-Pročitat Zlatarovo Zlato (A Bog mi je svjedok da sam pokušavala)
-naučit se kretat nizbrdo s rolama (Da si uštedim vatu, gaze, alkohol i flastere)
-Odreć se majoneze
-Public sex
-Narast
__________________
Ljubav; To je glad neutaživa, plemenita, moćna i samoživa.
Pozdrav Teensi, ubiti trebao bih i sebe u to ubrojit ali kako stvari stoje neznam vise gdje sam i na cemu sam
Zavrsio sam srednju skolu, nasao posao, i poceo zivit kao odrasli covjek, i sve je to super i odlicno ali problem je sto me probada cinjenica da mi se zivot sveo na kuca-posao-kompjuter. Dok svi ostali mojih godina se zabavljaju vanka, druze se i uzivaju s curom, i dok svi stariji odrasli (s posla) su ili na faksu, ili vecer provode sa zenom i djecom, ili su na godisnjem tamo vamo ja neznam vise gdje pripadam
a sama pomisao na to da sam vec zavrsio srednju, da mi je tako taj "teen highschool zivot" prosao a ja nisam prozivio nista, jos uvjek nisam nasao prijatelja, prijateljicu, curu ni ikakvu drustvenu pripadnost.
a i jos kad citam vamo i gledam na fejsu razno razna iskustva kakva imaju ljudi i kroz kakve sve lijepe drustvene stvari prolaze stvarno se pitam jesam li ja stvarno svoj zivot spušio zakurac. Nikad vise u zivotu necu imati ni 15,16 ni 17 godina, nikad vise necu imat takav osjecaj vesele euforije i nade u nešto, te divne pubertetske zaljubljenosti (koje meni nazalost niti jedan put nisu zavrsile happy vezom nego uglavnom bih ostao slomljenog srca) i ta pomisao me uzasno probada
Nisam nista lose nikome napravio, uvjek bio neutralan, stvarao najmanje problema i bio najmanja briga pocevsi kako familiji tkao i vanka tak da smatram da nisam za nista kriv, nego jednostavno mozda zivim u vremenu gdje mladi samo gledaju utrku za reputacijom, vecom ekipom a da one sta su dobri, posteni i sto stoje potiho sa strane ih otpisuju kao zadnje smece. Nekuzim, uvik sam htjeo biti tzv. prosjecan produktivan clan modernog drustva da bi na kraju nicim izazvan dobio ignore i bio prisiljen biti foreveralone (
istina da sam trebao dosta toga do sada napraviti, ali nemogu rec da sam na iti jedan nacin kriv zato sto se to nije dogodilo.
a i jos kad citam vamo i gledam na fejsu razno razna iskustva kakva imaju ljudi i kroz kakve sve lijepe drustvene stvari prolaze stvarno se pitam jesam li ja stvarno svoj zivot spušio zakurac.
fuckas fejs, na njemu bilo ciji zivot moze izgledati odlicno. i moj izgleda, a nisam bas nesto prezadovoljna. bas sam nedavno procitala kako su tinejdzeri koji puno vremena provode na fejsu depresivniji od ostalih vrsnjaka.
fuckas fejs, na njemu bilo ciji zivot moze izgledati odlicno. i moj izgleda, a nisam bas nesto prezadovoljna. bas sam nedavno procitala kako su tinejdzeri koji puno vremena provode na fejsu depresivniji od ostalih vrsnjaka.
dok me radi fejsa vatala depresija to i nije bio neki problem
ali kad vidim vanka, svi negdje u ritmu, puni energije za zivot, a ja jedino na posal idem i to je to, a tako mi u ocima sjaji kad vidim neki party, ekipu kako se zabavlja itd i tako bi im se rado pridruzio ali neznam kako da uletim, nemogu tek tako s marsa pasti, pitat nekoga "jel mogu ja s vama bit u ekipi"
prije 2 godine sam isto mislio da mi je zivot u kurcu, prije godinu dana sam reka "sve bi da da mi je zivot onakav kao prije 2 godine, e pa sad to kazem "sve bih dao da mi je zivot kao sto je bio prije godinu dana"
dok me radi fejsa vatala depresija to i nije bio neki problem
ali kad vidim vanka, svi negdje u ritmu, puni energije za zivot, a ja jedino na posal idem i to je to, a tako mi u ocima sjaji kad vidim neki party, ekipu kako se zabavlja itd i tako bi im se rado pridruzio ali neznam kako da uletim, nemogu tek tako s marsa pasti, pitat nekoga "jel mogu ja s vama bit u ekipi"
prije 2 godine sam isto mislio da mi je zivot u kurcu, prije godinu dana sam reka "sve bi da da mi je zivot onakav kao prije 2 godine, e pa sad to kazem "sve bih dao da mi je zivot kao sto je bio prije godinu dana"
samo se pitam dokle ce stvari ovako ici nizbrdo
znam tocno kako ti je...sta bi dao da se vratim u srednju
sjebao sam faks, 4-5 mjeseca nisam bio vani, radio nista..sad mijenjam faks, nadam se da cu poceti "zivjeti" kako spada
i mene muci to - nikad vise 15, 16 god, ove godine cu navrsiti 20, jbt..dok sam navrsio 18 sam bio u depresiji xd
__________________
"I see no changes. Wake up in the morning and I ask myself: Is life worth living ? Should I blast myself ?"
