dan i nazvao autobusni kolodvor. Autobus ide popodne i vraća se sutra. Super, rekoh, molim rezervaciju. Koja jebena rezervacija, čudio se glas s druge strane žice, vjerojatno ćeš biti jedini putnik.
Nije bilo tako. Sa mnom u autobusu vozila se i jedna baba nakrcana s dvije velike košare, vrećom jabuka i torbom sumnjiva sadržaja. Baba je imala najmanje sto godina, ili je samo tako izgledala. Dokle vi, mladi gospon?, pitala me je. Po ženu, rekao sam. Kaj je zbrisala?, pitala je. Je., rekao sam. Jeste za jabuku?, opet je pitala. Ne., rekao sam. A za domaću šljivovicu?, pitala je opet. To može., rekao sam.
Iz torbe sumnjiva sadržaja baba je izvadila bocu. Otvorila ju je s dva grbava prsta. Nagnula je gutljaj. Je, to je., imam i vodu u torbi, da ne hidriram., rekla je. Ovo je šljiva, dodala je. Nisam uspjela prodati na Dolcu skoro niš. Sirotinja, ***** im *****, a kupuju sve vanjsko.
Dobra je., rekao sam. Dajte samo, gospon, služite se. Poslušao sam i nagnuo. Išla mi je kao voda. Baba je samo klimala glavom. Podsjećate me na mog pokojnog Đuru. Jeste li čuli za Đurin bar. To je držao moj muž. Toliko je pio, da je jednom rekao: Bara, ako već kupujem dionice, onda je bolje da ih ulažem u vlastitu firmu. I tako je otvorio bar. Đurin bar. Bar je propao kad je on umro. Bio je sam sebi najbolji klijent. Jebeš ga, rekao sam, i to je život.
Stigli smo u selo. Ja sam bio pijan, a baba zaljubljena u mene. Otišli smo u njenu kolibu na vrh brda i poševili se. Nije bilo grozno. Nije bilo ni odvratno. Zapravo je bilo puno gore od toga. Ali je ipak izgledalo poput seksa. Popio sam joj još jednu litru šljivovice a ona me je otpremila sa živim puranom, vrećom jabuka i dvije glavice kupusa. Rekla je, to ti je za sreću. Uputio sam se prema adresi svoje žene. Natovaren i pijan.
Ljubavi moja, ne mogu živjeti bez tebe. Molim te, molim, vrati se., rekao sam.
O bože, rekla je, poševio si staru Baru?
Kako znaš?
Imaš purana. Ona sve svoje jebače nagradi s puranom.
Bio sam pijan. Oprosti.
Ti…ti…ti si bolestan. Ti…ti…ti si psihijatrijski slučaj.
Jesam, ja sam bolestan, jako bolestan.
Povijest tvoje bolesti seže toliko daleko, dragi moj, da te ni liječnici ne mogu spasiti. A ja, kao što znaš, nisam liječnica…
Zatvorila je vrata.
S puranom, vrećom jabuka i dvije glavice kupusa uputio sam se natrag. Ali kako se autobus tek sutra vraćao, otišao sam do Bare.
I nisi čuo za Đuru?, pitala me je.
Ne.
Ni za Đurin bar?
Ne.
Šteta. A tako me podsjećaš na mog pokojnog Đuru. Isti si on.
Daj baba ne seri, rekao sam, imaš još one rakije?

