Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD)

[Somebody_to_love]

Imam par pitanja u vezi ovog poremećaja,ako se nađe tko informiran da odgovori...
Imam 17 godina i prije dvije godine mi je dijagnosticiran ADHD u blažem obliku(poremećaj hiperaktivnosti).
Nije mi toliko teško koncentrirati se u školi i nemam nikakvih problema osim što mi je potreban nekakav odmor u situacijama kada se moram duže koncentrirati na nešto.
Osim toga nikakvih poteškoća nema.
Psihijatar mi je prije nekoliko mjeseci prepisao lijek za ADHD,Ritalin a posto sam citala da takvi lijekovi ne samo da potpuno i previse smire osobu s poremecajem hiperaktivnosti vec imaju i neke opasne nuspojave,jednnostavno sam ih odbila piti.
Ovih dana sam preopterecena testovima u skoli i svaki dan imam bar po jedan,pa me zanima da li da uzmem ritalin u ovom kriticnom razdoblju ili ne?Vase misljenje?

[pjegava i prgava]

zašto ne pokušaš prilagoditi način učenja svom nekakvom ritmu, ne moraš sjediti na mjestu i učiti, možeš si snimiti na diktafon (ukoliko vrsta gradiva to dozvoljava) pa landrati okolo i istovremeno učiti.
ili pokušaj s nekim tehnikama povećati koncentraciju (autogeni trening, vježbe disanja i slično) imaš toga k'o blata, možda ti i pomogne. i javi da čujemo što je bilo.

[Somebody_to_love]

a probadi cu s nekim alternativnim metodama pa javim kako je sve proslo.
Sto se tice diktafona,testovi su vecinom iz matematike i fizike pa bi sama sebi izgledala glupo ako jurim uokolo i slusam sebe kako izgovaram brojeve

[Ego]

Somebody_to_love kaže:

a probadi cu s nekim alternativnim metodama pa javim kako je sve proslo.
Sto se tice diktafona,testovi su vecinom iz matematike i fizike pa bi sama sebi izgledala glupo ako jurim uokolo i slusam sebe kako izgovaram brojeve

Čuj... ja pod ispitom iz fizike pred punom dvoranom mrmljam sebi u bradu, lamačem rukama, povlačim vektore po zraku, prstima formiram orbitale...

Izgleda sumanuto, ali dok mi pomaže proči ispit...

[betiboop]

aphanizomenon (skraceno AFA ALGAE) algae sa Klamath Lake u Americi se pije kod tog poremecaja jer najvise sastojaka iz alge hrani bas mozak. znam da je to preporucljivo kod ADHD-a jer to pijem vec dugo godina zbog reaktivne hipoglikemije. u biti jedna od posljedica hipoglikemije je i poremecaj paznje.

[alexandras]

kako postupaju profesori prema vama?

[Somebody_to_love]

Evo me.
Test je prošao okej,iako sam usred sata počela luđački šetati do koša i natrag ali su me shvatili.
Možda su me malo sjebale druge supstance koje sam uzela al to nije bitno jel...
Šta se profesora tiče većina ih ni ne zna šta je ADHD jer su idioti(ne svi,govorim o ovim mojima) a manji dio koji zna o čemu se radi tolerira moja povremena upadanja u rečenicu.
Sve u svemu,tak-tak.
Idem na posao,arivederči

[chickeneye]

ja sam citala neko istrazivanje da taj poremecaj i ne postoji, nego se radi o inteligentnoj djeci,kojima nije zanimljiv tradic (sporen) rad u skolama, i da samo treba drugi pristup u ucenju

[alexandras]

chickeneye kaže:

ja sam citala neko istrazivanje da taj poremecaj i ne postoji, nego se radi o inteligentnoj djeci,kojima nije zanimljiv tradic (sporen) rad u skolama, i da samo treba drugi pristup u ucenju

Čitala , slušala ima nešto u tome, ali većina kao nije inteligenta. Ne znam, puno posla s takvim radom budući da ima dosta različitih slučajeva u razredu. Mislim da profesori nisu obučeni niti im se želi pružiti pomoć u takvom radu, pa svatko radi kaj misli da je okl

[Somebody_to_love]

alexandras kaže:

Čitala , slušala ima nešto u tome, ali većina kao nije inteligenta. Ne znam, puno posla s takvim radom budući da ima dosta različitih slučajeva u razredu. Mislim da profesori nisu obučeni niti im se želi pružiti pomoć u takvom radu, pa svatko radi kaj misli da je okl

Sto se inteligencije tice,stvarno neznam.
Ne mogu za sebe procijeniti da li sam glupa ili inteligentna jer sam subjektivna.
Znam da mi je školovanje u osnovnoj,od prvog do posljednjeg razreda bilo toliko dosadno i nezanimljivo da sam bježala s nastave i opet uspijevala proći s 4.
Ne znam,stvarno.
U prvom me razredu osnovne nastavnica valjda bila počupala za kosu jer se nisam mogla smiriti a ja sam joj instinktivno vratila i oko svega toga nastao je ogroman skandal,no završio je njenim otkazom.
Kvragu bila sam mali davež,priznajem.
Sad je sve ok,završavam srednju,ma savršeno,još i radim poslije škole i sretna sam jer imam energije i volje za sve to.

[ballpoint_pen]

Somebody_to_love kaže:

Imam par pitanja u vezi ovog poremećaja,ako se nađe tko informiran da odgovori...
Imam 17 godina i prije dvije godine mi je dijagnosticiran ADHD u blažem obliku(poremećaj hiperaktivnosti).
Nije mi toliko teško koncentrirati se u školi i nemam nikakvih problema osim što mi je potreban nekakav odmor u situacijama kada se moram duže koncentrirati na nešto.
Osim toga nikakvih poteškoća nema.
Psihijatar mi je prije nekoliko mjeseci prepisao lijek za ADHD,Ritalin a posto sam citala da takvi lijekovi ne samo da potpuno i previse smire osobu s poremecajem hiperaktivnosti vec imaju i neke opasne nuspojave,jednnostavno sam ih odbila piti.
Ovih dana sam preopterecena testovima u skoli i svaki dan imam bar po jedan,pa me zanima da li da uzmem ritalin u ovom kriticnom razdoblju ili ne?Vase misljenje?

ovak, ADHD ti uglavnom prođe nakon puberteta, dakle iščezne, tak da te neće to mučiti cijeli život. netko je spomenuo da je djeci s ADHD-om nezanimljiv tradic. način školovanja. ja nemam ADHD i meni je također nezanimljiv i teško mi je bilo pratit nastavu, tako da sam sklona nekim drugim vrstama učenja, a ne klasično 'sjedi i bubaj'. hiperaktivna djeca su u pravilu vrlo kreativna, nisu glupa, naravno, ima i iznadprosječno inteligentnih, no i ne mora bit da su svi iznad prosjeka. uglavnom ti je to u okviru gaussove krivulje, kao i sve u životu. dakle, ima ih i pametnih i prosječnih.

probaj pronaći test kojim ćeš otkriti koji si tip što se učenja tiće, jsi li vizualni, auditivni, verbalni...i tako organiziraj učenje.
možeš si gradivo 'pretakati' i u powerpoint prezentacije. učit ćeš dok ih radiš, a i zanimljivije će ti bit gledati ih i tako ćeš puno zapamtiti. treba malo vremena, ali nije uzalud.
probaj s mentalnim mapama i flomićima u boji, šaraj po bilježnicama, knjigama...

na glas prepričavaj gradivo kao da vodiš emisiju koja ide u živo...(mašta radi svašta )

snimaj na kesetu gradivo...ma ima metoda koliko hoćeš, ovo su samo neke koje i ja koristim i djeluju



good luck!

[Majstor Fantać]

Poštovanje svima!

budući da sam sam tek nedavno sa 30 godina ustanovio da imam ADHD, tj. da sam hiperaktivan i impulzivan, a mislim da nisam jedini u ovoj državi.

Vjerujem da ima masu djece, ali i odraslih koji imaju simptome ADHd-a i ADD-a, a da toga nisu svjesni.

Stoga bih želio otvoriti ovaj topic na tu temu.

Budući da radim sutra će sljediti nastavak.

