Ja imam neki problem zadrzavanja frendova, imo sam jedno super drustvo i vlastitom krivicom se sve to raspalo, bio sam u blagoj depri skoro 4 mjeseca zadnja, kak ide oan pravi frendovi su za zivot, ostali su samo usputne stanice
Nemam prijatelje, ne izlazim van a i nemam s kim i super mi je, osim što današnje društvo nameće ideje o izlascima i druženju 0-24h. Prema tome, nisam normalna jer se ne družim baš i ne izlazim. Odem ja na kavu al ništa više od toga, nikakvi dublji razgovori. Za razgovor imam mačku. Ja pričam 3 sata ona prede i povremeno me poliže, mjaukne i ja sretna.
Nemam prijatelje, ne izlazim van a i nemam s kim i super mi je, osim što današnje društvo nameće ideje o izlascima i druženju 0-24h. Prema tome, nisam normalna jer se ne družim baš i ne izlazim. Odem ja na kavu al ništa više od toga, nikakvi dublji razgovori. Za razgovor imam mačku. Ja pričam 3 sata ona prede i povremeno me poliže, mjaukne i ja sretna.
Neki dan sam prokomentirao da bi moglo biti građanskog rata. Kada malo bolje sagledamo, stanje u društvu nam se skroz pokvarilo i nemamo nikakvog napretka. Umjesto da budemo sretni što možemo naći takve divne osobe i pouzdati se u bolju budućnost ako radimo s nekime u koga imamo povjerenja i tko želi tebi pomoći, mislim da bi se stvari tada okrenule u pozitivnom svjetlu.
Ljudi danas gledaju na sebe, kako će netko nekoga isprovocirati u svoju korist odnosno napraviti nešto što su oni sami htjeli. Sve u vlastitu korist. Previše gledamo na sebe. Ako je čovjek društveno biće i ako ono proizlazi iz prirode, tada se moramo prilagoditi i u životnoj situaciji. Surađuj! Motivacija!
Nitko jos nije nigdi na niti jednom portalu i forumu spomenia kako se izvuc iz situacije kad si 4 godine sam, bez prijatelja, bez cure, i jos kad zivis u Splitu di su ljudi ionako pre primitivni
prije neko vrime sam se isto obratia na forum....neznam tocno koja tema, ali ima sam problema sa zdravljem itd, sad mogu reci da sam nakon vec 5 mjeseci upornog treninga. bez alkohola, minimalnom kolicinom cigara i trave dovea sebe u stabilnu fit formu, ali problem dolazi kad sam slobodan, kad se vratim s posla, kad zavrsim s teretanom, pogotovo me boli kad dođe petak, svi vanka, svi na zabavi, a ja moram ostat doma ili otic prosetat uz more, sist na neki kamen, slusat valove mora i molit se da bol sta prije nestane, kad god je moj um slobodan padnem u depresju, tako da na neki nacin uspijem prezivit nastojim sto vise biti zaposlen i opterecen nekim tezim radom jer tako jedino nemogu mislit o toj svojoj gadnoj realnosti iz koje se nemogu izvuc
neznam ni kako da stupim s ikim u kontakt, nikad se nisam usudio nikad prvi obratit nekome jer jednostavno otkako sam napunio 18 svi su me napustili, a do tad mi je uvjek netko (roditelj, skola, drustvo iz skole itd) govorilo sta da radim i kako da se ponasam, i uvik sam slijedija necije ideje. Neznam ljudi su me uvjek smatrali ka dobrom osobom, nitko nikada nije ni rijeci reka lose o meni niti ima primjedbu, barem ne u zadnje 3-4 godine ali jednostavno vec par miseci su me ljudi samo ignorirali i napustili iz cista mira, cak i cura za koju sam se zanima i to bia ludo zaljubljen u nju skoro 4 godine je sad vec u ozbiljnoj vezi s nekim likom
neznam ni sta ni kako da radim vise, neznam ni sta sam ikome ista lose skrivia da moram ovako bas ja patit, jebemu boga sve sta hocu u zivotu je da imam barem 1 pravog prijatelja i curu koja mi se sviđa......stoga ili je ovaj svjet stvarno toliko usran i neposten, ili sam ja toliko jadan i beskoristan da ni to nezasluzujem
znam da nisam po prirodi nikakav psihicki bolesnik, ali ja neznam vise gdje da nađem nadu, kad bi mi samo netko rekao "preplivaj atlantski ocean" ja bi to ozbiljno napravio, samo da mi netko kaze sto da napravim da ostavrim ono sta zelim odmah cu to pocet radit
Živio sam u Splitu do prije par godina a i sad skoro svaki dan idem tamo, uglavnom ovde samo živim, sve obavljam u Splitu tako da shvaćam poamlo to. Ne znam, imam neke poznanike iz škole, neke iz osnovne neke sa strane ali sve je to ono baš labavo. Mogu ja otić sa njima na more, na kavu, na alkohol i sl. ali nismo si baš legli a i to su neke ekipe pa uvjek bude par ljudi kojima nisam baš nešto i sve to. Ali gura se nekako iako je bilo i ovakvih "trenutaka očaja".