Broj devet

Kad te prati baksuzluk, onda te prati do smrti. Moj stari je govorio da se, kojim slučajem, u jednoj vreći nalazi sto pičaka, a samo jedan ***** on bi, uz sreću koju ima, potrefio baš na *****. Od njega sam oporučno naslijedio bolesti, sklonost ka alkoholu i sreću. Moj mlađi brat je naslijedio kuću i auto. Opet oporučno. Zabrinjava me jedino što sam od staroga naslijedio i talent za matematiku.
Tako sam jedno jutro krivo izračunao udaljenost do Majine kuće. Smatrao sam da ću stići točno u devet sati. A devet je moj fatalni broj.
Iako ne vjerujem u numerologiju, astrologiju i slična sranja, devetka je obilježila čitav moj život.
S devet sam godina prvi put imao u rukama jeftini erotski časopis. Oduševio sam se sa sisama gole crnkinje, a sablaznilo me je crno kućište između njezinih nogu. Imala je više dlaka po međunožju nego moj djed na glavi. Isprva sam mislio da se radi o uredničkoj cenzuri; da je netko crnim flomasterom nacrtao trokut kako se ne bi vidjela pička. Kad se malo bolje prisjetim tog vremena, picu sam zamišljao kao golobrado lice širom otvorenih usta. No, što zna jedan devetogodišnjak?
Moj je prvi seks trajao devet sati uz devet polusatnih pauza. Božica nije imala devet godina, već šesnaest. Ja trinaest, iako sam joj lagao da imam petnaest. Popušila je priču, ali nije htjela više ništa drugo. Hodali smo skupa do njezine osamnaeste godine. Za rođendan sam joj poklonio srebrni prsten i triper. Sjećam se da sam prsten kupio u jednom jeftinom dućanu, a triper dobio, za istu cijenu, od jedne maloljetne kurve. Božica se poslije udala za siromašnog Turčina i rodila mu petoro djece. Još uvijek ne znam da li se zbog rađanja, ili zbog tripera, udebljala tridesetak kilograma. Uglavnom, više nije bila ona ista, iako je jednako čudno ispuštala zvukove dok je svršavala.
Devet sam godina išao u osmogodišnju školu. Šesti sam razred ponavljao, mada ni sad ne znam jesu li algoritmi morske alge ili grčke tragedije. Pa ipak ponavljanje razreda ima i svojih velikih prednosti. Na primjer, bio sam deveti po visini u sedmom A, što je za razliku od šestog razreda, kada sam bio pretposljednji (iza mene je bila neka kržljava djevojčica), moj najveći uspjeh u kompletnom obrazovanju. Kako sam nekim čudom uspio završiti i srednju školu, kompleks «velikana» nije me napuštao ni za vrijeme ferija.
Već kad sam se ponadao da me prošao baksuzluk, opet se pojavio taj famozni devet; devet sam godina tražio posao, a onda kad sam ga našao trajao je samo devet dana. Bio je to krasan posao; rad pomoćnog konobara u obližnjem kafiću, stotinjak metara od mog stana. Problem je bio u tome što sam sebi sam bio najbolji gost. Ujutro u devet već sam bio toliko pijan da su mi gosti donosili piće za stol. Oko podneva bih zaspao, za šankom ili stolom, i budio se pred kraj radnog vremena. Na obračunu sam imao manjak koji još nije zabilježen u povijesti hrvatskog ugostiteljstva. U tih devet radnih dana ne samo što nisam ništa zaradio nego sam godinama otplaćivao dug koji sam napravio kao da sam podigao dva stambena kredita.
Trebalo mi je devet minuta da napumpam curu koja je rodila nakon devet mjeseci i dodatnih devet sekundi da sutkinja odredi kako moram plaćati alimentaciju do njegove punoljetnosti. A da se barem mogu sjetiti tog nesretnog događaja možda mi i ne bi bilo krivo za alimentaciju! Ovako se naprosto dogodilo mojih žutih devet minuta - u totalno pijanom stanju; kad više nisam u stanju razmišljati ni kao biciklist a kamoli vozač kamiona, pa da kažem, evo postoji ručna kočnica ili barem rikverc, ili rezervna guma. Da stvar bude gora, ja još pojma nemam ni kad sam, kako i s kim napravio sudar, ali zato osamnaest godina, svaki mjesec do petnaestog, šaljem trećinu plaće zbog jebeno glupih rečenica koje moram trpjeti: «isti ti, vidiš da ima ogroman nos na tebe», ili «mali je pljunut na tebe, ne rađa se svaki dan ovako ružno dijete».
Devet, devet, devet… uvijek se spotaknem na tih jebenih devet.
No, da se ja vratim na početak svoje tužne priče; oduvijek sam znao da Majin muž ide na posao točno u devet sati.
Zašto sam onda, jebi ga, morao doći devet minuta ranije...?
Sad će mi opet trebati devet tjedana da iziđem iz bolnice kako bi mi zacijelila polomljena rebra. Jer me budala iscipelarila devet puta po tijelu.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:13   #13
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
Depra
Depra na svakom koraku. Na ulicama, trgovima, školama, tvorničkim halama, svugdje. Depra caruje s visine. Ne vidiš je i ne čuješ, ali znaš da je tu. Poput Boga kojeg ne vidiš ali te je frka da će te sjebati kad se najmanje nadaš.
O katastrofama depre je svojevremeno pisao i B.M. u jednom časopisu. Pokušao je analizirati njezino značenje. S njegovog stajališta depra je pojava poput tsunamija ili niskog tlaka. Jedino po čemu se depra razlikuje od ovih pojava je broj nevinih žrtava.
Depra, tvrdim, zahvaća i one koji nisu zaraženi. Tako osobe pošteđene od te pošasti dobivaju simptome zaraze čim se približe kliconoši. A depriminiranih iliti zaraženih ima na svakom koraku. Lakše je zaobiči virus side ili rak prostate od virusa depre.
Depra se nalazi i u izlozima dućana. Gleda te iz plastičnih očiju ćelave lutke na kojoj je čipkasti grudnjak broj tri. Primjećuješ da ima bolje sise od tvoje žene. Depra sa sisama. Jebao bih je bez skrupula da ima bar periku i malo živosti u toj svojoj plastičnosti.
Moja žena gleda grudnjak. Odlučila je kupiti cipele. Grudnjak tek zapaža. Onako usput. Dok priča, oblizuje usne. Da je ne poznajem mislio bih da je prokleta lezbača ili, još gore, feministkinja. Ja sam u depri i boli me ***** za jeftini grudnjak sa žicom. A žica je potrebna da se sise ne razlete po trbuhu. Zato je žica. To mi je rekla žena kad je vratila jezik u usta. Dobro, sada i to znam.
Ulazimo u dućan. Punoljetna minica nas pozdravlja s kiselim osmjehom. Vraćamo istom mjerom. Moja žena govori. Ja šutim i stojim sa strane. Punoljetna minica klima glavom. Sve razumije. Počnem i ja instiktivno klimati glavom. Iako ništa ne shvaćam. A onda minica započne govoriti. Moja se žena ubacuje. Slušam stereo. Dvijetisućeosamstossedamdesetipet riječi. Dalje ne brojim.
Spominju dizajne, kreatore, silikone, bradavice, dlake. Mene ne zamjećuju.
Do vraga, mislim, kao u nekom nijemom filmu praćenim lošom svirkom zdrmanog glasovira. Ne usudim se na glas izgovoriti misli.
Prepuštam se zovu depre. Budan sanjam o duplom konjaku, mračnoj sobi i masturbiranju uz porno film. Današnji plan. Ne tražim puno od života. Nikada nisam ni tražio. Punoljetna minica digne majicu i pokazuje svoj grudnjak. Moja žena opipava. Poželim i ja, ali se ne usudim. Onda moja žena digne majicu, a minica pipa. Padne mi na pamet da ih ostavim same. Ipak odustanem.
Žena mi čita misli. Uvijek sam govorio da ona duboko u sebi ima nečeg paranormalnog. Uostalom, ne može ni biti normalana uz mene. Nešto prokomentira uz široki osmjeh medvjeda. Minica se nasmije. Duhovito je, valjda. Iako nisam ništa čuo, smijem se i ja. Dobro mi ide. Svi se smijemo glasno, jedino što moj smijeh nekako odskače od njihovog. Kao da je izvježban. No bitno je da smo sretni, otprilike kao svinje u tovilištu. Mada zapravo ne znamo što nas još sve čeka.
- Bla-bla-bla. Koja ima bolji grudnjak, a koja sise. Šta ti misliš?
- Ja mislim da ću konjak. Dupli, s dvije kocke leda.
- Nitko te ne pita za konjak, već za sise.
- A to?! Sve se dobre.
- Seronja., kaže žena, a ova druga se složi klimanjem glave.
Žena odustaje od grudnjaka. Pozdravlja se s minicom. Spremaju sise pod majice.
- Pošto lutka?, pitam.
- Nije za prodaju, kaže minica uz osmijeh krepanog labuda.
- Šteta., kažem i pokunjeno krenem za ženom.
Odlazimo kupiti cipele. A depra i dalje caruje s visine.
Djevica
Kao da se nikom nije dogodilo barem jednom u životu pucanje filma zbog malo alkohola?, napisao je Saša Meršinjak u Ludim gljivama. Meni je, priznajem, film često pucao. Obično nakon petnaestog piva, ili litre konjaka, ili pete butelje vina, ili... Uglavnom, pucao je. Black out. Žuta minuta. Amnezija. Sranje.
Pucanje filma ne razumiju samo oni koji kampanjski piju. Kampanjci ili vikend alkoholičari. Oni koji se napiju od butelje vina ili pet čašica likera. Njima je pucanje filma samo izmišljeni alibi kojega alkoholičari koriste za svoje pizdarije. Zato sam odlučio da više nikada neću piti s kampanjcima.
Žalosno je što svako moje pijanstvo uglavnom krene tako nevino, gotovo bez ikakva predumišljaja. U biti, kada bih analizirao svoju alkoholičarsku prošlost, priznao bih da ja uopće ne pijem. Da, to je sigurno, ja uopće ne pijem. No kad me netko nagovori na dva, samo dva, pića postajem drugi čovjek. A taj drugi može popiti toliko puno da se svakoj normalnoj odrasloj osobi neminovno dogodi ispumpavanje želuca u obližnjoj psihijatrijskoj klinici.
Jutros sam isto tako nevino i naivno otišao na samo jednu kavu u kvartovski kafić. A tamo je, k'o za *****, bio Alen. Ipak sam jedno vrijeme bio karakteran i pio samo kavu. Nakon nekoliko gutljaja kave, moj se karakter rasplinuo poput prdeža u tramvaju. Tada sam na stolu ugledao, valjda, votku. Da, dobro se sjećam, votku. Alen je častio zbog nekakve godišnjice. Ili je to bio njegov rođendan? Nije bitno, popio sam samo jednu votku.
Već kada sam pomislio da ću se trijezan odvući na posao, na red je stigao Kristijan. Sjeo je za naš stol. Alenu je dao nekakvi smotuljak. Čestitao mu je. Ne znam, ponavljam, je li mu čestitao rođendan ili nekakvu godišnjicu. Alen je odmotao smotuljak. Ushićeno je pokazao cvjetove kanabisa i konstatirao da je ove godine cvijeće dobro rodilo. Nakon što mi je smotuljak gurnuo pred nos da i ja pomirišim, naručio je novu rundu. Opet sam dobio votku. A onda je Kristijan zvao rundu jer je Alan neprestano hvalio njegove botaničke sposobnosti. Tako sam silom prilika prešao na pivo. Nakon još jednog piva i četiri votke, Alen i Kristijan su otišli, čini mi se, u kino. Ja sam ostao sam, kao posljednji klošar, za svojim stolom.
Htio sam popiti još samo jedno piće. Pivo. Valjda sam bio žedan. I popio sam ga. Sigurno bih tada otišao doma ili na posao, da nije došla Romana. I da mi nije naručila još jednu votku.
Romana je djevica, a poznato je da se djevice ne smiju odbijati. To donosi nesreću. Popili smo votku. A onda sam krenuo doma. Već kada sam bio na vratima birtije, Romana me je pitala zar nije red da ja nju počastim s jednim pićem. Da bi ona popila još jednu votku. Ponavljam, Romana je djevica. Stoga sam se vratio za stol. Pozvao sam konobara. Rekla mi je da ju je oćuh istjerao iz kuće i da nema gdje prespavati. Ponudio sam joj smještaj kod mene.
Pristala je. A onda je platila još jednu votku. Ne sjećam se što je ona pila. Ustvari, više se ničega ni ne sjećam. Osim da sam Romani dao ključeve od stana i da je otišla, prilično pijana. Usput mi je dobacila da mi je naručila još jedno piće… valjda votku.
Došao sam svijesti kada sam se skotrljao niz stepenice svoje zgrade. Prvu stvar koju pamtim bio je bicikli u čije sam žice uspio nabiti glavu. Ležao sam kao Janica onomad na austrijskom skijalištu. Malo je nedostajalo da se onesvjestim. Uspio sam istrgnuti kotač bicikla i tako se pomaknuti. Osjećao sam da mi lipti krv iz vrata. Trenutno sam se otrijeznio.
U stan sam uletio urlajući:
- Iskrvarit ću!!! Gdje su mi zavoji?!!
Čuo sam hrkanje. Romana je spavala kao medvjed. Nekako sam se doteturao do kupaone. Otvorio sam ormarić i ugledao hrpu zavoja. Rane su, na sreću, bile samo površne. Isprao sam ih i zalio kolonjskom vodom. Zavio sam vrat koji je najviše stradao. Na ćelu sam imao nešto poput kvrge, samo što je više izgledalo na Luciferov rog.
Nakon nekoliko pokušaja, napokon sam ga uspio prekriti s dva deblja flastera. Pogledao sam se u zrcalo. Vidio sam ranjenog alkosa. Žalio sam se lik koji me promatra iz zrcala.
Dovukao sam se do kreveta i na brzinu skinuo. Legao sam do Romane. Bila je topla. I gola. Nisam dugo razmišljao, možda dvije – tri sekunde. Prstima sam potražio otvor, a zatim mu se primaknuo. Naciljao sam i pogodio iz prve.
Iako se ničega drugog ne sjećam, s vrlo velikom vjerojatnošću mogu tvrditi da Romana više nije djevica. Osim možda u horoskopu.
Eto, toliko o black-outu.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:18   #14
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
Apstinencija