dok me radi fejsa vatala depresija to i nije bio neki problem
ali kad vidim vanka, svi negdje u ritmu, puni energije za zivot, a ja jedino na posal idem i to je to, a tako mi u ocima sjaji kad vidim neki party, ekipu kako se zabavlja itd i tako bi im se rado pridruzio ali neznam kako da uletim, nemogu tek tako s marsa pasti, pitat nekoga "jel mogu ja s vama bit u ekipi"
prije 2 godine sam isto mislio da mi je zivot u kurcu, prije godinu dana sam reka "sve bi da da mi je zivot onakav kao prije 2 godine, e pa sad to kazem "sve bih dao da mi je zivot kao sto je bio prije godinu dana"
samo se pitam dokle ce stvari ovako ici nizbrdo
do smrti da te utjesim
uvijek moze biti gore
samo ti se cini, nije nikome bas toliko sjajno mozda jedino u onim teen sapunicama
@92 marko
sjebo si jer nisi ucio i opet ako neces ucit opet ce ti doci na isto
mozes tako do sudnjeg dana
znam tocno kako ti je...sta bi dao da se vratim u srednju
sjebao sam faks, 4-5 mjeseca nisam bio vani, radio nista..sad mijenjam faks, nadam se da cu poceti "zivjeti" kako spada
i mene muci to - nikad vise 15, 16 god, ove godine cu navrsiti 20, jbt..dok sam navrsio 18 sam bio u depresiji xd
@marko92 a faks nisi treba sjebat, vidim 92 dakle godinu si stariji od mene pa pretpostavljam da ti je prva godina, ajd nije strasno, ali meni je skola i posao jedini oslonac u zivotu, za sve ostalo sam poceo gubiti nadu, a u ostalom faks i skolu je lako rijesit, sjednes, naucis, prijavis ispit, i polazes ga
da se bar moze tako cura, sjest, naucit, prijavit zahtjev i polagat ispit i ako dobijem 5, da mi se pojavi savrsena bomba u krevetu
isto tako za ekipu i sve ostalo
skola i posao su pizdarije naprema ovim ostalim stvarima
Pozdrav Teensi, ubiti trebao bih i sebe u to ubrojit ali kako stvari stoje neznam vise gdje sam i na cemu sam
Zavrsio sam srednju skolu, nasao posao, i poceo zivit kao odrasli covjek, i sve je to super i odlicno ali problem je sto me probada cinjenica da mi se zivot sveo na kuca-posao-kompjuter. Dok svi ostali mojih godina se zabavljaju vanka, druze se i uzivaju s curom, i dok svi stariji odrasli (s posla) su ili na faksu, ili vecer provode sa zenom i djecom, ili su na godisnjem tamo vamo ja neznam vise gdje pripadam
a sama pomisao na to da sam vec zavrsio srednju, da mi je tako taj "teen highschool zivot" prosao a ja nisam prozivio nista, jos uvjek nisam nasao prijatelja, prijateljicu, curu ni ikakvu drustvenu pripadnost.