Meni se isto ljudi u Splitu i okolici čine Ne znam je li problem u meni ali kad dođem u Zagreb a da ne spominje inozemstvo sve je za 180 stupnjeva drugačije, prije svega većina ljudi ne bulji što je uobičajne pojava ovdje.
Iskreno, puno bolje se slažem sa ljudima iz inozemstva. Ovdje ima puno turista ali ne znam kako započeti kontakte, a i oni se mahom ponašaju kao u zoološkom vrtu (čast iznimkama). Ipak imam neke poznanike u inozemstvu. Nekolicinu sam upoznao (tj. drugi su me upoznali sa njima) kad sam bio u inozemstvu pa sam zadržao kontakt a nekolicinu random pokupio na Internetu i danas smo već par godina u dobrim odnosima i jako često komuniciramo mailom.
Nekad mi stvarno bude neugodno jer nemam stalnu ekipu s kojom sam dobar, s kojima se često družim, s kojima mogu pošteno popričat itd. Pokušao sam sa tim interesima, grupama i sl ali su se ili bi se raspalo ili bi odnosi ostali ograničenei na te interese.
Kako neman pametnijeg posla dosta čitan forum i nažalost pronalazim se i ja ovom naslovu. Nije mi to teško koliko pomisao šta ako se ništa ne promini kako u budućnosti..kad ostarim npr. Uh... želim nam svima sriću!
^^ja također.....svaki dan provjerim ima li novi post u ovoj temi imam 17g,moj je problem to što živim bogu iza noga,i izbor prijatelja i društva mi je na nuli,tako da dane provodim dosađujući se(mislim nije mi čak ni toliko dosadno,dignem se kasno-oko 14-15h,igram konzolu,gledam serije,filmove,surfam,igram se sa pasom)a i kome se po +35c da išta radit,eli? uglavnom što ja znam,moja sredina gdje ja živim je konzervativna i primitivna....jedva čekam faks da odem u ZG! niti imam svoj vlastiti prijevoz,sve mi je daleko,živim u teškoj selendri.....kladim se da dođem u NY,London ili tako neki grad život bi mi se promijenio
ajmo mi svi napraviti neku feštu i da vidiš... kak će nam biti super
Totalno bi bio into this idea
Quote:
nemam nikog na ovom svijetu i strasno sam usamljen...razmisljam o samoubojstvu,kako bi to mogao napraviti,sto bi bilo najbezbolnije itd...
Skuliraj se sine, uvjek postoji nesto, probaj razgovarati s roditeljima, rodbinom, ako ne upali odvazi se za posjet psihologu, život je ipak najvrednija stavr
imam prijatelja, ali to su osobe koje imaju svoj zivot. ja bi nekoga sa kim cu se moci vise druziti, ali gdje da upoznam nove ljude ako ne radim?
bivsa prijateljstva su bivsa prijateljstva, ljudi kraj mene su cudni, a tipa iz skole - to su isto sve ljudi koji svatko ima svoj zivot, izmijenili smo se svi.