Za malo više trenutno o toj temi pročitajte na:

http://kulerica.bloger.hr/post/tajne...nu/536006.aspx

http://www.budenje.hr/

Budući da su osobe sa ovim simptomima podložnije duševnim bolestima (depresija, anksioznost) mislim da se isplati otvoriti, još jedanput ovu temu.

[Majstor Fantać]

Evo još jedan mala knjigica o ADD-u.

http://www.biofidbek.com/literatura/...knjiga_ADD.pdf

Što se mene iskreno tiće ja se trenutno bavim razmišljanjima o sebi i sada shvaćam zašto imam motor u guzici, zašto nemam nimalo pažnje ni koncentracije, i zašto uopće ne mislim glavom, zašto ne razmišljam o sebi, svome ponašanju i izgledu, te o onome što govorim i što mi drugi govore nego odmah pucam loptu i radim po svome.

Zbog toga je dosta trpio i moj poslovni, privatni, a i ljubavni život.

[lastica]

evo i ja se uključujem jer imam sina sa adhd-om i zanimaju me iskustva svih koji su na neki način povezani s tom problematikom bilo da su već odrasli ili imaju djecu koja imaju adhd.
dragi fantać, kako to da se tek s 30 skužilo da imaš adhd?
kako si se snalazio dok si bio u školi?
da li možeš nama, "običnim ljudima" objasniti na koji način bi volio da su se roditelji,učitelji i ostali ponašali prema tebi pa da mi budemo bolji prema svojoj djeci jer niiiijee lako ni tebi ni nama ni njima, da ih bolje razumijemo.
upoznala sam marka fereka sto vodi udrugu budjenje-predivan mladi čovjek-bila sam na predavanju,pročitala sto knjiga i još uvijek nekad ne znam kako je biti u koži moga sina ili tvojoj.
pa da malo to ti pojasniš,onako,iz prve ruke.
bilo je dosta o tome i po ovom forumu,pratila sam,ali zamuklo je,gdje su mame koje su se javljale,kako su sad dječica,kako se nose sa svojim posebnostima
javite se da malo razmjenimo iskustva
fantać nam je tu ajmo čuti što nam ima za reći

[Majstor Fantać]

Trenurno radim, ali budem popodne.

Hoćete malo životne priče i iskustva, OK, ali priča je poduža.

[Majstor Fantać]

Pa iskreno ja ustvari još nisam siguran da li imam ADHD, moguće je da imam i neki drugi poremečaj ponašanja ili još koji drugi poremečaj uz taj, ali zasada po svim simptomima bih mogao reći da imam. Iskreno tražiti ću dva mišljenja. Trebam zakazati sastanak kod psihologa u ponedjeljak.

Doktorica kod koje sam u Zagrebu ne zna ništa o meni, vidjela me je prvi puta u životu prije par mjeseci, a ništa takvo nema ni u mom kartonu. Po simptomima koje imam kad sam došao kod nje i kad sam ispričao što sam sve prošao u zadnjih godinu i po rekla mi je da imam anksioznu depresiju, ali ja također moram uzeti i neke druge simptome i modele svog ponašanja u obzir.

Otkad znam za sebe patim od manjka koncentracije ili pažnje. To je za sigurno. kad bih gledao TV, čitao neku dobru knjigu ili igrao kompjutorsku igricu sav bih bio u tom svijetu. Ukoliko bi mi se netko obratio ili rekao da nešto trebam napraviti, uvijek bi me trebao zvati 2-3 puta, a kad bih mi rekao što da uradim ja bih na to brzo zaboravio. A također druge stvari su mi odvlačile pažnju.

Pa ako je ADHD i pitaš me kako je biti takvo dijete?

Koliko se sjećam mene je u prva tri razreda osnovne škole učiteljica mislila prebaciti u specijalni odjel, bar se je tada to tako zvalo. Nisam pokazivao ni interes za nastavu, ni za događanja, ni za neka druženja. Budući da sam odrastao u malom mjestu, a moj djed i baka su imali jako veliko imanje na kojemu se je trebalo raditi pa vjerojatno nitko nije ni primjetio da klinac jako puno radi i kreće se, dapaće, to se je od njega očekivalo. A da se kida kao da je odrasla osoba. I da se non-stop kreće ili da je totalka pasivan i nezainteresiran.