Najgore su apstinencije. Smrt u obitelji, bolest, zubobolja, rastava, zatvor…sve to ima svoj svršetak. Apstinencije imaju samo početak. Boriti se s nečim pouzdanim, svagdanjim, opće – normalnim, nečim u što si uživljen, što ima tvoju kožu, tvoj osmjeh, suze… sve je to strašno.
Ali došla je korizma. Svako, baš svako živo stvorenje koje poznajem na ovom planetu odbacilo je barem jednu stvar koju voli. Pa bio to Musliman, Pravoslavac, Budist ili Jehovin svjedok. Četrdeset dana bez cigarete, ili kave, ili seksa, ili čokolade, ili televizora, ili alkohola...
Ja sam pred korizmu rekao da ću se u narednih šest tjedana odreći baleta i plaćanja računa za struju. Nitko to u redakciji nije shvatio kao zajebanciju, već kao bogohuljenje. Prozvali su me Antikristom i skoro razapeli. Zato sam mrtav ozbiljan izjavio da ću se odreći alkohola. Nitko mi nije povjerovao, ali kad su vidjeli moju smrtno ozbiljnu facu situacija se promijenila.
Urednik mi je obećao povišicu, novinari su osnovali kladionicu, tajnica mi je obećala provod (iako sam znao da od toga nema ništa!), i odjednom sam postao novinar godine. Novinar koji drži do svojih načela, etike, i bogtepitačega sve ne.
Ponedjeljak
Ujutro sam umjesto male duplog konjaka na prazan želudac, s cigaretom u ustima, kuhao tursku kavu. Uzeo sam «Lolitu» Vladimira Nabokova i pročitao posljednjih dvadesetak stranica srčući vrelu kavu i pušeći cigarete, jednu za drugom. Otišao sam na posao neprestano gledajući na sat. Devedeset i dvije minute apstinencije. Pa nije ni tako teško kao što sam mislio.
Utorak
Rođendan, fucking rođendan! Joža je slavio trideset i pet godina svog usranog života. Oženjen je s debelom kravom koja ga, unatoč svojoj ružnoći i masom nepreglednog sala, vara s jednim albina tipom. Joža pije i nije se odrekao alkohola za korizmu, već seksa sa ženom (kud se ja toga nisam sjetio!). Tri spojena stola, hrpa jeftine salame, kiseli krastavci, uvozne masline, i piće, piće, piće…hoćeš pivo, konjak, vino, vinjak – svega u izobilju. I svi piju. Ja sam popio gazirani sok i sve mrzio.
Srijeda
Intervju s Japom iz «Mrtve prirode» u restoranu «Gulaš». Ušlagiran kao nizozemski makro došao je u pratnji dvije pijane djevojke. Rekao je da su to novi prateći vokali. Dok sam mu postavljao idiotska pitanja, on je trusio wiskey. Jedan od «pratećih vokala» držao ga je za rasporak na hlačama. Drugi «prateći vokal» se pijano hihotao i popravljao sise pod grudnjakom. Žedno sam gledao Japu kako loče wiskey. Nakon što sam popio čaj, žurno sam otišao. Poslije sam napisao tekst na tri kartice. Počinjao je ovim riječima: «Za sve one koji kakvim čudom vole glazbu Mrtve prirode i gnjusno podilaženje novom valu trendovskog punka, informacija o impotentnom i slabašnom Japi...
Četvrtak
Teta u kiosku nije imala sitnog novca za uzvratiti. Počeo sam vrištati kao kakva baba u klimakteriju. Zgrabio sam uredno poslagane novine i bacio u zrak. Prodavačici sam se zaprijetio da ću je ubiti kad padne prvi mrak. Rekao sam da ću je zaklati žličicom za sladoled. Uzeo sam svoje cigarete i otišao. Kutija me je koštala sto kuna.
Petak
Neki drkaroš, onanoljubac, nekrofil, majkojebac, pizda i peder, vozio se lijevom trakom autoputa šezdeset na sat. Pa tko mu normalan ne bi jebao majku, i oca, i svu živu i mrtvu familiju. Stavio sam dlan na trubu i nisam je ispuštao nekoliko kilometara. Drugi su se vozači okretali, neki se sklanjali, a ona jebena pizda ispred mene – ništa. Nije skretao pogled s ceste. Nije pogledao moje izbezumljeno lice na svom šugavom retrovizoru. Samo je vozio svojim putem i živo ga je bolio ***** za mene.
Subota
Tjedna kupovina. Upaljeni hemoroidi. Datum alimentacije. Sve isto, sve u pički materini. U dućanu sam napunio kolica jabukama, ananasom, bananama, kruškama, kikirikijem i orasima. Platio sam i zaboravio uzeti račun. Uniformirani kontrolor s nekakvom smiješnom značkom zaustavio me je na vratima. Zatražio je račun. Rekao sam da ga nemam. Pozvao je na glupi tolki –voki pojačanje. Počeli smo se svađati i naguravati. Udario sam ga svom snagom u veliku glavu. Nije se ni pomaknuo. Samo me je u čudu gledao. A onda je počeo plakati.
Nedjelja
Sreo sam Anitu. Stajala je i promatrala me. Rekla je da odvratno izgledam. Ja sam rekao da ne pijem već sedmi dan. Upitala je zašto. Ustvari, rekla je, zašto, pobogu? Zbog korizme rekao sam. U čudu me je gledala. Korizma ne traje četrdeset dana, to ovisi koliko misliš da si griješio. Ako si manje griješio, rekla je, dovoljno je da se odrekneš nečega što voliš i samo tjedan dana. I to je dovoljno, rekla je.
Ponedjeljak
Uz kavu sam popio konjak. Ovaj put dupli. Sve je bilo po starom. Opet sam postao dobar kao jaganjce božje. Kao anđeo. I svi ljudi na svijetu postali su divni...

NATJECANJE U PROZI ILI DOBRO JE PRODATI GUZICU

Danas sam s nestrpljenjem čekao rezultate natječaja za najbolju prozu godine. Radilo se o pozamašnoj svoti love koja bi mi oraspoložila budžet. Istinabog, nadao sam se nagradi kao gladan klistiru, ali nada je nada.
Miroslav Krezubić je jednoć izjavio da nikada ne očekuje pobjedu, da se nikada ne nada nekom od prva tri mjesta. To je izjavio kad je dobio nagradu u vrijednosti od dvadeset hiljadarki. Pokupio je lovu i nije platio ceh na šanku.
Dok sam tako čekao rezultate, sjetio sam se događaja od prije dvije godine.
Bilo je to u jednom noćnom klubu, u kojoj se ocjenjivala najbolja poezija avangardnih pjesnika. Kao i obično, došao sam pijan, u crnom, dugom kaputu, i gotovo ćelavo ošišan s pogledom psihotične ubojice. Da malo pojasnim, kad god se napijem, recimo iznad dva promila, oči mi se zacrvene a usta i podočnjaci spuste. Onaj majkojebac u Psihu izgleda kao goli ***** za mene.
Bio sam jedan od desetorice koji je ušao u finale. Ne spadam u onu kategoriju pisaca koji pod svaku cijenu glume boeme, neshvaćene genijalce, luzere s pedigreom osvještenih jeboljuba ili izbjeglica finih kikirikija. Mana koju imam od rođenja je da se ne prodajem za kikiriki. Prodat ću se za pivo, konjak, vino… ali ne i za kikiriki. Prodat ću se, ali ne prodajem svoja uvjerenja, stavove i principe. Iako ću s tobom sjediti za stolom (jer mi plaćaš rundu) i dalje ću misliti jednako kao i dok se nisi mašio za novčanik.
I tako su za šankom stajala dva boema. Uzeo sam pivo i stao do njih. A onda sam čuo:
- Suzana Galović je objavila drugu zbirku pjesama. Jesi je čitao?
- Ne.
- Užas. Mislim da ju jebe onaj…kako se zove?
- A misliš na onog povjesničara umjetnosti…onog s bradom?
- Da, mora da mu puši starački kurčić kad joj objavljuje onakve gluposti.
- Kurva. Jebo te, koja smo mi država…!
Okrenuo sam se s punom bocom piva i ugledao dva neshvaćena genijalca. Nisam ih poznavao. Nisam to ni želio.
- Jebo ja vas obojicu! Koja ste vi zavidna stoka?!, rekao sam prilično glasno iako to u prvi mah nisam želio.
- A tko si ti uopće? I što si zamišljaš!, rekao je jedan od boema.
- Ja ***** Suzanu Galović!!!, odgovorio sam ponosno.
- Ti?
- Da, ja. I ako se ne pokupite s ovog šanka za deset sekundi, razbit ću vas ko pičke!
Pogledali su se i za tri sekunde uzeli svoje čaše sa šanka i nestali u gužvi. Sreća moja, jer bih vjerojatno ja dobio po pički.
- Roberte, dođi do bine, čitaš za deset minuta., rekao je jedan od suorganizatora tribine.
Popio sam svoje pivo na eks i suvereno, ko Iran, krenuo do mjesta čitanja. Zaustavio me je jedan od izvođača.
- Ovo su naši domaćini. Oni ocjenjuju nastup, pazi se da budeš što bolji., rekao je i pokazao rukom negdje iza mene.
Okrenuo sam se i ugledao istu dvojicu koju sam maloprije otjerao sa šanka. Imali su ledeni osmjeh. Ali…iskreno…jebalo mi se živo. Znao sam da u ovoj usranoj državi možeš uspjeti jedino ako si negdje duboko u nečijem šupku, ili ako si totalno kontra svega. Sve je ovisilo o osjećaju trenutka i galami koju dižeš. Ja je nemam. I zato sam izgubio na natjecanju.
A na tom jebenom natječaju, skoro zaboravih, pobijedila je Sanja Galović. I istina je, jebe se s nekim bradonjom koji je povjesničar umjetnosti. I, vjerujem, da ima mali *****. Rekla mi je to kad sam tražio njen broj telefona.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:19   #15
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
ZMIJA

