Kontrola osjećaja iliti potpuna samokontrola

[spider jerusalem]

Emocije su ok.
Problem je samo kada djelujemo na temelju emocija.
To je situacija kada rep mase psom, a ne pas repom.
Ne treba ih kontrolirati, treba ih nauciti prepoznati i osvjestiti.

[mumon]

Osjećaje ne treba kontrolirati i sputavati. Kada se čovijek sputava to može izazvati samo nelagodu, a nelagoda nije duhovna osobina. Osjećaje, kada se pojave treba samo promatrati bez ikakvog prosuđivanja da li su oni dobri ili loši. Također se ne treba ni s njima identificirati jer oni nisu istinska priroda našega bića ali su nakon uma najbliži njoj.

[evascube]

..mislim ako su osjećaji energija onda ju možemo potpuno svjesno koristiti..činiti s njom što nam je volja , kaj ne ?

[malizia]

ne bih rekla da se kontrolom uma dobija ona osjećaja..

ponekad osjećaji nastaju trenutno....na temelju STANJA RESoRPCIJE...

to stanje bi trebalo biti čista percepcija, i to je moja bolna točka... previše sam prema unutra... a misli mi se onda roje aposteriori
i uvijek mi pretežu osjećaji, mada ni misli ne zaostaju...

riješila sam se ustreptalosti, sad i u stanju mira se stignem ubijat emocijama koje uopće nisu strašne, al mene eto muče..
kako se otvorit izvanjskome?
(nisam u onom primarnom egu koji gnjavi... nego eto, u osjećajima, al ono pošteno....i ne mrdam)

[Bruna]

Kad je o osjećajima riječ (što je tako šarolika i široka paleta impulsa u nama), mislim da ljudi imaju u sebi urođen mehanizam njihove kontrole, inaće bi baš bilo zanimljivo u svakodnevnom životu da se baš svaki osjećaj iskazuje javno. Bilo bi mrtvih i ranjenih na sve strane. Inteligencija nam je donijela i sposobnost susprezanja osjećaja. Međutim, kontrola osjećaja ne znaći i ne bi trebala značiti njihovo negiranje i zanemarivanje. Bitna je svijest o nekom osjećaju, njegovo prepoznavanje. Što ćemo s njim, nama na volju.
Ne postoji li svijest i prepoznavanje osjećaja, tada smo mi pod njihovom kontrolom, kako se netko prije lijepo izrazio da pas ne maše repom, nego rep psom. Ovisno o situaciji, to može imati pozitivne ili negativne posljedice, na nas same i druge ljude oko nas.
Mislim da bi za dobrobit ljudi koji su nam bliski, u svakom slučaju trebalo naučiti nositi se s vlastitim osjećajima, i znati procijeniti kada i u kojoj mjeri ih iskazati.
Netko tko ima razvijenu percepciju za vlastite osjećaje može bez imalo neprirodne kalkulacije iskazivati ih, pokazati u javnosti. Tada niti bjes i ljutnja ne moraju biti destruktivni u tom trenutku kada izlaze iz nas, ako ne štete nama i našim bližnjima

[Jelena Ivanjicki]

Po meni svaki oblik samokontrole je siguran put u šizofreniju.

Borba, otpor, suzdržavanje i svaki oblik negiranja onog što se dešava u nama je nasilje nad nama samima. Pozivajući mir npr negiramo ljutnju, iako zvuči dobro zamijeniti polaritet, u stvari se borimo sa ljutnjom, dajemo joj otpor.

What you resist that persist - to je zakon koji funkcionira bez greške.

Kad nagrnu negativne emocije ili misli dovoljno je svjesno staloženo disati. Dovoljno je ostati prisutan u dahu i pratiti ga. Praćenjem on postaje sve staloženiji, pa sve plići i naposljetku gotovo da nam nije potreban. Negativna emocija tada nestaje, jer postoji drugi zakon -a to je da misli ne mogu boraviti na dvije stvari istovremeno. Ako svjesno dišemo već smo odmaknuti od misli koja je stvorila negativnu emociju i same emocije koja uvijek izvire iz misli.