Išao sam s djedom i bakom i radio u šljiviku, vinogradu i podrumu, s ujom koji se tada bavio prijevozništvom po drva i pijesak, s tatom u ribe. Stalno u nekom pokretu. Ali nitko nije obraćao pozornost na to da ja samo radim, ali da ne pazim na to što radim, niti o tome razmišljam, niti učim i pamtim, samo radim. Također sam bio jako, kako bi se ono reklo, blentav, potepao bih se i na ravnom i uvijek sam imao krvava koljena.

Moji roditelji nisu bili visoko obrazovani, otac je obrtnik, limar i vodoinstalater. majka je bila domačica sa osam razreda osnovne škole. Da su bili strogi prema meni i mojoj sestri to ne mogu reći, ali da su bili također slabo govorili sa nama o onome što mislimo i radimo, to je bila istina. A kad su mi i govorili, ja bih rekao stvari stoje tako i tako, ne bih na sekundu stao, razmislio o njihovim riječima i pomislio da su to ljudi koji mi žele najveće dobro. Radio bih po svome. I danas je tako u životu. Stoga se trudim to promijeniti.

U četvrtom razredu sam se malo trgao, u petom sam već postao odličan učenik. Proradila je visoka inteligencija pa se je ADHD sakrio vjerojatno iza toga. Ali tada sam došao ne metu školskih sileđija i neznalica u razredu. Budući da sam bio miran i povučen, uvijek bih na kraju nadrapao jer je njih bilo 5-6.

Ista stvar je bila i u srednjoj školi, koju sam na žalost upisao krivu, jer također nisam razmišljao glavom i nisam imao nikoga da me uputi. Mislim da je to najveća mana kod ADHD djece i ljudi. Mi smo daroviti u nekome području, samo taj naš dar treba prepoznati. Ukoliko se vidi da se želimo nečime baviti i da nas to zanima treba nas poduprijeti u tome, ali također pripaziti da to nije još jedna od naših impulzivnih odluka. Moja bivša djevojka takve moje odluke naziva tvrdoglavošću.

U nijednom trenutku nisam nikad stao i pitao se, a što sam ja radio jučer ili što ću raditi sutra??? Ne mogu Vam opisati taj osječaj. Samo dođeš i radiš, ti ne razmišljaš o tome kako se to treba napraviti, ti to radiš, ti ne razmišljaš o tome da staneš i napraviš pauzu. Ali također kad rekneš da ćeš nešto napraviti, ti se ne pitaš, hej kako ću ja to napraviti, imam li potreban alat, prostor, vrijeme? Imam li još kakvih drugih obaveza? Japanci su nula nasparam nama.

Također ne razmišljaš o svojim postupcima i riječima. Masu puta sam platio cijenu zbog toga. Ista stvar vrijedi i za vrijeme škole. Da su slučajno učitelji ili pedadozi samo malo porazgovarali o meni ili mom ponašanju, kako živim i radim van nastave, otkrili bi da sam hiperaktivan, a da su porazgovarali i sa mojim roditeljima otkrili bi da patim od manjka koncentracije.

Uglavnom sam sada kad razmišljam o svom ponašanju gledam se u masu situacija gdje sam svima pokazivao, hej, a da dečko malo ne pretjeruje? Mislim da bi se ADHD tako mogao i opisati kao jedno veliko pretjerivanje. Ne znaš i ne možeš stati. Ne razmišljaš o svojim djelima, postupcima i ponašanju u datom trenutku, kako se odnosiš prema ljudima, životu, i kako ustvari tvoja osobnost je svedena na jednu veliku trku. Nikad nemaš mira. Zbog toga se zna dogoditi da se na kraju toliko iscrpiš da pukneš i po šavu.

Odeš na godišnji i ne znaš leći na plažu i opustiti se, ne ti se pitaš nakon što skočiš u more, malo otplivaš i izađeš na obalu, a što ćemo sada raditi? Eto to je ADHD.