Ivana je dvadeset i trogodišnja tajnica u našoj redakciji. Ima veliko dupe i male sise. Dok hoda poskakuje u pravilnom ritmu. Na taj način plijeni pozornost nas običnih smrtnika. Jebozovno se smije. Kad god mi je dosadno, u novinarskom toaletu onanišem misleći na nju. To me opušta poput dobro zrolanog.
Pričalo se da je spavala samo s urednicima i direktorom marketinga. Oni su guzonje i voze dobre aute. Piju samo viski i martini. Rijetko zapale joint, a s nama novinarima druže se samo četvrtkom. Uglavnom da nam seru o tome kako smo tekstove prepisivali iz dnevnih novina. Tada se obično napijemo jeftinog vina i vrijeđamo jedni druge. Četvrtak nam je bio poput team – buildinga menadžerima ili nedjeljni ručak nekoj pristojnoj obitelji.
Nekolicinu novinara, u koje se i ja ubrajam, Ivana je izbjegavala poput kuge. Znala nam je povremeno na hodnicima redakcije, da drugi ne čuju, došapnuti: «Gdje ste jebači? Jel' vam se sinoć posrećilo?»
Mislim da je to zbog toga što u trenucima pijanstva svašta pričamo. Tako bi mi vjerojatno nekad nekom odali da smo je guzili u recimo jeftinoj, polovnoj Škodi. A kako je Ivana ipak udana i daje samo perspektivnim igračima, glupo bi bilo da se nešto loše prosere o njoj. Dakle, držala je do svoje reputacije.
Imala je istetoviranu zmiju na desnom zglobu i bila udana, kao što sam već rekao, za ostarjelog pankera. Panker je bio perspektivan taman toliko koliko je trajao i njezin prvi orgazam. U pravilu manje od deset sekundi. Ali, jebi ga, ona je žena koja se ne želi dva puta udavati.
Srijeda je za nas novinare D. L. To znači Dead Linea. Svi tekstovi idu na lekturu, zatim na desk, pa na prijelom, pa u tisak i tako izlazi kurčevi časopis od kojeg živimo. Ja sam plaćen po objavljenom tekstu. Malo za popizditi, ali čovjeka veseli.
U srijedu sam došao u sedam. Drugi novinari dolaze u devet. Razlog tomu je bio što još nisam napisao tekst. U utorak sam bio pijan. U ponedjeljak sam se trijeznio od pijančevanja preko vikenda. A u petak ionako nitko živ ne radi. Zato sam došao u srijedu u sedam.
Ivana je već bila u redakciji. Sama je čistila stolove, jer je spremačicu pregazio neki pijani maloljetnik Tomosovim motorom. Stao sam pored nje i zagledao se u tetovažu: zmiju koja je nalikovala na mješanca kobre i poljskog guštera.
- Jel to boli?, pitao sam je.
- Šta?
- Pa to, tetoviranje.
- Malo, rekla je, zašto, hoćeš se i ti tetovirati?
- Da.
Skinula je važno svoj sako i odložila ga na stolicu. Zatim se okrenula po redakciji i potvrdivši činjenicu da smo sami, otkopčala hlače i svukla ih. Ostala je samo u prozirno ljubičastim gaćicama. Okrenula se i povukla ih.
- Vidiš ovo?, rekla je i pokazala srce na svojoj guzici, e to boli.
Srce je izgledalo groteskno ali, jebi ga, ipak je bilo srce. U njemu je pisalo neko ime. A tu je bilo i njeno dupe, veliko, bijelo, sočno s tek malim, jedva primjetnim, naznakama celulita.
- Šta, na guzici više boli?
- Ma ne, budalo, rekla je, vidiš šta piše?
Zagledao sam se pozorno.
- Zoki?
- Da, jebo te, Zoki!! U srcu je Zoki.
- I?
- A muž mi se zove Nino! Jesi zaboravio, idiote!?
Ostao sam bez teksta. Stari panker je zaista bio Nino.
- Otkud Zoki?
- Frajer me naguzio kad sam imala šesnaest, a ja ga na dupe istetovirala. Glupača. Poslije upoznam Nina, i udam se. Sad me neće s guza. Samo misionarski. Kaže da ga pseći položaj podsjeća da sam se karala i s drugima frajerima. A pseći mi je najdraži.
Nagnuo sam je nad stolicu i raširio noge.
- Šta radiš, jebo te?, zajauknula je.
- Reci vau - vau, rekao sam, meni Zoki ne smeta.
- Ajd dobro, rekla je, samo požuri. Znaš dobro da urednici dolaze u osam.
- Do osam, moja Ivana, stignem ja napisati i tekst.
Ipak u tom broju časopisa ni jedan moj tekst nije tiskan. Ali sam, makar samo jednom u svom kurčevom životu, radio ono što i urednici. Istina, sa Zokijem ispred sebe. Al ne smeta.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:21   #16
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
BOŽIĆ, RAMAZAN I BUDA LABUDOVA

U vrijeme mira ratnik napada sam sebe.
Nietsche
Šampo se drogirao otkad zna za sebe, snobovi su i dalje bili samo snobovi, a vrijeme je letjelo u pičku lijepe materine. Odavno sam prešao tridesetu i pun mi je ***** bio podstanarstva, posla, bivših i sadašnjih žena, djece, jebenog auta, smrada... Živio sam od pisanja, uglavnom loše. Šampo je govorio da mi je takav habitus, ma šta god to značilo. Volio je isticati da smo mi posljednji luzeri na ovom svijetu, posvemašno se svrstavajući u nepopularne gubitaše, marginalce, izrode, nihiliste, kretene, autsajdere i smradove. Bio je književni kritičar i objavio je dvije knjige osvrta na postmodernističku prozu. Da nije znao tako kvalitetno srati, ja bih ga ubio. Ovako je umro od predoziranja u mom veceu. Murja mi je htjela natovariti dilanje, ali nije išlo. Shvatili su da sam dosta lud i bez droge. Šampa su iznijeli u nekakvoj crnoj vreći, a moja žena, koja ga inače uopće nije podnosila, gotovo se ugušila od suza i naricanja. Rekla je, kad čovjek umre treba ga žaliti, ma kakav on bio za života. Nisam je shvatio, ko i prije što je nisam shvaćao. Klinci su bili u školi, a ja sam jedini žalio što propuštaju ovako dobru predstavu. Umalo sam se upišao. Inspektori su snimali moju zahodsku školjku ko da je jebena Pamela Anderson. Jedan od murjaka je zaključio da tvrdo serem, jer je školjka bila popucala u podnožju. Nisam mu zamjerio; da je pametniji ne bi bio policajac. Kada su otišli, svratio sam u omiljenu birtiju na konjak. Ubrzo sam zaboravio Šampa i špricu od koje je riknuo.
Šampo je umro pred sam Božić. Nisam vjernik, jebi ga, ali me ljutilo što je Šampo riknuo baš pred praznike u mom zahodu. Dobro je rekla moja žena da me ne poštuje. Inače ne bi srao u mom veceu. Mogao se, recimo, posrati i na nekom drugom mjestu, a ne da meni zasere Božić. Shvatio sam da je dobro što nikome nisam kupio dar. Tko zna koliko će ih još umrijeti do Božića.
U birtiji sam naletio na Hassa. Hass je musliman i nema pojma što su božićni praznici. Čestitao sam mu Ramazan, a on je naručio dva dupla konjaka.
- A šta je s muslimanskim postom?, pitao sam ga.
- Jebeš ga, grijeh dolazi iz usta a ne u usta., rekao je.
- Zašto si onda obrezao *****?, zanimalo me.
- Nisam ja, nego neki mesar iz sela. Preko dana je radio u mesnici, a uvečer je u fušu rezao kurčiće. Taj je poskido kožica da je bez pol frke mog'o sašiti kolekciju kaputa za jesen & zimu., uzdahnuo je zavidno.
Konobarica je donijela dva dupljaka i mi smo nazdravili. Zatim je Hass stao čeprkati po svojoj torbi, od koje se ne odvaja već desetak godina. Ja sam u međuvremenu naručio još jednu rundu.
- A ti opet piješ., rekao je Hass ne vadeći glavu iz torbe.
- Ma kakvi.
- Samo se zajebavaj, znaš dobro šta je bilo prošli put.
Hass je mislio na ono kada sam umalo zviznuo od cuge i da nije bilo svih onih aparata, cjevčica, infuzija i jedne medicinske sestre koja mi je obečala fuk ako ozdravim, vjerojatno bih se danas hladio na gradskom groblju.
- Znaš da je umro Šampo?, rekao sam da popunim prazninu.
- Koji Šampo?
- Šampo, jebo mu ti *****, onaj narkić.
- Evo, našo sam., rekao je vadeći glavu i neke papire iz torbe. Nastavio je pružajući mi jedan letak: - A onaj narkić!? Šta je riknuo? Nek' je, ionako si govorio da ćeš ga ubiti.
- E jebiga.
Na letku je pisalo da promoviram knjigu poezije. Pisalo je:
„Gost književne tribine... Poeziju čita...Glavnu riječ i osvrt vodi Miroslav Šambić – Šampo.“
Dakle, Šampo vodi glavnu riječ, pomislih. Okrenio sam se gnjevno prema Hassu.
- Šampo je umro u mom veceu, debilu jedan!!!
Ma ko mu jebe *****. To nije razlog da si mi ne popijemo još jednu., rekao je i galantno pozvao konobaricu.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:24   #17
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
VIKEND U PLANINAMA