a i jos kad citam vamo i gledam na fejsu razno razna iskustva kakva imaju ljudi i kroz kakve sve lijepe drustvene stvari prolaze stvarno se pitam jesam li ja stvarno svoj zivot spušio zakurac. Nikad vise u zivotu necu imati ni 15,16 ni 17 godina, nikad vise necu imat takav osjecaj vesele euforije i nade u nešto, te divne pubertetske zaljubljenosti (koje meni nazalost niti jedan put nisu zavrsile happy vezom nego uglavnom bih ostao slomljenog srca) i ta pomisao me uzasno probada
Nisam nista lose nikome napravio, uvjek bio neutralan, stvarao najmanje problema i bio najmanja briga pocevsi kako familiji tkao i vanka tak da smatram da nisam za nista kriv, nego jednostavno mozda zivim u vremenu gdje mladi samo gledaju utrku za reputacijom, vecom ekipom a da one sta su dobri, posteni i sto stoje potiho sa strane ih otpisuju kao zadnje smece. Nekuzim, uvik sam htjeo biti tzv. prosjecan produktivan clan modernog drustva da bi na kraju nicim izazvan dobio ignore i bio prisiljen biti foreveralone (
istina da sam trebao dosta toga do sada napraviti, ali nemogu rec da sam na iti jedan nacin kriv zato sto se to nije dogodilo.
Vidi prijatelju, sve to dobro će ti se kad-tad vratiti, nemoj misliti da neće. Budi samo sretan da je tako jer nikad ne znaš kakvu muku netko nosi u sebi, a tebi izgleda veselo, razigrano, kao da nema nikakvih problema. Ljudi danas imaju zaista realne probleme i uvijek se sjeti toga. Ne vjerujem da si takav baksuz, prema ovom što kažeš. Zašto bi bio?! Prema svome iskustvu vjerujem da takve osobe ko ti imaju malo prijatelja , ali zato pravih prijatelja koje mogu nazvati u koje god doba trebaju. Možda se nisi s nikim uspio tako sresti i sprijateljiti ali ne znači da nećeš. Sigurno imaš neke interese, ne znam, u sportu, autima, bilo čemu gdje se možeš s nekim naći, komunicirati pa i ako je moguće, i sresti u realnom životu i imati jedan kvalitetan prijateljski odnos. Što se ljubavi tiče, ipak ne zagovaram takve pristupe iako, opet, ništa nije ne moguće… Nemoj se samo 'bedirati' time što pratiš „prezentacije“ tuđih života na Facebook profilima dotičnih, jer to je baš ono što oni žele – prezentacija njih samih u onom svjetlu kako bi oni htjeli da ih ljudi doživljavaju. Ja sam se sa dosta ljudi povezao i preko Facebooka, radi zajedničke nam „hobby-tematike“ i s nekima se i družim redovno… Budi takav kakav jesi i sigurno ćeš biti u dobitku… To što u ranijoj mladosti nisi zapalio stan, prebijao slabije od sebe, bio na ispumpavanju želuca svaki vikend neka ti ne bude u lošem sjećanju, već naprotiv. A ljubav je takva da nažalost ne možeš puno na nju utjecati, malo ipak možeš, a to ipak probaj sam smisliti.
Vidi prijatelju, sve to dobro će ti se kad-tad vratiti, nemoj misliti da neće. Budi samo sretan da je tako jer nikad ne znaš kakvu muku netko nosi u sebi, a tebi izgleda veselo, razigrano, kao da nema nikakvih problema. Ljudi danas imaju zaista realne probleme i uvijek se sjeti toga. Ne vjerujem da si takav baksuz, prema ovom što kažeš. Zašto bi bio?! Prema svome iskustvu vjerujem da takve osobe ko ti imaju malo prijatelja , ali zato pravih prijatelja koje mogu nazvati u koje god doba trebaju. Možda se nisi s nikim uspio tako sresti i sprijateljiti ali ne znači da nećeš. Sigurno imaš neke interese, ne znam, u sportu, autima, bilo čemu gdje se možeš s nekim naći, komunicirati pa i ako je moguće, i sresti u realnom životu i imati jedan kvalitetan prijateljski odnos. Što se ljubavi tiče, ipak ne zagovaram takve pristupe iako, opet, ništa nije ne moguće… Nemoj se samo 'bedirati' time što pratiš „prezentacije“ tuđih života na Facebook profilima dotičnih, jer to je baš ono što oni žele – prezentacija njih samih u onom svjetlu kako bi oni htjeli da ih ljudi doživljavaju. Ja sam se sa dosta ljudi povezao i preko Facebooka, radi zajedničke nam „hobby-tematike“ i s nekima se i družim redovno… Budi takav kakav jesi i sigurno ćeš biti u dobitku… To što u ranijoj mladosti nisi zapalio stan, prebijao slabije od sebe, bio na ispumpavanju želuca svaki vikend neka ti ne bude u lošem sjećanju, već naprotiv. A ljubav je takva da nažalost ne možeš puno na nju utjecati, malo ipak možeš, a to ipak probaj sam smisliti.