[lastica]

da, baš karakteristično ponašanje,kao da gledam svoga sina.
a da li se sad možeš bolje kontrolirati i da li si svjesniji svog ponašanja
moj sin se krevelji kao da je blesav i kao da mu je 5 godina a skoro mu je 14.
kad ga pitam zašto se tako ponaša on kaže da ne zna i da će prestati a za 3 minute opet isto
ponekad me zabrine
a kad je kod psihologice-divan i krasan
i da,još uz sve ima tikove i muca
imaš li ti kakvih problema s tim?

[Majstor Fantać]

lastica kaže:

da, baš karakteristično ponašanje,kao da gledam svoga sina.
a da li se sad možeš bolje kontrolirati i da li si svjesniji svog ponašanja
moj sin se krevelji kao da je blesav i kao da mu je 5 godina a skoro mu je 14.
kad ga pitam zašto se tako ponaša on kaže da ne zna i da će prestati a za 3 minute opet isto
ponekad me zabrine
a kad je kod psihologice-divan i krasan
i da,još uz sve ima tikove i muca
imaš li ti kakvih problema s tim?

Pamtim kao dijete prije osnovne škole da sam mucao. Roditelji su me odveli na dijelaktičke vježbe, bar mislim da se tako to zove. I uspjelo je donekle pomoći.

Ali svejedno da imam loš rukopis i da užasno crtam to neću govoriti. Ono što mi je užasno pomoglo su bile knjige, čitanje puno knjiga, ali i stripova.

Što se tikova tiće nikada ih nisam imao kao stalno, ponekad mi se zna dogoditi da ležim i da i da imam osječaj kao da propadam u bezdan ili kao da mi je netko podmetnuo nogu i lagano se par sekundi potresem.

Da se kreveljim, dan danas to radim, nesvjesno, pogotovo kad mi netko nešto govori, a mozak mi je prazan, tj. ne razmišlja i ne razumije ono što mu se govori.

Sada kada znam u čemu je problem trudim se da prekinem i saslušam ono što mi netko govori i da razmislim o tome, a ne samo da automatski produžim dalje. Jako je teško morami priznati. Teže je nego što sam mislio.

Teško je osobama s ADHD-OM zadržati pažnju i čak da razmisli o onome što mu se govori i pokazuje. Kad razmislim bar kod mene je oduvijek tako.

Moja frendica je sinoć rekla jednu istinu. To je kao da si životinja i tobom upravljaju svi instikti preživljavanja. Konstatno ste napeti, kao da ste u lovu ili lovina.

Zbog toga sam odlučio krenuti na tai chi. Zašto? Pa malo sam prestar da svoju hiperaktivnost ispucavam na kickbox-u ili teakwandou. To sam već radio. prije nego što sam došao u Zagreb. Odabrao sam tai chi jer je non-stop u pokretu, ali laganom i opuštajućem. Tjera me da kontroliram svoje tijelo, ali i tjeram se da pokušavam misliti o onome što trenutno radim. To nikada nisam napravio u životu. Vjerovala ili ne.

Dobar primjer su veze u kojima sam bio. Nikada se nisam pitao da li je neka osoba dobra za mene ili nije, gdje ta voza vodi i vidim li nas u budućnosti. I zbog toga se nikada nisam mogao izjasniti u pogledu neke veze. To bi uvijek napravila moja hiperaktivnost (jezik brži od mozga, pa me osoba bi krivo shavtila) ili manjak pozornosti (totalka nezaineresiranost za ono što partner govori i razmišljanje o njegovim riječima ili radiš djela i ne razmišljaš da li bi njima mogao povrijediti drugu osobu).

[Majstor Fantać]

Ono naprimjer što sam ja shvatio o sebi je da gubim kontrolu nad sobom, tj. da postajem agresivan, ne u smislu nasilja, nego bijesnim kad sam umoran i u stanju sam da vičem na svakoga i ne razmišljam sutra, a zašto sam se ja tako ponio. Ili da se naljutim zbog riječi koje dolaze od ljudi koje volim. Moja bivša se je uvijek pitala, a koja će biti moja sljedeća reakcija nakon toga. Međutim ja sam znao otpješačiti par kilometara, vratiti se u krevet, leći bez riječi i ujutro se probuditi kao da nije ništa bilo i ne popričati o tome.