Ženi sam tjedan dana unaprijed rekao za konferenciju u Ljubljani. Traje dva dana, rekao sam, i nemoj me zvati na mobitel. Nikad ne znaš, rekao sam, hoće li mobitel zazvoniti baš kada sam u nekoj gužvi, a s druge strane i impulsi trostruko više koštaju. Zvat ću ja tebe, dodao sam, na račun Novinarskog društva i to, rekao sam, nekoliko puta. Tek toliko da ne brineš.
U redakciji sam samo dvojici prijatelja rekao za izmišljenu Konferenciju europskih novinara u Ljubljani koji su mi trebali dati alibi ako žena što sazna. Ako bi takva konferencija i postojala, rekli su, ti vjerojatno ne bi tamo ni bio pozvan. Sigurno ideš negdje nešto jebati, pitali su. Morao sam potvrditi. Trebao sam saveznike za slučaj da ne daj bože nešto pođe po zlu. Pristali su samo zato što i oni varaju svoje žene.
Ines je nabavila rezervacije i pobrinula se za smještaj. Ines je moja nova ljubavnica, dvanaest godina mlađa od mene s izvrsnom guzicom i fantastičnim kapacitetom u ispijanju alkohola. Bila je apsolvent novinarstva i jedina, uz mene, koja je ušla u sobu gdje je samo nekoliko sati ranije gluhonijemi muškarac izrešetao svoju ženu, punicu i dvoje malodobne djece. Krvi i ostataka ljudskog mesa bilo je na svakom kvadratnom centimetru sobe. Dok mi je policajac u uniformi govorio u diktafon o načinu izvršavanja četverostrukog ubojstva, ušla je u sobu i detaljno fotografirala mjesto zločina. Policajcu smo dali dvjesto eura za ekskluzivu, a desetak novinara, uključujući i televizijsku ekipu, zadovoljili su se ostacima priče, čekajući pred ulazom trošne kuće. Mi smo prvi saznali i motiv (gluhonijemi muškarac je dobio triper od vlastite, gluhonijeme žene, iako on nikada nije jebao sa strane).
Ines i ja smo nakon reportaže otišli u obližnji kafić i popili osam litara bijelog vina. U to je vrijeme, priznala je, hodala sa svojim profesorom s fakulteta. On ju je tu večer zvao nekoliko puta, a ona je samo prekidala pozive. Više mi ne treba, rekla je, na jesen ću diplomirati. Otišli smo u njezin stan i popili još dvije litre vina. Predložio sam da prespavam kod nje, a ona je predložila da uopće ne spavamo.
- Ajmo se jebati cijelu noć, rekla je, bojim se da ću imati noćne more.
Pred jutro smo potrošili sve zalihe kurtona koje smo imali, pa smo ipak nešto odspavali.
Iako nisam nikakav romantičar, ja sam predložio vikend na planinama. Kao prvo, pretpostavljao sam, u nekoj vukojebini ne postoji šansa da naletim na poznato lice. Kao dva, opet sam pretpostavljao, moći su se opijati do besvijesti. I kao tri, i posljednje, Ines i ja ćemo bez žurbe iskušati sve seksualne fantazije za koje smo samo načuli da postoje.
Problem je izbio već na putu. Autobus – oldtimer s tridesetak klimajućih mjesta bio je vlasništvo novootvorene turističke agencije gdje smo uplatili «romantični vikend u planinama». Sigurno su ga jebeno jeftino dobili, jer je brujanje motora i zvižduk vjetra, koji je probijao sa svih strana trulog autobusa, posve zaglušilo zvuk Severine sa zvučnika. Osim propuha, sladunjavog smrada nafte i brujanja mašine, bilo je tu još dvadesetak unezvijerenih putnika mahom parova sa histeričnom djecom.
Vikend u planinama, kažem, bila je moja ideja. To mi je davalo ekskluzivno pravo da šutim kao pička, da se ne žalim i ne serem nikome, pa čak ni samom sebi. I vjerojatno ne bih ni napisao ovu priču da se vikend u planinama nije odvijao po istoj, započetoj, putanji.
Kad su nas iskrcali iz horor autobusa u neku vukojebinu iz koje možeš pobjeći jedino ako te progone vukovi i bijeli medvjedi, pokazali su nam dvije drvene zgrade, brvnare, u jednako lošem stanju kao i naš vrli autobus.
- Ovo je restoran, a ovo prenoćište, rekao je vozač i odmah nestao.
Ušli smo u ono za što je rekao da je restoran.
Olinjala konobarica s venama na nogama, poput kablova trofazne struje, točila je domaće vino. Nekoliko dječaka i djevojčica uputilo se na sanjkanje, žene u provjeru soba, a muškarci su se uglavnom nagurali uz šank.
Odmah sam primijetio markantnog muškarca u Nike trenirci, Nike tenisicama i Nike kapi. Rekao je jakim bosanskim akcentom;
- Mujo paz' sestru, a ti Dijo, sine, slušaj brata. Nemo' da ja mora intervenisat.
Mujo je bio dječačić od sedam – osam godina, a Dija djevojčica od svojih pet. Poslušno su klimnuli glavama i nestali. Otac, za kojeg sam kasnije saznao da se također zove Mujo, ispratio ih je pogledom a zatim se, svom svojom Nike širinom okrenuo za susjedni stol za kojim je sjedila napadno našminkana plavuša. Tiho, ali očito nedovoljno tiho, rekao je:
- Jebali ***** svoju, valjda će izdržat sat vremena.
Pokupio je pivo sa šanka i prišao stolu.
- Pa đe s' ba? Ša ima?
Poljubili su se, a ja sam zatražio Tuborg. Konobarica s kablovima na nogama nagnula se i dodavši mi pivo, prošaptala je:
- To mu je ljubavnica. Dolaze svaki vikend, a djecu vodi ko alibi, pred ženom. Tako ona ništa ne sumnja.
Nije loša ideja, pomislio sam, i iskapio pivo. Piva je brzo nestalo, pa sam zajedno s još nekoliko razočaranih posjednika testisa prešao na vino. Ines je za divno čudo popila samo litru bijelog i izišla van.
- Nije mi dobro, rekla je, idem malo prošetati.
- To je od sumpora u vinu. Ima ga previše., rekao sam tek tako.
Nestala je iza neke vijugave stazice.
Večer je brzo došla, a ja sam ostao sam s još jednim, klinički mrtvim, pijancem. Platio sam račun i izišao. Snijeg je lagano bijelio cestu kojom smo došli.
Pronašao sam sobu 205 i otvorio vrata. Čuo sam šumove u kupaoni i otvorio vrata. Ines je sjedila na školjci, zgrčenog lica i još rasturenijeg tijela.
- Koji ti je *****?, pitao sam što suosjećajnije.
- Dobila sam tetku. Baš danas, ***** ti. Tjedan dana ranije, valjda od stresa, koji *****.
- Šta si dobila?
- Tetku, idiote, tetku!
- Ne shvaćam.
- Pa dobro, oženjen si, hvališ se da si pojeb'o pol grada, a ne znaš što je tetka!?…MENSTRUACIJA, MENGA, RUSI…
- A toooo.
Zatvorio sam vrata. Soba je imala veliki krevet, ormar i uokvireni karton umjesto slike koji je na krivo visio iznad kreveta. Skinuo sam se i legao. Bar je toplo, mislio sam.
Jebeš ga, nisam pijan; očito neću ni jebati; pa bar ću se naspavati, mislio sam. U to sam začuo lagano podrhtavanje zida iza sebe. Slika - karton se srušila. Zatim su počeli dopirati sve glasniji zvukovi iz susjedne sobe. Seks, mislio sam i skoro zaplakao, neko žestoko jebe, dok ja polupijan čekam ljubavnicu s tetkom.
Ines se uskoro vratila iz kupaone. Izgledala je odvratno.
- Boli me, u božju *****. A nemam tablete. Da samo zaspim što prije…
- A…? Bar malo, onoga…?
- Koji si ti bolesnik!!??… Ma marš u pičku materinu, idi spavati.
- Daj mi bar popuši, čuješ one tamo… Digo mi se, ***** mu…
- Nemaš šanse., rekla je, - Jebi ga, stari, nemaš sreće…RUSI ! RUSI SU DOŠLI!
Legla je do mene i pomirljivo me poljubila u obraz.
- Ajd spavaj, bit će još seksa. Ne mogu ti pušiti jer ne bi bilo fer da samo ti uživaš. Znaš da se napalim i na samo ljubljenje…a što ću onda? Krvarim ko svinja…, rekla je i okrenula se na drugu stranu.
- Laku noć.
- Laku noć.
Zaspala je za dvije minute. Hrkati je počela za pet. Pregradni zidovi između soba su bili tako tanki, kao da se od kartona građeni. Osluškivao sam ne bih li još što čuo iz susjedne sobe. Sve je utihnulo, kao u paklu. Osim hrkanja.
Negdje u noći probudilo me je tiho jecanje. Prvo sam pomislio da je Ines. Ali Ines je samo hrkala. Zatim se vratilo lagano podrhtavanje zida i čudan zvuk škripanja kreveta. ***** ti, pomislio sam, ovi se jebu ko zečevi. Ovaj put je trajalo desetak minuta. A onda sam začuo dobro poznati glas:
- Joooj, jebo te, bona, svršio sam iz gujsce. Sve me trnci prošli niz krsta.
Zatim je uslijedilo neko meškoljenje, pa tihi glasovi, i na kraju otvaranje vrata. Koraci, njih pet – šest, zaustavili su se uz zid nasuprot onoga do kojega je Mujo maločas svršio iz guzice. Kvaka je učinila tap – tap. Zaključano. Tiho kucanje. Glasno kucanje. A onda tihi Mujin glas:
- Mujo sine, otvori, babo je…Mujo, probudi se, Mujce, sine…babo je došo…
A onda nešto glasnije:
- Mujo, Dijo, jebali ***** svoju, šta ste se zaključali? Jesam lijepo reko da idem samo na pivo? Otvorte ta vrata da ih glavom ne razbijem…
Nastala je pauza od tridesetak sekundi. A onda je uslijedio tihi Mujin monolog kojega nisam u potpunosti čuo:
- Pa da, djeca se umorila, izvuko ih zrak…A šta su se zaključali, lijepo sam reko, Mujo pazi na Diju, operite se i lezite spavat, nemojte zaključat vrata…A oni *****, jebo djecu, glupi na ***** svoju…
Nakon nekoliko sekundi, Mujo je pokucao na druga vrata, ona iza kojih ga je čekala ljubavnica. Ovaj put su se vrata otvorila, i začuo se dobro poznati naglasak:
- Ajd skini se i vrati u krevet. Ponovit ćemo ono. Ne mogu djecu probudit.
Ne znam koliko je još ostalo do zore, ali u cik zore sam se probudio. Probudilo me je ugodno iznenađenje jer sam vidio Inesinu kosu između svojih nogu. Usisavala ga je s velikim entuzijazmom.
- Samo ti svrši matori, rekla je, ja ću ispljunuti u maramicu. Sanjala sam da vodimo ljubav, čak sam i zvukove čula, što mi se nikada ne događa… Moram ti popušiti jer ću osjećati grižnju savjesti.
Mujo, hvala ti kao bratu, pomislio sam i zatvorio oči. Pretvarao sam se da spavam. Čak mi se u jednom trenutku vikend u planinama učinio i romantičnim. I nek mi još neko kaže da nisam romantičar!
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:28   #18
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
ŽENA JOSEFA