Lijep pozdrav!
e hvala ti za ovo u vezi fejsa, mozda da ga samo drzim sa strane cisto radi inboxa, a sve te stvari u ranijoj mladosti (divljanje opijanje) sta je najtragicnije ja sam to jos dozivio i prozivio u osnovnoj, da bih sad gledao svoje vrsnjake kako im je to zabavno, i opcenito dosta stvari, igranje igrica na kompu je dosta njima sad zabavno, a ja jos u osnovnoj po 20 sati visio za kompom i jos mi je u osnovnoj skoli to i dopizdilo
i drzim svoju liniju motiviranosti (trening, posao i sama zelja da u tom materijalno, korisno i profitabilnom smislu sto bolje uspijem u zivotu) ali bi volio imati onaj osjecaj euforije, npr. "jedva cekam odradit posao, jer nakon posla me cekaju cura i ekipa vanka" "jedva cekam ici na trening, jer cu se veceras bolje osjecati vanka s ekipom" ako znas o cemu pricam, onaj euforicni osjecaj "ajme jedva cekam"
malo je tesko te neke stvari raditi a da znas da nakon toga ti je jedini izbor otici doma igrati RPG igre. Osjecaj postignuca je dobar, ali jos bolji kad imas osjecaj da ces zasluzeno dobiti nagradu za nesto sto si svojim trudom napravio
samo se pitam kao sto si reko, kad ce tih mojih 5 minuta doci, jer evo susjed ima 46 godina i sto se tice njegovog ljubavnog zivota ni njegovih 5 min nije doslo, a covjek normalan, dobar šahist, radi kao novinar, jeidno je malo tih i povucen pa se bojim da i mene nedoceka ista sudbina
e hvala ti za ovo u vezi fejsa, mozda da ga samo drzim sa strane cisto radi inboxa, a sve te stvari u ranijoj mladosti (divljanje opijanje) sta je najtragicnije ja sam to jos dozivio i prozivio u osnovnoj, da bih sad gledao svoje vrsnjake kako im je to zabavno, i opcenito dosta stvari, igranje igrica na kompu je dosta njima sad zabavno, a ja jos u osnovnoj po 20 sati visio za kompom i jos mi je u osnovnoj skoli to i dopizdilo
i drzim svoju liniju motiviranosti (trening, posao i sama zelja da u tom materijalno, korisno i profitabilnom smislu sto bolje uspijem u zivotu) ali bi volio imati onaj osjecaj euforije, npr. "jedva cekam odradit posao, jer nakon posla me cekaju cura i ekipa vanka" "jedva cekam ici na trening, jer cu se veceras bolje osjecati vanka s ekipom" ako znas o cemu pricam, onaj euforicni osjecaj "ajme jedva cekam"
malo je tesko te neke stvari raditi a da znas da nakon toga ti je jedini izbor otici doma igrati RPG igre. Osjecaj postignuca je dobar, ali jos bolji kad imas osjecaj da ces zasluzeno dobiti nagradu za nesto sto si svojim trudom napravio
samo se pitam kao sto si reko, kad ce tih mojih 5 minuta doci, jer evo susjed ima 46 godina i sto se tice njegovog ljubavnog zivota ni njegovih 5 min nije doslo, a covjek normalan, dobar šahist, radi kao novinar, jeidno je malo tih i povucen pa se bojim da i mene nedoceka ista sudbina
@92 marko
sjebo si jer nisi ucio i opet ako neces ucit opet ce ti doci na isto
mozes tako do sudnjeg dana
znam, ali se nisam ucio jer me to uopce ne zanima niti ne znam koji me kurac zanima ni koji faks da upisem sve me jebe, uopce mi se neda zivjeti kolko sam lijen
__________________
"I see no changes. Wake up in the morning and I ask myself: Is life worth living ? Should I blast myself ?"
znam, ali se nisam ucio jer me to uopce ne zanima niti ne znam koji me kurac zanima ni koji faks da upisem sve me jebe, uopce mi se neda zivjeti kolko sam lijen
Kao da si mene opisao.
__________________
How was I supposed to know; that a wounded soul would heal so slow.
(
Linearni mod