Ovo funkcionira nepogrešivo: kad je disanje mirno i staleženo i kad smo ga potpuno svjesni um se automatski smiruje, a s njime posljedično i emocije. Naše disanje, naš dah stvara misli. U samadhiju primjerice disanje prestaje skroz.

Čim prestane svjesno disanje um opet ima apsolutnu kontrolu nad unutarnjim prostorom.

Posljedica ove vježbe je da disanjem energija koja je uzela oblik ljutnje npr automatski mijenja polaritet i postaje radost. Ako je emocija bila pozitivna radost postaje još veća.

[Yeti]

Jelena Ivanjicki kaže:

Po meni svaki oblik samokontrole je siguran put u šizofreniju.

Borba, otpor, suzdržavanje i svaki oblik negiranja onog što se dešava u nama je nasilje nad nama samima. Pozivajući mir npr negiramo ljutnju, iako zvuči dobro zamijeniti polaritet, u stvari se borimo sa ljutnjom, dajemo joj otpor.

What you resist that persist - to je zakon koji funkcionira bez greške.

Kad nagrnu negativne emocije ili misli dovoljno je svjesno staloženo disati. Dovoljno je ostati prisutan u dahu i pratiti ga. Praćenjem on postaje sve staloženiji, pa sve plići i naposljetku gotovo da nam nije potreban. Negativna emocija tada nestaje, jer postoji drugi zakon -a to je da misli ne mogu boraviti na dvije stvari istovremeno. Ako svjesno dišemo već smo odmaknuti od misli koja je stvorila negativnu emociju i same emocije koja uvijek izvire iz misli.

Ovo funkcionira nepogrešivo: kad je disanje mirno i staleženo i kad smo ga potpuno svjesni um se automatski smiruje, a s njime posljedično i emocije. Naše disanje, naš dah stvara misli. U samadhiju primjerice disanje prestaje skroz.

Čim prestane svjesno disanje um opet ima apsolutnu kontrolu nad unutarnjim prostorom.

Posljedica ove vježbe je da disanjem energija koja je uzela oblik ljutnje npr automatski mijenja polaritet i postaje radost. Ako je emocija bila pozitivna radost postaje još veća.

Jelka, sve je tocno sto kazes osim tvrdnje da samokontrola uzrokuje shizu.. Mozda potiskivanje emocija uzrokuje shizu, ali ono nije samokontrola.

Ono sto spominjes nadalje, a tice se disanja e to je samokontrola u punom smislu te rijeci!

Evo linka sa videom za sve znatizeljne da vide kako se otprilike najjednostavnije kontrolira dah i sto se dogadja kao posljedica:
http://www.youtube.com/watch?v=e0rSmxsVHPE

Nadalje, video bi bio moj odgovor na ovu temu. Meditacijom trenutno gubimo emocije, i iskustvo meditacije nas uci da nije dobra nit tuga niti euforija. Iskustvo meditacije nas uci o miru i radosti koja je uvijek nova. I onda zbog dozivljenog iskustva-u trenucima tuge, depre, bijesa ili kao krajnosti besmislenog cerekanja na debilne stvari- mozemo se samo prisjetit tog iskustva i vec smo mirni i radosni! Valjda bute me skontali..

PS Video je GENIJALAN! POGLEDAJTE GA!!!

[albaharija]

Radi se o promatranju i samopromatranju, pa i emotivnih stanja( bijes, kreveljenje, tuga, smijeh) jer ionako su sve emocije prolazne. Bitno je u tom momentu biti sbjestan na što nam one ukazuju i promatrati fizičko tijelo za početak.