Probudio sam se negdje u noći. Zatrčao sam se u zahod, jedva stigao podići zahodsku dasku, i rigao nekoliko minuta. Kad sam se vratio u sobu primijetio sam da su me Josef i Lidy svukli do gaća, namjestili mi krevet u dnevnom boravku, a oni se sami povukli u spavaću sobu.
Kako sam se našao u, gotovo nepoznatom, stanu slikara Josefa K. i njegove supruge Lidye K.?
Josef je akademski slikar, pomalo lunaran tip (svi akademci su takvi), koji je u jednom trenutku pomislio da može svijet prikazati i kroz svoje stihove, a ne samo kroz akvarele koje prodaje na tržnici za 15 dolara.
Večer smo proveli zajedno, on, njegova žena Lidy i ja. Slušao sam Josefove stihove. I napio se. Što od muke zbog patetičnih stihova, što od besplatnih rundi.
Poslije sam mu, dakako s predumišljajem, rekao da su mu stihovi prekrasni, da je talentiran (rekao sam, da budem precizniji; talentiran si u pičku materinu!), i da samo nastavi dalje s pisanjem.
Daleko ćeš dogurati, rekao sam. (U stvari, samo sam želio da mi plati još koje pivo, što je razumljivo na moj status nezaposlenog alkoholičara.)
Nakon petnaestak besplatnih rundi, pao sam u komu. Josef i Lidy nisu. (Bili su trijezni zbog kava koje su pili).
I eto me, našao sam se u njihovom stanu. Svučen do gaća. Više nisam mogao zaspati. Upalio sam televizor i stao okretati programe na daljinskom upravljaću.
Naletio sam na jedan njemački kanal gdje se prikazivao porno film. Scena se odvijala u motelskoj sobi negdje u Teksasu, a osim debele crnkinje u filmu su igrale i dvije zgodne plavuše i jedan prištićavi klinac. Bože moj, kako sam mu zavidio. Toliko sam se unio u radnju filma (zapravo se radilo o čistoj jebačini), da sam umjesto prištićavog idiota (s osrednjim kurcem) vidio sebe u glavnoj roli.
Odgegao sam se u kuhinju i uzeo limenku piva. Nakon nekoliko gutljaja i još jedne scene, ovaj put lezbijske - i to u hangaru kraj olinjalih konja - odlučio sam proviriti u spavaću sobu mojih domaćina. Stajao sam kraj otvorenih vrata sobe i zurio u njih. Čvrsto su spavali. Iako su bili do grla pokriveni, Lidy je preko svog pokrivaća prebacila nogu. Gledao sam u njezinu nogu i slinio. Uzdahnuo sam, onako kako samo ja uzdahnuti mogu, i zatvorio vrata.
Tik do njihove sobe sjeo sam na parket i zapalio cigaretu.
Lidy je rasna žena, mislio sam, sa svojih tridesetak godina iz koje, u svakom trenu, izbija čisti seks. Josef, možda koju godina stariji od nje, kršni je Mediteranac, nasljednik manje garsonjere u središtu Grada, i titulom akademskog slikara. Iz njegovih ofucanih pjesama razabrao sam nekakvu tugaljivost, prije svega za jalovošću vlastitog tijela.
Znao sam (zapravo sam pretpostavljao) da je impotentnan. Čemu mu onda, pitao sam se, služi tako rasna žena, kao što je Lidy?
Kad sam se digao s parketa, odlučivši se za nastavak porno filma, kriknuo sam. Iza mene je stajala ona, Lidy. Bila je samo u maijci kratkih rukava koja joj je sezala do koljena. Poledala me je krmeljivo. Zijevnula je i protrljala oči.
Oprosti, jesam te splašila?
Skoro sam se usrao.
Nasmijala se.
Čula sam da si otvorio vrata naše sobe. Jesi li trebao nešto?
Krenuo sam prema sobi. Pratila me je.
Ne, fulao sam zahod., lagao sam kao pas.
Sjeli smo na krevet. Na televiziji je igrao drugi film. Novi pornić. Gledali smo ga jedno vrijeme. A onda se ona okrenula prema meni.
Jesi za jedan joint?
Kimnuo sam glavom. Ustala je i došla do regala s knjigama. Između Kurana i Biblije izvukla je Religije svijeta, otvorila jednu stranicu i uzela malu vrećicu s travom. Vratila se do kreveta, sjela i zafrkala joint. Vješto ga je zalizala, i zapalila.
Imaš dobre noge., rekao sam nakon prvog dima.
Aha.
Kad sam se onesvjestio?, pitao sam, pružajući joj joint.
Uvukla je dim, progutala ga i začepila nos. Krv joj se slila u lice.
Nakon trinaeste pive, naručio si votku. Ta te je kombinacija ukomirala., rekla je i ispustila zrak. Dodala je;
Mogu uzeti malo tvog piva?
Ne možeš, odgovorio sam kratko, a ona je samo uzdahnula.
Tko me je skinuo?
Nasmješila se.
Ja sam te htjela svući, ali mi Josef nije dao. Ljubomoran je, staro pseto., nasmijala se.
Seljačina., prokomentirao sam na njezino zaprepaštenje. No, nije mi ništa odgovorila na uvredu. Uskoro je joint bio pri kraju. Oblizala je usne.
Žedna sam, jebiga. Ne da mi se do kuhinje hodati.
Pogledala je u moje pivo. Ustao sam i donio joj limenku iz hladnjaka. Hvala. Baš si drag., rekla je.
Sjeo sam bliže njezinim nogama, i prstima ruke, kao nehotice, dodirivao je.
Činilo se da to nije ni primjećivala. Joint ju je razvalio. Samo je buljila u pornjavu. Ja nisam ni osjećao učinak pušenja. Kao i uvijek, imao sam zakašnjelu reakciju. Njena otupljenost mi je davala hrabrost, pa sam s radom prstiju nastavio nešto smjelije. Na ekranu se sisata brineta derala s dva klipana. Dahtala je uspaljeno, a klipani su, kako i priliči, nonšalantno odrađivali svoje. Valjda sam u tom trenutku zavukao ruku u Lidyne gaćice. Shvatio sam to kada sam čuo blop - blop. Pogledao sam je. Glavu je zabacila unatrag i tiho jecala. Noge je raširila kao gimnastičarka. A ja sam i dalje činio blop - blop.
Ajmo se jebati., rekao sam i izvukao prste.
Ne, ne, još, još..., stenjala je.
Skini se da i ja umočim., odlučno sam rekao.
Trgla se. Bijesno je povukla maijcu na koljena.
A Josef? Što ako se probudi? Ubit će nas obadvoje!
Ma kakav Josef! Vidiš da spava.
Neću.
Šta nećeš?
Neću se s tobom jebati!, derala se.
Šuti kurvo, probudit ćeš ga! Dobro, ako nećeš, nemoj!, sad sam se i ja derao uvrjeđeno. Uzeo sam pivo i stao ga natezati. Uskoro je limenka bila prazna, pa sam otišao po drugu. Lidy je samo sjedila i gledala u pornić. Više nije bila ljuta. Bila je ponižena. Nakon nekog vremena se javila. Glas joj je bio pomirljiviji.
Jesi za još jedan? Da smotam?
Kimnuo sam:
Može, samo ga jače zasoli, onaj prvi je bio slab.
Zasolila ga je pošteno. Neprestano smo se izmjenjivali, od ruke do ruke, od usana do usana. Spržili smo ga na brzinu. Taj me je pukao. Zavalio sam se na kauču i meditirao. Onda mi je želudac zakrulio. Gladan sam, imaš što za pojesti?, pitao sam je. Nije odgovorila. Okrenuo sam se s teškom mukom i pogledao je. U polulezećem položaju, naslonjena leđima na jastuk, raširenih je nogu masturbirala. Ustao sam i otišao u kuhinju. Našao sam sasušeni komad salame i malo sira. Sve sam to ubacio u usta i nesažvakano progutao. Vratio sam se u sobu. Lidy je još okretala prstom po pičkici. Sjeo sam do nje, maknuo joj ruku, svukao gaćice i blago razmaknuo noge. Nije me primjećivala. Svoje sam gaće samo malo spustio, tek toliko da mogu izvaditi malj. Ugurao sam joj ga. Ciknula je i otvorila oči.
***** ti *****, silazi s mene!
Šuti! Spavaj dalje., rekao sam dok su mi se bokovi jednakomjerno pokretali.
Zatvorila je oči, dišući sve dublje. U jednom me trenutku noktima zaderala po debelom mesu. Suze su mi krenule na oči. Ali nisam prestajao. I dalje sam radio klip - klap, klip - klap. A onda je ispustila cijuk: ijjjjjjjj....aaaaa. Bolno je svršila. Ja, međutim, ne samo što nisam prestajao, nego sam i ubrzao pokrete. Udarao sam sve silovitije, a prasci su se zatomnjavali u tekućini koju je ispuštala. Radio sam kao radnik na pruzi, kao rudar u iskopini. Ona je uvijek ponovo ispuštala cijuke, svaki put drugačije. Jednom je sličilo na cviljenje automobilskih guma, drugi put na otvaranje vrata u autobusu, treći put na frontalni sudar cisterni... Bio sam sav mokar od vlastitog znoja i njezine mokraće. Ali nisam mogao svršiti. Nešto mi je nedostajalo. Nešto što mogu osjetiti. Zadigao sam joj maijcu i krenuo rukama prema grudima. Ustuknuo sam.
Malj je ispao iz rudlavog otvora. Ustao sam i šokirano gledao u prizor ispred sebe. Lidy je nedostajala jedna sisa! Lijeva. Na tom su mjestu bili samo ožiljci.
Šta je ovo? Gdje ti je sisa, pička ti materina?, tiho sam opsovao, plašeći se valjda i sam pitanja.
Trgnula se. Shvatila je gdje je. Shvatila je da sam otkrio njezinu tajnu. Brzo je povukla maijcu. Ožiljci su nestali.
Nigdje., nerazgovjetno je odgovorila.
Strovalio sam se do nje, na kauč. Lagano se vraćao život u sobu. Lagano, ali postojano. Nestalo je čari. Ostao sam samo ja i Lidy, žena bez lijeve sise.
Imala sam rak na dojki. Operirali su me s dvadeset i dvije. A onda još jednom. Na kraju su je odrezali., napokon je izustila.
Jebote, oprosti, nisam znao.
Nakon operacije sam doživjela psihički slom. Bila sam skoro godinu dana u bolnici. Kljukali su me sa svim mogućim pilulama. Bila sam luda. Josef me je spasio. Tko bi se drugi oženio sa mnom.. sa mnom... Nakon zračenja više nisam sposobna ni roditi.
Zatulila je. Prišao sam joj i zagrlio je.
Jebiga, život nije milostiv.
Jedino me Josef razumije, auuuu, auuuuu....
Stavila je glavu na moje rame i plakala. Niz leđa su mi se cjedile njezine suze. Ridala je i ridala, i ridala, a ja sam samo šutio. Tu i tamo sam procijedio neku glupost, kao: život ide dalje, ništa ti ne fali ni sad, ili uopće se ne primijeti da nemaš tu drugu sisu, jebeš djecu, tko još treba balavce...
Valjda ju je to utješilo, jer me je ubrzo počela ljubiti po ramenu. Ispočetka se činilo da me samo briše od slina i suza, a zatim je jezikom oblizivala sve veći dio mog tijela. Krv mi je počela kolati čak i u ono mjesto u kojemu je maloprije nestalo života.
Vratio sam se u formu. Malj je stajao uspravno, oslobodivši se spona uskih gaća. Nježno sam je dohvatio za kosu i povukao na malj. Usta su se širom otvorila i začas ga je progutala. Malj je nestao, baš kao i njezina dojka.
Probudio sam se sam. Lidy se nakon, reklo bi se ipak kakvog - takvog, seksa povukla u spavaću sobu, kod Josefa. Oprao sam zube s kaladontom, bez četkice i puno grgljanja. Potražio sam žilete, ali ih nisam našao. Zadovoljio sam se s dužim umivanjem.
Bilo je pola deset. Provirio sam u njihovu sobu. Spavali su. Bili su zaljubljeni, i to mi se sviđalo. Nisam poznavao puno zaljubljenih parova.
Odjenuo sam se i tiho izišao. Žurio sam na tramvaj.
Ipak me je žena čekala s večerom od sinoć i sigurno se do sad već zabrinula.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:30   #19
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
OKLADA