__________________
interesira me samo zenski rod, muskarci - molim, ne saljite PP
Ajde da se i ja priključim ovoj temi
U potpunosti se uklapam u ovo (nažalost) usamljeno društvo i priča mi je slična kao i vaše. Dakle - novi grad, ali ne i novi ljudi
Jedini prijatelj je moj momčić, a svi znamo da on ne može zamijeniti frendicu/e s kojom/ima bih mogla otići na kavu,lunjati gradom,šopingirati,ići u teretanu...da ne nabrajam. Potrebne su mi babe, a nemam pojma gdje bih i kako mogla u Zg-u upoznati neke normalne ljude. Polako ludim jer mi se život sveo na posao-doma-dečko i tako u krug. Kada nisam u mogućnosti družiti se s njim (jer on ipak ima svoje prijatelje, hobije i obveze a ja mu ne želim smetati), trunem solo u stanu i gledam Discovery. I surfam po netu. Već sam se obartila ljudima za pomoć i svi su mi dali standardne savjete; pronađi hobi, uključi se u neku aktivnost, idi van, zbliži se s curama od dečkovih prijatelja...ali nekako... nisam tip osobe koja ide solo van ili solo lunja po gradu, solo ide na kave...solo radi stvari koje se obično rade s prijateljima. Nije mi to gušt, već napor. Glupo mi je ići na neke aktivnosti sama jer sam prije nego li sam došla u Zg u rodnom gradu imala prijatelje i društvena sam osoba koja ne voli biti sama, pa stoga već pola faking godine ludim jer koliko god pokušavala, jednostavno mi ne uspjeva ostvariti neko dublje poznanstvo i neki klik barem sa jednom osobom. Znam da treba vremena da bi se uopće prijateljstvo razvilo, ali ne znam koliko mogu ovako izdržati
Fali mi moje društvo, a ne znam kako ga stvoriti jer nisam baš nametljiva, znam procjeniti kada mi negdje nije mjesto.
Najgore je od svega to što se moja usamljenost odražaa na vezu :/
On se doista trudi pomoći mi, ali kao što sam rekla, dečko ne može zamijeniti niti nadomijestiti prijatelje :/
Stoga, je li itko za druženje? Treba li itko nekoga s kim će izlaziti, ići na kave, zujati po gradu, razgovarati, povjeriti se...biti prijatelj?
Navali narode
Hvala
malo ču pametovati dugo nisam
ne kužim ljude kaj neki kažu ima ljudi koji su dosta čudni...
pa dajte ljudi, el se ikad upitate zašto ste onda nekad ili u većini slučajeva sami??.. znate zkj... jer birate priljateljstva... ja nikad ne biram... ovaj je čudak... neču se s njim družit... simo tamo.. fkt mi se to čini djetinjasto razmišljanje....
pa možda baš taj čudak ima svoje kvalitete i sigurno ima nešto u sebi kaj vi možda nemate....
ili možda neko čudno hoda.. pa... ma kaj ću se ja družiti sa takvim...(recimo).. mislim... ljudi puno biraju... tako i u poslu.... ( malo skrečem s teme )
a opet znam i ja sama da nekad se mora birat jer ljudi su svakakvi.. mislim... da ne bi se previše trebalo sve uzimat k srcu, ali definitvno pamet u glavu -.-
Ajme, koje li depra teme... volite sebe i sve ce biti dobro Cemu prijatelji i sve ak sami sebi niste naj frend?
Ak ima hrabrih, javite se u inbox. Tak i tak imala sam negdje oglas za druzenje, mozete valjda vidjet ko sam, sto sam.
__________________
"And it seems we would come to appreciate all the things that stay with us everyday, but we only see what moves, and I can't help but notice this new view."
i da vidiš... kak će nam biti super 
Ne znam je li problem u meni ali kad dođem u Zagreb a da ne spominje inozemstvo sve je za 180 stupnjeva drugačije, prije svega većina ljudi ne bulji što je uobičajne pojava ovdje. 
uglavnom što ja znam,moja sredina gdje ja živim je konzervativna i primitivna....jedva čekam faks da odem u ZG! niti imam svoj vlastiti prijevoz,sve mi je daleko,živim u teškoj selendri.....kladim se da dođem u NY,London ili tako neki grad život bi mi se promijenio 
volite sebe i sve ce biti dobro 
Linearni mod