[superlight]

ja kad podivljam nema toga sto bi mene smirilo, ako ne razbijem daljinski ili svojski lupim vratima. čak sam svjesna emocije toliko da osjećam negativan val koji me preplavi i lamata sa mnom, ali ne mogu nista

[albaharija]

superlight kaže:

ja kad podivljam nema toga sto bi mene smirilo, ako ne razbijem daljinski ili svojski lupim vratima. čak sam svjesna emocije toliko da osjećam negativan val koji me preplavi i lamata sa mnom, ali ne mogu nista

kad podivljam...
nema toga sto bi mene smirilo...
ne mogu nista...

dijelovi koda programa kojim si programirana

čak sam svjesna emocije toliko da osjećam negativan val koji me preplavi i lamata sa mnom....

imenuj emocije kada si u tom stanju i promatraj ih, ovaj 'negativan val' vidi da li je tvoj ili te je netko 'počastio' i priznaj čemu ti sve to služi, u koju svrhu, budi iskrena prema sebi

[superlight]

albaharija kaže:

kad podivljam...
nema toga sto bi mene smirilo...
ne mogu nista...

dijelovi koda programa kojim si programirana

čak sam svjesna emocije toliko da osjećam negativan val koji me preplavi i lamata sa mnom....

imenuj emocije kada si u tom stanju i promatraj ih, ovaj 'negativan val' vidi da li je tvoj ili te je netko 'počastio' i priznaj čemu ti sve to služi, u koju svrhu, budi iskrena prema sebi

netko me inicirao u tu emociju. nikad nisam bezveze sama od sebe živčana.
divim se ljudima koji prihvate emociju i znaju kako ju obraditi. ne uspijevam dostić taj nivo. ali to se odnosi na sve emocije koje me taknu...kad vidim ljude na tv-u stradale u nesrećama, plačem, skoro pa da osjećam njihovu kompletnu bol, zato izbjegavam vijesti jer ne mogu pomoć ni sebi a kamoli drugima
kako da se DE KO DI RAM ????

[Ges]

superlight kaže:

divim se ljudima koji prihvate emociju i znaju kako ju obraditi. ne uspijevam dostić taj nivo

je si li uopće pokušala? pod pokušaj ne mislim razmišljanje o tome i obeshrabrivanje same sebe da ti to nemožeš, već namjerno izazivanje emocije i onda promatranje

recimo, meni je odličan poligon bio i ovaj forum: sve je prepuno ljudi koji žele negdje iskrcat svoj otrov i povrijedit nekoga. i onda otvoriš temu o sebi i primaš udarce takvih i promatraš što ti se događa i zašto te ti komentari diraju...

[Mano]

kontrola nije moguca blokiranjem osjecaja (to stvara psihoze) , misli, zelja sta god, vec njihovim svjesnim usmjeravanjem na nesto drugo i to neceg sto je jaceg intenziteta. Npr. nije se tesko odreci kiselog zelja ako u zamjenu dobijemo nesto za nas finije itd. Tako mistici 'kontroliraju' nize strasti uranjajuci u 'Bozansko' sa cime se nista osjetilno ne moze usporediti.

Druga stvar je sposobnost sagledavanja zivotnih situacija sa određene distance bez osobnog prosuđivanja kao dobro/lose sto pak dolazi kao rezultat svakodnevne duhovne prakse (meditacija samoanalize) itd.

btw lako je reci,a tesko za ostvariti... to je 'vjezba' za citav zivot

[Bruna]

Dobra vježba bi bila postaviti se iznad nekog osjećaja, u cilju da mu oduzmemo moć i prisjetimo se da smo mi ti koji proizvodimo osjećaje kojima bi onda trebali i vladati. Jednostavno se uzdignemo stepenicu iznad osjećaja i promatramo ga. Dobro ih je i imenovati, tj. prepoznati koji nas osjećaj u nekom trenutku muči. Često se to propušta, najčešće se prepustimo osjećajima i ne razmišljamo tko su oni.

[superlight]

jooooj pokusala sam.
samo je jedan i uvijek isti. BIJES. mogu kontrolirat tugu, zavist, i što god se još nemogu sjetit, ali bijes...o nee. u zadnjem mi je atomu.
ok. i sto radim kad recimo skuzim kako reagiram, i kojom emocijom na nešto?...kak to saniram, sto je dosta samo spoznaja?