Isuse bože možda sam ja totalni idiot, ali ne razumijem, da me jebeš u guzicu, koja je to usrana knjiga koju sam pročitala ovo ljeto na moru?!!, rekla je Sanja duvajući posljednje ostatke jointa.
Možda si čitala nekog našeg pisca…, rekao sam ja, očito napušen.
Ma je *****, ovaj je bio dobar., rekla je Sanja.
A šta sam ja onda, kurvo? Loš pisac? Nemoj da ti sad ***** mamu!, rekao sam mirnim tonom makedonske marihuane.
Ti si bolji jebač od pisca, a još bolji pizdolizac od jebača, a bolji…
Prekinuo sam je otkopčavši patent na hlačama.
Gledaj ga kučko, rekao sam, i crkni, jer ga više nećeš dobiti! Jesi li čula?!
Zaboli me ona stvar za tvoj kurčić., rekla je i ugasila ostatak jointa u pepeljaru. Uostalom, nastavila je, takve kao ti mogu naći na svakom koraku.
Ajmo se kladiti da ne možeš., rekao sam poprilično siguran u sebe. Ajde da se kladimo da ću ja naći prije bolju pičku nego ti frajera!
Oklada je pala.
Isto vrijeme, isti kafić, iste šanse:
Čao mala, ja sam filmski glumac, imaš zgodno lice, bi li došla na probno snimanje?
Zdravo mačak, si sam? Znaš šta, ja ti se palim na frajere s lijepom guzom, a tvoju sam odmah zamijetila na ulazu.
Slatka mala, jesi za cugu?
Hej, jel' se mi poznamo s faksa?
Ja sam poznati pisac, a ti si…?
Dečko, jel' ti to nosiš pištolj il' ti je drago što me vidiš?
Nakon sat vremena:
Čuj dat ću ti sto eura da te poševim pred onom kurvom, jel može?
Popušit ću ti badava, samo da onaj pijani idiot gleda…?
Dva sata kasnije u njezinom stanu, opet ona i ja. I samo ona i ja.
Sjetila sam se koja je knjiga! Bila je to…
Ma marš u pizdu materinu i ti i književnost, sto puta sam ti rekao da ne pričaš o knjigama dok svršavam! Sad si mi opet, i to već stoti put, sjebala ugođaj dobre jebačine!

PRIPREME

Isključivši se od vanjskih zvukova, posljednji sam put uvukao dim, zadržao ga nekoliko sekundi između nepca i lijevog plućnog krila te uz krik ranjenog medvjeda skotrljao svoju vizuru u raspon šlica. Mali, za kojega se toliko brinem, ne očekujući ikada povrat uloženoga, jer ***** nakon 25 godina više ne raste, počeo je misliti svojom glavom. Pokupio sam ostatke trave s pete stranice dnevnih novina, brižno smotao paketić, i dokrajčio ostatak vinjaka iz čaše.
Kako mi Bog nije namijenio veliki *****, svu pažnju usmjeravam da Malom izlijećim ovaj kompleks. Najteže je biti psihijatar vlastitom pimpeku. Poznato je da se niži ljudi često bave bildanjem za nadomjestak onih nekoliko centimetara koliko su udaljeniji od vlastitih šešira. Kepeci koji se ne bildaju nose frizure iz šezdesetih, čizme s duplim džonom, ili, u slobodno vrijeme, glume Napoleone u hodnicima kakve ludare. Svatko prema vlastitom izboru.
Važno je jedino izliječiti komplekse.
Spreman na suradnju s vlastitom muškošću, u borbi protiv nametnute nam nepravde, otišao sam u zahod isprazniti crijeva, oprati zube, poravnati dlake na bradi, pazuhu i prsištu, pogledati se naposljetku u zrcalo, i sam sebi u oči reči - umri muški. Svaka moja potraga za posrnulim ženama iz grada, bila je praćena istim ritualom. Besprijekorni izgled nisam, niti ću ikada imati. Ali uvijek si mogu priuštiti prazna crijeva, blještavo plombirane zube i uglađene dlake na bradi, pazuhu i prsištu. Posljednji, ali zato ništa manje važan dio rituala - pogledati se u oči - zapravo je više psihološke naravi. Ako imaš muda to učiniti, znači da si spreman na sve. Osim na seks s muškarcima. A tolika muda stvarno nisam imao.
Od silnih obveza u zahodu umao sam zaboravio na prezervative. Zapravo me je jebao i udomaćen karijes na kutnjaku koji u dodiru s kaladontom projicira slike užasa u mojoj glavi. Zadnji pregled kod zubara, zakazan u petak 13. svibnja, nije održan. To je prijepodne moj zubar u svom novom Jeep Chirokiju, s dvadeset godina mlađom ljubavnicom i pacijenticom, kojoj je, uzgred budi rečeno, odavno ugrađena švicarska proteza, naletio na teretni vlak iz Munchena. Doktor Roth je zbog tog slučaja ostao bez glave, a ja se i dalje patim s karijesom. No, ne zamjeram mu, ostati bez glave nije mala stvar. Pogotovo ako ti glava završi u torbi krezubave ljubavnice.
Prezervativi marke Durex odavno su postali moj zaštitni znak. Netko nosi Rolex, netko Jin - Jang, žene obično Always, a ja Durex Classic. Ni za živu glavu ne napuštam stan bez plave kutijice Durexa. To mi stvara sigurnost, pospješuje samokontrolu, ubrizgava adrenalin i osjećaj superiornosti, ukratko Durex je najbolji lijek za fobiju o spolno prenosivim bolestima i neželjenim alimentacijama. Samo dva puta sam izišao u grad bez prezervativa, ali i danas, svakoga prvog u mjesecu na šalteru poštanskog ureda uplaćujem alimentaciju na meni nepoznatu adresu pri čemu se instiktivno primam za debelo meso posve uvjeren kako nikada neću zaboraviti onih dvanaest injekcija penicilina zbog akutnog tripera. Bog je jedan, život je samo jedan, a dupe zbog toga trpi dvanaest puta. Kad čovjek doživi takvo jedno prosvjetljene, onda mu je prava utjeha pročitati na kutijici Durexa - Seal of Quality - 100% provjereno. Ziher je ziher, kako je rekao jedan samoubojica skačući na glavu s televizijskog tornja visokog 267 metara.
Osnove predigre sam svladao onoga trenutka kada sam našao neotvorenu kutiju cigareta. Zadnji se dio mozaika složio i napokon sam bio spreman. Trava je bila u desnom gornjem džepu, rizle tik uz paketić, u drugom džepu cigarete i nešto novca, Paloma maramice u hlaćama, prezarvativi u pretincu s dokumentima, dlake na mjestu i karijes na kutnjaku. Sve je bilo usklađeno, osim jedne stvari. Nisam imao plan. Najmanje mi je trebalo da onako napušen i zaliven vinjakom besciljno tumaram gradom. Trebalo je razraditi taktiku, osigurati brzu logistiku i stvoriti mrežu rezervnih pozicija za hitno prebacivanje s manje uspješnih položaja na one učinkovitije. A ja sve to nisam imao. Kako su telekinetičke sposobnosti jointa oslabile, tako svoj kreativni dio mozga nisam uspio pomaknuti u željeni smjer. Onako odjeven u tamnoplavi sako, za kojega moji znanci tvrde da ću ga nositi i na vlastitom sprovodu, natrpan potrebnim rekvizitama za izlazak, vratio sam se u secesijsku fotelju, utučen zbog spoznaje o vlastitoj neorganiziranosti.
Istina, uvijek sam imao mogućnosti nazvati neku od bivših, pitati je što radi eto - baš - večeras i kupiti bocu jeftinog vina kao ulaznicu za siguran seks. Mogao sam čak otići i u jednu od periferijskih birtija gdje se za Milka čokoladu može dobiti vlasnikova baka u tangicama, svjetlo - roze grudnjaku i tirolskim šeširom na pundži. Za štangicu više, baka bi na harmonici odsvirala i neku od francuskih šansona. Sve su to bile mogućnosti koje je ovaj grad pružao meni, a samo bi najgori pesimisti ostali doma i drkali. Mada se i meni zna desiti da imam depresivnih trenutaka u životu, takve dane najbolje zaboravljam. Stoga sam, iscrpivši krajnje mogućnosti izlaska iz ovoga problema, pokušao uz pomoć tek srolanog jointa naći neku manje jednostavnu kombinaciju. Uhodan put uvijek je manje zanimljiv od neprokrčenog. Vlastita žena uvijek deblja od susjedove. Joint je arbitar, a Bog svjedok.
Nakon nekoliko dimova bio sam razvaljen, i još nekoliko svjetlosnih godina udaljeniji od rješenja. To da sam netaktičan, jasno mi je od rođenja kad sam se rodio s malim pimpekom, ali mi nikada tako dugo nije trebalo da odustanem. Ako sam i po čemu bio odlučan, to je odlučnost za odustajanjem. Odustajao sam od stvari kada se tome nitko nije nadao. Pa čak ni ja. Tako sam dao otkaz u jednom poduzeću baš kada su me unaprijedili, odustao sam od povoljnog kredita, odustao od ljubavi, od novog auta, svega. Ne znam ni sam zašto, ali tu večer nisam želio odustati od seksa s nepoznatom. Tome se svakako nisam mogao oduprijeti. Nov zadah, friška krv, nekoliko minuta hrvanja sa znojem i novi rez na malom kurcu. Ima li nešto više što muškarac može poželjeti?
Uništio sam joint do kraja, udružio sve moždane stanice i napravio popis a' priori događanja u gradu. S obzirom da mi je u redakciji gradske rubrike, gdje sam zaposlen, jedini posao sastavljati takve događaje, brzo sam izdvojio nekoliko lokacija u kojima bi mi se moglo posrećiti. S jedne strane su tu bila kazališta, muzeji, koncerti i izložbe, a s druge noćni barovi, discoteke i partiji.
Bez obzira što drugi misle o meni, sebe smatram vrlo profinjenim i obrazovanim gospodinom. Posjete kazalištima, koncertima ili izložbama ne doživljavam samo kao nužno obrazovanje, već i kao uživanje u trenucima neizmjerne sreće. Toliko me obuzela toplina na samu pomisao o posjeti koncertne dvorane, da sam se odmah odlučio za noćni bar u kojem su tu večer puštali jezz. Ne volim pokazivati emocije pred zagrebačkom filharmonijom, pa se opijanje wiskeyijem u zadimljenom baru činilo puno sretnijom solucijom. Bez obzira koliki ja gospodin bio.
Napokon sam izašao, odlučan u svojoj namjeri.
Kad netko stanuje u nečijem dvorištu, on je onda pas ili podstanar. Ili pasji podstanar. Kućica sazidana od pečene gline ima rešetke na prozorima. Rešetke valjda drže kućicu na temeljima. Inače bi se srušila. Vrata imaju četiri brave i špijunku. Špijunka ne služi ničemu, jer je razbijena, ali je estetski okej. Starac koji je u ovoj kućici živio prije mene, umro je na krevetu na kojemu ja sada spavam. On je ugradio brave, špijunku i rešteke na prozorima. Plašio se provale i umro od infarkta. Zet mu je nakon smrti maznuo devize koje je krio u zahodskom kotliću. Marke je ostavio kod Drageca na pokeru, ali mu je ostala kuća. Nju je iznajmio meni, za devize. Sumnjam da ih sprema u kotlić. Provjerio sam.
Zaključao sam sve četiri brave i provjerio šlic. Bio je otvoren. Njega sam samo jednom zaključao. Zvijer je bila iza rešetaka, na sigurnom.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.03.2007., 07:35   #20
Robert Roklicer
Registrirani korisnik
 