I tu je ključni problem odnosa osoba sa osobama koje imaju ADHD. Pustite ih da se ohlade, i prespavaju, ali nemojte da pustite problem. Nego kad se ohlade treba razgovarati opet s njima o tome, ali na način da se pripazi da to nije ispucana lopta od prve, tj. da je opet jezik bio brži od mozga. Dajte im vremena da razmisle. Ali kad im i tumačite trudite da im objasnite na način koji je opisujući, a ne logički, tj. da se ne pitaju, a što je pisac time želio reći. Jer se oni to pitanje nikada ne mogu i neće postaviti. Možete im i tisuću puta ponavljati to neće doći do njih, niti će na to reagirati. Morate biti točni u onome opisujući što želite od njih i što mislite da bi se moglo dogoditi. I dati im vremena da razmisle o svojim djelima, postupcima. Ako ih rade, a drugi upozoravaju, a oni i dalje ne obraćaju pažnju na to, znači da su u svom filmu, u svome svijetu. Polazim od sebe, ne znam kako je drugima.

Tada treba pronaći drugi način kako doći do njih, a to ovisi od osobe do osobe.

Također kad sam pod velikim stresom od previše obaveza i nimalo ne obraćam pažnju na okolinu i ono što se oko mene događa.

Počnem da izbjegavam probleme, kako privatno, tako i poslovno, umjesto da razgovaram i borim se sa njima. Ukratko vjerujem da preopterečenje i užasan stres još više ubijaju sive moždane stanice kod osoba koje imaju ADHD nego kod normalnih ljudi.

Na taj način oni još više zaboravljaju pa čak i više stvari i ideje koje su im pale na pamet, a koje se tiču njih samih. A da se zaboravlja to je abnormalno višestruko. čak i nedavna prošlost je nešto o čemu uopće više ne misliš.

[lastica]

a ja mislila da će vrijeme učiniti svoje i da će sazrijevanje olakšati život mome sinu i meni naravno
ali vidim i znam da ti nije lako nositi se s tim
nego odlično je to što si sada svjestan sebe i svojih problema i što vidiš kako bi možda bilo bolje da se ponašaš, dobro je što kužiš na čemu trebaš poraditi-to je pola riješenog problema
moj sin to još ništa ne kuži nego se isčuđava da zašto ja dižem paniku a on nije ništa učinio
škola je posebna priča-krivica je uvijek na nekom drugom, nikada on nije kriv a vidim da stalno ima neki osjećaj krivice jer je valjda svjestan u podsvjesti(što sam ovo divno sročila)da ne radi ono što se od njega očekuje
gle,postoje mnogi testovi koji sa velikom sigurnosću pokazuju da li je adhd npr. bender test pokazuje postoji li neki organicitet pa odi istestiraj se ako misliš da treba ako će ti biti lakše
i na koncu balade hiperaktivci imaju hiperfokus-daj im da rade ono što vole-tu su vrhunski
žar koji oni ulažu u to nemaju drugi ljudi
ajnštajn.mikelanđelo i da sad ne mozgam su bili takvi, kažu i tesla pa vidi što su učinili-da nije tesle još bi bili u mraku
što je u svemu ovome žalosno-to što se ljudima čiji mozak nije bolestan nego radi na drugi način-nameće standardno obrazovanje i pristup a ne koriste se njihovi potencijali kojih ima puno-silom ih se tjera da se ukalupe u većinu-čak i lijekovima
marko ferek je to opisao na primjeru mačke i ptice-ne možes pticu tjerati da trči a mačku da leti i ako ne mogu reći im-pa vi ne valjate-one su tako sazdane,one valjaju ako rade onako kako su stvorene
da vidiš kakvu prekrasnu osobu Nikolinu je oženio Marko,razumije ga kako funkcionira i potpora mu je gdje zapne, ne osuđuje nego iz njega izvlači i ono što on nije ni znao da može-divota ih je gledati
kupi knjigu hiperaktivni sanjari,pročitaj,vidjet ćeš da posebnost ima svoje prednosti
i na koncu balade-zašto bi mi svi morali biti isti i isto funkcionirati
baš mi je drago što sam te "upoznala" i što postojiš MAJSTORE FANTAĆ