[Mano]

a sta fali bijesu? kaj tu imas kontrolirati? ak neka situacija u tebi probudi bijes, sigurno imas opravdani razlog... budi bijesna kolko te god volja... bolje biti bijesan nego glumiti da je sve o.k., a para siklja iz usiju ... hm ... mozda imas visak energije koji trebas ispucati na drugi nacin, npr. sportom... ko ce ga znat

[Ges]

jako je bitno znati utvrditi razlog osjećaja
recimo, vrlo često se svima događa da negdje primimo neku negativnost. Tipa prijateljica vam se žali kako je nesretna s mužem i to vam priča na način da vam se žali a ne da traži od vas pomoć i savijet. To je čisto izbacivanje otrova koje je ona dobila od situacije sa svojim mužem
E sad, većina ljudi kad sasluša takvu priču, izgubi vlastitog elana i volje taj dan ili neko vrijeme u tom danu. Obratite pozornost na to. Štoviše, vrlo često se desi da onda dođete doma, nakon takve priče, i nesretni ste i počnete gristi sve oko sebe: tipa smeta vas što suđe nije oprano, što su vrata otvorena pa je propuh, ma bilo koji nebitni razlog koji uopće nije problem... ali na njega nakon takve situacije reagirate jako burno. i posvadite se sa svojim bližnjima

a sve je krenulo od vašeg razgovora sa nesretnom prijateljicom tj. njezine nesposobnosti da sama sanira svoje probleme
dakle, bolje nemoj reći ništa neg nešto negativno...

također, riješenje je da se svaki problem (ali problem, ne nepotrebne situacije) razriješe u korjenu. Ako imate problema sa bližnjima, riješite to s njima, nemojte tu negativnost slati dalje...

upravo se od toga sastoji promatranje emocija tj. da shvatite gdje je korjen one emocije koja je nastala u vama, a kad znate korjen onda je lako naći riješenje...

[Bruna]

superlight kaže:

jooooj pokusala sam.
samo je jedan i uvijek isti. BIJES. mogu kontrolirat tugu, zavist, i što god se još nemogu sjetit, ali bijes...o nee. u zadnjem mi je atomu.
ok. i sto radim kad recimo skuzim kako reagiram, i kojom emocijom na nešto?...kak to saniram, sto je dosta samo spoznaja?

Pa teško da ćeš moći promatrati i analizirati Bijes u tom trenutku, kad si bijesna. To su impulsi koji okinu živčani sustav, i u tom trenutku nema smisla intervenirati. Kontrolirati da - ali svjesno, tako da znaš da si ljuta, priznaš si to, ali s kontrolom u tom trenutku ćeš se savladati i nećeš reći ili učiniti nešto zbog čega ćeš kasnije požaliti. Treba vježbe i iskustva da se znamo kontrolirati u trenutku. Što znaći, budi ljuta, tužna, ljubomrna.. ali budi i svjesna da si ljuta, tužna, ljubomorna. I stani. U tom trenutku samo stani, nemoj ići ni korak dalje, i prestat će

[Bruna]

Ges kaže:

jako je bitno znati utvrditi razlog osjećaja
recimo, vrlo često se svima događa da negdje primimo neku negativnost. Tipa prijateljica vam se žali kako je nesretna s mužem i to vam priča na način da vam se žali a ne da traži od vas pomoć i savijet. To je čisto izbacivanje otrova koje je ona dobila od situacije sa svojim mužem
E sad, većina ljudi kad sasluša takvu priču, izgubi vlastitog elana i volje taj dan ili neko vrijeme u tom danu. Obratite pozornost na to. Štoviše, vrlo često se desi da onda dođete doma, nakon takve priče, i nesretni ste i počnete gristi sve oko sebe: tipa smeta vas što suđe nije oprano, što su vrata otvorena pa je propuh, ma bilo koji nebitni razlog koji uopće nije problem... ali na njega nakon takve situacije reagirate jako burno. i posvadite se sa svojim bližnjima

Neće svi tako reagirati, nakon priče o tuđim problemima. Neki će naprosto biti sretni što se to njima ne događa, i kad dođu doma, poljubit će ženu/muža/dijete iz zahvalnosti.

[Mano]

Ges kaže:

....Ako imate problema sa bližnjima, riješite to s njima, nemojte tu negativnost slati dalje...
...

eee kad bi se svi tako ponasali, to bi bio raj na Zemlji !