Robert Roklicer Avatar
 
Registracija: Mar 2007.
Postova: 61
TRAVESTIT

Poeziju sam čitao u Berkovu, jednoj od šminkerskih birtija gdje pivo poslužuju u malim bocama. Gazda je bio seljačina, ali je imao zgodnu ženu. Već sam došao pijan, tako da sam samo održavao kondiciju s wiskeyjem. Voditelj tribine, neki Musliman, također se klatio od cuge. Sve u svemu, čitanje je bilo OK. Muslič je pozvao glazbenu pratnju, nekog ostarjelog rockera koji je svirao hitove iz šesdesetih. Bilo je dobro dok nije počeo pjevati. Do stola za kojim sam sjedio u društvu rockera i balije, bila je mršava ženska koja je glasno pljeskala na moje pjesme. Usporio sam sa cugom jer mi se činila sve zgodnija. Što sam više pio, ocjena nekoj ženskoj bila je sve veća. Ova je od dvojke skoro probila plafon. Poslije čitanja dobio sam petsto kuna i anuliran račun za pijaču. Gazda se želio napraviti faca pa je kupio moju knjigu s posvetom. Odrao sam ga dvadeset posto skuplje od uobičajne cijene. Teatralno je izjavio da nikada nije upoznao pisaca i da mu je drago što sam nastupio u njegovoj rupi. Za to me je, rekao sam mu, iskreno bolio *****.
Mala s promocije zvala se Vesna i bila je glupa kao noć. Prodao sam joj patetičnu priču o somoubojstvu koje ću uskoro učiniti. Mislosrđe još uvijek pali kod žena. Sve žene imaju istu karakternu crtu: vole spašavati živote. Srećom to sam skužio još kao klinac tako da sam s godinama razradio savršenu taktiku. Što više sereš o bogaljom životu, prije dobiješ pičku. Izveo sam je u jednu rupu gdje pivo poslužuju u velikim bocama, a cijena je prihvatljiva čak i za loše plaćene pisce. Ondje smo ostali dva sata, a zatim sam je pozvao u motel. Odmah je prihvatila. Izgovor joj je bio da me mora čuvati od sranja. Držala je da čini dobro djelo i da će stoga u raj. Spasiti dobrog pisca od vlastite ruke, rekla je, isto je što i spasiti talentirano dijete. Pičke mi neće dati, nastavila je, ali će me tješiti, ako treba čitavu noć. Primio sam je za dupe. Bilo je tvrdo.
U taxiju sam razvio verziju o ženi koja mi je slomila srce. Ovaj put se zvala Marija. Marija je, dakle, bila bogata, lijepa i pametna, sve što ja nisam. Ali mi smo se voljeli, sve dok je njezin otac, neki naftaš, nije na silu odveo u Englesku. Jedno vrijeme mi je pisala podugačka pisma, ali se na kraju udala za crnca, dakako, protiv svoje volje. Taman kad sam skupio dovoljno love za avionsku kartu saznao sam da je pala pod onaj crveni autobus na kat (onaj bus s razglednica i dosadnih dokumentaraca o Londonu), ispod samog Big Bena. U džepu su joj našli pismo za mene tako da se u svakom slučaju radilo o samoubojstvu. Pisalo je samo: Voljet ću te i na nebu, tvoja Marija. Ja sam ipak otišao u Englesku na njezin pokop, jer je stari odlučio da je tamo pokopa. Poslije pogreba sam neko vrijeme prao zahode po restoranima da skupim lovu za nazad. Od viška funti koje sam zaradio kupio sam ogromni buket crvenih ruža koje sam prije ukrcaja u avion stavio na njezin grob. Vrativši se u žalosnu Hrvatsku, momentalno sam doživio živčani slom. I, eto me, sad se mislim ubiti.
Nakon tih izgovorenih bljuvotina Vesna mi je uvalila jezik u grlo. Taksist je, a ne ja, gutao sline i namještao rasporak. Bilo je cool. Izgledao sam poput američkih makroa, samo puno siromašniji. Taksist je pitao u koji motel idemo, a ja sam odgovorio u najjeftiniji. Onda je Vesna pitala zašto ne idemo kod mene u stan, a ja nisam ništa odgovorio. Bilo je glupo da joj spominjem ženu. Dovezli smo se u predgrađe Zagreba i taksi se zaustavio na jednom parkiralištu prepunom kamiona. Motel "Orhideja" bio je svratište kamionđija i kurvi. U potpunosti je odgovarao mom ukusu, ali ne i Vesninom. Počela je srati o tome da je čeka zaručnik i kako mora uskoro otići. Hitno mi je trebalo piće.
U hotelu je jedino radio nočni bar, gdje papreno poslužuju razvodnjena pića. Svejedno sam popio nekoliko duplih vinjaka i pozvao piće jednoj kurvi za stolom.
To je muškarac, odjeven u žensko., rekao je konobar. Transvestit.
Jebi ga, rekao sam, nitko nije savršen.
Vesna je naručila mineralnu i zaključila da transvestit bolje izgleda nego većina njezinih prijateljica.
Ali ima muda, rekao sam ja.
Tim bolje., rekla je ona.
Upustio sam se u razgovor s konobarom. Tvrdio je da transvestiti imaju više posla nego neke kurve u Zagrebu.
Mi smo nastran narod, ko fol katolici, konzervativni do jaja, a više volimo jebati isti spol nego stari Grci., rekao je filozofski.
To je zato, rekao sam, što lovatori vole eksperimentirati, jebu muškarce da se dokažu. A mi koji bi jebali prave kurve, dakle žene, nemamo lovu za to.
Donekle se složio i dao mi vinjak na račun kuće.
Nisam ni primijetio kada je Vesna otišla za stol transvestitu. Nešto mu je govorila, a on se smješkao i lakiranim noktima dodirivao vrhove perike. Pokazao joj je prazan stolac i ona je sjela. Nisam bio ljut, jer je prizor djelovao groteskno. U nekoj bi drugoj prilici išao braniti svoju čast. Ovako, transvestita sam vidio kao ženu s kurcem. Okrenuo sam se konobaru i započeo priču o kurvama.
Nakon nekoliko minuta, Vesna se vratila za šank.
Čuj, imam dvjesto, fali mi još sto kuna., rekla je. Posudiš mi do sutra?, pitala je.
Zašto?
Traži tristo kuna za seks. A tako bih ga pojebala…, rekla je.
Ostao sam šokiran.
Platit ćeš tristo kuna za seks s transvestitom?, još uvijek šokirano sam izustio.
Ne bilo s kakvim…Ma pogledaj ga samo kako je sladak. Osim toga, rekao mi je da ću mu biti prva žena. Zato je cijena veća, inače je dvjesto kuna.
Bez riječi sam izvadio novčanik i dao joj sto kuna. Ako mu je zaista prva, mislio sam, jebeš onda cijenu.
Izišao sam iz motela i sjeo u prvi taksi. Ostalo mi je dovoljno da platim put do doma.
Robert Roklicer is offline  
Odgovori s citatom
Sponsored links
Advertisement
 
Advertisement
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Pravila postanja
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smajlići su On
[IMG] kôd je On
HTML kôd je Off

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +1. Trenutno vrijeme je: 18:59.



Powered by vBulletin Version 3.8.4 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2014, Jelsoft Enterprises Ltd.
Site content ©1999-2014 Forum.hr
Ad Management by RedTyger